Povežite se sa nama

MONITORING

Vlast, dugovi i dobri drugovi

Objavljeno prije

10 godina

na

igor-luksic

Četiri kredita, četiri priče i bezbroj sumnji. Od kako se, u jesen 2006. godine, prvi put odmetnuo iz politike u biznis Milo Đukanović je, sve zajmajući pa (ne)vraćajući, ozvaničio status milionera.

,,Za posljednjih 15 dana”, pohvalio se Đukanović u jesen 2006. godine, nakon najave (prvog) povlačenje iz politike, ,,gotovo da nije bilo ozbiljnog čovjeka iz svijeta biznisa, domaćeg i međunarodnog, sa kojim sam kontaktirao u prethodnih 15 godina, koji se nije javio i predložio da partnerski radimo posao u narednom periodu”. Nije precizirao misli li na biznismene/saradnike iz perioda ratova i međunarodnih sankcija, koji su, u međuvremenu, dopali zatvora u zemljama koje su prema njima bile manje fleksibilne.

U prvi krupni (legalan) posao Đukanović je zagazio skupa sa Draganom Vukčevićem, Veselinom Vukotićem i Tomislavom Čelebićem. Političar, dva univerzitetska profesora i biznismen sa oreolom podgoričkog šampiona divlje gradnje i prvaka u vještini gašenja jeftino kupljenih državnih preduzeća i pretvaranju fabričkih krugova u gradsko građevinsko zemljište. Zajednički cilj – izgradnja Univerziteta u Donjoj Gorici (UDG).

Godinu prije ulaska u zajednički posao, Građevinsko preduzeće Čelebić našlo se na meti tadašnje specijalne tužiteljica za organizovani kriminal Stojanke Radović. Ona je od Osnovnog suda u Podgorici zahtijevala da otvori istragu protiv troje službenika Čelebićevog preduzeća zbog sumnji da su ,,zločinačkim udruživanjem zloupotrijebili službeni položaj i utajili porez” od skoro pola miliona eura. Negdje u isto vrijeme, do danas nepoznati počinioci aktivirali su eksplozivnu napravu ispod Čelebićevog automobila.

Ne treba zaboraviti kako je Savo Marsenić, nekadašnji direktor preduzeća Marko Radović, osuđen 1995. godine na tri i po godine zatvora zato što je, prodajući kompanijin plac od 110 hiljada kvadrata ,,po znatno nižoj cijeni od tržišne” omogućio firmi Tomislava Čelebića da ,,ostvari nesrazmjernu imovinsku korist”. Plac je, ipak, ostao u vlasništvu Čelebića pošto su predstavnici Marka Radovića na sudu odustali od tužbe za povraćaj.

Gradnja univerzitetske zgrade krenula je ,,na divlje” bez potrebnih dozvola. Novac je obezbijeđen kreditima CKB i NLB banke. I upis prve generacije studenata započet je prije nego što je resorno Ministarstvo izdalo neophodne dozvole. Sada se, po svaku cijenu, traži način da se donjogoričkom Univerzitetu obezbijedi finansijska potpora iz državnog budžeta. Treba vraćatu uzeto.

Priča o Prvoj banci, po kojoj je Đukanović biznismen najpoznatiji, počinje sredinom 2007. Tada je Milo Đukanović, prkoseći praksi i poznatim ekonomski zakonitostima, postao milioner – na kredit.

Prema dostupnim podacima priča počinje u Londonu, gdje Đukanović od filijale grčke Pireus banke dobija kredit. Tim novcem, dva mjeseca kasnije, on kupuje oko sedam odsto akcija Prve banke kojom već gazduje njegov brat Aco. Prošla su još dva mjeseca dok kupljene akcije nijesu upisane kao zalog za vraćanje kredita. Ipak, u pola tog posla oglasila se crnogorska Uprava za sprečavanje pranja novca iznoseći tvrdnju kako je šefov biznis čist (iako su Đukanovićeve akcije založene dobra dva mjeseca poslije tog saopštenja).

Operaciju je najlakše predstaviti sa par brojki. Aco je Milu akcije prodao po nominalnoj cijeni od 127,82 eura. Milov Kapital invest potom zalaže 8.000 akcija za račun Pireus banke. U danu kada je upisan ovaj zalog akcija na berzi, usljed niza očiglednih finansijskih manipulacija, formalno vrijede 867 eura. Praktično, njima se trguje po principu: jedan dan – jedna akcija, deset odsto veća cijena u odnosu na juče.

U julu 2008. Đukanović je na berzi prodao 2.540 akcija Prve banke. Akcije su prodate po cijeni od 610 eura za komad, do danas nepoznatom kupcu. Možemo pretpostavljati da je ta osoba veliki dužnik Mila Đukanovića ili još veća ekonomska neznalica. Tim novcem je, navodno, vraćen kredit Pireus banci.

Mediji iz regiona su dugo spekulisali o osobi koja je Đukanoviću otvorila vrata finansijskih krugova u Londonu. Po jednima, to je bio Duško Knežević, Đukanovićev prijatelji i saradnik, poslovno vezan za Pireus banku. Drugi su tipovali na Zorana Bećirovića, prijatelja i poslovnog dužnika familije Đukanović, koji je sa Pireus bankom dijelio makar zajedničkog advokata.

Sve bi to bilo uzalud da nije bilo Đukanovićevih potčinjenih u državnom vrhu. Nadležni su ignorisali očigledno kršenje Zakona o sprečavanju konflikta interesa (Đukanović, kao poslanik, nije imao pravo da vodi privatnu firmu). Po stavu vječitog predsjednika Komisije za sprečavanje sukoba interesa Slobodana Lekovića, Đukanović nije prekršio Zakon i ako ,,nije postupio u skladu sa onim na šta ga taj Zakon nedvosmisleno obavezuje”. I tako dva puta.

Onda su ulozi podignuti. Krajem 2008. Vlada Mila Đukanovića banci Mila Đukanovića daje pomoć od 44 miliona eura. Država je, zauzvrat, primila u zalog i sve akcije Kapital investa u Prvoj banci. U ime Vlade ugovor potpisuje Igor Lukšić, u ime banke Radoje Žugić (iako je, po svoj prilici, u tom trenutku i on državni službenik – direktor Fonda PIO). DPS poslovna elita se u naredne dvije godine svim silama upregla da spasi džep i obraz svog predsjednika. Operacija milion (u danu kada je Prva morala da vrati četvrtinu kredita milion eura je 11 puta putovao između Državnog trezora i Đukanovićeve banke) Željezara Nikšić, a potom i djelimična prodaja i dokapitalizacije EPCG sa italijanskom A2A isključivo su vođene potrebama većinskih akcionara Prva banke. To stanje traje.

A što se Đukanovićevih kredita tiče, stvar je najjasnija sa aranžmanom sklopljenim u trouglu Prva banka – Global Montenegro – Hypo banka. On je od početka do kraja pravno sumnjiv i ekonomski nerazuman.

Milo Đukanović je, u danu kada su Lukšić i Žugić potpisivali ugovor o pomoći Prvoj banci, obznanio kako su on i njegov kum Vuk Rajković od Hypo banke uzeli pet miliona i za taj novac kupili plac od 20.000 kvadrata na periferiji Budve. Pokazalo se da je prećutao neke detalje ovog posla.

Prvo, plac je kupljen novcem pozajmljenim od Prve banke. Vuk Rajković, tadašnji vlasnik novoosnovanog Global Montenegra, dobio je od Prve 3,1 milion za kupovinu zemljišta i gradnju ,,ekskluzivnog stambenog naselja”. Nikome ne smeta to što je Global firma bez poslovne istorije, dok se kupljeni plac i budvanskom DUP-u vodi kao zelena površina.

Par dana prije ugovorenog početka otplate kredita (Đukanović i Rajković su se u međuvremenu uortačili, potom je i DUP promijenjen) on se seli u Hypo banku kojom, u to vrijeme, upravlja Petar Ivanović. Nakon što je otišao iz Hypo ostavljajući gubitak od 30 miliona, Ivanović je profesionalno vezan za Đukanovića – kao njegov savjetnik, direktor vladine Agencije a danas ministar poljoprivrede. Taj su kredit kao problematičan ocijenile i nadležne institucije iz Crne Gore i Austrije.

Premijer do danas nije isplatio ovaj kredit iako je prvi rok za njegovo vraćanje istekao 2009. a drugi 2011. godine. O njegovoj poslovnoj umješnosti govori i podatak da je kredit 2008. godine zaključen ,,u protivvrijednosti CHF (švajcarski franci) po srednjem kursu na dan puštanja kredita u korišćenje”. Što ga čini neuporedivo težim za vraćanje nego da je uzet u eurima.

Činjenica da hipoteka na zemljište u Potkošljunu do danas nije aktivirana, pokazuje da je Đukanovićev politički uticaj obrnuto srazmjeran njegovim biznis vještinama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

9 sati

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Objavljeno prije

10 sati

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Sistem je opet pokazao  da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli

 

Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.

,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.

Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da  maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.

Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.

Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.

U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.

Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FUNKCIONERSKA KAMPANJA: Iskočili iz DPS šinjela

Objavljeno prije

10 sati

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje, vlasti su prihvatile  kao obilježje svoje politike

 

Posljednji dan maja, premijer Dritan Abazović sa podgoričkim i rukovodstvom Opštine Tuzi, otvara dio bulevara Podgorica -Tuzi. Sve liči na scene kada su dio istog bulevara 2019. otvarali tadašnji predsjednik države Milo Đukanović i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Na optužbe da je otvaranje već viđena predstava i dio predizborne kampanje, Abazović odgovara da Vlada ima agendu, da nije mogla da zna kada će se raspisati izbori… Potrefilo se tako, baš kao što se i DPS- godinama namještalo, otvaranje u predizborni vakat.

,,Funkcionerska kampanja koju DPS toliko vodi je zapravo pokazala sav njihov očaj”, poručivali su iz Abazovićeve stranke u avgustu 2020. Sada su sve to zaboravili, pa potpredsjednik URE i ministar Goran Đurović, par dana prije izbora, kao Vladin predstavlja ukradeni program Stan za sve.  Da se nema granica  jasno je bilo kada su novi trajekt krstili predizbornim imenom Ruka pravde.

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje prihvatili su kao obilježje svoje politike.

I ostali koalicioni partneri u vlasti nalaze svoje načine predizborne promocije na istom tragu. Tako je krajem maja ministar pravde Marko Kovač sa rukovodstvom Opštine Nikšić usaglasio da Vlada donira Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 220.000 eura za rekonstrukciju Saborne crkve Sv.Vasilija Ostroškog u Nikšiću. SPC-u kao nedostaje novca pa svako malo mora država da je pripomogne, a posebno u predizbornom vremenu.

Kad od DPS politike ne prezaju oni koji su se borili protiv nje, što je ne bi baštinili i oni koji su bivšoj vlasti godinama bili saradnici. Tako su za potrebe Ministarstva kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, krajem maja, raspisani oglasi za čak šest direktora direktorata. Oglas se raspisuje dvije sedmice prije vanrednih parlamentarnih izbora, a rukovodioci se biraju na mandat od pet godina. Usput su raspisani i konkursi za pomoćnika direktora Uprave policije (Sektor za finansijsko-obavještajne poslove) i 16 oglasa za Upravu za gazdovanje šumama (za čuvare šuma, referente i portire)… Iz Vlade i od premijera opet objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju da to sa izborima nema baš nikakve veze.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo