Povežite se sa nama

MONITORING

Vlast u fotošopu

Objavljeno prije

na

Nedavno je naš mali, crnogorski kraj posjetio još jedan strani emisar. Ovoga puta svratio je izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, Čarls Tanok. Narečeni izvanjac, psihijatar i član Konzervativne partije Velike Britanije, na oduševljenje vlasti, bio je misteriozan u pogledu najaktuelnijeg i po režim najinkriminišućeg – afere Snimak: ,,To nije u mom prvom nacrtu”, izustio je za pamćenje, pa pošao natrag, za Evropu.

Potom, ove sedmice, evropskim parlamentarcima predstavio je svoju verziju crnogorske zbilje. Na prvoj diskusiji o nacrtu rezolucije, koja, prema proceduri, može pretrpjeti izmjene do petog dana decembra, Tanok je uvrstio aferu Snimak. ,,U aferi audio snimaka, ne želim se određivati, i smatram da je najvažnije da pravosuđe obavlja svoj posao”. U stilu portparola DPS-a, Časlava Vešovića. Muzika za uši vlasti.

Onda je – nakon diplomatskih floskula o potrebi unapređenja partikularnih oblasti – osuo: ,,Crna Gora je sjajan primjer napredovanja”. Ili, na drugom mjestu: ,,Možda, ako nastavi dobrim tempom, zemlja sruši ljestvicu i postane članica i prije 2020. godine”. Pa: ,,Najvažnije što možemo reći o Crnoj Gori je da tamo vlada vrlo širok, nepomućeni konsenzus o potrebi evropskog članstva. Taj široki društveni dogovor postoji, iako u Crnoj Gori postoji izvanredno snažna, gorljiva opozicija”.

Da se za riječ nije javio, recimo, evroposlanik Nikola Vuljanić iz grupacije Ujedinjene ljevice, koji je primijetio ,,da je u Crnoj Gori ista vlast od 1990. do danas, što znači da je neminovno uključen uzak krug ljudi, porodice, prijatelja, a to neminovno dovodi do korupcije i plutokratije”, te da zastupnik Zelenih nije pročitao izjavu odsutne Ulrike Lunaček, koja je ,,nezadovoljna što prošlog puta, u aprilu, nije dobila podršku za amandman oko registracije birača i upotrebe javnih sredstava u Crnoj Gori u izborne svrhe, stekao bi se utisak da Tanok izvještava o svojoj Britaniji.

Izvjestilac je zapaženu pažnju posvetio medijima. Zapisao je kako je zabrinut verbalnim i fizičkim zastrašivanjem novinara i podsjetio na važnost omogućavanja odgovorne medijske i uredničke nezavisnosti. Bez obzira na ,,sporadične slučajeve nasilja nad novinarima, koji moraju da se do kraja istraže”, da se to zaključiti iz Tanokovog nacrta – sloboda medija na visokom je nivou: ,,Izvanredno snažna slobodna štampa, koja stalno napada Đukanovića i vladu u svakom segmentu”.

Otišao je Tanok i korak dalje, obraćajući naglašenu pažnju: ,,Slobodna štampa podrazumijeva nekada da pišu sve što hoće, sloboda štampe se shvata tako da se ponekad gubi na odgovornosti za izrečenu riječ, a onda napadaju svakoga, pa i evroposlanike. Mene su napali i objavili na naslovnoj stranici jednih dnevnih novina da nastupam u ime vlade, ocrtavajući me kao nekog vladinog lakrdijaša, što je očigledna neistina… U Velikoj Britaniji to bi bio dobar materijal za sudski proces protiv tog novinara i novina”.

Nije sporna univerzalna važnost novinarske odgovornosti, međutim: da li je možda Tanok, od prevelike doze Balkana – boraveći po našim zabitima, počeo vjerovati kako su evroposlanici nedodirljivi, kada kaže da naši novinari ,,napadaju svakoga, pa i evroposlanike” ? Da li je glagol ,,napadati” izvjestilac Tanok, pokupio od ovdašnjih režimskih trudbenika, zaboravivši da on kao visoki predstavnik visoke evropske institucije, mora imati povećan stepen tolerancije na kritike, njegovim riječima: ,,napade”?

Tanokov pregled ovdašnjih medijskih prilika pao je na plodno tlo: Pobjeda od četvrtka, promptno, na naslovnoj stranici, donosi naslov Čarls Tanok stvari nazvao pravim imenom. Mora da su imali na umu svoju uređivačku politiku. Sagovornici vladinog dnevnika: zapaženi učesnici nedavno održane medijske konferencije u izvedbi Đukanovićevog spin doktora Vladimira Popovića – advokat Nikola Martinović, urednik prorežimskog portala Analitika Draško Đuranović i izvršni sekretar, vlastima bliskog, Medijskog savjeta za samoregulaciju Ranko Vujović.

Vujović konstatuje da „prvi put imamo konkretan osvrt na zloupotrebu slobode izražavanja u medijima”, te da su ,,sada stvari nazvane pravim imenom, a neki akteri se puno lakše prepoznaju”. Koji, bilo bi zanimljivo čuti. Đuranović smatra da je izjava Čarlsa Tanoka ,,veoma značajna za crnogorsko društvo”. Martinović je ubijeđen da je ,,Čarls Tanok bio kratko ovdje i osjetio na svojoj koži kako je sa našim medijima i što ga može snaći. A što bi bilo da je duže ostao? Tek bi onda vidio. E sad, neka vide kako je nama”. Jadničak. Kako bi se tek, navedeni trojac, ponašao da iza sebe nema poluge Đukanovićeve državne i paradržavne mašinerije.

Vratimo se Tanoku. Nije mu ovo prvi put da pinkovski, tj. ružičasto, vidi našu stvarnost. Neposredno nakon aprilskih predsjedničkih izbora, Britanac je podučavao našu brutalno pokradenu opoziciju kako je „protiv protesta koje najavljuje”. Pozvao je i ,,sve političke snage da ne idu u bojkot i da se vrate u parlament”, objašnjavajući, u maniru DPS-a, da je to ,,jedino i pravo mjesto za političke različitosti i za rješavanje političkih pitanja”. Onda je zakucao: ,,Predsjednik Vlade Milo Đukanović je veoma iskusan političar, sa dobrim timom ljudi oko sebe koji se bave evropskim integracijama”.

No, davnija je Tanokova ljubav prema politici naše vlasti. Na izdisaju marta 2012. godine, takođe u svom izvještaju, on bilježi: ,,Ova zemlja predvodi borbu protiv organizovanog kriminala u regionu u kojem ga, nažalost, ima previše…” Treba imati moćnu maštu: Đukanović, predvodnik borbe protiv kriminala.

Nije Tanok jedini. Šef slovačke diplomatije i savjetnik Evropske unije za Zapadni Balkan Miroslav Lajčak, uvijek je tu (kao, uostalom, i njegov zemljak František Lipka) da, lijepom i pohvalnom riječju prema vlasti, priskoči kada zagusti. Tako je i on, nakon krađe predsjedničkih izbora, poručio da ,,to nije nikakva drama”, te da se ,,takve stvari dešavaju i upravo zato imamo institucije koje bi trebalo da kažu posljednju riječ”.

Kao i Đukanović i Lajčak vjeruje institucijama: ,,Crna Gora ima svoje institucije, ima sudove, institucije koje vode proces izbora. Naravno sve to se dešava pod kontrolom OEBS-a. Nemam razumijevanje za vaninstitucijalno djelovanje i ne vidim šta to može da riješi”.

Budno oko pomenutog OEBS-a, dalo je odmah svoje viđenje. Šef misije u Crnoj Gori Boris Frlec, prenio je stav svoje organizacije: posmatračka misija OEBS-a i Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope ocijenila je da su jučerašnji predsjednički izbori u Crnoj Gori održani ,,profesionalno i efikasno”. Amin.

Tu je i nezaobilazni Jelko Kacin. Poslanik Evropskog parlamenta i potpredsjednik Delegacije EP za jugoistočnu Evropu, januara ove godine zapaža da ,,Crna Gora nastavlja sa konstruktivnom regionalnom politikom i predstavlja najbolji primer uspjeha”. Potom se Kacin osvrće na ,,dobra kadrovska rješenja nove Vlade Crne Gore koju predvodi Milo Đukanović”, komentarišući kako je ,,Igor Lukšić, kao nekadašnji premijer, odlično kvalifikovan da obavlja posao ministra spoljnih poslova i evropskih integracija.”

I njegova ljubav je mnogo davnija: koncem decembra 2010. godine teatralno je kazao da je ,,crnogorski premijer Milo Đukanović faktor stabilnosti i političar veoma širokog horizonta”, braneći ga, za B92, riječima da se ne slaže sa spekulacijama da se Đukanović povlači sa državne funkcije pod pritiskom međunarodne zajednice koja je nezadovoljna njegovim učinkom u borbi protiv organizovanog kriminala.

Poentirao je, za istoriju: ,,Ja mu potpuno vjerujem da u životu postoje i drugi izazovi i da treba i Crnoj Gori i drugim političarima dati mogućnost, a i prisiliti ih da preuzmu odgovornost za dalji razvoj.”

Za narečenima nije zaostajao ni bivši zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD, Filip Riker. Tačno u ovo doba prošle godine, prilikom posjete Podgorici, američki diplomata koji radi u Birou za evropske i evroazijske poslove u Stejt departmentu, kazao je ono što će se pamtiti dugo, vjekovima: ,,Mila Đukanovića dobro poznajemo, sreo sam ga puno puta i smatram ga prijateljem jer on dobro razumije cijeli region. On strateški razmišlja i jasno da su ljudi glasajući za njega dali mu povjerenje da formira novu vladu.”

Rikerova koleginica, ambasadorka SAD u Crnoj Gori Sju Kej Braun, u istom stilu govori o crnogorskoj stvarnosti. Recimo, decembra 2011. godine, u razgovoru sa Đukanovićevim intimusom, ministrom pravde Duškom Markovićem, kazala je da je ,,napredak Crne Gore vidljiv na svim poljima, i sve što ona treba da uradi na planu integracija jeste da nastavi reformskim putem kojim je krenula”.

Simbioza vlasti i pojedinih predstavnika međunarodne zajednice možda je najslikovitije označena u slučaju nekadašnjeg predstavnika Evropske unije u Crnoj Gori Leopolda Maurera. Prema podacima iz imovinskog kartona gradonačelnika Podgorice, visoko pozicioniranog u DPS-u, Miomira Mugoše, objavljenog na sajtu Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, Mugoša je od zakupnina dobijao i više do 34.000 eura. Jedan od njegovih podstanara bio je i Maurer, koji nikada, uprkos velikoj i opravdanoj radoznalosti javnosti, nije saopštio koliku kiriju je plaćao Mugoši.

Navedeno je, za dnevnik Dan, prokomentarisao poslanik Pokreta za promjene Nebojša Medojević: ,,Đukanović je već odavno bezbjednosno obavještajno pitanje, a ne političko. Već odavno ovaj režim nema podršku sa važnih političkih adresa. Zato se režim pobrinuo za pridobijanje lobista nižeg profila poput Kacina, Lajčaka, Lipke i Tanoka i ponekih ambasadora zapadnih zemalja koji pitanje demokratskih promjena u Crnoj Gori drže na niskom nivou prioriteta u izvještajima koje šalju svojim centralama”.

Opet o Tanoku. U svom posljednjem izlaganju povodom rezolucije o Crnoj Gori, naveo je da bi u Srbiji ,,opozicija bila srećna zbog pozitivnog izvještaja, dok u Crnoj Gori to nije slučaj”. Tanok i društvo moraju znati: pozitivno mišljenje o Crnoj Gori – pozitivno je mišljenje o Milu Đukanoviću, a pozitivno mišljenje o Milu Đukanoviću – pozitivno je mišljenje o organizovanom kriminalu i korupciji.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MANDATARA MILOJKA SPAJIĆA: Ko mu radi o vladi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni nakon povratka  predsjednika Milatovića iz Njujorka i sastanka sa Spajićem koji je uslijedio, nije ni malo jasnije šta je mandatarova formula za formiranje „evroatlanske vlade“ i razlog za novi optimizam. Pritisci su isti, i spolja i iznutra

 

Mandatar Milojko Spajić na polovini je zakonskog roka za formiranje vlade, koja mora biti sastavljena do 10. novembra.  On je ove sedmice saopštio  da su opstrukcije od početka procesa postojale, ali da je optimista da ćemo dobiti „proevropsku vladu“.  Spajić je to saopštio nakon ovonedjeljnog novog sastanka sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem, i njegovim partijskim saborcem.

Sastanak je uslijedio nakon povratka Milatovića iz Njujorka, gdje se sastao sa više visokih američkih zvaničnika, pa i Gabrijelom Eskobarom, koji je nakon tog susreta saopštio da je od Milatovića dobio signal da je „saglasan sa američkim stavom o vladi“.  U prevodu – vlada bez Koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) koju Eskobar definiše kao „antizapadnu stranku“. Nije svakako prvi put da Zapad poruči da ZBCG, odnosno bivši Demokratski front, ne vide kao svog partnera.

Spajić je još ranije odlučio da prekine razgovore sa ZBCG, nakon čega se suočio sa topljenjem podrške neophodne za vladu, prvenstveno u svojoj partiji i koaliciji sa kojom je nastupio na junskim vanrednim parlamentarnim izborima. Jedan od kritičara njegove odluke da ZBCG ne uđe u Vladu bio je upravo Milatović. Otuda se poruka Eskobara iz Njujorka tumačila kao uticaj na Milatovića da popusti u svom stavu, i možda utiče na onaj dio PES-a koji se sa njim u tom stavu slaže i koji nije podržao Spajića u odluci da ZBCG ne uđe u vladu.

Nakon odluke da neće pregovarati dalje sa ZBCG Spajić je izgubio podršku dvije poslanice sa njegove liste, zbog čega je formiranje većine neophodne za vladu postao skoro pa nemogući zadatak. Uz činjenicu da takvu odluku nije podržala ni  Ujedinjena Crna Gora, koja je dio koalicije, te da se CIVIS  drži po strani. Tako su Spajićeva 22 mandata sa kojima je krenuo u pregovore spala na 18.  Kada su  Demokrate Alekse Bečića, koje su do nedavno bile bez primjedbi na Spajićev način pregovora, saopštile  da ne prihvataju da odlučujući glas bude onih stranaka koje su bile na listi DPS, aludirajući na glas Mehmeda Zenke, Spajićeva jedina opcija da dođe do većine za vladu unutar sadašnje postavke  je da povrati podršku u svojoj kolaiciji ili odustane od odluke da ne pregovara sa ZBCG.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li navodni signal predsjednika Milatovića Eskobaru u Njujorku promijeniti poziciju mandatara Spajića kad je u pitanju podrška njegove partije za formiranje vlade, ostaje da se vidi. Za sada je jasno da  će ,ukoliko Spajić ne dobije podršku za formiranje vlade,  građanima ostati gorak ukus obećanja o ekonomskim reformama i Evropi sad 2.   Koncentracionu Vladu koju bi predvodio Spajić još niko od političkih aktera ne spominje kao razumno  rješenje

 

Pregovori o formiranju vlade tapkaju na mjestu: pritisci se množe, a većina za njeno formiranje nikako da preskoči crtu. Mandatar Milojko Spajić trenutno je u neobičnoj situaciji –  kao mandatar ima podršku 44 poslanika, ali  za formiranje vlade ne uspijeva da obezbijedi ni  minimalnu većinu od – 41 poslanika. Među onima koji su ga podržali kao mandatara množe se glasovi koji imaju uslove za podršku njegovoj vladi.

Najveći problem Spajića je i dalje nedostatak pune podrške njegove  izborne liste nakon odluke da prekine pregovore o ulasku ZBCG u buduću vladu. Najnovija nevolja mandatara je i odluka Demokrata Alekse Bečića da „ključni glas za izbor nove vlasti ne zavisi od bilo kog poslanika sa liste Demokratske partije socijalista”.

Ta odluka Demokrata uslijedila je nakon što se otapanje Spajićeve podrške za formiranje vlade zaustavilo na 41,  a pošto su mu podršku uskratile dvije poslanice PES-a  Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović koje smatraju da u vladu treba da uđe ZBCG, te Ujedinjena Crna Gora, koja je bila dio izborne liste PES-a na junskim vanrednim parlamentarnim izborima.  Spajić iz svog bloka nema ni blanko podršku CIVIS-a koji smatra da vlada treba da ima veću podršku od 41.

Spajićeva većina, međutim, za Demokrate ima jedan sporni glas. Na parlamentarnim izborima 11. juna, DPS je nastupio u koaliciji sa SD-om i Demokratskom unijom Albanaca (DUA) čiji je lider Mehmed Zenka podržao Spajića za mandatara i na čiji se glas računalo i za novu vladu.

Predsjedništvo Demokrata  prije nekoliko dana je na predlog  Bečića, donijelo jednoglasnu odluku da presudan glas za izbor novog predsjednika Skupštine i vlade ne može doći sa liste DPS, ili da o tome odlučuju Socijaldemokrate (SD). Mediji su pisali kako bi i Spajić mogao da pokuša da učvrsti poziciju i glasovima SD-a. No, ta se partija u međuvremenu oglasila tvrdeći da oni ne učestvuju u pregovorima o vladi.

“Naša pozicija da ključni glas za izbor nove vlasti ne zavisi od bilo kog poslanika sa liste Demokratske partije socijalista (DPS) ne dovodi u pitanje moguću participaciju naše stranke u budućoj vlasti”, saopštio je ove sedmice generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović. “Međutim, ako ona bude formirana na način što se čelni ljudi zakonodavne i izvršne vlasti biraju glasovima onih koji su dobili mandate na listi DPS-a, to je za Demokrate neprihvatljivo”.

PES je odgovorio sa saopštenjem da će Vlada biti izglasana od onih koji su podržali  Spajića za mandatara, „što znači da većina neće zavisiti od poslanika sa liste DPS i SD“.  Kazali su da stav Predsjedništva Demokrata, da za izbor nove Vlade presudan glas ne bude sa liste DPS-a i SD-a, „jeste stav koji je PES već izglasao na Glavnom odboru te stranke.

Kako će uz taj uslov, te odluku da dio vlade ne budu ZBCG i URA, Spajić obezbijediti podršku, ostalo je nejasno.

Spajićevu nezavidnu poziciju  očekivano zdušno koristi ZBCG, nastavljajući sa pritiscima da se mandatar predomisli.

Funkcioner Nove srpske demokratije koja je dio ZBCG  Slaven Radunović poručio je ove sednice da Spajić  nema podršku 41 poslanika za formiranje Vlade. Kazao je kako je mandatar u bezizlaznoj situaciji, i to već desetak dana.

On je ocijenio da Spajić ima nekoliko pravaca ka kojima može da krene: „Jedan je da vrati mandat, drugi je da sa novih osnova pokrene nove razgovore sa nama i ostalim političkim subjektima, a treća je otvorena kolaboracija sa DPS-om. Četvrta opcija je da izađe sa nekom opcijom za formiranje vlade, a da ne dobije potrebnu podršku i da idemo na izbore”.

Mediji pišu o mogućim planovima PES-a da isključe dvije nesigurne poslanice iz partije, što im u računici o sastavljanju vlade ne bi donijelo ništa. Barski  odbor PES-a, kom pripada Radinka Ćinćur, jedna od poslanica koje su uskratile podršku Spajiću, saopštili su da „sugerišu poslanici Radinki Ćinćur da poštuje odluku Glavnog odbora PES, na šta je kako se dodaje obavezuje Statut, te da podrži Spajića”. Oni su je pozvali da u protivnom vrati mandat. “U slučaju da poslanica Ćinćur nije u mogućnosti da uvaži stavove kako Glavnog tako i Opštinskog odbora, pozivamo je da vrati mandat i omogući nesmetano formiranje proevropske i demokratske vlade”, piše u saopštenju OO PES Bar.

Mogućnost da se Spajić predomisli kada je u pitanju URA Dritana Abazovića,  zasad ne izgleda izvjesno. Mediji pišu da je mandatar  na predlog da se ipak pregovara sa tom partijom , rekao da bi „u tom slučaju izgubio više poslanika sa svoje liste nego što ih URA ima“.

U kom smjeru će Spajić ići, nije jasno. On je ove sedmice saopštio da ima  još dovoljno vremena  za njeno formiranje i da “rade na većini”.

“Ima još 50 dana. Intenzivno razgovaramo sa svim partnerima. Kao što znate, 44 poslanika je podržalo mene za mandatara i Glavni odbor (PES) je sa 95 osto glasova za usvojio odluku da se ide dalje. Radimo na toj većini, intenzivno razgovaramo sa političkim grupacijama kojima pripadaju ta 44 poslanika. Nadamo se da ćemo zatvoriti stvari što prije”, saopštio je Spajić nakon razgovora sa ambasadorima država članica Evropske unije (EU) u prostorijama Delegacije EU u Podgorici.

Na pitanje da li su upitna dva glasa poslanica PES-a i da li se planira njihovo isključenje odgovorio je: “Za sada ne bih to komentarisao…Vidjećemo. GO je bio izričit. Ogromna većina je podržala ovaj koncept vlade od 44 poslanika koja su podržala i moju kandidaturu za mandatara. Nikome nije jasno da ako 44 poslanika podrže direktno kandidaturu, prije toga potpišu kandidaturu, zašto je sada problem ta većina i zašto se izmišljaju razlozi kojekakve vrste”.

Odgovarajući na pitanje, ima li pritisaka stranih ambasadora za formiranje vlade, saopštio je da – nema. “Ne postoji nikakav pritisak, to su partnerske zemlje, koje žele da pomognu, koje su otvorene prema nama. Imamo intenzivan razgovor i komunikaciju. Jako su zainteresovani za Crnu Goru jer je Crna Gora predvodnik u integracijama, može da bude primjer svima, ali mi se neozbiljno ponašamo na političkoj sceni  i  oni su zabrinuti”, kazao je.

Zainteresovanost ili pritisak, tek ove sedmice opet se oglasio zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Gabrijel Eskobar, saopštivši da mu je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović signalizirao da je saglasan sa američkim stavom o vladi Crne Gore. Kako je izdjestvovana ta Milatovićeva navodna saglasnost, nije obrazlagao.

Eskobar je prethodne sedmice saopštio da u vladu Crne Gore ne bi trebalo da uđu antizapadne stranke, aludirajući na ZBCG.  Nakon te izjave oglasio se jedan od lidera ZBCG Andrija Mandić saopštivši da oni nijesu antizapadna stranka, a ubrzo se oglasio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić: “On govori da niko ne smije da se miješa u to osim njegove zemlje. Nadam se da ću ga sresti da mu u lice kažem šta mislim o tome”.

Eskobar je trenutno u Njujorku  povodom zasijedanja Generalne skupštine UN,  gdje su i Milatović i premijer Abazović.  On je saopštio i da su „američke diplomate kod crnogorske delegacije, konkretno predsjednika Milatovića, uvidjele razumijevanje u vezi sa potrebom da proevropske stranke formiraju Vladu“.

Milatović je prethodno javno kritikovao Spajićevu odluku da prekine pregovore sa ZBCG, nakon čega se govorilo o rascjepu unutar PES-a.

Hoće li Milatovićev navodni signal Eskobaru u Njujorku promijeniti poziciju Spajića kad je u pitanju podrška njegove partije za formiranje vlade, ostaje da se vidi. Za sada je jasno da će ukoliko  on ne dobije  podršku za formiranje vlade,  građanima ostati gorak ukus obećanja o ekonomskim reformama i Evropi sad 2.  Koncentracionu Vladu koju bi predvodio Spajić još niko od političkih aktera ne spominje kao razumno rješenje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POČETAK ŠKOLSKE GODINE: Funkcioneri za službena putovanja potroše godišnje četiri neizgrađene  škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade za sljedeću godinu najavljuju investicioni bum u gradnji škola i vrtića, prosvjetari upozoravaju da su neophodne reforme koje bi podigle urušeni kvalitet obrazovanja. Predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena

 

Uz štrajk upozorenja koje je organizovao Sindikat prosvjete, a koji je podržalo 80 odsto zaposlenih, počela je ova školska godina u 163 osnovne i 51 srednju školu u Crnoj Gori. Ostalih noviteta nije bilo.

Prosvjetari traže da se obrazovanja oslobodi od politike, povratak dostojanstva profesiji, veća ulaganja u obrazovanje…, i dali su rok vlastima da se na tome bar počne raditi do kraja ove godine.

,,Ova godina je počela je manje-više kao i protekla. Nadamo se da se ove godine neće pojaviti problem sa grijanjem škola”, kaže za Monitor  predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović

On naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena. ,,Problema ima koliko hoćete, a mi uglavnom gasimo požare. Djecu treba motivisati, to je jedan od najvećih problema. Izlaze nam djeca iz učionice a malo toga zapamte. Nadamo se da se poneko bavi i tim stvarima, da se sadržaji pripodobe savremenom dobu”.

Da je obrazovanje u krizi konstatuje se već decenijama, a konkretnih pomaka, koji zavise od političara i njihove volje, nema. Na Univerzitetu Crne Gore je ove sedmice održana tribina Kriza u obrazovanju – društvo u krizi. Sa te ribine poručeno je – da jak obrazovni sistem vodi ka prosperitetnijem i boljem društvu, što je vidljivo i na primjeru naprednih zemalja koje ulažu u obrazovanje kao u najznačajniji segment za razvoj jednog društva.

Da smo daleko od takvih društava, svakodnevno upozoravaju vijesti koje dolaze iz škola. Na snimcima koji su isplivali početkom školeske godine vide se đaci škole u Tuzima koji bacaju i lome školski inventar i njime gađaju nastavnicu. Iz Ministarstva prosvjete kažu da za ovaj incident nijesu znali, te da su si u školi ćutali o njemu. Kako se incident desio na proljeće, sam život je sve sredio, učenici su završili školu a nastavnica je otišla na trudničko bolovanje.

O neznavenosti u Ministarstvu svjedoči i slučaj Pomorske škole u Kotoru. Inspektor je u ljeto prošle godine Ministarstvu dostavio predmet za razrješenje direktora ove škole Ratka Petrovića zbog brojnih propusta u radu. Iz Ministarstva se pravdaju da tu dokumentaciju, ni nakon godinu dana, još nijesu dobili.

,,Pokušavam da se sjetim da li zaista imamo bar jedan problem manje na početku ove školske godine. Pozitivnih promjena, kada ih i ima, su rezultat rada pojedinaca, a ne sistema obrazovanja”, kaže za Monitor Olivera Leković, predsjednica Prosvjetne zajednice: ,,Ako je nesto i urađeno lako je uvidjeti da su sve to ‘kozmetičke’ i populističke promjene koje samo izgledaju kao rješenje problema, a bitno opterećuju budžet namijenjen za obrazovanje i temeljno urušavaju što je još preostalo od obrazovnog sistema”.

Ona se pita da li je senzacija završetak radova na izgradnji škole u Bijelom Polju nakon ,,samo” pet god ili kamen temeljac za OŠ Vladimir Nazor nakon skoro tri god od urušavanja?

Olivera Leković podsjeća  da je Ministarstvo, prije izbora, odlučilo da sa 300 hiljada eura podrži štampane medije a time i informisanost nastavnika po školama: ,,Tu su iste one klupe i table, samo sada ‘ukrašene’ flekama od vlage po zidu, pukotinama na plafonu iz kojih kaplje kišnica, buđi ispod prozora… Za 300 hiljada moglo se desetine učionica renovirati ili kupiti koji kombi. Ali…”, upozorava Leković.

Leković napominje da je prije godinu dana tužilaštvo počelo da ispituje aferu oko prosvjetne Zadruge Solidarno: ,,Poslije više od godinu tužilastvo se nije oglasilo, a Zadruga Solidarno je ponovo pored članarine i kamata na kredite, dobila još i ogromna sredstva od istog ministra i istog premijera. Gdje ide naš novac dok decenijama plaćamo podstanarske stanove i otplacujemo nepovoljne kredite, interesuje li ikog od nadležnih”

Ocjenjuje i da se, već treću godinu nemilosrdno baca novac na nove udžbenike za 70 hiljada osnovaca (preko 4.5 miliona eura), umjesto da se udžbenici vrate u škole i preusmjere za nove generacije. ,,Tada bi sigurno na godišnjem nivou iz budzeta trosili manje od milion, samo za štampu radnih svesaka koje se jednokratno koriste. Na kraju, u svijetu sve više su u upotrebi elektronski udžbenici i tableti. To bi bilo dugoročnije i jeftinije rješenje za nase osnovce, takođe ekološki opravdanije, a i značajno bi se mališanima olakšale đačke torbe”, ističe Leković.

Da je reforma neophodna, upozorili su nedavno i iz UNICEF-a. Reforma obrazovnog sistema, čiji je cilj osiguranje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za svako dijete, trebalo bi da bude hitan prioritet za Crnu Goru, rekao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.

On je kazao da je nedovoljna školska infrastruktura prepoznata kao jedno od najhitnijih pitanja, uz preciziranje da 13 odsto osnovnih škola pohađa gotovo 70 odsto svih učenika osnovnih škola u Crnoj Gori.

U praksi to izgleda tako da škole u Podgorici i na primorju imaju duplo više učenika od projektovanih kapaciteta, dok su škole na sjeveru poluprazne. Oko deset hiljada učenika je manje u školama na sjeveru Crne Gore u posljednjih 13 godina, to je, na osnovu podataka Monstata, pokazalo istraživanje koje je sprovela NVO Euromost.

,,Prema obrađenim podacima od školske 2010/2011. do 2022/2023. godine u opštinama na sjeveru Crne Gore broj učenika se smanjio u osnovnim i srednjim školama za 9.367 učenika, ili u prosjeku za jednu školsku godinu 720 učenika manje, što sa novom školskom godinom 2023/2024. iznosi oko deset hiljada učenika. Najveći broj učenika se smanjio u Opštini Bijelo Polje (2.064), zatim u Beranama (2.034) i Pljevljima, 1.664 učenika”, kazali su iz Euromosta.

Kakvo je stanje govori vijest o radosti mještana u Kaludri,  beranskom selu. Vrata područnog odjeljenja Osnovne škole Donja Ržanica u Kaludri, ove školske godine su ponovo otvorena i to nakon osam godina. Do otvaranja učionice došlo je jer su dva prvaka iz ovog sela stasala za školu.

,,Malo država u Evropi ima koje kao mi u jednom dijelu zemlje imamo u školama i preko dvije hiljade učenika, predškolskim vaspitnim grupama preko 60 djece, broj djece stranaca u jednom odjeljenju i preko 10, a u drugom, sjevernom, dijelu škole se masovno gase zbog raseljavanja stanovništva. Ovo je gorući problem i ne vidimo dobru volju odgovornih da bar ublaže ove probleme”, kaže Leković.

Škole nijesu bile prioritet niti su se gradile tri decenije. Prošle godine je otvorena osnovna škola u Tološima koja je izgrađena kao donacija kompanije Bemax i koštala je oko sedam miliona eura. Država planira gradnju sa manje para u Maslinama za pet miliona, u Igalu između tri i po i četiri miliona eura… Samo nikako da se počne.

Dok se škole ne grade, državnim budžetom za gorivo se godišnje planira 14,7 miliona eura, a za službena putovanja 5,7 miliona. Funkcioneri tako izvoze i proputuju za godinu dana najmanje četiri škole.

Pored infrastrukture, iz UNICEF-a su upozorili da je drugi gorući problem kvalitet obrazovanja. Kako je Santander podsjetio, prema rezultatima procjena znanja PISA 2018. i TIMSS, 40 odsto učenika ne postiže minimalne nivoe kompetencija u čitalačkoj pismenosti, matematici i prirodnim naukama, iako su dio obrazovnog sistema.

Skoro petina škola u Crnoj Gori je bez pedagoga ili psihologa, a svake godine je sve izraženiji problem nedostatka nastavnika za prirodne grupe predmeta. Mladi nijesu motivisani da se bave profesorskim pozivom.

Koliki je raskorak između ovdašnjeg obrazovanja i realnosti u kojoj učenici žive govori podatak OECD PISA da odnos broja računara po učeniku u crnogorskim školama iznosi 1:16. To Crnu Goru svrstava među pet zemalja s najnižim brojem računara po učeniku. U isto vrijeme raspravlja se o tome kako učenici koriste vještačku inteligenciju u izradi eseja u kojima se analiziraju književna djela i izradi pismenih zadataka. Iz Ministarstva prosvjete kažu da konkretnih dokaza za to još nemaju.

Iako su dokazi o varanju na maturskom ispitu, krajem prošle godine postojali, iz Ministarstva su prešli preko toga i javno aminovali da se prevara isplati.

,,Kad se godinama strateski i ukorak sa svjetskim trendovima ne razvija obrazovni sistem i ne samo on, no cijelo naše drustvo, teško je odrediti prioritete”, kaže Leković. Ona smatra da bi trebalo krenuti od ,,reforme univerziteta i provjere diploma. Na taj način stvoriti stručniji i za praksu spremniji kadar, ali i motivisati mlade da upisu nastavničke smjerove ne bi li se stalo na kraj sve većem deficitu nastavnika”.

Naglašava da ove promjene ,,može pokrenuti samo Vlada koja je svjesna značaja obrazovanja za napredak društva i ministar/-ka prosvjete kojeg/-u bi vlada postavila, ne kao političkog piona, već izabrala najboljeg među najboljima, koji je već prepoznat u obrazovnom sistemu, koji se dokazao po pitanju profesionalnosti i meritokratije.  Takav ministar bi oko sebe angažovao tim ljudi koje bi  također krasili isti kvaliteti i principi.  Rukovođeni takvim kadrovima, mogli bismo se upustiti u ozbiljne reforme, naročito po pitanju nastavnih programa”, zaključuje Leković.

Od suštinskih reformi smo daleko. ,,Imamo neke višedecenijske probleme, kada sam postao ministar mislim da sam uradio sve što je moguće da ostvarimo potpunu depolitizaciju. To nije proces koji može da se ostvari preko noći”, izjavio je ministar prosvjete Miomir Vojinović. Sada pri kraju madata zaključuje da je njegovo ministastvo ,,napravilo maksimum toga što je bilo moguće”.

Za sljedeću godinu premijer Dritan Abazović najavio je ulaganje u školstvo koje će biti najveće u istoriji. Planiran je početak izgradnje nove gimnazije u Podgorici, dvije nove škole u City kvatry i na Karabuškom polju, kao i dogradnju i rekonstrukciju devet srednjih stručnih škola širom Crne Gore, kao i izgradnja četiri nova vrtića u Baru, Ulcinju, Beranama i Podgorici. Amin.

Božović iz Sindikata prosvjete kaže da je bilo nekih reakcija na štrajk upozorenja, ali uglavnom medijskih. Najavljuje sastanak sa predstavnicima Ministarstva koji je zakazan za iduću sedmicu.  ,,Ima nekih pozitivnih pomaka i naznaka. Ako ova vlada potraje, moraće da pokrene neke stvari, makar da otvori javnu raspravu o izmjenama nekih zakona”, kaže Božović.

Isto čeka i neku novu Vladu.  Prosvjetari su već zaprijetili da će se desiti štrajk ako reforme, do nove godine, bar ne otpočnu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo