Povežite se sa nama

MONITORING

Vlast, dugovi i dobri drugovi

Objavljeno prije

na

igor-luksic

Četiri kredita, četiri priče i bezbroj sumnji. Od kako se, u jesen 2006. godine, prvi put odmetnuo iz politike u biznis Milo Đukanović je, sve zajmajući pa (ne)vraćajući, ozvaničio status milionera.

,,Za posljednjih 15 dana”, pohvalio se Đukanović u jesen 2006. godine, nakon najave (prvog) povlačenje iz politike, ,,gotovo da nije bilo ozbiljnog čovjeka iz svijeta biznisa, domaćeg i međunarodnog, sa kojim sam kontaktirao u prethodnih 15 godina, koji se nije javio i predložio da partnerski radimo posao u narednom periodu”. Nije precizirao misli li na biznismene/saradnike iz perioda ratova i međunarodnih sankcija, koji su, u međuvremenu, dopali zatvora u zemljama koje su prema njima bile manje fleksibilne.

U prvi krupni (legalan) posao Đukanović je zagazio skupa sa Draganom Vukčevićem, Veselinom Vukotićem i Tomislavom Čelebićem. Političar, dva univerzitetska profesora i biznismen sa oreolom podgoričkog šampiona divlje gradnje i prvaka u vještini gašenja jeftino kupljenih državnih preduzeća i pretvaranju fabričkih krugova u gradsko građevinsko zemljište. Zajednički cilj – izgradnja Univerziteta u Donjoj Gorici (UDG).

Godinu prije ulaska u zajednički posao, Građevinsko preduzeće Čelebić našlo se na meti tadašnje specijalne tužiteljica za organizovani kriminal Stojanke Radović. Ona je od Osnovnog suda u Podgorici zahtijevala da otvori istragu protiv troje službenika Čelebićevog preduzeća zbog sumnji da su ,,zločinačkim udruživanjem zloupotrijebili službeni položaj i utajili porez” od skoro pola miliona eura. Negdje u isto vrijeme, do danas nepoznati počinioci aktivirali su eksplozivnu napravu ispod Čelebićevog automobila.

Ne treba zaboraviti kako je Savo Marsenić, nekadašnji direktor preduzeća Marko Radović, osuđen 1995. godine na tri i po godine zatvora zato što je, prodajući kompanijin plac od 110 hiljada kvadrata ,,po znatno nižoj cijeni od tržišne” omogućio firmi Tomislava Čelebića da ,,ostvari nesrazmjernu imovinsku korist”. Plac je, ipak, ostao u vlasništvu Čelebića pošto su predstavnici Marka Radovića na sudu odustali od tužbe za povraćaj.

Gradnja univerzitetske zgrade krenula je ,,na divlje” bez potrebnih dozvola. Novac je obezbijeđen kreditima CKB i NLB banke. I upis prve generacije studenata započet je prije nego što je resorno Ministarstvo izdalo neophodne dozvole. Sada se, po svaku cijenu, traži način da se donjogoričkom Univerzitetu obezbijedi finansijska potpora iz državnog budžeta. Treba vraćatu uzeto.

Priča o Prvoj banci, po kojoj je Đukanović biznismen najpoznatiji, počinje sredinom 2007. Tada je Milo Đukanović, prkoseći praksi i poznatim ekonomski zakonitostima, postao milioner – na kredit.

Prema dostupnim podacima priča počinje u Londonu, gdje Đukanović od filijale grčke Pireus banke dobija kredit. Tim novcem, dva mjeseca kasnije, on kupuje oko sedam odsto akcija Prve banke kojom već gazduje njegov brat Aco. Prošla su još dva mjeseca dok kupljene akcije nijesu upisane kao zalog za vraćanje kredita. Ipak, u pola tog posla oglasila se crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca iznoseći tvrdnju kako je šefov biznis čist (iako su Đukanovićeve akcije založene dobra dva mjeseca poslije tog saopštenja).

Operaciju je najlakše predstaviti sa par brojki. Aco je Milu akcije prodao po nominalnoj cijeni od 127,82 eura. Milov Kapital invest potom zalaže 8.000 akcija za račun Pireus banke. U danu kada je upisan ovaj zalog akcija na berzi, usljed niza očiglednih finansijskih manipulacija, formalno vrijede 867 eura. Praktično, njima se trguje po principu: jedan dan – jedna akcija, deset odsto veća cijena u odnosu na juče.

U julu 2008. Đukanović je na berzi prodao 2.540 akcija Prve banke. Akcije su prodate po cijeni od 610 eura za komad, do danas nepoznatom kupcu. Možemo pretpostavljati da je ta osoba veliki dužnik Mila Đukanovića ili još veća ekonomska neznalica. Tim novcem je, navodno, vraćen kredit Pireus banci.

Mediji iz regiona su dugo spekulisali o osobi koja je Đukanoviću otvorila vrata finansijskih krugova u Londonu. Po jednima, to je bio Duško Knežević, Đukanovićev prijatelji i saradnik, poslovno vezan za Pireus banku. Drugi su tipovali na Zorana Bećirovića, prijatelja i poslovnog dužnika familije Đukanović, koji je sa Pireus bankom dijelio makar zajedničkog advokata.

Sve bi to bilo uzalud da nije bilo Đukanovićevih potčinjenih u državnom vrhu. Nadležni su ignorisali očigledno kršenje Zakona o sprečavanju konflikta interesa (Đukanović, kao poslanik, nije imao pravo da vodi privatnu firmu). Po stavu vječitog predsjednika Komisije za sprečavanje sukoba interesa Slobodana Lekovića, Đukanović nije prekršio Zakon i ako ,,nije postupio u skladu sa onim na šta ga taj Zakon nedvosmisleno obavezuje”. I tako dva puta.

Onda su ulozi podignuti. Krajem 2008. Vlada Mila Đukanovića banci Mila Đukanovića daje pomoć od 44 miliona eura. Država je, zauzvrat, primila u zalog i sve akcije Kapital investa u Prvoj banci. U ime Vlade ugovor potpisuje Igor Lukšić, u ime banke Radoje Žugić (iako je, po svoj prilici, u tom trenutku i on državni službenik – direktor Fonda PIO). DPS poslovna elita se u naredne dvije godine svim silama upregla da spasi džep i obraz svog predsjednika. Operacija milion (u danu kada je Prva morala da vrati četvrtinu kredita milion eura je 11 puta putovao između Državnog trezora i Đukanovićeve banke) Željezara Nikšić, a potom i djelimična prodaja i dokapitalizacije EPCG sa italijanskom A2A isključivo su vođene potrebama većinskih akcionara Prva banke. To stanje traje.

A što se Đukanovićevih kredita tiče, stvar je najjasnija sa aranžmanom sklopljenim u trouglu Prva banka – Global Montenegro – Hypo banka. On je od početka do kraja pravno sumnjiv i ekonomski nerazuman.

Milo Đukanović je, u danu kada su Lukšić i Žugić potpisivali ugovor o pomoći Prvoj banci, obznanio kako su on i njegov kum Vuk Rajković od Hypo banke uzeli pet miliona i za taj novac kupili plac od 20.000 kvadrata na periferiji Budve. Pokazalo se da je prećutao neke detalje ovog posla.

Prvo, plac je kupljen novcem pozajmljenim od Prve banke. Vuk Rajković, tadašnji vlasnik novoosnovanog Global Montenegra, dobio je od Prve 3,1 milion za kupovinu zemljišta i gradnju ,,ekskluzivnog stambenog naselja”. Nikome ne smeta to što je Global firma bez poslovne istorije, dok se kupljeni plac i budvanskom DUP-u vodi kao zelena površina.

Par dana prije ugovorenog početka otplate kredita (Đukanović i Rajković su se u međuvremenu uortačili, potom je i DUP promijenjen) on se seli u Hypo banku kojom, u to vrijeme, upravlja Petar Ivanović. Nakon što je otišao iz Hypo ostavljajući gubitak od 30 miliona, Ivanović je profesionalno vezan za Đukanovića – kao njegov savjetnik, direktor vladine Agencije a danas ministar poljoprivrede. Taj su kredit kao problematičan ocijenile i nadležne institucije iz Crne Gore i Austrije.

Premijer do danas nije isplatio ovaj kredit iako je prvi rok za njegovo vraćanje istekao 2009. a drugi 2011. godine. O njegovoj poslovnoj umješnosti govori i podatak da je kredit 2008. godine zaključen ,,u protivvrijednosti CHF (švajcarski franci) po srednjem kursu na dan puštanja kredita u korišćenje”. Što ga čini neuporedivo težim za vraćanje nego da je uzet u eurima.

Činjenica da hipoteka na zemljište u Potkošljunu do danas nije aktivirana, pokazuje da je Đukanovićev politički uticaj obrnuto srazmjeran njegovim biznis vještinama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo