Povežite se sa nama

MONITORING

Pero, mafijino pero

Objavljeno prije

na

Kada se ovih dana sa juga Crne Gore, iz pravca Cetinja, pristiže u Podgoricu, velika je vjerovatnoća da vas na ulazu u urbani dio grada, dočeka beogradski novinar Petar Luković! U natprirodnoj veličini: na ogromnom video-bimu Lutrije Crne Gore, u sklopu tržnog centra Kruševac, danonoćno se emituju kadrovi sa medijske konferencije Vladimira Bebe Popovića i Vlade Crne Gore Riječ, slika i neprijatelj, održane prošle sedmice, na kojoj je Luković, u jakoj konkurenciji, imao zapaženu rolu. Hajka na neistomišljenike režima ne jenjava. Konferencija i dalje traje.

Nije Luković slučajno dospio na narečeni video-bim. Nije riječ o bilo čijem video-bimu, niti programu, koji se tu emituje: Lutrija i televizija 777, koja je jedan od stubova medijske režimske kampanje, u rukama su Save Grbovića zvanog Džigi, u ulozi predsjednika Odbora direktora. Grbović je najbliži saradnik moćnog Branislava Mićunovića (njegova kćerka Andrea u Upravnom je odboru Lutrije), Đukanovićevog intimusa i ,,kolege” sa italijanske optužnice za šverc cigaretama, koji je prema raspoloživim podacima prvi čovjek crnogorskog podzemlja.

Srodne duše: Lukovićeva retorika, demonstrirana i tokom Konferencije, glede kritički nastojenih crnogorskih glasila Vijesti, Monitora, Dana poklapa se sa Grbovićevom. Očigledno, isti im je izvor. Lanjskog proljeća prošle godine Grbović je novinarima Vijesti Zdravku Vučiniću i Rajku Miliću, sa mejla Udruženja priređivača igara na sreću (koje je osnovao sa Mićunovićem), poslao pjesmu u kojoj se govori o smrti, nekog Rajka (modifikovani tekst Zanine pjesme Rajko Kokorajko).

Čim je Konferencija formalno okončana, a nastavljena da se bjesomučno vrti na domaćim ispostavama režima, Grbovićevoj TV 777 i Mitrovićevom Pink M-u (tu je i državna TVCG), Luković nastavlja kampanju na svom portalu E-novine. U te svrhe ustanovio je i rubriku, E-dnevnik: Pet dana u Podgorici.

Nije taj portal slučajno predvodnik prljave propagande protiv kritičara režima u Crnoj Gori, za tržište Srbije. Pisali smo više puta: značajno mjesto na stranici tog sajta posvećeno je odbrani Stanka Subotića Caneta, takođe Đukanovićevog prijatelja iz duvanskih dana. Subotiću, koji je donedavno bio lice sa Interpolove potjernice, u Srbiji se sudi zbog optužbi da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete tokom devedesetih godina, time oštetivši budžet za više od 25 miliona eura. Luković je veoma blizak i sa Subotićevim medijskim miljenikom Vladimirom Popovićem, pa je, na E-novinama, postavio i baner njegovog Instituta za javnu politiku, koji je organizator konferencije Riječ, slika i neprijatelj.

Koloplet je ojačan političkim vezama. Luković aktivno promoviše i Đukanovićeve i Subotićeve zajedničke prijatelje (u Facebook zajednici to se zove – mutual friends): Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i ekipu. Nekada potajni politički prijatelji, iz vremena kada su se sastajali po pariskim hotelima (Ric) javni su partneri od kada su se naprednjaci domogli vlasti. Lukovićev nekritički odnos spram najjačeg političkog centra moći u Srbiji, SNS-u, u otvorenom pismu, oštro je kritikovala Mirjana Miočinović.

,,Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum (kao i svaki razum odveć podložan kompromisima), a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez. Vi, međutim, ne samo da nemate opreza, već ste izgubili svaku meru u podršci koju mu pružate i to na jedan vrlo pervertiran način: vi mu ne upućujete lično pohvale (nešto vam ipak govori da to nije mudro), vi se samo trudite, uporno i dostojno jedino bezrezervnog pristalice, da uklonite svaku kritičku reč, čak i kad je upućena od ljudi koje, bar za sad, poštujete”.

Ovaj dio mozaika neophodno je pomenuti kada se ima u vidu Lukovićevo zapaženo učešće i na Konferenciji Riječ, slika i neprijatelj, i nakon nje, do danas. Jer, uzmimo strani izvor – najugledniji francuski internet portal za Balkan, sa petnaestogodišnjom tradicijom, Le Courrier des Balkans: ,,Glavni cilj ove konferencije bio je napad na nezavisne medije koji su ‘krivi’ što raskrinkavaju autokratski crnogorski režim i njegove veze sa organizovanim kriminalom… Najvažniji cilj konferencije bila je osuda ‘govora mržnje’ rijetkih nezavisnih medija u Crnoj Gori, Monitora i Vijesti. Njihov zločin? Uporno denunciranje oblika autokratskog režima, njegovih veza sa organizovanim kriminalom, skandala koji redovno pucaju u maloj zemlji.”

Courrier des Balkans takođe identifikuje Lukovićevu zapaženu ulogu u kampanji: ,,Srbijanski sajt e-novine, čiji je stalni prioritet da brani interese i imidž poslovnog čovjeka Stanka Caneta Subotića, otišao je još dalje, kvalifikujući, u jednom đubretarskom članku, Monitor, Dan i Vijesti kao ‘četničke’ novine – sramota, kada imamo u vidu neprestani angažman Monitora za nezavisnost Crne Gore, stalno zalaganje protiv rata dok su crnogorski saradnici Beograda, na čelu sa Milom Đukanovićem, ohrabrivale trupe na dubrovačkom frontu”.

Nije samo francuski list, od izvanjaca, tako okarakterisao Bebinu Konferenciju. Novinarka iz Sarajeva Nidžara Ahmetašević, prepoznata po tekstovima o zločinima u BiH, u blogu na portalu balkaninsight.com, koji producira Balkanska mreža istraživačkih novinara (BIRN), učestvovala je u radu Konferencije, i odmah shvatila o kakvom skupu je riječ.

Ubrzo nakon završetka Konferencije objavljuje tekst pod nazivom Pridružila sam se crnogorskom ratu sa ‘neprijateljskim’ medijima (podnaslov: Na medijskom kongresu u Crnoj Gori vidjela sam koliko lako možete biti uvučeni, nesvjesni toga, u zvaničnu demonizaciju ‘neprijateljskih’ medija): ,,Slučajno sam prošle sedmice nerado postala saučesnica onih koji vrše pritisak i zastrašuju medije u Crnoj Gori. Bila sam učesnica konferencije pod nazivom Riječi, slika i neprijatelj. Na kraju je postalo jasno da su neprijatelj u pomenutom naslovu mi, novinari.”

Izneseni drugačiji stav, koji se nije mogao čuti tokom konferencije (ekipi Vijesti zabranjen ulaz; novinarki Sonji Radošević zabranjen pristup uz prijetnju zvanja policije), bio je dovoljan da na Nidžaru Ahmetašević krene hajka. U tome se ističe (hajka traje) Lukovićev portal, koji je uredno na svojim ,,stranicama” prenosio Nidžarine tekstove (Brine me Sarajevo i kada govori i kada šuti; Strah nas je, ministre!; Kako je pobijedio komunizam; Zašto glasamo za ubice?; Kandidati na smetlištu…).

Kredibilna autorka, odjednom za istog Lukovića postaje: ,,Izvjesna Nidžara Ahmetašević”, ,,poremećena žena”, ,,vaginalni simbol otpora”, ,,nadražena Nidžara” … Pa: ,,Počela je da vrišti i da se baca u šiz-grčevima baletskog tipa”, ,,plačipičkasto uvučena u mentalni obrazac mafijaške scenografije”, ,,kreten je kreten”, ,,setim se da sam tog pacijenta video na promociji knjige Šekija Radončića, pitala je gde je ta jebana ‘druga strana”, „jebala je svaka neparna strana”, „ne seri, Nidžara, majke ti”, ,,nisam sanjao Nidžaru, inače bi sve otišlo u qurac krasni”…

Ni domaća režimska agentura nije mogla olako da pređe preko Ahmetaševićkinog mišljenja. Branko Vojičić, nekadašnji direktor TVCG-a i sadašnji kolumnista njihovog portala (urednik izložbe naslovnih naslovnica pretežno crnogorskih glasila – državnih neprijatelja Vijesti, Monitora i Dana – u okviru konferencije Riječ, slika i neprijatelj), u izuzetno podsmjehivačkom i ironičnom tonu piše kako su ,,svi bili polupismeni osim jedne ‘ugledne novinarke’ iz Sarajeva”, te da je ,,Ahmetašević bila u nevolji da opravda svoje prisustvo na konferenciji, (dovoljno je pogledati iz kojih redakcija iz Crne Gore su saradnici sajta za koji piše), pa je naknadno otvorila dušu…”

Vojičić na portalu a izvjesni Milan Mića Jovanović, direktor Foruma za bezbednost i demokratiju iz Beograda (što god to značilo), u državnoj Pobjedi. Ni Jovanović nije imun na drugačije mišljenje: ,,Posle njenog teksta ja mislim da bi trebalo strahovati i od načina na koji su ga Vijesti ‘obradile’ prenoseći ga sa Nidžarinog bloga na sve na manje čitanom, sve manje uticajnom i sve manje potrebnom internet portalu, balkaninsight.com”. Zamislite: Sve manje potrebnom.

Nidžara Ahmetašević u tekstu tvrdi da je bilo šokantno prisustvovati Konferenciji jer je „otvorena samo za učesnike i uz prisustvo samog Premijera”. Jovanović, uzvikuje: ,,Nije tačno!” Pa dodaje: ,,Učesnicima konferencije izložba je prikazana dan ranije, na kraju radnog dana, kasno uveče, i dan uoči njenog otvaranja za podgoričku i crnogorsku javost. A prisustvo Premijera, opet, ne samo da nije bilo najavljeno, nego ga čak, kad je stigao, oni koji su nam se obratili, nisu ni pozdravili! Odstojao u kraj sale par minuta u društvu Svetozara Marovića, porazgovarao sa par poznanika i otišao. Neprimetno, kao što je i došao”. Romantika.

I ljubav: ,,Lično, pamtiću ovu konferenciju po tome što sam imao priliku da Đukanoviću na toj izložbi sam kažem kako sam prisustvovao prvoj izložbi na kojoj je žrtva prisutna prezentaciji istorije sopstvene satanizacije i sekuritizacije!”

U pomenutoj kolumni, na portalu TVCG, Pada li Milo, Vojičić se poziva na književnika Svetislava Basaru, takođe učesnika Konferencije. Basara u tekstu Kako sam postao polupismeni opskurant, pisanom za režimsku Pobjedu (E-novine promptno prenose, ilustrujući fotografijom na kojoj Luković i Basara ,,u četiri ruke” pišu kolumnu), objašnjava: ,,Koliko znam, a znam ponešto. Sve rečene dame i sva gospoda su prijatelji Crne Gore.” Prećutao je Basara suštinsko: mora li se podržati režim ogrezao u korupciju i organizovani kriminal, da bi se pokazala ta ljubav prema Crnoj Gori. I: moraju li kritičari tog režima biti tretirani kao neprijatelji vlastite domovine, i biti izloženi svim vidovima progona?

Tek podsjetnik: nepoznata osoba poslala je prije u petak direktorici Monitora Milki Tadić-Mijović vulgaran i uvredljiv SMS sa direktnom prijetnjom. Tadić-Mijović je obavijestila policiju o SMS-u koji je dobila na dan kada je u Monitoru objavljen njen uvodnik Ples sa diktatorom. Jezik poruke podsjeća na tekstove koje je objavila Pobjeda u serijalu koji su pisali Šemsudin Radončić i Marko Vešović. Dio tekstova prenosile su i beogradske E-novine.

Na koncu, treba se prisjetiti Lukovićeve samopohvale, u jednom od tekstova o Konferenciji, rečenici koja govori sve, o svemu što se zbilo i što se zbiva: ,,Pozdravljam se sa Milom Đukanovićem; srdačno”. Petar Luković, mafijino pero.

Insajderi

Na konferenciji Riječ, slika i neprijatelj učestvovalo je nekoliko novinara i javnih ličnosti iz regiona, koji su organizatorima poslužili kao začin domaćoj režimskoj propagandi protiv neposlušnih glasila i intelektualaca.

Nakon skupa, Pink M (čiji rad koordinira Vladimir Beba Popović), TVCG, TV 777, Pobjeda, E-novine i ostali punktovi bliski Đukanoviću, maksimalno izrabljuju, prisustvo Brankice Stanković (B92, Insajder), Gorana Milića (AL JAZEERA), Aleksandra Stankovića (HRT), Vesne Mališić (NIN), Florens Artman (bivša portparolka suda u Hagu) radi svog cilja: brutalnog napada na Đukanovićeve neistomišljenike.

Monitor je Brankici Stanković proslijedio pitanja, na koja, iako je i telefonskim putem upoznata da će joj biti proslijeđena, nije odgovorila:

1. Da li ste obaviješteni da i vaše prisustvo konferenciji Riječ, slika, neprijatelj organizatori i režim koriste da osnaže hajku na medije koje ne kontrolišu, a čiji su novinari godinama izloženi svim vrstama progona, od fizičkih napada do sudskog iscrpljivanja, što se redovno dokumentuje u izvještajima međunarodnih organizacija?

2. Najavljena je vaša saradnja sa TVCG, koju kontroliše crnogorska vlast. Kako mislite da na projektu istraživačkog novinarstva sarađujete sa tom kućom, kada bi to izgledalo kao da smo, recimo, mi iz Monitora, sa Vučelićem devedesetih istraživali ratne zločine po Bosni i Hercegovini u saradnji sa RTS-om?

3. Da li očekujete da će se na TVCG, u okviru emisije sa kojom planirate saradnju, istraživati zločini i afere u kojima je umiješana porodica Đukanović, kao i njihovi najbliži poslovni partneri i prijatelji iz svijeta biznisa i podzemlja?

Prvo pitanje proslijedili smo i Florens Artman, Vesni Mališić, te Aleksandru Stankoviću. Niko nije odgovorio.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo