Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Udruženo protiv krađe

Objavljeno prije

na

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE
Zajednička platforma svih antirežimskih snaga

Formula opstanka Đukanovićevog režima je ogroman novac plus represivni aparat. Da bi se u Crnoj Gori desile progresivne političke promjene, potrebno je razbiti spregu između DPS-ovog ,,prljavog” novca i DPS-ovih ,,prljavih” javnih i tajnih službi. Očigledno je da, u ovom trenutku i na ovim izborima, to nije pošlo za rukom postojećim opozicionim snagama. Međutim, ja ne mislim da se slučaj tri relativno male i specifične opštine može generalizovati i primijeniti na situaciju u cijeloj Crnoj Gori. Trenutna situacija ne izgleda povoljno, ali to ne znači da za nekoliko mjeseci, ako se preduzmu adekvatne mjere, neće biti bolje. Ne treba, dakle, padati u ravnodušnost, apatiju ili, čak, očajanje jer je to najveći poklon koji bilo koja slobodna i nezavisna osoba može da da režimu. Treba se suočiti sa realnošću trenutnog poraza, označiti slabosti, bez sentimentalnosti poslati u političku penziju one koji su loše odradili preuzeti dio posla, a zatim, sa novim snagama i novim elanom, kreirati dugoročnu strategiju koja ima veliku vjerovatnoću da se kruniše pobjedom.

O tome što bi ta dobitna dugoročna strategija trebala da bude, aktuelne su dvije ,,škole mišljenja” među nezavisnim političkim analitičarima. Jedna škola tvrdi da je potrebno da se postojeće opozicione partije okrenu jačanju sopstvenih infrastruktura i profilisanju sopstvenih ideoloških i programskih opredjeljenja i napuste ideju heterogenog udruživanja i koalicionog savezništva. Na taj način, ističu ovi analitičari, potencijalni glasači mogu biti motivisaniji da podrže date partije, jer će jasno uvidjeti za koga ili za što glasaju i moći da takav otvoren nastup uporede sa već poznatim regresivnim „kameleonstvom” vladajuće kamarile. Druga škola mišljenja vjeruje da je najbolji način da se efektuira smjena DPS-a – formiranje maksimalno širokog, demokratskog bloka, jedne vrste nadstranačke unije stranačkih i nestranačkih potencijala, koja bi na taj način ostvarila i subjektivno-psihološku i objektivno-sinergetsku prednost i na narednim izborima mogla da po broju glasova nadmaši Đukanovićevu partiju i njene satelite. Dobar primjer takve široke saradnje je bio dogovor da Miodrag Lekić kao predsjednički kandidat bude podržan od strane svih u opoziciji. Upravo to je dovelo do Lekićeve pobjede, koja je kasnije ukradena kroz djelovanje onog represivno-kriminalnog aparata koji sam pomenuo na početku. Zbog uspjeha udruženog djelovanja na predsjedničkim izborima, lično dajem prednost drugoj školi mišljenja i mislim da je potrebno što prije napraviti zajedničku platformu djelovanja svih anti-režimskih snaga koja bi, uz institucionalne i intenzivne međunarodne, uključivala i vaninstucionalne, demokratske i nenasilne aktivnosti, kao što su bojkoti, okupacije, performansi, protesti, štrajkovi, itd.


DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CGO

Opozicioni blok povećati i ojačati

Rezultati lokalnih izbora ukazuju na nekoliko stvari, koje znamo odavno ali ih očito ne adresiramo adekvatno.

Prvo, DPS nije ni blizu jak na državnom nivou kako bi se to moglo pomisliti iz rezultata izbora u ove tri opštine. Ovakvom rezultatu DPS može da zahvali dijelom i činjenici da su se sa ogromnom zloupotrebom državnih resursa, interesno-tajkunskom logistikom i finansijskom potporom, nesporno razgranatom partijskom mrežom, koncentrisali na biračko tijelo od 28 000 birača, pa je bilo mnogo lakše ostvariti ubjedljivu pobjedu kao pokušaj pripreme i svojevrsni politički marketing za predstojeće izbore, sa akcentom na Podgoricu. Cilj pobjede je i amortizovanje očigledne zloupotrebe resursa iz afere Snimak.

Drugi set razloga leži u samoj opoziciji, loše pripremljenoj strategiji nastupa, ignorisanju razlike, a ona je bitna i velika između lokalnih i predsjedničkih izbora. Opozicija treba da preispita i određene taktike djelovanja, iskoristi veliki prostor za artikulisanje brojnih društvenih problema u sferi ekonomije, vladavine prava, bezbjednosti, regionalne i međunarodne politike. Treba raditi na povećanju i jačanju opozicionog bloka, koji ne mora biti centralizovan, a za lokalne izbore se to pokazalo kao loša forma, ali mora postojati minimalna koordinacija opozicionih aktera, mora se prestati sa međusobnim optuživanjima i uspostaviti sistem utvrđivanja objektivne odgovornosti. Rezultat DPS-a je opasnost za dalji razvoj demokratskih procesa u Crnoj Gori i opozicija ima obavezu i odgovornost da dalje radi na uspostavljanju osnovnih demokratskih mehanizama, a smjenjivost na izborima je jedan od bitnih. Ne treba zaboraviti ni potrebnu ulogu SDP-a, koji treba ohrabriti da nastavi da gradi svoju drugačiju političku poziciju od one na koju smo navikli i da se kreće ka profilisanju autonomnog političkog izraza.

BALŠA BRKOVIĆ, KNJIŽEVNIK
Zemlja za čuđenje i širu analizu

Nisam stručnjak za izbore i izborne strategije niti politički analitičar, neko od te fele bi sigurno sve razjasnio i razmrsio. Moj odnos prema ovakvim događajima je odnos začuđenog građanina. Cetinje je u proteklih dvadeset i kusur godina devastirano kao nikada u svojoj novijoj istoriji. Cetinjanima, bar u velikom broju, ili to ne smeta ili, pak, ne prepoznaju one koji su za to zaslužni…

Mojkovac je, izgleda, druga priča. Magistar Veljović je tako lijepo pričao o NATO integracijama… Zamislite tek da je pričao o lokalnim izborima, kakav bi tek tada bio rezultat.

Na Cetinju je pobjednicima bilo lako – sa privrednim gigantima i svjetski atraktivnim centrom Marine Abramović, sa Njegošem kojeg je ministar Đaga uzeo za ruku i odveo na biračko mjesto… nisu ni mogli da izgube. Na slikama sa slavlja vidi se jedna vrsta naglašene iracionalnosti – unošenje slike lidera kao neke vrste totema, zaklinjanje kao nekada, potreba da se objavi beskrajna lojalnost totemu…

Hoću da kažem, možda sve ovo više zaslužuje neku vrstu šire antropološke analize…

STEVO MUK, DIREKTOR INSTITUTA ALTERNATIVA
Opozicija se ne smije obeshrabriti

Izbori održani istovremeno u tri opštine omogućili su DPS-u angažovanje svih resursa u ovim opštinama i na taj način omogućili višestruki efekat i izborni rezultat. Dok je opozicija kalkulisala idejom bojkota parlamenta, osporavala izborne rezultate predsjedničkih izbora i fokusirala se na razobličavanje afere Snimak, očigledno je da se DPS više bavio dolazećim izborima. Moj utisak je da je aktivnost opozicije i na državnom i na lokalnom nivou u proteklih šest mjeseci bila ograničena i da nisu na odgovarajući način valorizovali utisak izborne pobjede iz aprila unutar opozicionog biračkog tijela. Ideja opozicije da na jednoj ključnoj temi ,,beskompromisna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala” dobije vlast očigledno ne prolazi. Zato će morati da ponude više od toga ukoliko žele podršku birača.

Izborni rezultati su jasna poruka opoziciji i SDP-u da je potrebno mnogo više da ulože u sopstveni partijski razvoj i komunikaciju sa biračima da bi mogli očekivati bolji ishod. Opozicija mora ozbiljno analizirati greške i ograničenja u sopstvenim redovima kako bi bila sposobna da potraži rješenja na personalnom, programskom i organizacionom nivou. Bez pravog odnosa prema sopstvenoj odgovornosti i riješenosti da se mijenjaju nabolje neće biti mogući bolji rezultati.

Činjenica da je kupoprodaja glasova i zloupotreba državnih resursa široko prisutna praksa ne smije obeshrabriti opoziciju niti to smije biti razlog da se okrenu bojkotu ili drugim nekonvencionalnim sredstvima političke borbe. Opozicija mora uraditi sve da zadobije više povjerenja građana od onoga što DPS može svojim metodama rada natjerati da glasa za vlast.SDP i opozicija imaju obavezu da nastave rad i zadobiju povjerenje birača koji svoj glas daju DPS iskreno vjerujući da je to pravi izbor.

JELISAVA KALEZIĆ, PROFESORICA
Bolja početna pozicija vlasti

Rezultati lokalnih izbora na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici imaju, po mome mišljenju i zajedničke odlike i specifičnosti. Zajedničke odlike izbornih rezultata u ove tri opštine su zasnovane na: okolnosti da još nije usvojen set novih izbornih zakona, odnosno da dosadašnja izborna pravila obezbjeđuju bolju početnu poziciju vladajućoj partiji/koaliciji; da je u Crnoj Gori uključivanje nestranačke javnosti, grupa, pojedinaca i navladinog sektora u izborni proces u samom začetku i da ni ovoga puta nije bitno uticalo na izborne rezultate.

Princip smjenjivosti vlasti pretpostavlja stvaranje društvenog okvira u kojem će građanin biti siguran da njegov glas vrijedi, jer je odraz slobodno izražene volje čije je izražavanje potpuno zaštićeno valjanim zakonima i nezavisnim institucijama. Riječju, da se akteri u izbornoj utakmici (političke partije, grupe građana, koalicije, nezavisni pojedinci) bore za glasove građana tako što će saopštavajući svoje programe biti zakonom obavezni da snose posljedice lažnog predstavljanja, odnosno neizvršavanja predizbornih programa i obećanja. Tada će se i građani u velikoj mjeri odvažiti da na izborima kažnjavaju loše rezultate. Analogno tome da je zakonom zabranjeno lažno oglašavanje proizvoda i usluga, odnosno da se javno iznošenje manjkavosti proizvoda odmah ispolji u vidu slabe potražnje.

R. M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo