MONITORING
Rat za vođin mir

Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Šta je, osim povezanosti sa Slobodanom Miloševićem, zajedničko njegovoj udovici Miri Marković i sedmostrukom crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću? Odgovor: vlasnik najveće medijske imperije u jugoistočnoj Evropi Pink International Group, Željko Mitrović. Od polovine devedesetih pa do pada režima 2000. godine, Mitrovićev Pink bio je na usluzi Jugoslovenskoj udruženoj ljevici (JUL) i familiji Milošević; danas, u Crnoj Gori, Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i familiji Đukanović.
Iako lično nije prisustvovao medijskoj konferenciji (preciznije – predstavi) Riječ, slika, neprijatelj, održanoj ove nedjelje u Podgorici, u izvedbi Vladimira Bebe Popovića, uz stratešku i finansijsku podršku Vlade, a po scenariju premijera Đukanovića, Mitrović kao da je bio tu. Njegova crnogorska ispostava, Pink M, odradila je znamenit dio posla. Danima prije, tokom, i poslije skupa, javnosti je prezentovana ružičasta slika pomenutog događaja i stvarnosti: tanani Đukanović i njemu naklonjeni mediji, intelektualci, pojedinci, nevine su žrtve svemoćnih mafijaških hordi predvođenih nezavisnim medijima, slobodnim intelektualcima, pojedincima…
Narečeno, tek je posljednje Pinkovo farbanje, u dugom nizu. Iako, uz amin vlasti, oformljen 2002. godine kao komercijalno-zabavna televizija, tek dolaskom Vladimira Popovića u Crnu Goru, marta ove godine, Pink M (kako stoji na njihovom sajtu: ,,Veliko ‘M’ je odrednica za državu – Montenegro, a za našu kompaniju ‘mezimac”) postaje najvulgarnija medijska pljuvaonica svih koji ne slave Đukanovićev režim. To je fabrika grubih manipulacija, neopjevanih podmetanja i notornih laži. Mezimče mafije.
Paljenje Mitrovićevog ružičastog propagandnog pogona, osim sa Bebinim povratkom u Crnu Goru, poklapa se i sa još dva, međusobno povezana, dolaska: Srpske napredne stranke na vlast i kontroverznog tajkuna Stanka Subotića Caneta u Srbiju. Odmah nakon pobjede Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i u evropske odore ekspresno presvučene ekipe Šešeljevih radikala, u Beograd se vraća Subotić. Donedavno na interpolovoj listi, kome se do povratka sudilo u odsustvu, sada u prisustvu – zbog optužbi da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete devedesetih godina i tako oštetila budžet, za više od 25 miliona eura.
Nijesu pomenuti zajedno od juče. Đukanović, njegov osvjedočeni prijatelj još iz duvanskih dana, Subotić, te Nikolić i Vučić, u prisustvu novinara Milomira Marića (radio sa Đukanovićem intervju na TV Avala, prije dvije godine) oktobra 2007. godine sastali su se mimo očiju javnosti u čuvenom pariskom hoteli Ric, o čemu je prije nekoliko godina progovorio insajder i Đukanovićev kum, biznismen Ratko Knežević.
Iako su učesnici sastanka negirali da su se namjenski sreli, ne negirajući mjesto i vrijeme susreta, ostalo je neobjašnjeno – kako je moguća tolika ,,slučajnost”? Knežević je, potom, u više navrata govorio o suštini okupljanja u Parizu: ,,Subotić i Đukanović odavno imaju plan zavladati medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, zarad svojih poslovnih interesa i ilegalnih aktivnost”.
Kockice za realizovanje plana poklopile su se pet godina kasnije, lanjskog maja – dolaskom naprednjaka na vlast. Ni godinu potom, marta ove godine, Subotićev ,,ključni medijski savjetnik” (citat Aleksandara Tijanića) Vladimir Popović, doveden je u Crnu Goru (osnovao Institut za javnu politiku) da zavede red i obračuna se sa neposlušnima. Glavna karika propagande povjerena je Mitrovićevom Pink M-u, kojim koordinira upravo Popović.
Prema pouzdanom izvoru Monitora iz televizije Pink M, koji je insistirao na anonimnosti, nakon izbora u Srbiji, Željko Mitrović se nekoliko puta sastajao sa premijerom Đukanovićem, a ujedno, tim sastancima prisustvovao je i izvršni i programski direktor Pink M-a Goran Radenović. Tu je dogovoreno da Mitrovićeva televizija postane nosilac kampanje protiv kritički nastrojenih, prije svega, glasila. Potom, naravno i NVO-a, političkih partija, intelektualaca, pojedinaca.
Nije Mitrović izabran slučajno. Moćan, ima razgranatu regionalnu komercijalnu medijsku mrežu (bosanski Pink BH, makedonski Pink 15, slovenački Pink Si; satelitski kanali – Pink Extra, Pink Movies, Pink Kids, Pink Film, Pink News, Pink Plus, Pink Music, Total Pink…; muzička i filmska produkcija – Pink Records, Pink Film International…), u prste zna Gebelsov posao. Isti njegov Pink, od polovine devedesetih pa do demokratskih promjena u Srbiji, bio je nosilac kampanje JUL-a, Mire Marković. Stub propagande usmjerene protiv kritički nastrojenih glasila, NVO-a, političkih partija, intelektualaca, pojedinaca. Kako danas u Crnoj Gori, tako, nekada, u Srbiji.
Prema nedavno objavljenom svjedočenju Mire Marković, Mitrović je za vrijeme demonstracija koalicije Zajedno, 1996. godine, samoinicijativno, sa još jednim drugom iz JUL-a, pokrenuo novine Fleš kojima je želio da ,,demaskira” vođe demonstracija, glavne ljude iz opozicije…
To je samo detalj onoga što je Mitrović radio preko Pinka (on je, recimo, tvorac predizbornog slogana ,,JUL je KUL”). Iako sada govori da je tih godina bio tek prosti član JUL-a, kada se spere debela naslaga ružičaste farbe, podaci govore drugačije. Mitrović je bio i: član glavnog odbora JUL-a, narodni poslanik JUL-a u periodu od četiri godine, direktor Centra za marketing u JUL-u, član ratnog štaba JUL-a tokom bombardovanja 1999. godine, jedan od najbližih ljudi iz medija porodici Milošević…
Čim je Milošević pao, mijenja stranu i pronalazi nove gazde, daje se u farbanje svoje julovske prošlosti. Nedavno ga je Mira Marković u objavljenom pismu, podsjetila na stanje stvari. ,,A kada je JUL izgubio vlast on nije izgubio svoja dobra. Naprotiv. Uvećao ih je. Na koji način? Pa na taj što je našao drugu politiku kao ‘kišobran’. Pod jednom, julskom politikom kao ‘kišobranom’ napravio je značajnu televiziju, postao poznat i prilično bogat, sazdao vilu, televizijski zamak, bio narodni poslanik, upoznao mnoge uticajne ljude na vlasti, od šefa države preko ministara do važnih direktora… Pod sadašnjom politikom kao ‘kišobranom’ postao je još poznatiji i bogatiji… Pomoću one politike postao je prilično bogat, pomoću ove postao je razmetljivi bogataš”.
Od gospodara do gospodara. Ono što mu je nekada u Srbiji bila Mira, danas je u Crnoj Gori pronašao kod – Mila: moć, novac i zaštitu. Zauzvrat, na potpuno raspolaganje priložio je propagandni potencijal svoje Pink M Đukanovićevom i Subotićevom spin majstoru Vladimiru Popoviću, koji, nadalje, koordinira informativnim programom.
Odmah nakon pomenutih sastanaka Đukanović – Mitrović, odlučuje se o žestokoj medijskoj ofanzivi, prije svega u vidu pojačanja informativnog programa Pink M-a. Između ostaloga, uvodi se, sada već čuveni, format vijesti Minut, dva… Ili, kako ružičasto stoji na njihovom sajtu: ,,Pored Infomonte-a, informativni program upotpunjen je novom emisijom Minut, dva…koja se emituje na svakih sat vremena, od podneva do ponoći uz kratke i jasne vijesti.”
Sa istom namjerom zbijanja redova, Popović u informativnu redakciju Pink M-a, uređivački tim, dovodi sebi lojalne, mahom mlade ljude. To je pretežno kadar Darka Šukovića iz Antene M, predvođen Dankom Novović, sada odgovornom urednicom informativnog programa.
Sagovornik našeg lista iz te televizijske radionice kaže da se od kada je Beba stigao u Podgoricu sve kreira iz njegove kancelarije. ,,Recimo, Beba je jednom, faksom, u redakciju Pink M-a poslao vijest koju je trebalo hitno iščitati. Naveo je da treba pročitati samo djelove podvučene žutim markerom. Međutim, kako je bilo riječ o faksu, dakle – crno-bijelom otisku, urednici nijesu znali koji dio je podvučen žutom, koji dio treba prezentovati javnosti. Tek kada su ga kontaktirali i pojasnili o čemu se radi, Beba je precizirao o kom dijelu je riječ i riješio problem”.
Cenzura i kontrola idu dotle da, na primjer, kada pljuvaonica Minut, dva okasni, Vladimir Popović zna da zove urednike, da se, iziritiran, kod njih interesuje o čemu je riječ, koji je razlog.
Prvi ispod Vladimira Popovića (Beba nema nikakve formalne veze sa Pinkom!) u Pink M-u je gorepomenuti izvršni i programski direktor Goran Radenović, Bebina produžena ruka. Došao je sa Kosova, prvo radio na Elmagu, pa prešao u Pink M. Kao nagradu za lojalnost Mitrovićevoj misiji dobio je crnogorsko državljanstvo, i, prema informaciji Monitora, napravio žurku tim povodom.
Narečeni je, nakratko, dospio u javnost Srbije prije desetak godina, kada ga je zakonita supruga Ivanka, u razgovoru za Radio B92, demantovala, tvrdeći da je Radenović povodom kandidature za radio-difuzni Savjet iznio lažne podatke, koji se tiču jednog od uslova koji mora da ispuni deveti član Savjeta, a to je da stanuje na Kosovu.
I još: ,,Imam potrebu da demantujem prvo njegovu neistinu da je završio pravni fakultet. Kao vanredni student došao je do petog, odnosno šestog semestra i tu je njegovo studiranje završeno. Želim da demantujem i to da sam ja, kao njegova zakonita supruga, trudna i da očekujem prinovu i da on iz tih razloga živi na relaciji Gračanica – Podgorica. Gospodin živi u Podgorici, a ja u Podgorici ne živim od 1. 10. 2001. godine. Gospodin Radenović je prijavljen kod Komesarijata za izbeglice ovde u Beogradu, sa statusom raseljenog lica od dana 8.04.2001. godine. On živi i radi u Podgorici, a trenutno radi, koliko sam ja informisana, za firmu koja se zove Pink. On tvrdi da je kao savetnik u toj firmi zaposlen, ja ne znam, ne mogu da tvrdim u kom je svojstvu on tamo, ali sigurno znam da nije osiguran kod njih, jer nema radnu knjižicu, njegova radna knjižica je izgubljena”.
Pa, da ne bude nagrađen crnogorskim državljanstvom!? Još jedan detalj o Mitrovićevom i Popovićevom direktoru: Radenović, priča nam izvor iz Pink M-a, ima običaj da podređene u firmi, na kolegijumu, čašćava – ,,Jebem vam mater svima”, ,,Idite svi u pičku materinu lepu”… Farma.
Vratimo se konferenciji Riječ, slika, neprijatelj u organizaciji Popovićevog Instituta za javnu politiku, pod svesrdnim medijskim pokroviteljstvom, između ostalih medijskih agentura, i Mitrovićevog Pinka. Režimska Pobjeda prenijela je, Pink M takođe, da su učesnici ,,najvećeg medijskog skupa ikad održanog u Crnoj Gori” poručili da su „konstruisanje afera i tabloidizacija najveća prijetnja novinarstvu”.
Vjerovali ili ne: o konstruisanju afera govori čovjek, Vladimir Popović, intimus centralne ličnosti duvanske afere iz devedesetih – Stanka Subotića, o fenomenu tabloidizacije medija grmi Mitrovićev Pink, u pauzama između Farme, Paparazza i Preljubnika, a o izložbi Riječ, slika i neprijatelj održanoj u okviru konferencije o medijima, sude zapaženi posjetioci iste, ideolozi Rata za mir, ideolozi stvaranja neprijatelja i u ratu, i u miru – Milo Đukanović i Svetozar Marović.
Potem-pinkova sela.
Važno je sve zapamtiti Izgleda da su kulturološke veze mnogo jače od političkih… Evo, recimo, Đukanović je davno odustao od svog mentora Miloševića, ali ne pada mu na pamet da se odrekne glavnog medijskog čeda njegove (Slobine) epohe…, kaže za Monitor književnik Balša Brković.
,,Aktuelni režim u Podgorici trenutno je posljednje utočište za medijski mrak iz regiona. Zato ne treba da čudi što, očito, dolaze da obavljaju prljave poslove za vlast medijski specijalci iz Sarajeva i Beograda. Kampanja koju vodi Pink, uz onu koju već godinama vodi Pobjeda, najsramnije je medijsko poglavlje u današnjoj Evropi. Pink se uostalom od početka razvijao u krilu vlasti – od Mire Marković do Mila Đukanovića.
Jer, za ovu vrstu banalnosti i gadosti morate imati moćne (i izdašne) naručioce posla. Sve ostalo je gebelsovski talenat izvođača radova. Uostalom, nikad mi ne treba više od ‘sekund, dva’ da prebacim kanal… Ali, sve to je jeziva informacija o državi u kojoj živimo i njenoj vlasti.
Važno je sve zapamtiti, da se ne bi desilo, kao i toliko puta do sada, da ljudi poslije pričaju da su ‘morali, da nisu znali što se dešava’ i slično…”
Neprijatelji riječi i slike
Mimo volje organizatora medijska konferencija Riječ, slika, neprijatelj je pokazala da se svaka diktatura osjeća ugroženo dok god postoje mediji koje ne kontroliše.
Nije trebalo mnogo da se pokaže pravi naum okupljanja. Nakon uvodnih izlaganja nekoliko gostiju iz regiona (novinari Goran Milić, Boško Jakšić, Aleksandar Stanković…), koji su dovedeni u svojstvu začina domaćoj prorežimskoj medijskoj agenturi, konferencija je pretvorena o sveopštu hajku na kritički orijentisana glasila, pretežno Monitor i Vijesti, intelektualce, pojedince.
Organizatori su zabranili Vijestima da izvještavaju sa otvaranja. Sa ulaza je vraćena i dopisnica nekoliko regionalnih medija Sonja Radošević, koju je pripadnik obezbjeđenja, zbog insistiranja da joj objasne razloge zbog čega ne može da izvještava sa događaja, zatvorio u kabinet, pa zvao – policiju.
Svoje impresije sa konferencije, prenijele su Vijesti, na Facebook-u je opisala studentkinja Jelena Đurković. Napisala je da je očekivala susret novinara regiona, međutim da se on pretvorio u promociju knjige Šemsudina Radončića, kada su on, Darko Šuković i Andrej Nikolaidis nebiranim riječima govorili o osnivačima i urednicima Vijesti i Monitora. „Bilo je teško slušati, toliko ružnih riječi… Nakon svih tih bljuvotina javila se novinarka iz Sarajeva (Vijesti su kasnije saznale da je riječ o Nidžari Ahmetašević) i pitala zašto druga strana nije tu, jer je red da neupućeni čuju obje strane, na šta je Šeki pukao i skoro vikao na nju da prvo pročita knjigu”.
Posljednjeg dana skupa, upriličena je izložba Riječ, slika i neprijatelj gdje su izložene naslovnice štampanih medija uglavnom iz Crne Gore – nedjeljnika Monitor, dnevnika Vijesti i Dan. Urednik izložbe Branko Vojičić istakao je da se, ,,sudeći po stranicama pojedinih medija, stiče utisak da Crna Gora nije ništa drugo do afera do afere, senzacija do senzacije, skandal do skandala”. A kao što je poznato ovo je balkanska Švajcarska.
Izložbu su prisustvom uveličali oni zbog kojih je sve i pravljeno: sedmostruki Milo Đukanović, potpredsjednik Demokratske partije socijalista Svetozar Marović i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.
Marko MILAČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
CRNA GORA BEZ SISTEMSKE STAMBENE POLITIKE: Po mjeri bogatih

Objavljeno prije
2 danana
17 Maja, 2025
Prema procjenama Udruženja podstanara, u Crnoj Gori preko 30.000 porodica nema svoj krov nad glavom. Polovina živi u Podgorici, u kojoj se cijena zakupa jednosobnog stana kreće od 400 do 1000 eura. Podstanarska mjesečna primanja u prosjeku su manja. A obećanje vlasti o Veljem brdu kao novom gradu po mjeri čovjeka, sve nerealnije
Da je ove sedmice još jedna porodica završila na ulici, obavijestili su javnost iz Udruženja podstanara Crne Gore. Maloljetna djeca, roditelji invalidi, radno polovično sposobni.
,,Nijesu uspjeli da redovno izmire obaveze. I to je bio dovoljan razlog da budu izbačeni, bez alternative, bez podrške, bez pitanja. Nema mjesta za slabog u zemlji koja okreće glavu od ljudi”, ističe se u saopštenju Udruženja podstanara.
Da u Crnoj Gori, koja je samo u Ustavu država socijalne pravde, ovo nije rijedak slučaj govori za Monitor Dragan Živković, iz Udruženja podstanara: ,,Nažalost, ovakve situacije nijesu rijetkost – i to govorimo već godinama. Upozoravali smo, pisali, apelovali, ali naš glas se uglavnom gasio kao eho u pustinji. Dok se institucije prave nijeme, mi svakodnevno primamo pozive ljudi koji su pred izbacivanjem iz stana, porodica koje završe na ulici, djece koja se sele iz stana u stan bez stabilnosti i sigurnosti, osoba sa invaliditetom koje ostaju bez minimuma dostojanstva”.
Prema podacima MONSTAT-a iz 2011. godine, oko 18.425 porodica (približno 60.000 ljudi) živjelo je u podstanarskim uslovima. Podaci sa posljednjeg popisa iz 2023. o broju podstanara još su nedostupni. Prema procjenamam Udruženja podstanara u Crnoj Gori danas preko 30.000 porodica nema svoj krov nad glavom. Polovina od njih živi u Podgorici.
U Podgorici su posljednjih godina cijene stanova u vrtoglavom rastu. Prema podacima MONSTAT-a, prosječna cijena kvadrata u novogradnji u Podgorici iznosila je 1.824 eura u trećem kvartalu 2024. godine – što predstavlja nevjerovatno povećanje od čak 65,8 odsto u odnosu na isti period 2019. godine. U skladu sa tim u Podgorici je teško naći jednosobni stan ispod 400 eura, a cijene se kreću i preko hiljadu.
Prema podacima Udruženja podstanara ovu grupu uglavnom čine socijalno ranjive kategorije: samohrani roditelji, penzioneri s minimalnim penzijama, osobe sa invaliditetom, raseljena i interno raseljena lica, radno nesigurne grupe i građani koji rade na crno ili za minimalac, mladi koji žele da se osamostale, ali nemaju šansu za to. Većina njih ne može računati na zvanične ,,prosječne plate” već primanja podstanarskih porodica se kreću od 300 do 500 eura.
Cijene kvadrata se svakodnevno mijenjaju, a trendovi se oblikuju pod uticajem stranih kupaca, neregulisane gradnje i nepostojanja državne kontrole ili strategije stanovanja. Podstanari nemaju pristup analizama, ne postoji javna baza podataka o zakupu, niti ikakav mehanizam koji bi im omogućio da prate tržište i planiraju budućnost. ,,Sve to dovodi do stanja potpune nesigurnosti – podstanari ne znaju hoće li sljedećeg mjeseca moći da ostanu u istom stanu, da li će im kirija porasti, ili će završiti na ulici”, navodi Živković.
On dodaje da država trenutno ne preduzima gotovo ništa suštinsko kada je u pitanju zaštita podstanara u Crnoj Gori. Iako postoje određeni oblici socijalne pomoći, poput materijalnog obezbjeđenja i jednokratnih davanja, kaže Živković, oni su privremeni, selektivni i ne rješavaju korijenski problem – a to je nedostatak sistemske politike stanovanja.
,,Umjesto da prepozna ovaj problem kao strateški izazov – jer se tiče života više od 30.000 domaćinstava u Crnoj Gori – država ga tretira kao marginalnu socijalnu kategoriju, često prepuštajući sve tržištu koje je neregulisano, divlje i potpuno neosjetljivo na socijalne posledice”, navodi Živković i dodaje da se sve to dešava ,,dok se masovno grade nove zgrade koje ni po cijeni ni po namjeni nijesu namijenjene domaćem stanovništvu, već prvenstveno tržištu luksuznih stanova i interesima stranih investitora. Na taj način država aktivno učestvuje u izgradnji Crne Gore kao mjesta za bogate, dok njeni građani sve češće ostaju bez doma”.
Da vlast, bar ponekad, misli i na ovu kategoriju stanovništva, pokazala je, sedmicu prije podgoričkih izbora, u septembru prošle godine. Tada su premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili program Vlade za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima. Naslovljen je – Velje brdo – novi grad po mjeri čovjeka. Obećali su mnogo toga, a prvenstveno da će se riješiti problem podstanara kojih je najviše u Podgorici, kao i da će mladi koji treba da grade porodice konačno moći da dođu do stana.
Velike planove poremetilo je neusvajanje Prostorno urbanističkog plana za Podgoricu, pa premijerovo obećanje o prvim useljenjima sredinom 2026. postaje sve nerealnije. Kao i tri i po milijarde koje treba da budu uložene u ovaj projekat.
U isto vrijeme iz Unije slobodnih sindikata promovisali su kampanju Za miran san, socijalni iliti državni stan. Vladi su predočili model socijalnog stanovanja grada Beča, koji kao primjer dobre prakse. Po tom modelu zakup socijalnog stana bi se kretao ispod 100 eura. Iz Unije su objasnili da bi za 25 odsto novca koji je planiran za Velje brdo moglo da se izgradi 20.000 stambenih jedinica širom Crne Gore.
Međutim, u Vladi imaju drugačije računice pa je premijer objasnio da će kvadrat stana iznositi 1.000 eura, sa minimalnom kamatom za crnogorske uslove od 1,2 odsto godišnje. Za trosobne stanove od 100 kvadrata, mjesečnu rata će iznositi 390 eura, na 30 godina otplate. Za stan od 60 kvadrata mjesečna rata biće 290 eura.
Iz Udruženja podstanara tvrde da je za većinu podstanara kupovina stana putem kredita i dalje potpuno nedostižna opcija. Objašnjavaju da to nije samo rezultat visokih cijena nekretnina, već i kombinacija više nepovoljnih faktora: strogi bankarski uslovi, visoko učešće, kratki rokovi otplate, promjenjive kamate – sve to čini stambeno zaduživanje privilegijom onih sa sigurnim i iznadprosječnim primanjima.
Banke traže redovna, stabilna i visoka primanja, a upravo to većina podstanara nema. Čak i oni koji rade, često su prijavljeni na minimalac ili rade u sivoj ekonomiji, što ih automatski diskvalifikuje za stambene kredite. Učešće od 10–20 odsto na stan koji košta 80.000 eura znači potrebu za 8.000–16.000 eura gotovine – što je za većinu podstanarskih porodica potpuno nezamislivo. U toj računici i projekat vijeka Velje brdo bio bi nedosanjani san za mnoge podstanarske porodice.
Dosadašnja rješenja kao državni programi, poput “1000+” stanova takođe nijesu rješenje za podstanare. Iz Udruženja kažu da su iako deklarativno namijenjeni ,,mladima i socijalno ugroženima”, u praksi uslovi toliko rigidni da ih upravo najugroženiji ne mogu ispuniti. Ispada da, kako tvrde iz Udruženja, državni programi funkcionišu kao pomoć onima kojima ona ne treba, a one kojima je potrebna ostavlja bez šanse.
Živković objašnjava da pored visokih kirija i potpunog nedostatka pravne zaštite, podstanari u Crnoj Gori svakodnevno žive u stanju stambene nesigurnosti koje duboko zadire u njihovo osnovno ljudsko dostojanstvo.
,,To je svakodnevno odricanje od života kakav zaslužujemo. Ljudi se odriču osnovnih potreba da bi platili kiriju: ne idu kod ljekara jer nemaju za participaciju, djeci uskraćuju vannastavne aktivnosti, hrane se lošije, ne mogu planirati budućnost niti imati osjećaj sigurnosti. Život u podstanarstvu postaje vječno stanje privremenosti. Ljudi žive u koferima, bez mogućnosti da opreme dom, da kupe zavjese ili knjige, jer ne znaju da li će za mjesec dana morati da se sele. Emocionalni stres, stalna nesigurnost i osjećaj bezvrijednosti ostavljaju ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje”, nabraja Živković.
Dodaje da je ovo nije pitanje tržišta već prava na dostojanstven život: ,,Zato tražimo da se stambeno pitanje više ne tretira samo kao ekonomska tema, već kao temeljno ljudsko pravo. Jer dom nije luksuz – to je osnov čovjekove sigurnosti, slobode, zdravlja i dostojanstva. A trenutno, desetinama hiljada ljudi u Crnoj Gori, to pravo se sistematski uskraćuje”.
Institucije na sve vapaje podstanara ćute i već godinama imamo sistematsko zanemarivanje ovih po mnogo čemu obespravljeneih građana. Zato je Udruženje podstanara za 25. maj najavilo početak protesta ispred Skupštine Crne Gore.
Neki od zahtjeva su da država usvoji zakone koji štite podstanare i garantuju maksimalnu cijenu najma koja je u skladu s prosječnim prihodima građana Crne Gore. Država mora započeti projektovanje i izgradnju stambenih objekata koji će biti dostupni podstanarima po pristupačnim cijenama. Uvođenje zakona koji štiti podstanare od nezakonitih otkaza ugovora o najmu i prisilnog iseljavanja bez pravovremenog obavještenja. Uvođenje registra stanova za iznajmljivanje, kako bi podstanari imali pristup jasnim i transparentnim informacijama o uslovima najma…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

Četiri vlade i šest godina prošle su od kad Aerodromi Crne Gore čekaju neophodan proces modernizacije. Izgleda da su u Vladi “prelomili”: Aerodromi će otići u višedecenijski zakup jer je državnoj kasi neophodan novac od predviđene koncesione naknade
Manje od mjesec dana dijeli nas od odluke koja bi mogla dominantno uticati na budućnost avio saobraćaja i, posredno, na kvalitet i dostupnost najprestižnijeg/najskupljeg segmenta turističke ponude u Crnoj Gori.
Vlada će nakon 9. juna saopštiti da li aerodrome u Podgorici i Tivtu predaje u tridesetogodišnji zakup jednom od dvoje potencijalnih koncesionara koji su predali formalne ponude. Ili će država preuzeti brigu o razvoju jednog od najznačajnijih djelova ovdašnje saobraćajne infrastrukture.
Postoji, doduše, i treća mogućnost – da se proces finalizacije tendera dodatno prolongira zbog mogućih protesta i sudskih postupaka koji se najavljuju sa raznih strana. Nezadovoljstvu lokalnih zajednica (u čemu prednjači Tivat) i sindikata pridružili su se prošle nedjelje i predstavnici francusko-turskog konzorcijuma Aeroports de Paris TAV .
Iako su od početka tenderskog procesa nezvanično slovili za favorite po pitanju izbora budućeg koncesionara , ADP-TAV su na samom kraju višegodišnjeg procesa odustali od podnošenja ponude. Za razliku od konkurenata – Incheon International Airport Corporation iz Južne Koreje i Corporación América Airports S.A. iz Luksemburga.
Odluku su, u pisanoj formi, obrazložili nezadovoljstvom poslednjim odlukama Vlade (Tenderske komisije na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj). Između redova su najavili mogućnost pokretanja sudskog postupka. “Tokom cijelog procesa dosljedno smo ukazivali na naše zabrinutosti putem formalne komunikacije, te izričito zadržavamo sva svoja prava u tom pogledu”, saopštili su.
Obraćanje ADP-TAV-a navelo je regionalne analitičare aviosaobraćaja da iskažu ozbiljne sumnje u mogućnost da se tender okonča. “ Nedostatak jasne komunikacije i transparentnosti u ovoj fazi procesa stvara dodatni rizik da će koncesija završiti u pravnom vakuumu, s mogućnošću žalbi i sporova koji bi mogli produžiti realizaciju projekta na neodređeno vreme”, piše Predrag Vučetić na portalu Aero.rs. “Crnogorski aerodromi bi mogli ostati bez potrebnih investicija i modernizacije i dodatno smanjiti konkurentnost u okruženju, dok bi država propustila priliku da dobije ozbiljnog i pouzdanog partnera”.
To bi, između ostalog, značilo da će krovovi aerodroma u Podgorici Tivtu nastaviti da prokišnjavaju, a građani Crne Gore u svijet letjeti – iz Tirane. Dok će ovdašnja divlja ljepota ostati nedostupna turistima koji ne žele da se odreknu komfora i vremena da bi stigli na željenu destinaciju.
Ponuđeno obrazloženje iz Pariza sugeriše i da je Vlada prije nego se srela sa konačnim ponudama koncesionara, prelomila po pitanju buduće odluke. Aerodromi će otići u višedecenijski zakup jer je državi što prije potreban novac od predviđene koncesione naknade. Na isto ukazuju najavljene, pa pod pritiskom čelnika opština Zeta I Tivat, povučene izmjene propisa o načinu podjele koncesione naknade između lokalnih i državnih vlasti.
Zato je valjda, po tvrdnjama ADP-TAV, u završnoj fazi tenderskog postupka došlo do nenajavljenih izmjena ključnih odredbi u finalnoj verziji Ugovora o koncesiji, a posebno u vezi sa jednokratnom koncesionom naknadom.
“Nova formulacija predviđa obavezu uplate značajnog i nepovratnog iznosa od strane budućeg SPV-a u roku od 30 dana od potpisivanja Ugovora o koncesiji čak i u slučaju da Ugovor ne stupi na snagu…”, navode.
Dodatni problem donijelo je saznanje da je „prvobitno predviđeni drugi krug komentara i primjedbi na Ugovor o koncesiji, jednostrano i bez adekvatnog obrazloženja izostavljen iz procesa“. Tako su, požalili su se ovdašnjoj javnosti iz francusko-turskog konzorcijuma, investitorima nametnute značajne izmjene u posljednjem trenutku bez mogućnosti komentara i pregovora: „Što je u direktnoj suprotnosti sa tenderskom dokumentacijom… Zadržavanje ove naknade bez izvršenja ugovornih obaveza moglo bi biti u suprotnosti sa principima restitucije, zabrane neosnovanog obogaćenja i zakonite primjene ugovornih kazni“.
Iz Vlade se nijesu izjasnili na te primjedbe. Ipak, u medijima su se pojavile tvrdnje da se An Mari Maske, francuska ambasadorka u Crnoj Gori srela sa Milojkom Spajićem kako bi mu u četiri oka predočila nezadovoljstvo Pariza i podsjetila , navodno, na neka obećanja crnogorskog premijera po pitanju budućeg upravljanja aerodromima. Što bi moglo da znači da pitanje koncesija uz lokalnu dobija i međunarodnu dimenziju.
Kako je sve počelo? U avgustu 2018. je Vlada Duška Markovića, iznenada obznanila početak javne rasprave o valorizaciji aerodorma. Javna rasprava je okončana 10. septembra, a tadašnja Vlada je, uprkos brojnim primjedbama da možemo sami upravljati jednim od rijetkih profitabilnih državnih preduzeća, odlučila da započne proceduru izbora koncesionara.
Premijer Marković je tadašnje stanje na tivatskom aerodromu nazvao zastiđem objašnjavajući kako ,,avioni treba da slijeću na svakih deset minuta, a ne na svakih pet-šest sati…“. Potvrdilo se da netačna premisa (tivatski aerodrom imao je i više od 40 slijetanja dnevno) vodi do pogrešnog zaključka.
Vlada je tvrdila da je koncesionar neophodan da bi obezbijedio novac za modernizaciju aerodroma. Uprava Aerodroma ponudila je drugačiju priču. Na računima kompanije leži skoro 30 miliona eura, objavili su. Uz 32 miliona koja im je obećala Vlada, na ime isplate dijela dugova Montenegroerlajnsa, Aerodromi imaju dovoljno novca da finansiraju „najveći dio“ potrebnih ulaganja u modernizaciju aerodroma, saopštili su. Ostatak su planirali obezbijediti kreditom od Evropske banke za razvoj (EBRD).
Prema procjenama EBRD-a u crnogorske aerodrome trebalo je uložiti oko 75 miliona da bi se, do 2030. godine, iz te investicije generisao profit od skoro 350 miliona. Jedina obaveza Vlade bila je da ne proda aeorodrome dok traje kreditni aranžman. „Do realizacije ovog projekta nije došlo jer nijesmo imali saglasnost Vlade“, saopštio je tadašnji izvršni direktor Danilo Orlandić.
Vlada je imala drugačije planove. Obznanili su kako od koncesionara očekuju jednokratnu uplatu od makar 100 miliona i godišnje koncesione naknade od najmanje 10 odsto godišnjeg prihoda. Pokazalo se da su potcijenili vrijednost imovine za koju su tražili zakupca. Interesovanje tokom tenderskih pretkvalifikacija podstakle su ministra Nurkovića da podigne ljestvicu očekivanja i najavi da će potencijalni koncesionari na ime jednokratne naknada ponuditi između 150 i 200 miliona i za račun države izdvojiti 15 ili 20 odsto godišnjih prihoda.
To su, ipak, ostala samo obećanja. Na tender raspisan 2019. stigle su ponude četiri kvalifikovana ponuđača. Iz Vlade su najavili da će “početkom februara“ 2020. biti objavljen Prijedlog koncesionog ugovora , a jednokratni prihod od koncesije ukalkulisan je u budžet za 2020. godinu. Onda je došla korona, pa izbori i promjena vlasti. Tender je ostao otvoren, jadan od kvalifikovanih ponuđača je, u međuvremenu, promijenio vlasnika i odustao od planiranog posla.
Spajićeva Vlada u decembru prošle godine odlučuje da posao privede kraju. Na ovaj ili onaj način, najavili su. Mada je svima bilo jasno da preferiraju varijantu koja obećava makar jednokratan priliv značajnih novčanih sredstava u budžet. Pošto tamo stvari ne stoje onako kako su se nadali.
Ponovo je izostala bilo kakva analiza na temu prednosti i mana davanja u koncesiju državnih aerodroma. Više, zapravo, ne znamo ni šta vlada traži od potencijalnih koncesionara, ni šta su oni ponudili, i pod kojim uslovima. Netransparentnost ostaje prepoznatljivo obilježje procesa koji traje duže od šest godina.
Po broju putnika i letova Aerodromi su tek prošle godine prestigli rekordnu 2019. Tada je započela priča o koncesijama. Cijena izgubljenog vremena ogromna je.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
TRAGEDIJE NA CETINJU: Huk tišine i političke zloupotrebe

Objavljeno prije
1 sedmicana
9 Maja, 2025
Umjesto zvaničnih odgovora i utvrđivanja odgovornosti u vezi sa dva masovna zločina na Cetinju, vlast zastrašuje one koji traže odgovore
Građani Cetinja, koji već mjesecima protestuju na Kruševom ždrijelu, i ove srijede su se okupili u znak nezadovoljstva zbog neadekvatne reakcije nadležnih iz bezbjednosnog sektora povodom dvije tragedije koje su zadesile Prijestonicu u prethodne dvije i po godine.
U srijedu se navršilo 1.000 dana od zločina u Medovini kada je Vuk Borilović ubio 10 ljudi, među kojima i dvoje djece – Marka i Mašana. Navršilo se i pet mjeseci i šest dana od zločina u kojem je Aco Martinović ubio 13 svojih sugrađana, među kojima i dva djeteta – Jovana i Vukana.
Nakon ova dva strašna zločina nema odgovora institucija na brojna pitanja koja muče porodice žrtava, Cetinjane i crnogorsku javnost.
Neke od pitanja uputili su ove sedmice građani Cetinja, koji svakodnevno protestuju na Kruševom ždrijelu, u otvorenom pismu ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću.
Zašto je policija kasnila na mjesto događaja nakon poziva građana 12. avgusta 2022. godine u Medovini na Cetinju? Otkud ubici legalno oružje, uprkos krivičnoj prijavi i prvostepenoj presudi? Zašto policija nije adekvatno reagovala u skladu sa situacijom? Zašto je policija došla nenaoružana, odnosno s oružjem bez municije? Zašto policija ispred Cetinjskog manastira nije pružila prvu pomoć ranjenima? Zašto nije uzela učešće u sprječavanju zločina koji se odvijao svega stotinjak metara dalje, gdje su ljudi nemilice ubijani? Gdje su nestali uređaji za snimanje iz Cetinjskog manastira, čijim nestankom su možda uništeni krunski dokazi? Kako i zašto je rukovodilac operacije Goran Jokić protiv kojeg se vodi krivični postupak dobio unapređenje u vašoj administraciji? Zašto policijska forenzika nije izvršila uviđaj temeljno i do kraja i prikupila sve dokaze iz kuće samog Borilovića, već su to naknadno radili članovi porodice Martinović? Kako su neki od stradalih građana prošli policijsku blokadu u toku samog događaja, a potom bili ubijeni?
,,Odgovore koje tražimo ne tražimo samo radi rasvjetljavanja đogađajai privođenja odgovornih pravdi, već i radi sprječavanja budućih sličnih tragedija u cijeloj Crnoj Gori pa i na Cetinju. Ministre Šaranoviću, kada ste se prihvatili funkcije ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, obećali ste detaljnu istragu zločina u Medovini, a danas je zaključujete bez ijedne osobe privedene pravdi”, navodi se u pismu građana.
Nema napretka u istrazi, niti valjane komunikacije sa porodicama žrtava i građanima, ni nakon zločina koji se desio 1. januara ove godine.
,,Nakon jučerašnjeg teatralnog nastupa dotičnog (ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović) ostali smo svi duboko potrešeni. Nema granica u gaženju porodica koje su izgubile najmilije 12. avgusta 2022. i 1. januara 2025“, poručila je sestra ubijenog na Medovini, Maja Ljiljanić-Popović u izjavi za TV E. Dan ranije, u utorak, tokom Skupštinskog zasjedanja došlo je do sukoba poslanika DPS-a Oskara Hutera i ministra Šaranovića, a skupštinsko obezbjeđenje je spriječilo fizički kontakt njih dvojice. Verbalni sukob koji je završio sa ,,sram te bilo” sa obje strane, iniciran je tumačenjima policijskog djelovanja tokom i nakon dva zločina na Cetinju.
Umjesto zvaničnih odgovora, pet mjeseci nakon posljednje tragedije, političari i ovaj zločin koriste za svoje ciljeve. Tako su blokade za 1. maj pojedinci iz vlasti oštro kritikovali.
,,Današnje produženje saobraćajne blokade na Cetinju do 21h tokom praznika pokazuje da nije riječ o brizi za efikasnost bezbjednosnog sektora, već o namjernoj opstrukciji turističke sezone. Paradoksalno, među učesnicima su rođaci funkcionera DPS i potraživanih BIL lica”, napisao je u prazničnoj poruci izvršni direktor Pokreta Evropa sad Vlade Bojović. Ovu objavu podijelio je i premijer Milojko Spajić.
Partijski kolega i predsjednik skupštinskog Odbora za bejzbjednost i odbranu Miodrag Laković, pozvao je Ministarstvo unutrašnjih poslova i Upravu policije da, u skladu sa svojim nadležnostima, omoguće prohodnost putne infrastrukture na cijeloj teritoriji države, naročito u toku trajanja turističke sezone.Laković je kazao da ne dovodeći u pitanje demokratsko pravo na protest, smatra da nije prihvatljivo da se javni skupovi, bez prethodne dozvole, održavaju na magistralnim putevima.
Uz prijetnje političara, okupljene građane policija je upozorila da će biti snimljeni i da mogu biti sankcionisani. Dodatno, mediji bliski vlasti problematizuju i sa političkim stankama povezuju proteste, a propaganda ide i dotle da tvrdi da protestanti onima koji su se uputili u bolnicu, pa čak i djeci, zabranjuje prolaz. Ta informacija nije tačna, ali to valjda nije zgodna istina za partijske medije.
Uslijedio je odgovor da će se protesti radikalizovati i da će trajati po tri sata. Prema izjavama onih koji se već mjesecima okupljaju i protestuju dodatno ih iritira uporno ignorisanje nadležnih njihovih zahtjeva, kao i nemanje pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama.
,,Umjesto zastrašivanja protestanata, pozivamo nadležne da im se obrate i odgovore na njihova legitimna pitanja – da li su porodice stradalih u masakru na Medovini dobile podršku države, odnosno lokalne samouprave kao i žrtve poslednjeg masakra? Kada će biti usvojen Zakon o oružju (Markov i Mašanov zakon)? Da li je, kada i kako povećana bezbjednost na Cetinju?“, poručili su iz Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava. Dodali su da je ,,grubo i krajnje neempatično smatrati turističku sezonu važnijom od potreba duboko povrijeđene zajednice, kojoj vlast duguje odgovore”.
Zahtjevi građana koji protestuju na Kruševom ždrijelu su jasni još od januara – traže da neko konačno odgovara, da se istraže svi propusti, da se oružje, legalno i nelegalno, stavi pod kontrolu, da se donese „Markov i Mašanov zakon“.
Premijer Spajić je dan nakon masakra ne Cetinju najvio da će se prilježnije posvetiti ovom zakonu. Inicijativa je, pokrenuta 2023. godinu nakon prvog masovnog ubistava na Cetinju, nazvana je po dječacima, braći, koja su tada ubijena.Ona predviđa rigoroznije kazne za nasilnike, detaljne psihološke procjene i automatsko oduzimanje oružja od lica sklonih nasilju.
Inicijativu, koju je podržalo preko 4.000 građana, je pokrenula Maja Ljiljanić-Popović, sestra jedne od žrtava Borilovićevog masakra 2022.Na to se odlučila nakon što je saznala da su nadležni ignorisali zakonsku obavezu oduzimanja oružja Boriloviću zbog nasilništva.
Inicijativa je i nakon dvije godine još na čekanju. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su svi predlozi iz inicijative Markov i Mašanovi zakon uvršteni u Nacrt zakona o oružju i municiji.
Građani Cetinja ističu da blokade nijesu vid pritiska ili opstrukcije već način da se njihov glas konačno čuje. Ističu da ne traže ništa više osim pravde i odgovornosti za nedužne koje su izgubili. Više puta su ponovili da je nedopustiv huk tišine iz institucija. Da ta tišina vrijeđa žrtve.
Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu razmatraće 16. maja informacije o aktivnostima koje je policija preduzela povodom dvije tragedije na Cetinju.
Hoće li javnost tada dobiti odgovore koje traži, ili će to biti još jedna simulacija odgovornog ponašanja nadležnih, vidjećemo uskoro.
Kamo śutra ugašena pod pritiskom vlasti
Početkom aprila studentska grupa „Kamo śutra?“ objavila je da prestaje s radom zbog spoljnih pritisaka. ,,Reklo bi se da je vlast uspjela da ih ‘razbije’ zajedničkim snagama svih onih koji su ih od početka i bez dokaza optuživali da su ispostava političkih partija, mafije uglavnom, da su sve samo ne svoji”, ocijenile su, u zajedničkom saopštenju, direktorice Centra za ženska prava Maja Raičević i Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.
Ova studenska grupa je nastala nakon otkrivanja seksualnog skandala u školama, po ugledu na studentski pokret u Srbiji. Nakon tragedije na Cetinju pridružila se zahtjevima za ostavke nadležnog ministra unutrašnjih poslova Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića.
Kamo śutra je podržalo preko 100 profesora i saradnika u nastavi, preko 200 umjetnika i radnika u kulturi, preko 160 građanskih aktivista, više od 190 sportista i drugih radnika u sportu, preko 190 ljekara i medicinskih radnika, preko 330 inženjera. Podršku su im pružili Fakultet dramskih umjetnosti, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Fakultet likovnih umjetnosti, Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore… Ispostavilo se uzalud.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


HAPŠENJE DUŠKA GOLUBOVIĆA: Tajne tajnog agenta

CRNA GORA BEZ SISTEMSKE STAMBENE POLITIKE: Po mjeri bogatih

VLAST PRED TEŠKIM IZBOROM: Pare ili aerodromi
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
Izdvojeno3 sedmice
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda
-
INTERVJU2 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku
-
Izdvojeno2 sedmice
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom
-
DRUŠTVO3 sedmice
AFERA MANDIĆI: Zataškavanje
-
DRUŠTVO2 sedmice
DEPORTACIJE, ŠTRPCI, MURINO: JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ PORODICAMA ŽRTAVA: Korak na dugom putu suočavanja sa prošlošću
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Priča o nama
-
Izdvojeno2 sedmice
KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere