Povežite se sa nama

MONITORING

Vlast u fotošopu

Objavljeno prije

na

Charles_Tannock_MEP_for_web

Nedavno je naš mali, crnogorski kraj posjetio još jedan strani emisar. Ovoga puta svratio je izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, Čarls Tanok. Narečeni izvanjac, psihijatar i član Konzervativne partije Velike Britanije, na oduševljenje vlasti, bio je misteriozan u pogledu najaktuelnijeg i po režim najinkriminišućeg – afere Snimak: ,,To nije u mom prvom nacrtu”, izustio je za pamćenje, pa pošao natrag, za Evropu.

Potom, ove sedmice, evropskim parlamentarcima predstavio je svoju verziju crnogorske zbilje. Na prvoj diskusiji o nacrtu rezolucije, koja, prema proceduri, može pretrpjeti izmjene do petog dana decembra, Tanok je uvrstio aferu Snimak. ,,U aferi audio snimaka, ne želim se određivati, i smatram da je najvažnije da pravosuđe obavlja svoj posao”. U stilu portparola DPS-a, Časlava Vešovića. Muzika za uši vlasti.

Onda je – nakon diplomatskih floskula o potrebi unapređenja partikularnih oblasti – osuo: ,,Crna Gora je sjajan primjer napredovanja”. Ili, na drugom mjestu: ,,Možda, ako nastavi dobrim tempom, zemlja sruši ljestvicu i postane članica i prije 2020. godine”. Pa: ,,Najvažnije što možemo reći o Crnoj Gori je da tamo vlada vrlo širok, nepomućeni konsenzus o potrebi evropskog članstva. Taj široki društveni dogovor postoji, iako u Crnoj Gori postoji izvanredno snažna, gorljiva opozicija”.

Da se za riječ nije javio, recimo, evroposlanik Nikola Vuljanić iz grupacije Ujedinjene ljevice, koji je primijetio ,,da je u Crnoj Gori ista vlast od 1990. do danas, što znači da je neminovno uključen uzak krug ljudi, porodice, prijatelja, a to neminovno dovodi do korupcije i plutokratije”, te da zastupnik Zelenih nije pročitao izjavu odsutne Ulrike Lunaček, koja je ,,nezadovoljna što prošlog puta, u aprilu, nije dobila podršku za amandman oko registracije birača i upotrebe javnih sredstava u Crnoj Gori u izborne svrhe, stekao bi se utisak da Tanok izvještava o svojoj Britaniji.

Izvjestilac je zapaženu pažnju posvetio medijima. Zapisao je kako je zabrinut verbalnim i fizičkim zastrašivanjem novinara i podsjetio na važnost omogućavanja odgovorne medijske i uredničke nezavisnosti. Bez obzira na ,,sporadične slučajeve nasilja nad novinarima, koji moraju da se do kraja istraže”, da se to zaključiti iz Tanokovog nacrta – sloboda medija na visokom je nivou: ,,Izvanredno snažna slobodna štampa, koja stalno napada Đukanovića i vladu u svakom segmentu”.

Otišao je Tanok i korak dalje, obraćajući naglašenu pažnju: ,,Slobodna štampa podrazumijeva nekada da pišu sve što hoće, sloboda štampe se shvata tako da se ponekad gubi na odgovornosti za izrečenu riječ, a onda napadaju svakoga, pa i evroposlanike. Mene su napali i objavili na naslovnoj stranici jednih dnevnih novina da nastupam u ime vlade, ocrtavajući me kao nekog vladinog lakrdijaša, što je očigledna neistina… U Velikoj Britaniji to bi bio dobar materijal za sudski proces protiv tog novinara i novina”.

Nije sporna univerzalna važnost novinarske odgovornosti, međutim: da li je možda Tanok, od prevelike doze Balkana – boraveći po našim zabitima, počeo vjerovati kako su evroposlanici nedodirljivi, kada kaže da naši novinari ,,napadaju svakoga, pa i evroposlanike” ? Da li je glagol ,,napadati” izvjestilac Tanok, pokupio od ovdašnjih režimskih trudbenika, zaboravivši da on kao visoki predstavnik visoke evropske institucije, mora imati povećan stepen tolerancije na kritike, njegovim riječima: ,,napade”?

Tanokov pregled ovdašnjih medijskih prilika pao je na plodno tlo: Pobjeda od četvrtka, promptno, na naslovnoj stranici, donosi naslov Čarls Tanok stvari nazvao pravim imenom. Mora da su imali na umu svoju uređivačku politiku. Sagovornici vladinog dnevnika: zapaženi učesnici nedavno održane medijske konferencije u izvedbi Đukanovićevog spin doktora Vladimira Popovića – advokat Nikola Martinović, urednik prorežimskog portala Analitika Draško Đuranović i izvršni sekretar, vlastima bliskog, Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović.

Vujović konstatuje da „prvi put imamo konkretan osvrt na zloupotrebu slobode izražavanja u medijima”, te da su ,,sada stvari nazvane pravim imenom, a neki akteri se puno lakše prepoznaju”. Koji, bilo bi zanimljivo čuti. Đuranović smatra da je izjava Čarlsa Tanoka ,,veoma značajna za crnogorsko društvo”. Martinović je ubijeđen da je ,,Čarls Tanok bio kratko ovdje i osjetio na svojoj koži kako je sa našim medijima i što ga može snaći. A što bi bilo da je duže ostao? Tek bi onda vidio. E sad, neka vide kako je nama”. Jadničak. Kako bi se tek, navedeni trojac, ponašao da iza sebe nema poluge Đukanovićeve državne i paradržavne mašinerije.

Vratimo se Tanoku. Nije mu ovo prvi put da pinkovski, tj. ružičasto, vidi našu stvarnost. Neposredno nakon aprilskih predsjedničkih izbora, Britanac je podučavao našu brutalno pokradenu opoziciju kako je „protiv protesta koje najavljuje”. Pozvao je i ,,sve političke snage da ne idu u bojkot i da se vrate u parlament”, objašnjavajući, u maniru DPS-a, da je to ,,jedino i pravo mjesto za političke različitosti i za rješavanje političkih pitanja”. Onda je zakucao: ,,Predsjednik Vlade Milo Đukanović je veoma iskusan političar, sa dobrim timom ljudi oko sebe koji se bave evropskim integracijama”.

No, davnija je Tanokova ljubav prema politici naše vlasti. Na izdisaju marta 2012. godine, takođe u svom izvještaju, on bilježi: ,,Ova zemlja predvodi borbu protiv organizovanog kriminala u regionu u kojem ga, nažalost, ima previše…” Treba imati moćnu maštu: Đukanović, predvodnik borbe protiv kriminala.

Nije Tanok jedini. Šef slovačke diplomatije i savjetnik Evropske unije za Zapadni Balkan Miroslav Lajčak, uvijek je tu (kao, uostalom, i njegov zemljak František Lipka) da, lijepom i pohvalnom riječju prema vlasti, priskoči kada zagusti. Tako je i on, nakon krađe predsjedničkih izbora, poručio da ,,to nije nikakva drama”, te da se ,,takve stvari dešavaju i upravo zato imamo institucije koje bi trebalo da kažu posljednju riječ”.

Kao i Đukanović i Lajčak vjeruje institucijama: ,,Crna Gora ima svoje institucije, ima sudove, institucije koje vode proces izbora. Naravno sve to se dešava pod kontrolom OEBS-a. Nemam razumijevanje za vaninstitucijalno djelovanje i ne vidim šta to može da riješi”.

Budno oko pomenutog OEBS-a, dalo je odmah svoje viđenje. Šef misije u Crnoj Gori Boris Frlec, prenio je stav svoje organizacije: posmatračka misija OEBS-a i Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope ocijenila je da su jučerašnji predsjednički izbori u Crnoj Gori održani ,,profesionalno i efikasno”. Amin.

Tu je i nezaobilazni Jelko Kacin. Poslanik Evropskog parlamenta i potpredsjednik Delegacije EP za jugoistočnu Evropu, januara ove godine zapaža da ,,Crna Gora nastavlja sa konstruktivnom regionalnom politikom i predstavlja najbolji primer uspjeha”. Potom se Kacin osvrće na ,,dobra kadrovska rješenja nove Vlade Crne Gore koju predvodi Milo Đukanović”, komentarišući kako je ,,Igor Lukšić, kao nekadašnji premijer, odlično kvalifikovan da obavlja posao ministra spoljnih poslova i evropskih integracija.”

I njegova ljubav je mnogo davnija: koncem decembra 2010. godine teatralno je kazao da je ,,crnogorski premijer Milo Đukanović faktor stabilnosti i političar veoma širokog horizonta”, braneći ga, za B92, riječima da se ne slaže sa spekulacijama da se Đukanović povlači sa državne funkcije pod pritiskom međunarodne zajednice koja je nezadovoljna njegovim učinkom u borbi protiv organizovanog kriminala.

Poentirao je, za istoriju: ,,Ja mu potpuno vjerujem da u životu postoje i drugi izazovi i da treba i Crnoj Gori i drugim političarima dati mogućnost, a i prisiliti ih da preuzmu odgovornost za dalji razvoj.”

Za narečenima nije zaostajao ni bivši zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD, Filip Riker. Tačno u ovo doba prošle godine, prilikom posjete Podgorici, američki diplomata koji radi u Birou za evropske i evroazijske poslove u Stejt departmentu, kazao je ono što će se pamtiti dugo, vjekovima: ,,Mila Đukanovića dobro poznajemo, sreo sam ga puno puta i smatram ga prijateljem jer on dobro razumije cijeli region. On strateški razmišlja i jasno da su ljudi glasajući za njega dali mu povjerenje da formira novu vladu.”

Rikerova koleginica, ambasadorka SAD u Crnoj Gori Sju Kej Braun, u istom stilu govori o crnogorskoj stvarnosti. Recimo, decembra 2011. godine, u razgovoru sa Đukanovićevim intimusom, ministrom pravde Duškom Markovićem, kazala je da je ,,napredak Crne Gore vidljiv na svim poljima, i sve što ona treba da uradi na planu integracija jeste da nastavi reformskim putem kojim je krenula”.

Simbioza vlasti i pojedinih predstavnika međunarodne zajednice možda je najslikovitije označena u slučaju nekadašnjeg predstavnika Evropske unije u Crnoj Gori Leopolda Maurera. Prema podacima iz imovinskog kartona gradonačelnika Podgorice, visoko pozicioniranog u DPS-u, Miomira Mugoše, objavljenog na sajtu Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, Mugoša je od zakupnina dobijao i više do 34.000 eura. Jedan od njegovih podstanara bio je i Maurer, koji nikada, uprkos velikoj i opravdanoj radoznalosti javnosti, nije saopštio koliku kiriju je plaćao Mugoši.

Navedeno je, za dnevnik Dan, prokomentarisao poslanik Pokreta za promjene Nebojša Medojević: ,,Đukanović je već odavno bezbjednosno obavještajno pitanje, a ne političko. Već odavno ovaj režim nema podršku sa važnih političkih adresa. Zato se režim pobrinuo za pridobijanje lobista nižeg profila poput Kacina, Lajčaka, Lipke i Tanoka i ponekih ambasadora zapadnih zemalja koji pitanje demokratskih promjena u Crnoj Gori drže na niskom nivou prioriteta u izvještajima koje šalju svojim centralama”.

Opet o Tanoku. U svom posljednjem izlaganju povodom rezolucije o Crnoj Gori, naveo je da bi u Srbiji ,,opozicija bila srećna zbog pozitivnog izvještaja, dok u Crnoj Gori to nije slučaj”. Tanok i društvo moraju znati: pozitivno mišljenje o Crnoj Gori – pozitivno je mišljenje o Milu Đukanoviću, a pozitivno mišljenje o Milu Đukanoviću – pozitivno je mišljenje o organizovanom kriminalu i korupciji.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo