Povežite se sa nama

MONITORING

Na vidiku ništa novo

Objavljeno prije

na

Nakon što je Skupština početkom sedmice objavila listu kandidata za sudije Ustavnog suda, predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić pozvao je građane da komentarišu kandidate. Informacije bi, kako je objasnio, pomogle članovima skupštinskog odbora da donesu odluku o tome kojih će pet kandidata dati na glasanje skupštinskom plenumu.

 

Krivokapić nije kazao šta je taj kvalitet koji skupštinski odbor traži, ne računajući formalne kriterijume – da imaju najmanje 40 godina i 15 godina iskustva u pravnoj struci. Predsjednik Skupštine, a posebno poslanici vladajuće koalicije teško da ne znaju ,,sve o kandidatima”. Pogled je dovoljan da se utvrdi da je riječ o osobama koje su većinom radile u izvršnoj vlasti, prekaljenom DPS kadru i njihovim rođacima. Na spisku je i nekoliko partijskih funkcionera. Ima i rijetkih izuzetaka.

Venecijanska komisija ranije je kritikovala odluku predsjednika Filipa Vujanovića da raspiše konkurs za izbor svih sudija Ustavnog suda prije isteka njihovog mandata. Sudije Ustavnog suda biraju se po novom zakonu, koji je izglasan nakon ustavnih reformi čiji je cilj bio da se pravosuđe oslobodi političkog uticaja.

Ustavni sud je simbol zarobljene institucije. Čak ga je i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nazvala političkim sudom. Sudeći po biografijama najvećeg broja prijavljenih kandidata, kao i onih koje je predložio sam Vujanović, a imajući u vidu i zakonske praznine, sve su prilike da će Ustavni sud to i ostati.

Da li Krivokapiću i poslanicima vladajuće koalicije treba objašnjavati ko je, recimo, Slavko Lukić, profesor na državnom univerzitetu. Javnost ga prepoznaje kao mentora brojnih funkcionera DPS-a i kontroverznih biznismena koji su odlučili da se naučno uzdižu. Kod njega su magistrirali ili doktorirali: Boro Vučinić, direktor ANB-a, poslanik DPS-a Miodrag Vuković, brat premijera Aco Đukanović… Lukić se pored Ustavnog suda, kandidovao i za mjesto u Sudskom i Tužilačkom savjetu.

Ne znaju ko je Blagota Mitrić? Profesor, bivši sudija, strasni kockar po sopstvenom priznanju i crtani junak na karikaturama koje Sava Grbović Džigi, vlasnik Lutrije Crne Gore i poslovni partner Brana Mićunovića, objavljuje u svojim i prijateljskim državnim medijima. Džigi Mitrića vidi kao nekog s kim dijeli vrijednosti, jer je na karikaturama Mitrićeva uloga najčešće da ukroti kritičare režima. Mitrić je odavno identifikovao svog heroja: ,,Milo je pokazao da je u državnom smislu za sve crnogorske građane bio ono što je Isus bio za hrišćane… Primusov nesporni državnički autoritet i državničke sposobnosti, sazdani, između ostalog, u čudotvornoj moći njegove državničke elokvencije”, samo su izvodi iz Mitrićevog pisma upućenog javnosti kada je premijer Milo Đukanović odlučio prvi put da ga na kratko zovu bivšim.

Za sutkinju Ustavnog suda kandidovala se i Mira Samardžić, zamjenica Specijalnog tužioca za organizovani kriminal. Da se građani ne muče, mogao bi možda poslanik DPS-a Miodrag Vuković da dostavi Krivokapiću njenu biografiju. Samardžićeva je rođaka Svetlane Vuković, direktorice Uprave za kadrove i supruge Miodraga Vukovića. U vrijeme kada je Vuković bio šef poslaničkog kluba DPS-a preselila se iz Tivta u Podgoricu i zaposlila kao savjetnica državnog tužioca Crne Gore.

Dragana Vukčević je sestra profesora Dragana Vukčevića, suvlasnika Univerziteta Donja Gorica, u kom udio ima premijer. Bivša sutkinja Osnovnog suda u Podgorici, i savjetnica Ustavnog suda jedna je od osnivača advokatske kancelarije Justicija, skupa sa Vladanom Bojićem. Svi putevi vode do Lutrije. Bojić je zastupnik Lutrije Crne Gore i Save Grbovića Džigija. Bila je zastupnica Moneta i Telekoma.

Poslanik DPS-a Miomir Mugoša mogao bi da kaže ponešto o kandidatkinji Ljiljani Radović. Radovićeva je dugogodišnja sekretarka Ustavnog suda i Mugošina pomoćnica, u vrijeme kada je gradonačelnik Podgorice bio ministar zdravlja. Bivši ombudsman Šefko Crnovršanin predložio je svojevremeno za svoju zamjenicu, ali Skupština nije podržala njen izbor. Izabrana je ove jeseni na predlog poslanika vladajuće koalicije za članicu Izborne komisije u Petnjici.

Poslanici sigurno poznaju Snežanu Kaluđerović, sekretarku Odbora za zakonodavstvo Skupštine Crne Gore. I Vaselja Siništaja, odbornika Građanske inicijative u Tuzima i bivšeg poslanika u parlamentu.

Među kandidatima popriličan je broj onih koji su dobar dio radnog vijeka proveli u izvršnoj vlasti. Hamdija Šarkinović je bio savjetnik u Ministarstvu pravde i Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Vesna Ratković je dugogodišnja direktorica Uprave za antikorupcijsku inicijativu Vlade, u doba kada je korupcija od strane EU prepoznata kao najveći problem Crne Gore. Tu je i Dragoljub Drašković, bivši Direktor Regulatorne agencije za energetiku (RAE). Brojne odluke RAE pale su na Upravnom sudu dok je on bio direktor.

Siniša Bjeković je zaposlen u Centru za ljudska prava, organizaciji koja je osnovana kao NVO a potom pripojena Pravnom fakultetu i ima diskutabilan status. Godinama je u Etičkom odboru Uprave policije.

I tako dalje. Među kandidatima je mali broj onih koji nijesu prepoznati kao partijski kadrovi, ili kadrovi od koristi režimu.

Kao takve civilni sektor vidi sutkinju Privrednog suda Natašu Bošković poznatu po presudi da je SKI centar Bjelasica nezakonito uveden u stečaj zbog interesa pojedinaca. Ski centar je u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, premijerovog prijatelja za kog više izvora tvrdi da je samo front za premijerov kapital. Tu je advokat Budo Minić. Kandidatkinja na koju u tom sektoru nemaju zamjerki je pomoćnica zaštitnika ljudskih prava Marijana Laković…

Na konkurs se javio i jedan od sadašnjih sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković, koji je – iako bivši potpredsjednik SDP-a – u tom sudu nerijetko stajao na suprotnoj stani kada je sud donosio političke odluke. U javnosti se polemiše o valjanosti njegove kandidature iz tehničkih razloga – da li bi novim mandatom prekoračio propisani vremenski limit.

Među kandidatima koji su se odazvali na konkurs Filipa Vujanovića, pošto će na njegov predlog biti izabrano dvoje sudija, nema iznenađenja.

Tu su Žarko Šturanović, generalni sekretar Vlade i član Glavnog odbora DPS-a, Slavka Maraš, sekretarka Državne izborne komisije i Skupštine glavnog grada i članica Odbora DPS-a Glavnog grada. Sutkinja Ustavnog suda Desanka Lopičić, koja je prije toga radila u MUP-u, Opštinskom sudu i Opštinskom tužilaštvu u Podgorici, a onda opet u MUP-u. Advokat Đorđije Ulićević, član Državne izborne komisije, i funkcioner SNP-a, kao i njegov kolega advokat Nikola Bulatović koji je u Statutarnoj komisiji SNP-a.

„Poziv predsednika Skupštine da se građani uključe u razmatranje kandidata za sudije Ustavnog suda je dobra ideja. Na sajtu Skupštine trebalo bi da se istaknu biografije svih kandidata, da se njihovo intervjuisanje od strane članova skupštinskog odbora javno prenosi i sl. Ovako se podstiče običaj da se ljudi podržavaju zbog toga čiji su. I zato je trebalo propisati detaljnije kriterijume za njihov izbor” , kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava (HRA).

,,Imajući u vidu da je propušteno da se zakonom postave precizniji uslovi za izbor sudija Ustavnog suda, nadam se da će biti birani oni koji su do sada karijeru gradili van izvršne i zakonodavne vlasti, koji su ljudi od integriteta i dovoljno znaju o međunarodnim standardima ljudskih prava u skladu s kojima će morati da odlučuju”, kaže direktorica HRA. Ona podsjeća da je zakonom propušteno da se spriječi konflikt interesa. ,,Tako da će o ustavnosti zakona moći da odlučuju oni koji su ih prethodno usvajali, odnosno formirali i sprovodili politiku”.

Skupštinski odbor o kandidatima koje će predložiti skupštini na glasanje odlučuje prostom većinom. To omogućava veći uticaj vladajuće koalicije na izbor sudija i pomalo obesmišljava odredbu da se o njima u Skupštini glasa dvotrećinskom većinom. ,,Zakonom nije precizirano ni šta će se desiti ako predloženi kandidati ne dobiju 2/3 većinu u prvom, odnosno 3/5 većinu u drugom glasanju, što znači da će se u tom slučaju ceo konkurs poništiti. A propušteno je da se precizira šta to znači da sudija treba da bude -iz reda istaknutih pravnika”, kaže Gorjanc- Prelević.

Šta dobiješ kad se ukrste zakonski propusti i oprobani DPS kadar? Svi znamo. Zarobljene institucije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo