Povežite se sa nama

MONITORING

Rat za vođin mir

Objavljeno prije

na

Šta je, osim povezanosti sa Slobodanom Miloševićem, zajedničko njegovoj udovici Miri Marković i sedmostrukom crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću? Odgovor: vlasnik najveće medijske imperije u jugoistočnoj Evropi Pink International Group, Željko Mitrović. Od polovine devedesetih pa do pada režima 2000. godine, Mitrovićev Pink bio je na usluzi Jugoslovenskoj udruženoj ljevici (JUL) i familiji Milošević; danas, u Crnoj Gori, Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i familiji Đukanović.

Iako lično nije prisustvovao medijskoj konferenciji (preciznije – predstavi) Riječ, slika, neprijatelj, održanoj ove nedjelje u Podgorici, u izvedbi Vladimira Bebe Popovića, uz stratešku i finansijsku podršku Vlade, a po scenariju premijera Đukanovića, Mitrović kao da je bio tu. Njegova crnogorska ispostava, Pink M, odradila je znamenit dio posla. Danima prije, tokom, i poslije skupa, javnosti je prezentovana ružičasta slika pomenutog događaja i stvarnosti: tanani Đukanović i njemu naklonjeni mediji, intelektualci, pojedinci, nevine su žrtve svemoćnih mafijaških hordi predvođenih nezavisnim medijima, slobodnim intelektualcima, pojedincima…

Narečeno, tek je posljednje Pinkovo farbanje, u dugom nizu. Iako, uz amin vlasti, oformljen 2002. godine kao komercijalno-zabavna televizija, tek dolaskom Vladimira Popovića u Crnu Goru, marta ove godine, Pink M (kako stoji na njihovom sajtu: ,,Veliko ‘M’ je odrednica za državu – Montenegro, a za našu kompaniju ‘mezimac”) postaje najvulgarnija medijska pljuvaonica svih koji ne slave Đukanovićev režim. To je fabrika grubih manipulacija, neopjevanih podmetanja i notornih laži. Mezimče mafije.

Paljenje Mitrovićevog ružičastog propagandnog pogona, osim sa Bebinim povratkom u Crnu Goru, poklapa se i sa još dva, međusobno povezana, dolaska: Srpske napredne stranke na vlast i kontroverznog tajkuna Stanka Subotića Caneta u Srbiju. Odmah nakon pobjede Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i u evropske odore ekspresno presvučene ekipe Šešeljevih radikala, u Beograd se vraća Subotić. Donedavno na interpolovoj listi, kome se do povratka sudilo u odsustvu, sada u prisustvu – zbog optužbi da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete devedesetih godina i tako oštetila budžet, za više od 25 miliona eura.

Nijesu pomenuti zajedno od juče. Đukanović, njegov osvjedočeni prijatelj još iz duvanskih dana, Subotić, te Nikolić i Vučić, u prisustvu novinara Milomira Marića (radio sa Đukanovićem intervju na TV Avala, prije dvije godine) oktobra 2007. godine sastali su se mimo očiju javnosti u čuvenom pariskom hoteli Ric, o čemu je prije nekoliko godina progovorio insajder i Đukanovićev kum, biznismen Ratko Knežević.

Iako su učesnici sastanka negirali da su se namjenski sreli, ne negirajući mjesto i vrijeme susreta, ostalo je neobjašnjeno – kako je moguća tolika ,,slučajnost”? Knežević je, potom, u više navrata govorio o suštini okupljanja u Parizu: ,,Subotić i Đukanović odavno imaju plan zavladati medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, zarad svojih poslovnih interesa i ilegalnih aktivnost”.

Kockice za realizovanje plana poklopile su se pet godina kasnije, lanjskog maja – dolaskom naprednjaka na vlast. Ni godinu potom, marta ove godine, Subotićev ,,ključni medijski savjetnik” (citat Aleksandara Tijanića) Vladimir Popović, doveden je u Crnu Goru (osnovao Institut za javnu politiku) da zavede red i obračuna se sa neposlušnima. Glavna karika propagande povjerena je Mitrovićevom Pink M-u, kojim koordinira upravo Popović.

Prema pouzdanom izvoru Monitora iz televizije Pink M, koji je insistirao na anonimnosti, nakon izbora u Srbiji, Željko Mitrović se nekoliko puta sastajao sa premijerom Đukanovićem, a ujedno, tim sastancima prisustvovao je i izvršni i programski direktor Pink M-a Goran Radenović. Tu je dogovoreno da Mitrovićeva televizija postane nosilac kampanje protiv kritički nastrojenih, prije svega, glasila. Potom, naravno i NVO-a, političkih partija, intelektualaca, pojedinaca.

Nije Mitrović izabran slučajno. Moćan, ima razgranatu regionalnu komercijalnu medijsku mrežu (bosanski Pink BH, makedonski Pink 15, slovenački Pink Si; satelitski kanali – Pink Extra, Pink Movies, Pink Kids, Pink Film, Pink News, Pink Plus, Pink Music, Total Pink…; muzička i filmska produkcija – Pink Records, Pink Film International…), u prste zna Gebelsov posao. Isti njegov Pink, od polovine devedesetih pa do demokratskih promjena u Srbiji, bio je nosilac kampanje JUL-a, Mire Marković. Stub propagande usmjerene protiv kritički nastrojenih glasila, NVO-a, političkih partija, intelektualaca, pojedinaca. Kako danas u Crnoj Gori, tako, nekada, u Srbiji.

Prema nedavno objavljenom svjedočenju Mire Marković, Mitrović je za vrijeme demonstracija koalicije Zajedno, 1996. godine, samoinicijativno, sa još jednim drugom iz JUL-a, pokrenuo novine Fleš kojima je želio da ,,demaskira” vođe demonstracija, glavne ljude iz opozicije…

To je samo detalj onoga što je Mitrović radio preko Pinka (on je, recimo, tvorac predizbornog slogana ,,JUL je KUL”). Iako sada govori da je tih godina bio tek prosti član JUL-a, kada se spere debela naslaga ružičaste farbe, podaci govore drugačije. Mitrović je bio i: član glavnog odbora JUL-a, narodni poslanik JUL-a u periodu od četiri godine, direktor Centra za marketing u JUL-u, član ratnog štaba JUL-a tokom bombardovanja 1999. godine, jedan od najbližih ljudi iz medija porodici Milošević…

Čim je Milošević pao, mijenja stranu i pronalazi nove gazde, daje se u farbanje svoje julovske prošlosti. Nedavno ga je Mira Marković u objavljenom pismu, podsjetila na stanje stvari. ,,A kada je JUL izgubio vlast on nije izgubio svoja dobra. Naprotiv. Uvećao ih je. Na koji način? Pa na taj što je našao drugu politiku kao ‘kišobran’. Pod jednom, julskom politikom kao ‘kišobranom’ napravio je značajnu televiziju, postao poznat i prilično bogat, sazdao vilu, televizijski zamak, bio narodni poslanik, upoznao mnoge uticajne ljude na vlasti, od šefa države preko ministara do važnih direktora… Pod sadašnjom politikom kao ‘kišobranom’ postao je još poznatiji i bogatiji… Pomoću one politike postao je prilično bogat, pomoću ove postao je razmetljivi bogataš”.

Od gospodara do gospodara. Ono što mu je nekada u Srbiji bila Mira, danas je u Crnoj Gori pronašao kod – Mila: moć, novac i zaštitu. Zauzvrat, na potpuno raspolaganje priložio je propagandni potencijal svoje Pink M Đukanovićevom i Subotićevom spin majstoru Vladimiru Popoviću, koji, nadalje, koordinira informativnim programom.

Odmah nakon pomenutih sastanaka Đukanović – Mitrović, odlučuje se o žestokoj medijskoj ofanzivi, prije svega u vidu pojačanja informativnog programa Pink M-a. Između ostaloga, uvodi se, sada već čuveni, format vijesti Minut, dva… Ili, kako ružičasto stoji na njihovom sajtu: ,,Pored Infomonte-a, informativni program upotpunjen je novom emisijom Minut, dva…koja se emituje na svakih sat vremena, od podneva do ponoći uz kratke i jasne vijesti.”

Sa istom namjerom zbijanja redova, Popović u informativnu redakciju Pink M-a, uređivački tim, dovodi sebi lojalne, mahom mlade ljude. To je pretežno kadar Darka Šukovića iz Antene M, predvođen Dankom Novović, sada odgovornom urednicom informativnog programa.

Sagovornik našeg lista iz te televizijske radionice kaže da se od kada je Beba stigao u Podgoricu sve kreira iz njegove kancelarije. ,,Recimo, Beba je jednom, faksom, u redakciju Pink M-a poslao vijest koju je trebalo hitno iščitati. Naveo je da treba pročitati samo djelove podvučene žutim markerom. Međutim, kako je bilo riječ o faksu, dakle – crno-bijelom otisku, urednici nijesu znali koji dio je podvučen žutom, koji dio treba prezentovati javnosti. Tek kada su ga kontaktirali i pojasnili o čemu se radi, Beba je precizirao o kom dijelu je riječ i riješio problem”.

Cenzura i kontrola idu dotle da, na primjer, kada pljuvaonica Minut, dva okasni, Vladimir Popović zna da zove urednike, da se, iziritiran, kod njih interesuje o čemu je riječ, koji je razlog.

Prvi ispod Vladimira Popovića (Beba nema nikakve formalne veze sa Pinkom!) u Pink M-u je gorepomenuti izvršni i programski direktor Goran Radenović, Bebina produžena ruka. Došao je sa Kosova, prvo radio na Elmagu, pa prešao u Pink M. Kao nagradu za lojalnost Mitrovićevoj misiji dobio je crnogorsko državljanstvo, i, prema informaciji Monitora, napravio žurku tim povodom.

Narečeni je, nakratko, dospio u javnost Srbije prije desetak godina, kada ga je zakonita supruga Ivanka, u razgovoru za Radio B92, demantovala, tvrdeći da je Radenović povodom kandidature za radio-difuzni Savjet iznio lažne podatke, koji se tiču jednog od uslova koji mora da ispuni deveti član Savjeta, a to je da stanuje na Kosovu.

I još: ,,Imam potrebu da demantujem prvo njegovu neistinu da je završio pravni fakultet. Kao vanredni student došao je do petog, odnosno šestog semestra i tu je njegovo studiranje završeno. Želim da demantujem i to da sam ja, kao njegova zakonita supruga, trudna i da očekujem prinovu i da on iz tih razloga živi na relaciji Gračanica – Podgorica. Gospodin živi u Podgorici, a ja u Podgorici ne živim od 1. 10. 2001. godine. Gospodin Radenović je prijavljen kod Komesarijata za izbeglice ovde u Beogradu, sa statusom raseljenog lica od dana 8.04.2001. godine. On živi i radi u Podgorici, a trenutno radi, koliko sam ja informisana, za firmu koja se zove Pink. On tvrdi da je kao savetnik u toj firmi zaposlen, ja ne znam, ne mogu da tvrdim u kom je svojstvu on tamo, ali sigurno znam da nije osiguran kod njih, jer nema radnu knjižicu, njegova radna knjižica je izgubljena”.

Pa, da ne bude nagrađen crnogorskim državljanstvom!? Još jedan detalj o Mitrovićevom i Popovićevom direktoru: Radenović, priča nam izvor iz Pink M-a, ima običaj da podređene u firmi, na kolegijumu, čašćava – ,,Jebem vam mater svima”, ,,Idite svi u pičku materinu lepu”… Farma.

Vratimo se konferenciji Riječ, slika, neprijatelj u organizaciji Popovićevog Instituta za javnu politiku, pod svesrdnim medijskim pokroviteljstvom, između ostalih medijskih agentura, i Mitrovićevog Pinka. Režimska Pobjeda prenijela je, Pink M takođe, da su učesnici ,,najvećeg medijskog skupa ikad održanog u Crnoj Gori” poručili da su „konstruisanje afera i tabloidizacija najveća prijetnja novinarstvu”.

Vjerovali ili ne: o konstruisanju afera govori čovjek, Vladimir Popović, intimus centralne ličnosti duvanske afere iz devedesetih – Stanka Subotića, o fenomenu tabloidizacije medija grmi Mitrovićev Pink, u pauzama između Farme, Paparazza i Preljubnika, a o izložbi Riječ, slika i neprijatelj održanoj u okviru konferencije o medijima, sude zapaženi posjetioci iste, ideolozi Rata za mir, ideolozi stvaranja neprijatelja i u ratu, i u miru – Milo Đukanović i Svetozar Marović.

Potem-pinkova sela.

Važno je sve zapamtiti Izgleda da su kulturološke veze mnogo jače od političkih… Evo, recimo, Đukanović je davno odustao od svog mentora Miloševića, ali ne pada mu na pamet da se odrekne glavnog medijskog čeda njegove (Slobine) epohe…, kaže za Monitor književnik Balša Brković.

,,Aktuelni režim u Podgorici trenutno je posljednje utočište za medijski mrak iz regiona. Zato ne treba da čudi što, očito, dolaze da obavljaju prljave poslove za vlast medijski specijalci iz Sarajeva i Beograda. Kampanja koju vodi Pink, uz onu koju već godinama vodi Pobjeda, najsramnije je medijsko poglavlje u današnjoj Evropi. Pink se uostalom od početka razvijao u krilu vlasti – od Mire Marković do Mila Đukanovića.

Jer, za ovu vrstu banalnosti i gadosti morate imati moćne (i izdašne) naručioce posla. Sve ostalo je gebelsovski talenat izvođača radova. Uostalom, nikad mi ne treba više od ‘sekund, dva’ da prebacim kanal… Ali, sve to je jeziva informacija o državi u kojoj živimo i njenoj vlasti.

Važno je sve zapamtiti, da se ne bi desilo, kao i toliko puta do sada, da ljudi poslije pričaju da su ‘morali, da nisu znali što se dešava’ i slično…”

Neprijatelji riječi i slike

Mimo volje organizatora medijska konferencija Riječ, slika, neprijatelj je pokazala da se svaka diktatura osjeća ugroženo dok god postoje mediji koje ne kontroliše.

Nije trebalo mnogo da se pokaže pravi naum okupljanja. Nakon uvodnih izlaganja nekoliko gostiju iz regiona (novinari Goran Milić, Boško Jakšić, Aleksandar Stanković…), koji su dovedeni u svojstvu začina domaćoj prorežimskoj medijskoj agenturi, konferencija je pretvorena o sveopštu hajku na kritički orijentisana glasila, pretežno Monitor i Vijesti, intelektualce, pojedince.

Organizatori su zabranili Vijestima da izvještavaju sa otvaranja. Sa ulaza je vraćena i dopisnica nekoliko regionalnih medija Sonja Radošević, koju je pripadnik obezbjeđenja, zbog insistiranja da joj objasne razloge zbog čega ne može da izvještava sa događaja, zatvorio u kabinet, pa zvao – policiju.

Svoje impresije sa konferencije, prenijele su Vijesti, na Facebook-u je opisala studentkinja Jelena Đurković. Napisala je da je očekivala susret novinara regiona, međutim da se on pretvorio u promociju knjige Šemsudina Radončića, kada su on, Darko Šuković i Andrej Nikolaidis nebiranim riječima govorili o osnivačima i urednicima Vijesti i Monitora. „Bilo je teško slušati, toliko ružnih riječi… Nakon svih tih bljuvotina javila se novinarka iz Sarajeva (Vijesti su kasnije saznale da je riječ o Nidžari Ahmetašević) i pitala zašto druga strana nije tu, jer je red da neupućeni čuju obje strane, na šta je Šeki pukao i skoro vikao na nju da prvo pročita knjigu”.

Posljednjeg dana skupa, upriličena je izložba Riječ, slika i neprijatelj gdje su izložene naslovnice štampanih medija uglavnom iz Crne Gore – nedjeljnika Monitor, dnevnika Vijesti i Dan. Urednik izložbe Branko Vojičić istakao je da se, ,,sudeći po stranicama pojedinih medija, stiče utisak da Crna Gora nije ništa drugo do afera do afere, senzacija do senzacije, skandal do skandala”. A kao što je poznato ovo je balkanska Švajcarska.

Izložbu su prisustvom uveličali oni zbog kojih je sve i pravljeno: sedmostruki Milo Đukanović, potpredsjednik Demokratske partije socijalista Svetozar Marović i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo