Povežite se sa nama

MONITORING

Pero, mafijino pero

Objavljeno prije

na

lukovic

Kada se ovih dana sa juga Crne Gore, iz pravca Cetinja, pristiže u Podgoricu, velika je vjerovatnoća da vas na ulazu u urbani dio grada, dočeka beogradski novinar Petar Luković! U natprirodnoj veličini: na ogromnom video-bimu Lutrije Crne Gore, u sklopu tržnog centra Kruševac, danonoćno se emituju kadrovi sa medijske konferencije Vladimira Bebe Popovića i Vlade Crne Gore Riječ, slika i neprijatelj, održane prošle sedmice, na kojoj je Luković, u jakoj konkurenciji, imao zapaženu rolu. Hajka na neistomišljenike režima ne jenjava. Konferencija i dalje traje.

Nije Luković slučajno dospio na narečeni video-bim. Nije riječ o bilo čijem video-bimu, niti programu, koji se tu emituje: Lutrija i televizija 777, koja je jedan od stubova medijske režimske kampanje, u rukama su Save Grbovića zvanog Džigi, u ulozi predsjednika Odbora direktora. Grbović je najbliži saradnik moćnog Branislava Mićunovića (njegova kćerka Andrea u Upravnom je odboru Lutrije), Đukanovićevog intimusa i ,,kolege” sa italijanske optužnice za šverc cigaretama, koji je prema raspoloživim podacima prvi čovjek crnogorskog podzemlja.

Srodne duše: Lukovićeva retorika, demonstrirana i tokom Konferencije, glede kritički nastojenih crnogorskih glasila Vijesti, Monitora, Dana poklapa se sa Grbovićevom. Očigledno, isti im je izvor. Lanjskog proljeća prošle godine Grbović je novinarima Vijesti Zdravku Vučiniću i Rajku Miliću, sa mejla Udruženja priređivača igara na sreću (koje je osnovao sa Mićunovićem), poslao pjesmu u kojoj se govori o smrti, nekog Rajka (modifikovani tekst Zanine pjesme Rajko Kokorajko).

Čim je Konferencija formalno okončana, a nastavljena da se bjesomučno vrti na domaćim ispostavama režima, Grbovićevoj TV 777 i Mitrovićevom Pink M-u (tu je i državna TVCG), Luković nastavlja kampanju na svom portalu E-novine. U te svrhe ustanovio je i rubriku, E-dnevnik: Pet dana u Podgorici.

Nije taj portal slučajno predvodnik prljave propagande protiv kritičara režima u Crnoj Gori, za tržište Srbije. Pisali smo više puta: značajno mjesto na stranici tog sajta posvećeno je odbrani Stanka Subotića Caneta, takođe Đukanovićevog prijatelja iz duvanskih dana. Subotiću, koji je donedavno bio lice sa Interpolove potjernice, u Srbiji se sudi zbog optužbi da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete tokom devedesetih godina, time oštetivši budžet za više od 25 miliona eura. Luković je veoma blizak i sa Subotićevim medijskim miljenikom Vladimirom Popovićem, pa je, na E-novinama, postavio i baner njegovog Instituta za javnu politiku, koji je organizator konferencije Riječ, slika i neprijatelj.

Koloplet je ojačan političkim vezama. Luković aktivno promoviše i Đukanovićeve i Subotićeve zajedničke prijatelje (u Facebook zajednici to se zove – mutual friends): Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i ekipu. Nekada potajni politički prijatelji, iz vremena kada su se sastajali po pariskim hotelima (Ric) javni su partneri od kada su se naprednjaci domogli vlasti. Lukovićev nekritički odnos spram najjačeg političkog centra moći u Srbiji, SNS-u, u otvorenom pismu, oštro je kritikovala Mirjana Miočinović.

,,Vi ste, poštovani Petre Lukoviću, preuzeli na sebe izgradnju carskog puta za političara o kome bi vam, ako ne razum (kao i svaki razum odveć podložan kompromisima), a ono intuicija mogla govoriti stvari koje bi trebalo da vas navedu na oprez. Vi, međutim, ne samo da nemate opreza, već ste izgubili svaku meru u podršci koju mu pružate i to na jedan vrlo pervertiran način: vi mu ne upućujete lično pohvale (nešto vam ipak govori da to nije mudro), vi se samo trudite, uporno i dostojno jedino bezrezervnog pristalice, da uklonite svaku kritičku reč, čak i kad je upućena od ljudi koje, bar za sad, poštujete”.

Ovaj dio mozaika neophodno je pomenuti kada se ima u vidu Lukovićevo zapaženo učešće i na Konferenciji Riječ, slika i neprijatelj, i nakon nje, do danas. Jer, uzmimo strani izvor – najugledniji francuski internet portal za Balkan, sa petnaestogodišnjom tradicijom, Le Courrier des Balkans: ,,Glavni cilj ove konferencije bio je napad na nezavisne medije koji su ‘krivi’ što raskrinkavaju autokratski crnogorski režim i njegove veze sa organizovanim kriminalom… Najvažniji cilj konferencije bila je osuda ‘govora mržnje’ rijetkih nezavisnih medija u Crnoj Gori, Monitora i Vijesti. Njihov zločin? Uporno denunciranje oblika autokratskog režima, njegovih veza sa organizovanim kriminalom, skandala koji redovno pucaju u maloj zemlji.”

Courrier des Balkans takođe identifikuje Lukovićevu zapaženu ulogu u kampanji: ,,Srbijanski sajt e-novine, čiji je stalni prioritet da brani interese i imidž poslovnog čovjeka Stanka Caneta Subotića, otišao je još dalje, kvalifikujući, u jednom đubretarskom članku, Monitor, Dan i Vijesti kao ‘četničke’ novine – sramota, kada imamo u vidu neprestani angažman Monitora za nezavisnost Crne Gore, stalno zalaganje protiv rata dok su crnogorski saradnici Beograda, na čelu sa Milom Đukanovićem, ohrabrivale trupe na dubrovačkom frontu”.

Nije samo francuski list, od izvanjaca, tako okarakterisao Bebinu Konferenciju. Novinarka iz Sarajeva Nidžara Ahmetašević, prepoznata po tekstovima o zločinima u BiH, u blogu na portalu balkaninsight.com, koji producira Balkanska mreža istraživačkih novinara (BIRN), učestvovala je u radu Konferencije, i odmah shvatila o kakvom skupu je riječ.

Ubrzo nakon završetka Konferencije objavljuje tekst pod nazivom Pridružila sam se crnogorskom ratu sa ‘neprijateljskim’ medijima (podnaslov: Na medijskom kongresu u Crnoj Gori vidjela sam koliko lako možete biti uvučeni, nesvjesni toga, u zvaničnu demonizaciju ‘neprijateljskih’ medija): ,,Slučajno sam prošle sedmice nerado postala saučesnica onih koji vrše pritisak i zastrašuju medije u Crnoj Gori. Bila sam učesnica konferencije pod nazivom Riječi, slika i neprijatelj. Na kraju je postalo jasno da su neprijatelj u pomenutom naslovu mi, novinari.”

Izneseni drugačiji stav, koji se nije mogao čuti tokom konferencije (ekipi Vijesti zabranjen ulaz; novinarki Sonji Radošević zabranjen pristup uz prijetnju zvanja policije), bio je dovoljan da na Nidžaru Ahmetašević krene hajka. U tome se ističe (hajka traje) Lukovićev portal, koji je uredno na svojim ,,stranicama” prenosio Nidžarine tekstove (Brine me Sarajevo i kada govori i kada šuti; Strah nas je, ministre!; Kako je pobijedio komunizam; Zašto glasamo za ubice?; Kandidati na smetlištu…).

Kredibilna autorka, odjednom za istog Lukovića postaje: ,,Izvjesna Nidžara Ahmetašević”, ,,poremećena žena”, ,,vaginalni simbol otpora”, ,,nadražena Nidžara” … Pa: ,,Počela je da vrišti i da se baca u šiz-grčevima baletskog tipa”, ,,plačipičkasto uvučena u mentalni obrazac mafijaške scenografije”, ,,kreten je kreten”, ,,setim se da sam tog pacijenta video na promociji knjige Šekija Radončića, pitala je gde je ta jebana ‘druga strana”, „jebala je svaka neparna strana”, „ne seri, Nidžara, majke ti”, ,,nisam sanjao Nidžaru, inače bi sve otišlo u qurac krasni”…

Ni domaća režimska agentura nije mogla olako da pređe preko Ahmetaševićkinog mišljenja. Branko Vojičić, nekadašnji direktor TVCG-a i sadašnji kolumnista njihovog portala (urednik izložbe naslovnih naslovnica pretežno crnogorskih glasila – državnih neprijatelja Vijesti, Monitora i Dana – u okviru konferencije Riječ, slika i neprijatelj), u izuzetno podsmjehivačkom i ironičnom tonu piše kako su ,,svi bili polupismeni osim jedne ‘ugledne novinarke’ iz Sarajeva”, te da je ,,Ahmetašević bila u nevolji da opravda svoje prisustvo na konferenciji, (dovoljno je pogledati iz kojih redakcija iz Crne Gore su saradnici sajta za koji piše), pa je naknadno otvorila dušu…”

Vojičić na portalu a izvjesni Milan Mića Jovanović, direktor Foruma za bezbednost i demokratiju iz Beograda (što god to značilo), u državnoj Pobjedi. Ni Jovanović nije imun na drugačije mišljenje: ,,Posle njenog teksta ja mislim da bi trebalo strahovati i od načina na koji su ga Vijesti ‘obradile’ prenoseći ga sa Nidžarinog bloga na sve na manje čitanom, sve manje uticajnom i sve manje potrebnom internet portalu, balkaninsight.com”. Zamislite: Sve manje potrebnom.

Nidžara Ahmetašević u tekstu tvrdi da je bilo šokantno prisustvovati Konferenciji jer je „otvorena samo za učesnike i uz prisustvo samog Premijera”. Jovanović, uzvikuje: ,,Nije tačno!” Pa dodaje: ,,Učesnicima konferencije izložba je prikazana dan ranije, na kraju radnog dana, kasno uveče, i dan uoči njenog otvaranja za podgoričku i crnogorsku javost. A prisustvo Premijera, opet, ne samo da nije bilo najavljeno, nego ga čak, kad je stigao, oni koji su nam se obratili, nisu ni pozdravili! Odstojao u kraj sale par minuta u društvu Svetozara Marovića, porazgovarao sa par poznanika i otišao. Neprimetno, kao što je i došao”. Romantika.

I ljubav: ,,Lično, pamtiću ovu konferenciju po tome što sam imao priliku da Đukanoviću na toj izložbi sam kažem kako sam prisustvovao prvoj izložbi na kojoj je žrtva prisutna prezentaciji istorije sopstvene satanizacije i sekuritizacije!”

U pomenutoj kolumni, na portalu TVCG, Pada li Milo, Vojičić se poziva na književnika Svetislava Basaru, takođe učesnika Konferencije. Basara u tekstu Kako sam postao polupismeni opskurant, pisanom za režimsku Pobjedu (E-novine promptno prenose, ilustrujući fotografijom na kojoj Luković i Basara ,,u četiri ruke” pišu kolumnu), objašnjava: ,,Koliko znam, a znam ponešto. Sve rečene dame i sva gospoda su prijatelji Crne Gore.” Prećutao je Basara suštinsko: mora li se podržati režim ogrezao u korupciju i organizovani kriminal, da bi se pokazala ta ljubav prema Crnoj Gori. I: moraju li kritičari tog režima biti tretirani kao neprijatelji vlastite domovine, i biti izloženi svim vidovima progona?

Tek podsjetnik: nepoznata osoba poslala je prije u petak direktorici Monitora Milki Tadić-Mijović vulgaran i uvredljiv SMS sa direktnom prijetnjom. Tadić-Mijović je obavijestila policiju o SMS-u koji je dobila na dan kada je u Monitoru objavljen njen uvodnik Ples sa diktatorom. Jezik poruke podsjeća na tekstove koje je objavila Pobjeda u serijalu koji su pisali Šemsudin Radončić i Marko Vešović. Dio tekstova prenosile su i beogradske E-novine.

Na koncu, treba se prisjetiti Lukovićeve samopohvale, u jednom od tekstova o Konferenciji, rečenici koja govori sve, o svemu što se zbilo i što se zbiva: ,,Pozdravljam se sa Milom Đukanovićem; srdačno”. Petar Luković, mafijino pero.

Insajderi

Na konferenciji Riječ, slika i neprijatelj učestvovalo je nekoliko novinara i javnih ličnosti iz regiona, koji su organizatorima poslužili kao začin domaćoj režimskoj propagandi protiv neposlušnih glasila i intelektualaca.

Nakon skupa, Pink M (čiji rad koordinira Vladimir Beba Popović), TVCG, TV 777, Pobjeda, E-novine i ostali punktovi bliski Đukanoviću, maksimalno izrabljuju, prisustvo Brankice Stanković (B92, Insajder), Gorana Milića (AL JAZEERA), Aleksandra Stankovića (HRT), Vesne Mališić (NIN), Florens Artman (bivša portparolka suda u Hagu) radi svog cilja: brutalnog napada na Đukanovićeve neistomišljenike.

Monitor je Brankici Stanković proslijedio pitanja, na koja, iako je i telefonskim putem upoznata da će joj biti proslijeđena, nije odgovorila:

1. Da li ste obaviješteni da i vaše prisustvo konferenciji Riječ, slika, neprijatelj organizatori i režim koriste da osnaže hajku na medije koje ne kontrolišu, a čiji su novinari godinama izloženi svim vrstama progona, od fizičkih napada do sudskog iscrpljivanja, što se redovno dokumentuje u izvještajima međunarodnih organizacija?

2. Najavljena je vaša saradnja sa TVCG, koju kontroliše crnogorska vlast. Kako mislite da na projektu istraživačkog novinarstva sarađujete sa tom kućom, kada bi to izgledalo kao da smo, recimo, mi iz Monitora, sa Vučelićem devedesetih istraživali ratne zločine po Bosni i Hercegovini u saradnji sa RTS-om?

3. Da li očekujete da će se na TVCG, u okviru emisije sa kojom planirate saradnju, istraživati zločini i afere u kojima je umiješana porodica Đukanović, kao i njihovi najbliži poslovni partneri i prijatelji iz svijeta biznisa i podzemlja?

Prvo pitanje proslijedili smo i Florens Artman, Vesni Mališić, te Aleksandru Stankoviću. Niko nije odgovorio.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo