Povežite se sa nama

MONITORING

Vlast, dugovi i dobri drugovi

Objavljeno prije

na

Četiri kredita, četiri priče i bezbroj sumnji. Od kako se, u jesen 2006. godine, prvi put odmetnuo iz politike u biznis Milo Đukanović je, sve zajmajući pa (ne)vraćajući, ozvaničio status milionera.

,,Za posljednjih 15 dana”, pohvalio se Đukanović u jesen 2006. godine, nakon najave (prvog) povlačenje iz politike, ,,gotovo da nije bilo ozbiljnog čovjeka iz svijeta biznisa, domaćeg i međunarodnog, sa kojim sam kontaktirao u prethodnih 15 godina, koji se nije javio i predložio da partnerski radimo posao u narednom periodu”. Nije precizirao misli li na biznismene/saradnike iz perioda ratova i međunarodnih sankcija, koji su, u međuvremenu, dopali zatvora u zemljama koje su prema njima bile manje fleksibilne.

U prvi krupni (legalan) posao Đukanović je zagazio skupa sa Draganom Vukčevićem, Veselinom Vukotićem i Tomislavom Čelebićem. Političar, dva univerzitetska profesora i biznismen sa oreolom podgoričkog šampiona divlje gradnje i prvaka u vještini gašenja jeftino kupljenih državnih preduzeća i pretvaranju fabričkih krugova u gradsko građevinsko zemljište. Zajednički cilj – izgradnja Univerziteta u Donjoj Gorici (UDG).

Godinu prije ulaska u zajednički posao, Građevinsko preduzeće Čelebić našlo se na meti tadašnje specijalne tužiteljica za organizovani kriminal Stojanke Radović. Ona je od Osnovnog suda u Podgorici zahtijevala da otvori istragu protiv troje službenika Čelebićevog preduzeća zbog sumnji da su ,,zločinačkim udruživanjem zloupotrijebili službeni položaj i utajili porez” od skoro pola miliona eura. Negdje u isto vrijeme, do danas nepoznati počinioci aktivirali su eksplozivnu napravu ispod Čelebićevog automobila.

Ne treba zaboraviti kako je Savo Marsenić, nekadašnji direktor preduzeća Marko Radović, osuđen 1995. godine na tri i po godine zatvora zato što je, prodajući kompanijin plac od 110 hiljada kvadrata ,,po znatno nižoj cijeni od tržišne” omogućio firmi Tomislava Čelebića da ,,ostvari nesrazmjernu imovinsku korist”. Plac je, ipak, ostao u vlasništvu Čelebića pošto su predstavnici Marka Radovića na sudu odustali od tužbe za povraćaj.

Gradnja univerzitetske zgrade krenula je ,,na divlje” bez potrebnih dozvola. Novac je obezbijeđen kreditima CKB i NLB banke. I upis prve generacije studenata započet je prije nego što je resorno Ministarstvo izdalo neophodne dozvole. Sada se, po svaku cijenu, traži način da se donjogoričkom Univerzitetu obezbijedi finansijska potpora iz državnog budžeta. Treba vraćatu uzeto.

Priča o Prvoj banci, po kojoj je Đukanović biznismen najpoznatiji, počinje sredinom 2007. Tada je Milo Đukanović, prkoseći praksi i poznatim ekonomski zakonitostima, postao milioner – na kredit.

Prema dostupnim podacima priča počinje u Londonu, gdje Đukanović od filijale grčke Pireus banke dobija kredit. Tim novcem, dva mjeseca kasnije, on kupuje oko sedam odsto akcija Prve banke kojom već gazduje njegov brat Aco. Prošla su još dva mjeseca dok kupljene akcije nijesu upisane kao zalog za vraćanje kredita. Ipak, u pola tog posla oglasila se crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca iznoseći tvrdnju kako je šefov biznis čist (iako su Đukanovićeve akcije založene dobra dva mjeseca poslije tog saopštenja).

Operaciju je najlakše predstaviti sa par brojki. Aco je Milu akcije prodao po nominalnoj cijeni od 127,82 eura. Milov Kapital invest potom zalaže 8.000 akcija za račun Pireus banke. U danu kada je upisan ovaj zalog akcija na berzi, usljed niza očiglednih finansijskih manipulacija, formalno vrijede 867 eura. Praktično, njima se trguje po principu: jedan dan – jedna akcija, deset odsto veća cijena u odnosu na juče.

U julu 2008. Đukanović je na berzi prodao 2.540 akcija Prve banke. Akcije su prodate po cijeni od 610 eura za komad, do danas nepoznatom kupcu. Možemo pretpostavljati da je ta osoba veliki dužnik Mila Đukanovića ili još veća ekonomska neznalica. Tim novcem je, navodno, vraćen kredit Pireus banci.

Mediji iz regiona su dugo spekulisali o osobi koja je Đukanoviću otvorila vrata finansijskih krugova u Londonu. Po jednima, to je bio Duško Knežević, Đukanovićev prijatelji i saradnik, poslovno vezan za Pireus banku. Drugi su tipovali na Zorana Bećirovića, prijatelja i poslovnog dužnika familije Đukanović, koji je sa Pireus bankom dijelio makar zajedničkog advokata.

Sve bi to bilo uzalud da nije bilo Đukanovićevih potčinjenih u državnom vrhu. Nadležni su ignorisali očigledno kršenje Zakona o sprečavanju konflikta interesa (Đukanović, kao poslanik, nije imao pravo da vodi privatnu firmu). Po stavu vječitog predsjednika Komisije za sprečavanje sukoba interesa Slobodana Lekovića, Đukanović nije prekršio Zakon i ako ,,nije postupio u skladu sa onim na šta ga taj Zakon nedvosmisleno obavezuje”. I tako dva puta.

Onda su ulozi podignuti. Krajem 2008. Vlada Mila Đukanovića banci Mila Đukanovića daje pomoć od 44 miliona eura. Država je, zauzvrat, primila u zalog i sve akcije Kapital investa u Prvoj banci. U ime Vlade ugovor potpisuje Igor Lukšić, u ime banke Radoje Žugić (iako je, po svoj prilici, u tom trenutku i on državni službenik – direktor Fonda PIO). DPS poslovna elita se u naredne dvije godine svim silama upregla da spasi džep i obraz svog predsjednika. Operacija milion (u danu kada je Prva morala da vrati četvrtinu kredita milion eura je 11 puta putovao između Državnog trezora i Đukanovićeve banke) Željezara Nikšić, a potom i djelimična prodaja i dokapitalizacije EPCG sa italijanskom A2A isključivo su vođene potrebama većinskih akcionara Prva banke. To stanje traje.

A što se Đukanovićevih kredita tiče, stvar je najjasnija sa aranžmanom sklopljenim u trouglu Prva banka – Global Montenegro – Hypo banka. On je od početka do kraja pravno sumnjiv i ekonomski nerazuman.

Milo Đukanović je, u danu kada su Lukšić i Žugić potpisivali ugovor o pomoći Prvoj banci, obznanio kako su on i njegov kum Vuk Rajković od Hypo banke uzeli pet miliona i za taj novac kupili plac od 20.000 kvadrata na periferiji Budve. Pokazalo se da je prećutao neke detalje ovog posla.

Prvo, plac je kupljen novcem pozajmljenim od Prve banke. Vuk Rajković, tadašnji vlasnik novoosnovanog Global Montenegra, dobio je od Prve 3,1 milion za kupovinu zemljišta i gradnju ,,ekskluzivnog stambenog naselja”. Nikome ne smeta to što je Global firma bez poslovne istorije, dok se kupljeni plac i budvanskom DUP-u vodi kao zelena površina.

Par dana prije ugovorenog početka otplate kredita (Đukanović i Rajković su se u međuvremenu uortačili, potom je i DUP promijenjen) on se seli u Hypo banku kojom, u to vrijeme, upravlja Petar Ivanović. Nakon što je otišao iz Hypo ostavljajući gubitak od 30 miliona, Ivanović je profesionalno vezan za Đukanovića – kao njegov savjetnik, direktor vladine Agencije a danas ministar poljoprivrede. Taj su kredit kao problematičan ocijenile i nadležne institucije iz Crne Gore i Austrije.

Premijer do danas nije isplatio ovaj kredit iako je prvi rok za njegovo vraćanje istekao 2009. a drugi 2011. godine. O njegovoj poslovnoj umješnosti govori i podatak da je kredit 2008. godine zaključen ,,u protivvrijednosti CHF (švajcarski franci) po srednjem kursu na dan puštanja kredita u korišćenje”. Što ga čini neuporedivo težim za vraćanje nego da je uzet u eurima.

Činjenica da hipoteka na zemljište u Potkošljunu do danas nije aktivirana, pokazuje da je Đukanovićev politički uticaj obrnuto srazmjeran njegovim biznis vještinama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo