Povežite se sa nama

MONITORING

Orkestar na Titaniku

Objavljeno prije

na

Početkom nedjelje je obznanjeno da, na kraju avgusta, državni dug Crne Gore iznosi milijardu i 850 miliona eura. Prema računicama iz Ministarstva finansija to je 52,5 odsto očekivanog bruto društvenog proizvoda (BDP). Sa iste adrese stigao je i podatak da je, u odnosu na jul, dug povećan tek nešto manje od jedan odsto (oko 18 miliona eura).

Država se, dakle, u avgustu svakodnevno zaduživala brzinom od nekih 600 hiljada eura, odnosno, skoro euro po stanovniku. Potom smo, po povratku sa godišnjih odmora članova Vlade Mila Đukanovića, ubacili u novu, veću brzinu. Novac se sada traži od domaćih i stranih banaka, međunarodnih institucija, investicionih i razvojnih fondova, emitovanjem novih državnih zapisa… A kulminacija bi tek trebalo da uslijedi naredne godine, ukoliko se obistine najave da će Crna Gora od kineske Eksim banke uzeti kredit od 800 miliona eura za gradnju prve dionice autoputa.

Samo taj posao bi, prema računicama statističara Svjetske banke, nivo javnog duga Crne Gore podigao za dodatnih 23 odsto, na približno 75 odsto BDP-a. Tako bi se, jednim potezom, Crna Gora svrstala u red visokozaduženih zemalja i prekršila tzv. Mastriške kriterijume prema kojima gornja granica državnog zaduženja ne smije biti veća od 60 odsto BDP-a.

Sve to važi pod uslovom da su i ovonedjeljni podaci o nivou državnog zaduženja zaista tačni. Razloga za sumnju ima.

,,Crnogorski javni dug zajedno sa garancijama iznosi 2,32 milijarde eura ili 69,64 odsto BDP-a”, pokazala je Analiza održivosti javnog duga koju je Vlada usvojila 21. marta ove godine. To se, navedeno je, ,,odnosi na dug države, preduzeća u njenom većinskom vlasništvu i garancije kojima je Vlada bila žirant za tuđe kredite”. U paketu su publikovani i podaci koji su pokazali da je, prema tadašnjim računicama, državni dug iznosio 1,7 milijardi, dok su preduzeća u većinskom vlasništvu države dugovala dodatnih 250 miliona. Državne garancije, koje su u tom trenutku težile 372,7 miliona, knjižene su posebno, ali se dobar dio njih (Kombinat aluminijuma) već preselio u državni dug.

Nepovratno su, očito je, prošla vremena sa početaka državne nezavisnosti kada se (i tadašnji) premijer Milo Đukanović sa predizbornih skupova hvalisao kako za njegovu Vladu ,,pare nijesu problem”. U vrijeme kada se Đukanović prvi put politički penzionisao i posvetio razvoju vlastitih poslovnih ideja državni dug je iznosio 27,5 odsto BDP-a Crne Gore.

A onda kreće manija zaduživanja. Da li slučajno ili ne, period nekontrolisane jurnjave za kreditima poklapa se sa donošenjem Zakona o državnoj pomoći kojima je definisano da Vlada probrane kompanije može pomagati davanjem subvencija, poreskih olakšica, kreditnih garancija, ustupanjem dobiti (dividende), otpisom duga, prodajom državnih nepokretnosti po nižoj ili kupovinom za račun države po cijenama većim od tržišnih. Prva banka, Željezara, KAP, Željeznica, EPCG, Vektra, MiRai, Bemaks, Sveti Stefan, uskoro su se našli na popisu privilegovanih kompanija (vlasnika) kojima je država pomagala i kapom i šakom. A najčešće bez bilo kakve analize o stvarnim dometima te pomoći i njihovim učincima na crnogorsku privredu.

Otud su dva od tri najveća korisnika državne pomoći (Željezara i KAP) i pored izdašne pomoći stigli do bankrota, Fond PIO je preuzeo ulogu socijalnog centra dajući uhljebljenje hiljadama prekobrojnih radnika, poreskim obveznicima je na pleća svaljen tuđi dug veći od 150 miliona eura, a nalogodavci i izvođači pljačke i dalje su na državnim funkcijama, odakle – zagledani u svijetlu budućnost – bdiju nad Crnom Gorom. I njenom imovinom.

Rezultate te politike vidimo. Samo za plaćanje dospjelih kamata Crna Gora je ove godine morala obezbijediti 70 miliona eura. Prije šest godina, 2008. godine, državni trošak za kamate bio je tri puta manji – 22,5 miliona.

Zato nikoga nije iznenadio nedavno objavljen podatak da se Crna Gora, prema procentu zaduženosti zemlje u odnosu na BDP, nalazi na trećem mjestu u regionu – iza Srbije i Hrvatske (njihov količnik dug/BDP je nešto veći od našeg – 57,7, odnosno 53,6 odsto). Na začelju ove liste nalaze se Makedonija (34,1 odsto) i Bosna i Hercegovina (34 odsto). Skoro pa dva puta manje od nas.

Pride, nije za utjehu ni činjenica da je Hrvatska trošeći pozajmljeni novac stigla do EU i napravila mrežu auto puteva koja je njihovu turističku ponudu na Jadranu potencijalnim gostima iz srednje i zapadne Evrope podigla na sasvim novi nivo. Srbija je, za razliku od nas, sačuvala svoje privredne bisere – Telekom i Elektroprivredu – tako da će makar jedan period budućeg bitisanja prebroditi uz pomoć prihoda od privatizacije. Mi smo te šanse, i bukvalno, već pojeli i popili.

Ostalo je samozavaravanje. nada da bi se vrijeme globalne jagme za nekretninama uskoro moglo ponoviti, makar u nekom malo blažem obliku. Do tada nema druge nego da slušamo priče sadašnjih i bivših zvaničnika. ,,Može se ustvrditi da je Crna Gora u periodu izrazitog rasta javnog duga”, kazuje sadašnji savjetnik premijera Đukanovića, ,,u određenom smislu ispunjavala zlatno fiskalno pravilo i da je ukupno novo zaduživanje bilo usmjereno u razvoj, tj. u kapitalne projekte”. Bilo bi još bolje kada bi neko pobrojao te kapitalne projekte od ‘08. do danas vrijedne jednu i po milijardu eura. Makar to bilo i u određenom smislu.

Ministar finansija Radoje Žugić je, koliko proljetos, najavljivao da će se država ove godine zadužiti samo 220 miliona (umjesto budžetom predviđenih 250), a ni taj novac neće, govorio je, potrošiti već će dio sačuvati kao rezervu. Država je već uzela više od 350 miliona kredita. I traži još.

Sada nam, ne skrivajući ponos, Žugić nabraja koje su sve banke spremne da nam pozajme još neku stotinu miliona (ponovo za KAP, prenose mediji, iako se taj jedan te isti dug vraća, čini se, po treći put). Kamata sitnica – 5,75 odsto godišnje plus tromjesečni Euribor i provizija za obradu kredita od pola procenta (obradu kredita ne naplaćuju više ni sve ovdašnje banke).

Njegov kolega ministar poljoprivrede Petar Ivanović lebdi od sreće što je iz Arapskih Emirate obezbijedio 50 miliona kredita. Taj novac će, sva je prilika, završiti u pogonima Vektre, odnosno džepovima Dragana Brkovića, i njegovih povjerilaca. Što znači da građani Crne Gore od tog posla, praktično, neće imati baš neke koristi. Recimo da sve to liči na vrijeme kada je Ivanović, doduše kratko, kao predsjednik borda rukovodio Hipo bankom. Samo što ovoga puta ceh neće plaćati Austrijanci nego Crnogorci.

Iako bi morao imati svoje mjesto u priči o bankrotu KAP-a ili dugovima EPCG ministar ekonomije ima zanimljivija posla. On u Beogradu, na sastanku Savjeta ministara Energetske zajednice, ima izlaganje na temu Implementacija sporazuma. Da prisjetimo zaboravne – implementacija je ono kada je državni Elektroprenosni sistem proljetos krao struju. Prvo od zemalja iz okruženja, a kad je tamo falilo i od svih drugih uključenih u sistem interkonekcije. Sve dok nam iz Brisela nijesu zaprijatili kidanjem veza ukoliko smjesta ne zaustavimo krađu (otimačinu) i ne platimo kradeno. E, to je sporazum.

Kako ministri tako i premijer. Između Obame i Dačića. Malo oko hrama sa Amfilohijem, pa na Lovćen kod Njegoša. O integracijama sa Fileom i Kacinom, pa o novim tranzitima i medijskim manipulacijama sa Canetom i Bebom. Samo da se javno ne pominje bezdan u državnoj kasi. I podaci poput onoga da polovina zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od 250 eura. Kada je prime. Ali, kako bi rekao premijer – pare nijesu problem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo