Povežite se sa nama

MONITORING

Na vidiku ništa novo

Objavljeno prije

na

Nakon što je Skupština početkom sedmice objavila listu kandidata za sudije Ustavnog suda, predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić pozvao je građane da komentarišu kandidate. Informacije bi, kako je objasnio, pomogle članovima skupštinskog odbora da donesu odluku o tome kojih će pet kandidata dati na glasanje skupštinskom plenumu.

 

Krivokapić nije kazao šta je taj kvalitet koji skupštinski odbor traži, ne računajući formalne kriterijume – da imaju najmanje 40 godina i 15 godina iskustva u pravnoj struci. Predsjednik Skupštine, a posebno poslanici vladajuće koalicije teško da ne znaju ,,sve o kandidatima”. Pogled je dovoljan da se utvrdi da je riječ o osobama koje su većinom radile u izvršnoj vlasti, prekaljenom DPS kadru i njihovim rođacima. Na spisku je i nekoliko partijskih funkcionera. Ima i rijetkih izuzetaka.

Venecijanska komisija ranije je kritikovala odluku predsjednika Filipa Vujanovića da raspiše konkurs za izbor svih sudija Ustavnog suda prije isteka njihovog mandata. Sudije Ustavnog suda biraju se po novom zakonu, koji je izglasan nakon ustavnih reformi čiji je cilj bio da se pravosuđe oslobodi političkog uticaja.

Ustavni sud je simbol zarobljene institucije. Čak ga je i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nazvala političkim sudom. Sudeći po biografijama najvećeg broja prijavljenih kandidata, kao i onih koje je predložio sam Vujanović, a imajući u vidu i zakonske praznine, sve su prilike da će Ustavni sud to i ostati.

Da li Krivokapiću i poslanicima vladajuće koalicije treba objašnjavati ko je, recimo, Slavko Lukić, profesor na državnom univerzitetu. Javnost ga prepoznaje kao mentora brojnih funkcionera DPS-a i kontroverznih biznismena koji su odlučili da se naučno uzdižu. Kod njega su magistrirali ili doktorirali: Boro Vučinić, direktor ANB-a, poslanik DPS-a Miodrag Vuković, brat premijera Aco Đukanović… Lukić se pored Ustavnog suda, kandidovao i za mjesto u Sudskom i Tužilačkom savjetu.

Ne znaju ko je Blagota Mitrić? Profesor, bivši sudija, strasni kockar po sopstvenom priznanju i crtani junak na karikaturama koje Sava Grbović Džigi, vlasnik Lutrije Crne Gore i poslovni partner Brana Mićunovića, objavljuje u svojim i prijateljskim državnim medijima. Džigi Mitrića vidi kao nekog s kim dijeli vrijednosti, jer je na karikaturama Mitrićeva uloga najčešće da ukroti kritičare režima. Mitrić je odavno identifikovao svog heroja: ,,Milo je pokazao da je u državnom smislu za sve crnogorske građane bio ono što je Isus bio za hrišćane… Primusov nesporni državnički autoritet i državničke sposobnosti, sazdani, između ostalog, u čudotvornoj moći njegove državničke elokvencije”, samo su izvodi iz Mitrićevog pisma upućenog javnosti kada je premijer Milo Đukanović odlučio prvi put da ga na kratko zovu bivšim.

Za sutkinju Ustavnog suda kandidovala se i Mira Samardžić, zamjenica Specijalnog tužioca za organizovani kriminal. Da se građani ne muče, mogao bi možda poslanik DPS-a Miodrag Vuković da dostavi Krivokapiću njenu biografiju. Samardžićeva je rođaka Svetlane Vuković, direktorice Uprave za kadrove i supruge Miodraga Vukovića. U vrijeme kada je Vuković bio šef poslaničkog kluba DPS-a preselila se iz Tivta u Podgoricu i zaposlila kao savjetnica državnog tužioca Crne Gore.

Dragana Vukčević je sestra profesora Dragana Vukčevića, suvlasnika Univerziteta Donja Gorica, u kom udio ima premijer. Bivša sutkinja Osnovnog suda u Podgorici, i savjetnica Ustavnog suda jedna je od osnivača advokatske kancelarije Justicija, skupa sa Vladanom Bojićem. Svi putevi vode do Lutrije. Bojić je zastupnik Lutrije Crne Gore i Save Grbovića Džigija. Bila je zastupnica Moneta i Telekoma.

Poslanik DPS-a Miomir Mugoša mogao bi da kaže ponešto o kandidatkinji Ljiljani Radović. Radovićeva je dugogodišnja sekretarka Ustavnog suda i Mugošina pomoćnica, u vrijeme kada je gradonačelnik Podgorice bio ministar zdravlja. Bivši ombudsman Šefko Crnovršanin predložio je svojevremeno za svoju zamjenicu, ali Skupština nije podržala njen izbor. Izabrana je ove jeseni na predlog poslanika vladajuće koalicije za članicu Izborne komisije u Petnjici.

Poslanici sigurno poznaju Snežanu Kaluđerović, sekretarku Odbora za zakonodavstvo Skupštine Crne Gore. I Vaselja Siništaja, odbornika Građanske inicijative u Tuzima i bivšeg poslanika u parlamentu.

Među kandidatima popriličan je broj onih koji su dobar dio radnog vijeka proveli u izvršnoj vlasti. Hamdija Šarkinović je bio savjetnik u Ministarstvu pravde i Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Vesna Ratković je dugogodišnja direktorica Uprave za antikorupcijsku inicijativu Vlade, u doba kada je korupcija od strane EU prepoznata kao najveći problem Crne Gore. Tu je i Dragoljub Drašković, bivši Direktor Regulatorne agencije za energetiku (RAE). Brojne odluke RAE pale su na Upravnom sudu dok je on bio direktor.

Siniša Bjeković je zaposlen u Centru za ljudska prava, organizaciji koja je osnovana kao NVO a potom pripojena Pravnom fakultetu i ima diskutabilan status. Godinama je u Etičkom odboru Uprave policije.

I tako dalje. Među kandidatima je mali broj onih koji nijesu prepoznati kao partijski kadrovi, ili kadrovi od koristi režimu.

Kao takve civilni sektor vidi sutkinju Privrednog suda Natašu Bošković poznatu po presudi da je SKI centar Bjelasica nezakonito uveden u stečaj zbog interesa pojedinaca. Ski centar je u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, premijerovog prijatelja za kog više izvora tvrdi da je samo front za premijerov kapital. Tu je advokat Budo Minić. Kandidatkinja na koju u tom sektoru nemaju zamjerki je pomoćnica zaštitnika ljudskih prava Marijana Laković…

Na konkurs se javio i jedan od sadašnjih sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković, koji je – iako bivši potpredsjednik SDP-a – u tom sudu nerijetko stajao na suprotnoj stani kada je sud donosio političke odluke. U javnosti se polemiše o valjanosti njegove kandidature iz tehničkih razloga – da li bi novim mandatom prekoračio propisani vremenski limit.

Među kandidatima koji su se odazvali na konkurs Filipa Vujanovića, pošto će na njegov predlog biti izabrano dvoje sudija, nema iznenađenja.

Tu su Žarko Šturanović, generalni sekretar Vlade i član Glavnog odbora DPS-a, Slavka Maraš, sekretarka Državne izborne komisije i Skupštine glavnog grada i članica Odbora DPS-a Glavnog grada. Sutkinja Ustavnog suda Desanka Lopičić, koja je prije toga radila u MUP-u, Opštinskom sudu i Opštinskom tužilaštvu u Podgorici, a onda opet u MUP-u. Advokat Đorđije Ulićević, član Državne izborne komisije, i funkcioner SNP-a, kao i njegov kolega advokat Nikola Bulatović koji je u Statutarnoj komisiji SNP-a.

„Poziv predsednika Skupštine da se građani uključe u razmatranje kandidata za sudije Ustavnog suda je dobra ideja. Na sajtu Skupštine trebalo bi da se istaknu biografije svih kandidata, da se njihovo intervjuisanje od strane članova skupštinskog odbora javno prenosi i sl. Ovako se podstiče običaj da se ljudi podržavaju zbog toga čiji su. I zato je trebalo propisati detaljnije kriterijume za njihov izbor” , kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava (HRA).

,,Imajući u vidu da je propušteno da se zakonom postave precizniji uslovi za izbor sudija Ustavnog suda, nadam se da će biti birani oni koji su do sada karijeru gradili van izvršne i zakonodavne vlasti, koji su ljudi od integriteta i dovoljno znaju o međunarodnim standardima ljudskih prava u skladu s kojima će morati da odlučuju”, kaže direktorica HRA. Ona podsjeća da je zakonom propušteno da se spriječi konflikt interesa. ,,Tako da će o ustavnosti zakona moći da odlučuju oni koji su ih prethodno usvajali, odnosno formirali i sprovodili politiku”.

Skupštinski odbor o kandidatima koje će predložiti skupštini na glasanje odlučuje prostom većinom. To omogućava veći uticaj vladajuće koalicije na izbor sudija i pomalo obesmišljava odredbu da se o njima u Skupštini glasa dvotrećinskom većinom. ,,Zakonom nije precizirano ni šta će se desiti ako predloženi kandidati ne dobiju 2/3 većinu u prvom, odnosno 3/5 većinu u drugom glasanju, što znači da će se u tom slučaju ceo konkurs poništiti. A propušteno je da se precizira šta to znači da sudija treba da bude -iz reda istaknutih pravnika”, kaže Gorjanc- Prelević.

Šta dobiješ kad se ukrste zakonski propusti i oprobani DPS kadar? Svi znamo. Zarobljene institucije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo