Povežite se sa nama

MONITORING

Orkestar na Titaniku

Objavljeno prije

na

Početkom nedjelje je obznanjeno da, na kraju avgusta, državni dug Crne Gore iznosi milijardu i 850 miliona eura. Prema računicama iz Ministarstva finansija to je 52,5 odsto očekivanog bruto društvenog proizvoda (BDP). Sa iste adrese stigao je i podatak da je, u odnosu na jul, dug povećan tek nešto manje od jedan odsto (oko 18 miliona eura).

Država se, dakle, u avgustu svakodnevno zaduživala brzinom od nekih 600 hiljada eura, odnosno, skoro euro po stanovniku. Potom smo, po povratku sa godišnjih odmora članova Vlade Mila Đukanovića, ubacili u novu, veću brzinu. Novac se sada traži od domaćih i stranih banaka, međunarodnih institucija, investicionih i razvojnih fondova, emitovanjem novih državnih zapisa… A kulminacija bi tek trebalo da uslijedi naredne godine, ukoliko se obistine najave da će Crna Gora od kineske Eksim banke uzeti kredit od 800 miliona eura za gradnju prve dionice autoputa.

Samo taj posao bi, prema računicama statističara Svjetske banke, nivo javnog duga Crne Gore podigao za dodatnih 23 odsto, na približno 75 odsto BDP-a. Tako bi se, jednim potezom, Crna Gora svrstala u red visokozaduženih zemalja i prekršila tzv. Mastriške kriterijume prema kojima gornja granica državnog zaduženja ne smije biti veća od 60 odsto BDP-a.

Sve to važi pod uslovom da su i ovonedjeljni podaci o nivou državnog zaduženja zaista tačni. Razloga za sumnju ima.

,,Crnogorski javni dug zajedno sa garancijama iznosi 2,32 milijarde eura ili 69,64 odsto BDP-a”, pokazala je Analiza održivosti javnog duga koju je Vlada usvojila 21. marta ove godine. To se, navedeno je, ,,odnosi na dug države, preduzeća u njenom većinskom vlasništvu i garancije kojima je Vlada bila žirant za tuđe kredite”. U paketu su publikovani i podaci koji su pokazali da je, prema tadašnjim računicama, državni dug iznosio 1,7 milijardi, dok su preduzeća u većinskom vlasništvu države dugovala dodatnih 250 miliona. Državne garancije, koje su u tom trenutku težile 372,7 miliona, knjižene su posebno, ali se dobar dio njih (Kombinat aluminijuma) već preselio u državni dug.

Nepovratno su, očito je, prošla vremena sa početaka državne nezavisnosti kada se (i tadašnji) premijer Milo Đukanović sa predizbornih skupova hvalisao kako za njegovu Vladu ,,pare nijesu problem”. U vrijeme kada se Đukanović prvi put politički penzionisao i posvetio razvoju vlastitih poslovnih ideja državni dug je iznosio 27,5 odsto BDP-a Crne Gore.

A onda kreće manija zaduživanja. Da li slučajno ili ne, period nekontrolisane jurnjave za kreditima poklapa se sa donošenjem Zakona o državnoj pomoći kojima je definisano da Vlada probrane kompanije može pomagati davanjem subvencija, poreskih olakšica, kreditnih garancija, ustupanjem dobiti (dividende), otpisom duga, prodajom državnih nepokretnosti po nižoj ili kupovinom za račun države po cijenama većim od tržišnih. Prva banka, Željezara, KAP, Željeznica, EPCG, Vektra, MiRai, Bemaks, Sveti Stefan, uskoro su se našli na popisu privilegovanih kompanija (vlasnika) kojima je država pomagala i kapom i šakom. A najčešće bez bilo kakve analize o stvarnim dometima te pomoći i njihovim učincima na crnogorsku privredu.

Otud su dva od tri najveća korisnika državne pomoći (Željezara i KAP) i pored izdašne pomoći stigli do bankrota, Fond PIO je preuzeo ulogu socijalnog centra dajući uhljebljenje hiljadama prekobrojnih radnika, poreskim obveznicima je na pleća svaljen tuđi dug veći od 150 miliona eura, a nalogodavci i izvođači pljačke i dalje su na državnim funkcijama, odakle – zagledani u svijetlu budućnost – bdiju nad Crnom Gorom. I njenom imovinom.

Rezultate te politike vidimo. Samo za plaćanje dospjelih kamata Crna Gora je ove godine morala obezbijediti 70 miliona eura. Prije šest godina, 2008. godine, državni trošak za kamate bio je tri puta manji – 22,5 miliona.

Zato nikoga nije iznenadio nedavno objavljen podatak da se Crna Gora, prema procentu zaduženosti zemlje u odnosu na BDP, nalazi na trećem mjestu u regionu – iza Srbije i Hrvatske (njihov količnik dug/BDP je nešto veći od našeg – 57,7, odnosno 53,6 odsto). Na začelju ove liste nalaze se Makedonija (34,1 odsto) i Bosna i Hercegovina (34 odsto). Skoro pa dva puta manje od nas.

Pride, nije za utjehu ni činjenica da je Hrvatska trošeći pozajmljeni novac stigla do EU i napravila mrežu auto puteva koja je njihovu turističku ponudu na Jadranu potencijalnim gostima iz srednje i zapadne Evrope podigla na sasvim novi nivo. Srbija je, za razliku od nas, sačuvala svoje privredne bisere – Telekom i Elektroprivredu – tako da će makar jedan period budućeg bitisanja prebroditi uz pomoć prihoda od privatizacije. Mi smo te šanse, i bukvalno, već pojeli i popili.

Ostalo je samozavaravanje. nada da bi se vrijeme globalne jagme za nekretninama uskoro moglo ponoviti, makar u nekom malo blažem obliku. Do tada nema druge nego da slušamo priče sadašnjih i bivših zvaničnika. ,,Može se ustvrditi da je Crna Gora u periodu izrazitog rasta javnog duga”, kazuje sadašnji savjetnik premijera Đukanovića, ,,u određenom smislu ispunjavala zlatno fiskalno pravilo i da je ukupno novo zaduživanje bilo usmjereno u razvoj, tj. u kapitalne projekte”. Bilo bi još bolje kada bi neko pobrojao te kapitalne projekte od ’08. do danas vrijedne jednu i po milijardu eura. Makar to bilo i u određenom smislu.

Ministar finansija Radoje Žugić je, koliko proljetos, najavljivao da će se država ove godine zadužiti samo 220 miliona (umjesto budžetom predviđenih 250), a ni taj novac neće, govorio je, potrošiti već će dio sačuvati kao rezervu. Država je već uzela više od 350 miliona kredita. I traži još.

Sada nam, ne skrivajući ponos, Žugić nabraja koje su sve banke spremne da nam pozajme još neku stotinu miliona (ponovo za KAP, prenose mediji, iako se taj jedan te isti dug vraća, čini se, po treći put). Kamata sitnica – 5,75 odsto godišnje plus tromjesečni Euribor i provizija za obradu kredita od pola procenta (obradu kredita ne naplaćuju više ni sve ovdašnje banke).

Njegov kolega ministar poljoprivrede Petar Ivanović lebdi od sreće što je iz Arapskih Emirate obezbijedio 50 miliona kredita. Taj novac će, sva je prilika, završiti u pogonima Vektre, odnosno džepovima Dragana Brkovića, i njegovih povjerilaca. Što znači da građani Crne Gore od tog posla, praktično, neće imati baš neke koristi. Recimo da sve to liči na vrijeme kada je Ivanović, doduše kratko, kao predsjednik borda rukovodio Hipo bankom. Samo što ovoga puta ceh neće plaćati Austrijanci nego Crnogorci.

Iako bi morao imati svoje mjesto u priči o bankrotu KAP-a ili dugovima EPCG ministar ekonomije ima zanimljivija posla. On u Beogradu, na sastanku Savjeta ministara Energetske zajednice, ima izlaganje na temu Implementacija sporazuma. Da prisjetimo zaboravne – implementacija je ono kada je državni Elektroprenosni sistem proljetos krao struju. Prvo od zemalja iz okruženja, a kad je tamo falilo i od svih drugih uključenih u sistem interkonekcije. Sve dok nam iz Brisela nijesu zaprijatili kidanjem veza ukoliko smjesta ne zaustavimo krađu (otimačinu) i ne platimo kradeno. E, to je sporazum.

Kako ministri tako i premijer. Između Obame i Dačića. Malo oko hrama sa Amfilohijem, pa na Lovćen kod Njegoša. O integracijama sa Fileom i Kacinom, pa o novim tranzitima i medijskim manipulacijama sa Canetom i Bebom. Samo da se javno ne pominje bezdan u državnoj kasi. I podaci poput onoga da polovina zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od 250 eura. Kada je prime. Ali, kako bi rekao premijer – pare nijesu problem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

STIŽE „FEBRUARSKI“ BUDŽET: Vlast ostaje bez izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja budžeta dijeli nas, izgleda, još par sitnica. Poput one da Vlada treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Odakle – to nije njihova briga

 

Izgleda kako je trenutno najveći problem Crne Gore riješen. Predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću trebala su tri minuta da pročita imena poslanika opozicije kojima je izrečena mjera zabrane prisustva sjednicama u narednih 15 dana zasjedanja (imaju pravo da učestvuju u glasanju). Pošto je to opošljeno, poslanicima većine, skupa sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, bila su dovoljna dva sata da o predloženom budžetu kažu sve ono što su mislili da treba reći. Tako je rasprava o prijedlogu budžeta za 2025. godinu završena. Kašnjenje od dva mjeseca, kažu, ne može predstavljati ozbiljan problem, kada skupštinska priča o ovgodišnjem budžetu bude okončana.

Od toga nas dijeli još samo par sitnica. Poput one da Vlada Milojka Spajića tek treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Poslanici, tradicionalno, ne vode previše računa o tome kako će Vlada obezbijediti novac za zadovoljenje njihovih (partijskih) obećanja i potreba.

Kad Vlada uradi što je do nje, poslanici će se izjasniti o finalnoj verziji predloženog budžeta. U petak ili, kako naši sagovornici kažu da je vjerovatnije, početkom sledeće nedjelje. Zvaničnih informacija o nastavku sjednice parlamenta, za sada, nemaju ni poslanici.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVRATAK DPS NA VLAST U BUDVI: Bez koalicionog sporazuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatraži od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Nikolom Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu

 

Pod opsežnim mjerama obezbjeđenja, blokadom zgrade lokalne uprave u Budvi i policajcima pod punom opremom koju su okružili gradsku kuću, u ponedeljak, 3. februara izabran je Petar Odžić, lider budvanskog SDP za predsjednika lokalnog parlamenta. Za njegov izbor glasalo je 19 odbornika novoformiranog saveza, Budva naš grad, Nikole Jovanovića, Odžićev Evropski savez, DPS i URA. Bio je to prvi korak u vraćanju na vlast Demokratske partije socijalista u gradu u kojem je  srušena višegodišnja vlast ove političke grupacije, u oktobru 2016. .

Odbornici liste Za budućnost Budve, Mladena Mikielja, Demokrate-Pes koje je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić i Pokret za grad Nikole Zenovića, sa ukupno osvojenih 13 mandata, ostali su u opoziciji.

Tokom trajanja sjednice odbornici su bili zatvoreni u skupštinskoj sali u koju su ušli na sporedan ulaz, gdje ih je obezbjeđenje pretresalo detektorima na metal, dok su glavna, ulazna vrata zgrade Opštine, bila zaključana.

Treba se sjetiti: ljeta  2020. godine Demokratska partija socijalista uz podršku jakih policijskih snaga, nasiljem i prebijanjem građana, preuzela je vlast u Budvi, dva mjeseca prije izbora 30. avgusta. Izbore je izgubila.

Četiri godine kasnije na vlast uz podršku Demokrastske partije socijalista dolazi  Nikola Jovanović, lider jedne od frakcija Demokratskog fronta čiji su funkcioneri tada hapšeni i proganjani. U Budvi je tako ozvaničena  koalicija aktera koji su jedni druge  „čašćavali“ pogrdnim epitetima. Jedni su nazivani četnicima, svetosavcima, fanaticima ili narko dilerima. Drugi su  bili OKG kriminalci, pljačkaši Budve, komite, ustaše i klerofašisti. Sve njih ujedinili su interesi čiji je cilj upravljanje bogatom i poznatom turističkom opštinom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

“Smatram i dalje da dogovor leži u pronalaženju kompromisa vladajuće većine i opozicije i vjerujem da bi put pomirenja oko ovog pitanja bio ljekovit za Crnu Goru. Zato ću zakazati sjednicu Kolegijuma predsjednika Skupštine za sjutra u podne (petak) u vjeri da ćemo zajedno uspjeti da pronađemo izlaz iz ove složene situacije. Ne moram danas dodatno pojašnjavati kolika se šteta nanosi građanima zbog neusvajanja budžeta u Skupštini Crne Gore. Biće prilike da i o tome pričamo”, poručio je.

Opozicija, koja je ranije odbila Mandićev  poziv na sastanak,  ostaje pri svojim zahtjevima.  Insistiraju da se povuče odluka Ustavnog odbora kojom je penzionisana sutkinja Đurović, traže garancije da je za “odluke o pitanjima koja dijele crnogorsku javnost, poput najavljenih izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu i eventualne izmjene Ustava u dijelu identitetskih pitanja, neophodno postizanje konsenzusa”.  Kao uslov za razrešenje poltičke krize postavili su i “nesmetano održavanje sjednice lokalnog parlamenta u Budvi i funkcionisanje sistema lokalne samouprave u skladu sa zakonom”.  U protivnom, kako je to najavila poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč “ izvjesno je da će doći do blokade svih skupština u Crnoj Gori”.

Opozicija je i dalje pri stavu da se može konsultovati Venecijanska komisija, ali da to neće promijeniti njihove uslove za rješavanje političke krize. “Stvari se moraju vratititi na pređašnje stanje. Hoće li se izjasniti Ustavni sud ili Venecijanska komisija, nevažno nam je, podržavamo. Ali dok se odluka ne podrži na Ustavnom odboru, nema povratka na normalan rad Parlamenta”, kazao je lider DPS Danijel Živković.

Na  sumnje opozcije da vlast neće ispoštovati stav Venecijanske komisije, odgovorila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević:  „Pravo je  pitanje da li je opozicija spremna da prihvati odluku Venecijanske komisije o penzionisanju sutkinje Đuranović, kakva god ta odluka bila”. .

Trenutno najrazumniji predlog, koji je iznio profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Miloš Bešić,  nije se do sada ni razmatrao. Bešić je krajem prethodne sedmice pozvao  i opozciju i vlast da potpišu dokument kojim će se obavezati na deblokadu parlamenta do donošenja odluke Venecijanske komisije (VK), a kasnije bezuslovno prihvatanje odluke tog tijela.

Za sada ne pomaže ni defilovanje zemljom briselskih zvaničnika koji pokušavaju da utiču na razrješenje poltičke krize.

Predstavnik Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec upozorio je  nakon sastanka sa opozicijom i vlastima,  da blokada Skupštine i previranja u društvu nijesu od koristi za proces pristupanja Crne Gore EU.  “Dok sam bio na sastancima sa njima nije bilo nekog rješenja. Sad čekamo da se neko rješenje nađe jer mislim da parlament treba da funkcioniše i Skupština treba da usvaja zakone i budžet. Situacija nije crno-bijela. Slušao sam opoziciju i parlamentarnu većinu nadam se da će naći neko rješenje”, kazao je Šarec, ocijenivši da je “crnogorska politika  složenija nego što bilo ko misli i zato treba imati strpljenja”.

Predsjednik države Jakov Milatović  na konferenciji za novinare u Varšavi, nakon sastanka sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom, kazao je kako  je spreman da preuzme ulogu medijatora u rešavanju aktulene političke krize. “Očekujem odgovornost svih aktera, poštovanje Ustava i zakona, ali i institucija na lokalnim nivou”, poručio je predsjednik Crne Gore.

Milatovićevu ponudu nijesu dobro dočekali kod kuće.“Što si posredovao, posredovao”. kratko je tvitnuo Živković. “Ja se nudim da budem medijator predsjedniku prilikom izbora novog službenog auta za koje su mu sredstva opredijeljena nakon što je prodao izbornu volju građana Podgorice“, napisao je na mreži X Nikola Zirojević, predstavnik Evropskog saveza i poslanik SD-a. Naglašavajući: „Ne ulazi se u EU sa EURO 5 standardom emisije izduvnih gasova”.

Živković je prethodno saopštio da je na podgoričke pregovore, odnosno odluku Milatovića da se u posljednjem času vrati na tridesetoavgustovska podešavanja, uticao navodni vođa zemunskog klana Luka Bojović.

Živković nije htio da komentariše podsjećanje da je Bojović  dužio oružje crnogorskog DB-a  u vrijeme Đukanovićevog DPS- a. Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević tvrdio je svojevremeno da je bivša crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su, kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora, imali crnogorske dokumente. Ti navodi nikada nijesu demantovani.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istraživao je informacije po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić, pripadnici zemunskog klana bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. Grupe koja je u doba Đukanovića doživjela procvat u Crnoj Gori. Brojni tragovi o političkim vezama Šarićeve grupe i crnogorskih vlasti nijesu nikada do kraja rasvijetljeni.

U raspravu se uključio Evropski savez  (SD, SDP, LP) objavom da je  formirao Koordinacioni odbor u Podgorici. I porukom:  “Srušićemo brzo i novu podgoričku vlast koja je nastala na ucjeni”.

Koalicija za budućnost Budve najavljuje novu blokadu budvanskog parlamenta, kojom pokušavaju da spriječe da se u tom gradu formira vlast  jednog dijela bivšeg DF kog predvodi Nikola Jovanović,  URE i Evropskog saveza, koju  bi podržala  Demokratske partije socijalista.  Iz opozicije su se čula brojna upozorenja da je to udar na demokratiju.

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću zakazane za 13. april. Za još jedan,  što bi rekli,  „praznik demokratije“.

 

Protesti ,vlast i opozicija

U subotu, 1. februara, ističe rok koji su studenti iz Pokreta Kamo sjutra postavili pred premijera Milojka Spajića. Oni zahtijevaju da Spajić do tada odgovori , na zvaničnoj konferenciji, šta je sa njihovim zahtjevima i ostavkama čelnika bezbjednosnog sektora. Prethodno su odbili premijerov poziv na sastanak.

Spajić se ove sedmice tim povodom oglasio u intervjuu za RTCG.“Ostavka je   lični čin i niko vas ne može natjerati na to ukoliko vi smatrate da nema potrebe za tim“, kazao je premijer. .

Napomenuo je da  on ima  pravo da predloži smjene Skupštini i da to ne bi bilo ništa strašno, jer su smjenjivali i svoje članove Vlade, ali da ipak treba vidjeti kako će se sektor bezbjednosti uhvatiti u koštac sa reformama i unapređenjem te oblasti.    “Ako se ne bude radilo dobro“ , kazao je  „smjena  je uvijek na stolu, a politička odgovornost je neupitna“.

Odgovornost za tragediju na Cetinju još  ne osjeća niko od nadležnih. Ni u državnoj, ni u lokalnoj vlasti.  Opozicija podržava proteste, iako  kao nekadašnja dugogodišnja vlast, dijeli odgovornost i za probleme u bezbjednosnom sektoru, ali i propadanje grada.

Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade čija se ostavka traži, uzvratio je na zahtjeve demonstranata ocjenom da se tragedija politički zloupotrebljava. “Kao opozicionar različitim vladama pri raznim ranijim velikim tragedijama koje su se dešavale širom Crne Gore riječ nijesam progovorio, a kamoli tražio odgovornost nekog ministra ili politički mešetario, jasno je da sada imam istovjetan principijelan stav“ – poručio je.

Demokrate nastavljaju da objavljuju fotografije članova porodice Đukanović i drugih pojedinaca bliskih bivšem režimu koji prisustvuju studentskom protestu.  Studenti su više puta naznačili da iza njih ne stoji nijedna politička partija, ali je očigledno da su djelovi bivšeg režima počeli da se iznenada bave “građanskim aktivizmom”. Otklon od takvih trebalo bi naglasiti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo