Povežite se sa nama

MONITORING

Rat za status kvo

Objavljeno prije

na

Desilo se očekivano. Tužilački savjet je za kandidata za državnog tužioca izabrao osobu po volji DPS-a. Predsjednik Osnovnog suda u Kotoru, Branko Vučković izbor je tog visokog tužilačkog tijela. Da je Vučković favorit vladajuće partije i da će ga Savjet predložiti parlamentu za državnog tužioca, mediji su objavili još ranije.

Nije moglo biti iznenađenih. I Tužilački savjet krojen je po mjeri vlasti. Cilj nedavnih ustavnih izmjena i zakona iz te oblasti bio je upravo da se pravosuđe oslobodi političkog pritiska. U Izvještaju o progresu za 2013. godinu Evropska komisija je ponovila da su kriterijumi za izbor sudija i tuzilaca u Sudski i Tužilački savjet i dalje nejasni i da se taj izbor ne sprovodi po sistemu zasluga i znanja.

Kojim se kriterijumima vodio Tužilački savjet kada je izabrao Vučkovića, nije pojašnjeno. Monitor je na adresu državnog tužilaštva uputio isto pitanje za članove Tužilačkog savjeta, ali do zaključenja ovog broja odgovor nije stigao.

Tužilački savjet je pored Vučkovića mogao da bira između još troje kandidata. To su Vesna Jovićević, tužiteljica i članica Tužilačkog savjeta, zamjenica VDT Stojanka Radović i advokat Goran Rodić. Rodić je jedini kandidat koji do sada nije bio na funkcijama u pravosudnom aparatu. Njega su u civilnom sektoru i opoziciji vidjeli kao kandidata koji bi mogao da napravi pomake u zacementiranom tužilaštvu koje je decenijama crna rupa za sve sumnjive poslove i zločine u koje su umiješani visoki državni funkcioneri.

V.D. državni tužilac Veselin Vučković, inače predsjednik Tužilačkog savjeta, pokušao je da pojasni odluku tog tijela.

,,Imali smo četvoro izuzetno kvalitetnih kandidata, sa dugogodišnjim iskustvom i stažom u svim oblastima pravne struke. Odlučili smo se za kolegu Vučkovića ne samo zbog njegovog rada i rezultata nego i velikog dopinosa pravnoj praksi i nauci”, kazao je on.

Branko Vučković je profesor na više fakulteta u Crnoj Gori. Državni tužilac bi međutim trebalo da zna da je obavljanje druge profesionalne djelatnosti nespojivo sa sudskom funkcijom. U članu 123 Ustava Crne Gore jasno se navodi da ,,sudija ne može vršiti poslaničku ili drugu javnu funkciju niti profesionalno obavljati drugu”.

Tužilački savjet je tako ne samo odabrao kandidata po volji vladajuće partije nego i osobu koja godinama krši Ustav Crne Gore. To potvrđuju pravnici koje smo konsultovali.

Branko Vučković je profesor na Univerzitetu Mediteran. Predaje i na Policijskoj akademiji, Pomorskom fakultetu u Baru i Fakultetu za mediteranske studije u Tivtu.

Vučković je na Fakultetu za mediteranske studije u Tivtu rukovodilac Studijskog programa Menadžment i bezbjednost marina i jahti. Izabran je 2009. godine za vanrednog profesora na tom fakultetu. Sudiju Vučkovića očigledno nije brinula odredba Ustava koja mu zabranjuje da radi neki drugi posao, pa je kao kontakt na sajtu fakulteta ostavio svoju mejl adresu koju je dobio kao sudija, sa domena sudstvo.me.

Vučković nema razloga da se sjekira. Na Fakultetu u Tivtu kolege su mu ministar Radoje Žugić i Predrag Sekulić… Pravnici sa kojima smo razgovarali ukazuju da Ustav i njima zabranjuje kao članovima Vlade da profesionalno obavljaju drugu djelatnost. A i Vučković je tokom dugogodišnjeg sudskog iskustva shvatio kako se selektivno zakoni primjenjuju u Crnoj Gori – što važi za carinika, za ministra ne važi.

Koleginica na fakultetu mu je i supruga Vesna Vučković, inače sutkinja Upravnog suda. Ona predaje Pravo jahti.

Tu su i bivši gradonačelnik Budve dr Rajko Kuljača, pomoćnik ministra kulture za medije mr Željko Rutović, donedavni direktor Uprave policije dr Božidar Vuksanović…

Osnivač tog, kao i Fakulteta u Baru na kom Vučković predaje, je Ortačko društvo za eksport-import, trgovinu i turizam Nikić i drugi – Markoni iz Kotora. Ovlašćena lica u Markoniju su Jadranka i Marko Nikić, čiji je otac Stevo redovni profesor Fakulteta za pomorstvo u Kotoru, državnog Univerziteta Crna Gore. Oni bi, valjda trebalo da su konkurencija. Iako je od otvaranja fakulteta u Tivtu 2009. bilo prozivki zbog konflikta interesa profesora Steva Nikića zbog rada na državnom a vlasništva u privatnim fakultetima, rektor UCG, Senat i Upravni odbor Univerziteta nijesu reagovali.

Tužilački savjet koji je birao Vučkovića nije bio u punom sastavu. Osim tužiteljice Jovović u izboru nije učestvovala Jelena Popović, inače bivša savjetnica predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića.

Kadrova po mjeri vlasti nije falilo. O kandidatu za državnog tužioca odlučivao je recimo Vladimir Šušović, penzioner, veteran mračnih 1990-ih, bivši državni tužilac. Svi procesuirani ratni zločini izuzev Kaluđerskog laza, odigrali su se tokom mandata Šušovića koji je penzionisan 1998. Monitor je već ukazivao da je o svim tim zločinima izvještavano dok su se dešavali, ali da nijedan od predmeta nije procesuiralo Šušovićevo tužilaštvo.

Šušović je godinama „istraživao” o deportacijama. U intervjuu za Monitor 1. avgusta 1997. godine tvrdio je kako su mu u Hagu, gdje je bio pozvan zbog deportacija, kazali: „Vi ste postali majstori uništavanja dokumentacije’. Izgleda da se to potvrđuje i u ovom slučaju… teško dobijam dokumentaciju od MUP-a”.

U Tužilačkom Savjetu je i Mladen Vukčević, bivši predsjednik Izvršnog odbora DPS-a. I Vukčević predaje na Univerzitetu Mediteran, gdje je i dekan. Tamo je šef kandidatu Vučkoviću. Monitor je već pisao da je Vukčević godinama svoju luksuznu kuću izdavao hrvatskoj ambasadi.

Tu je i Miljana Radović. Ona je supruga bivšeg direktor ZIKS-a Milana Radovića, sada kandidata za člana Senata Državne revizorske institucije kog DPS zdušno protežira za to mjesto kako bi porobio rijetku relativno nezavisnu instituciju.

Jedan od članova je i zamjenik vrhovnog državnog tužioca Petar Kapuci koji je ovih dana potpisao obrazloženje Tužilaštva da odbije prijavu Mladena Bojanića, poslanika Pozitivne Crne Gore protiv Zorana Vukčevića, poslanika vladajuće DPS. Vukčević je Bojaniću u parlamentu zaprijetio da će ,,ako mu još jednom pomene ime, otkinuti glavu”. Kapuci je u obrazloženju naveo da u Vukčevićevim ,,radnjama nema elemenata ugrožavanja sigurnosti”. A i kako bi ih bilo. Da ih ima u Vukčevićevim, tužilaštvo bi ih moralo pronaći i u najsvježijim izlivima nježnosti Đukanovića u parlamentu.

I tako redom. Konačno, isti sastav Tužilačkog savjeta u maju ove godine predložio je za državnu tužiteljicu Ranku Čarapić, ali zbog procedure izmjene zakonodavstva Skupština nije raspravljala o njenom reizboru. Čarapićeva se sada nije prijavila.

Biće zanimljivo vidjeti kako će se poslanici izjasniti o kandidatu Tužilačkog savjeta. Da bi prošao, Vučković treba da dobije podršku dvije trećine parlamentaraca. To znači da opozicija i SDP mogu osujetiti plan Tužilačkog savjeta.

Režimski mediji javljaju da Vučković ima podršku vladajuće koalicije, i „da je načelno obezbijeđena podrška u redovima opozicije”. Monitorovi izvori tvrde da Vučković nema podršku SDP-a, ni opozicije, i da se trenutno pokušava lobirati SNP da glasa za Vučkovića.

Najnovije izmjene zakona omogućavaju opoziciji da mnogo više utiče na izbor državnog tužioca. U prvom krugu se, pri tom, glasa javno. Tim prije, smatraju Monitorovi izvori, teško da će SDP glasati za kandidata Tužilačkog savjeta.

Ukoliko Vučković ne prođe, u drugom krugu poslanici glasaju za preostala tri kandidata, a biće izabran onaj za kog bude glasalo tri petine parlamentaraca. Tada se glasa tajno, pa je moguće da se desi neki novi Drago Đurović, zahvaljujući čemu bi bio izabran kandidat po volji vladajuće partije. Stojanka Radović je prekaljeni kadar tužilaštva koje je svaku aferu usmjerenu ka Đukanoviću uspjelo da zaustavi. Isto važi i za tužiteljicu Jovićević.

DPS će pokušati svim silama da održi status kvo. A SDP će vrlo vjerovatno opet biti teg koji može povući naprijed ili još dublje u mrak.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo