Povežite se sa nama

MONITORING

Orkestar na Titaniku

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-na-lovcenu

Početkom nedjelje je obznanjeno da, na kraju avgusta, državni dug Crne Gore iznosi milijardu i 850 miliona eura. Prema računicama iz Ministarstva finansija to je 52,5 odsto očekivanog bruto društvenog proizvoda (BDP). Sa iste adrese stigao je i podatak da je, u odnosu na jul, dug povećan tek nešto manje od jedan odsto (oko 18 miliona eura).

Država se, dakle, u avgustu svakodnevno zaduživala brzinom od nekih 600 hiljada eura, odnosno, skoro euro po stanovniku. Potom smo, po povratku sa godišnjih odmora članova Vlade Mila Đukanovića, ubacili u novu, veću brzinu. Novac se sada traži od domaćih i stranih banaka, međunarodnih institucija, investicionih i razvojnih fondova, emitovanjem novih državnih zapisa… A kulminacija bi tek trebalo da uslijedi naredne godine, ukoliko se obistine najave da će Crna Gora od kineske Eksim banke uzeti kredit od 800 miliona eura za gradnju prve dionice autoputa.

Samo taj posao bi, prema računicama statističara Svjetske banke, nivo javnog duga Crne Gore podigao za dodatnih 23 odsto, na približno 75 odsto BDP-a. Tako bi se, jednim potezom, Crna Gora svrstala u red visokozaduženih zemalja i prekršila tzv. Mastriške kriterijume prema kojima gornja granica državnog zaduženja ne smije biti veća od 60 odsto BDP-a.

Sve to važi pod uslovom da su i ovonedjeljni podaci o nivou državnog zaduženja zaista tačni. Razloga za sumnju ima.

,,Crnogorski javni dug zajedno sa garancijama iznosi 2,32 milijarde eura ili 69,64 odsto BDP-a”, pokazala je Analiza održivosti javnog duga koju je Vlada usvojila 21. marta ove godine. To se, navedeno je, ,,odnosi na dug države, preduzeća u njenom većinskom vlasništvu i garancije kojima je Vlada bila žirant za tuđe kredite”. U paketu su publikovani i podaci koji su pokazali da je, prema tadašnjim računicama, državni dug iznosio 1,7 milijardi, dok su preduzeća u većinskom vlasništvu države dugovala dodatnih 250 miliona. Državne garancije, koje su u tom trenutku težile 372,7 miliona, knjižene su posebno, ali se dobar dio njih (Kombinat aluminijuma) već preselio u državni dug.

Nepovratno su, očito je, prošla vremena sa početaka državne nezavisnosti kada se (i tadašnji) premijer Milo Đukanović sa predizbornih skupova hvalisao kako za njegovu Vladu ,,pare nijesu problem”. U vrijeme kada se Đukanović prvi put politički penzionisao i posvetio razvoju vlastitih poslovnih ideja državni dug je iznosio 27,5 odsto BDP-a Crne Gore.

A onda kreće manija zaduživanja. Da li slučajno ili ne, period nekontrolisane jurnjave za kreditima poklapa se sa donošenjem Zakona o državnoj pomoći kojima je definisano da Vlada probrane kompanije može pomagati davanjem subvencija, poreskih olakšica, kreditnih garancija, ustupanjem dobiti (dividende), otpisom duga, prodajom državnih nepokretnosti po nižoj ili kupovinom za račun države po cijenama većim od tržišnih. Prva banka, Željezara, KAP, Željeznica, EPCG, Vektra, MiRai, Bemaks, Sveti Stefan, uskoro su se našli na popisu privilegovanih kompanija (vlasnika) kojima je država pomagala i kapom i šakom. A najčešće bez bilo kakve analize o stvarnim dometima te pomoći i njihovim učincima na crnogorsku privredu.

Otud su dva od tri najveća korisnika državne pomoći (Željezara i KAP) i pored izdašne pomoći stigli do bankrota, Fond PIO je preuzeo ulogu socijalnog centra dajući uhljebljenje hiljadama prekobrojnih radnika, poreskim obveznicima je na pleća svaljen tuđi dug veći od 150 miliona eura, a nalogodavci i izvođači pljačke i dalje su na državnim funkcijama, odakle – zagledani u svijetlu budućnost – bdiju nad Crnom Gorom. I njenom imovinom.

Rezultate te politike vidimo. Samo za plaćanje dospjelih kamata Crna Gora je ove godine morala obezbijediti 70 miliona eura. Prije šest godina, 2008. godine, državni trošak za kamate bio je tri puta manji – 22,5 miliona.

Zato nikoga nije iznenadio nedavno objavljen podatak da se Crna Gora, prema procentu zaduženosti zemlje u odnosu na BDP, nalazi na trećem mjestu u regionu – iza Srbije i Hrvatske (njihov količnik dug/BDP je nešto veći od našeg – 57,7, odnosno 53,6 odsto). Na začelju ove liste nalaze se Makedonija (34,1 odsto) i Bosna i Hercegovina (34 odsto). Skoro pa dva puta manje od nas.

Pride, nije za utjehu ni činjenica da je Hrvatska trošeći pozajmljeni novac stigla do EU i napravila mrežu auto puteva koja je njihovu turističku ponudu na Jadranu potencijalnim gostima iz srednje i zapadne Evrope podigla na sasvim novi nivo. Srbija je, za razliku od nas, sačuvala svoje privredne bisere – Telekom i Elektroprivredu – tako da će makar jedan period budućeg bitisanja prebroditi uz pomoć prihoda od privatizacije. Mi smo te šanse, i bukvalno, već pojeli i popili.

Ostalo je samozavaravanje. nada da bi se vrijeme globalne jagme za nekretninama uskoro moglo ponoviti, makar u nekom malo blažem obliku. Do tada nema druge nego da slušamo priče sadašnjih i bivših zvaničnika. ,,Može se ustvrditi da je Crna Gora u periodu izrazitog rasta javnog duga”, kazuje sadašnji savjetnik premijera Đukanovića, ,,u određenom smislu ispunjavala zlatno fiskalno pravilo i da je ukupno novo zaduživanje bilo usmjereno u razvoj, tj. u kapitalne projekte”. Bilo bi još bolje kada bi neko pobrojao te kapitalne projekte od ‘08. do danas vrijedne jednu i po milijardu eura. Makar to bilo i u određenom smislu.

Ministar finansija Radoje Žugić je, koliko proljetos, najavljivao da će se država ove godine zadužiti samo 220 miliona (umjesto budžetom predviđenih 250), a ni taj novac neće, govorio je, potrošiti već će dio sačuvati kao rezervu. Država je već uzela više od 350 miliona kredita. I traži još.

Sada nam, ne skrivajući ponos, Žugić nabraja koje su sve banke spremne da nam pozajme još neku stotinu miliona (ponovo za KAP, prenose mediji, iako se taj jedan te isti dug vraća, čini se, po treći put). Kamata sitnica – 5,75 odsto godišnje plus tromjesečni Euribor i provizija za obradu kredita od pola procenta (obradu kredita ne naplaćuju više ni sve ovdašnje banke).

Njegov kolega ministar poljoprivrede Petar Ivanović lebdi od sreće što je iz Arapskih Emirate obezbijedio 50 miliona kredita. Taj novac će, sva je prilika, završiti u pogonima Vektre, odnosno džepovima Dragana Brkovića, i njegovih povjerilaca. Što znači da građani Crne Gore od tog posla, praktično, neće imati baš neke koristi. Recimo da sve to liči na vrijeme kada je Ivanović, doduše kratko, kao predsjednik borda rukovodio Hipo bankom. Samo što ovoga puta ceh neće plaćati Austrijanci nego Crnogorci.

Iako bi morao imati svoje mjesto u priči o bankrotu KAP-a ili dugovima EPCG ministar ekonomije ima zanimljivija posla. On u Beogradu, na sastanku Savjeta ministara Energetske zajednice, ima izlaganje na temu Implementacija sporazuma. Da prisjetimo zaboravne – implementacija je ono kada je državni Elektroprenosni sistem proljetos krao struju. Prvo od zemalja iz okruženja, a kad je tamo falilo i od svih drugih uključenih u sistem interkonekcije. Sve dok nam iz Brisela nijesu zaprijatili kidanjem veza ukoliko smjesta ne zaustavimo krađu (otimačinu) i ne platimo kradeno. E, to je sporazum.

Kako ministri tako i premijer. Između Obame i Dačića. Malo oko hrama sa Amfilohijem, pa na Lovćen kod Njegoša. O integracijama sa Fileom i Kacinom, pa o novim tranzitima i medijskim manipulacijama sa Canetom i Bebom. Samo da se javno ne pominje bezdan u državnoj kasi. I podaci poput onoga da polovina zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od 250 eura. Kada je prime. Ali, kako bi rekao premijer – pare nijesu problem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo