Povežite se sa nama

MONITORING

Čokolada po glavi

Objavljeno prije

na

Lokalni izbori na Cetinju, u Mojkovcu i Petnjici biće održani u subotu, 16. novembra. Cetinjani će birati kandidate raspoređene na osam lista: DPS, SDP, SNP, Građanski front, Pozitivna i Pravedna Crna Gora, LP i Pokret vladavine prava.

Na izborima u Mojkovcu učestvovaće: koalicija SNP, Demokratskog fronta i Demokratske srpske stranke, DPS, SDP, Pozitivna Crna Gora, Narodna stranka, Otadžbinska srpska stranka i nezavisna lista Za Mojkovac.

U Petnjici će pred biračima biti liste DPS-a, SDP-a, Bošnjačke stranke, SNP-a, Pozitivne, LP i Stranke penzionera, invalida i socijalne pravde. Lokalna vlast u Petnjici bira se prvi put otkako je to mjesto dobilo status opštine.

Dani uoči izbora donijeli su nova svjedočanstva o zloupotrebama državnih resursa u partijske svrhe. Sve što je činilo aferu Snimak dopunjeno je i precizirano tako i toliko da se zloupotrebe i krađe pokazuju kao na rentgenskom snimku. Jasno se vidi svaki prelom, svako iščašenje, svako krivo srastanje.

Nije svaki građanin Crne Gore imao neposredno iskustvo sa partijskim djelatnicima koji kupuju glasove. U katakombama DPS-a , izvjesno, postoji evidencija kod koga se nema rašta ići. Zahvaljujući snimcima sa Cetinja i oni i cjelokupna crnogorska javnost saznali su kako na terenu izgleda kupovanje glasova.

Nije lako aktivistima DPS-a. Ne može to – dobar dan – dobar dan, pošto glas – sto eura, evo sto eura – doviđenja – fala. Stvar zahtijeva složeniji socio-ekonomski pristup.

Pred Rajkom Kasom, savjetnicom u Upravi prihoda na Cetinju i funkcionerkom DPS-a, recimo, našli su se složeni zadaci. Morala je u prste znati ko iz koje familije gdje glasa, ko kome šta dođe, kome je žena trudna, koliko su djeca porasla.

Dok sluša koje su sve nevolje snalazile čovjeka kojeg je došla da ubijedi da glasa za DPS, Rajka Kasom vodi živu telefonsku komunikaciju. Izvjesna snaha se nešto nećka pa se mora ohrabriti da ne zanovijeta nego da uzme tih sto eura. Prijateljskim, domaćim tonom: ,,Ajde, ela, ela, zašto da ne, sto eura, sto eura, što ćeš, kad je tako. Samo znak pažnje, eto to”. Nije da savjetnica ne zna kako se teško živi. ,,Svuda muka i nemaština, pravo da vam kažem”, prenosi. Al’ eto, kod nje se našlo i sto eura da časti za kafu. Njen domaćin samo treba da se zakune da će razmisliti. On kaže da ne zna, da će razmisliti i da ga se niko nije sjetio kad mu je bilo teško i kad bi i za 50 eura bio zahvalan. Ne bi Rajka bila đe je kad bi je takve stvari zaustavljale. I zna: mnogo je važno da njena partija sad pobijedi.

I predsjednik cetinjskog DPS-a Jovan Martinović je prezauzet. Usred planova o otvaranju neke biste na koje je već pozvao ljude – slavi se dvije stotine godina rođenja Njegoša – mora da objašnjava zašto je jedan građanin dobio samo 120 eura odštete zbog poplava i zašto nije mogao da stigne na red da ga primi gradonačelnik. Za odštetu će Martinović provjeriti, a gradonačelnik Cetinja sigurno nije obaviješten. K'o drug Tito.

Snimci razgovora cetinjskih DPS aktivista sa građanima objavljeni su na internetu, njihove transkripte je prenio Dan. Cetinjanin Zoran Jovićević potvrdio je da su on i njegov sin Dragan na audio-snimku.

,,Ja sam oduvijek bio glasač DPS-a, a ne opozicije. Ne znam kako su ti snimci nastali, znam samo da mi je Rajka Kasom donijela 100 eura u kuću. Tražila je da se glasa za DPS, i možda je ona i snimala taj razgovor”, kazao je Jovićević Danu.

Naknadno je objavljen i razgovor u kojem Rajka Kasom prekorijeva Dragana Jovićevića i optužuje ga da je nekome pričao o njenoj posjeti. ,,S obrazom se nije lako igrat'”. Ona je to lično, da kupi đetetu čokoladu.

Cetinjski DPS je objavio da je riječ o medijskoj konstrukciji. Gradonačelnik Bogdanović od riječi do riječi je ponovio ocjene partijskog šefa na istu temu.

U vrijeme štampanja ovog broja Monitora, kako kažu naši izvori, DPS će podnijeti krivičnu prijavu protiv Jovićevića. Novčana ili kazna do godine zatvora prijeti onome ko ,,omogući nepoznatom licu da se upozna sa razgovorom, izjavom ili saopštenjem koji su neovlašćeno prisluškivani, odnosno tonski snimani”. Teško da će to nekoga zastrašiti – snimanje depeesovaca ima sve šanse da postane nacionalni sport.

Gdje god je nešto u razgovorima na Cetinju škripalo, aktivisti su imali spremnu partijsku liniju za rješavanje problema. Od gradonačelnika Aleksandra Bogdanovića do DPS-ove koordinatorke za Cetinje Daliborke Pejović. Opet je, kao i u vrijeme prvog Snimka, objavljeno samo ono što su svi znali, jedino se još bolje vidi sva ispraznost objašnjenja predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da je Snimak zabilježio tek partijska razmišljanja. Objavljena je operacionalizacija. Ajde, ela.

Najnoviji snimci zasijenili su ostatak predizbornog repertoara DPS-a na Cetinju. Od iznenadnog otvaranja fabrike čokolade do paradiranja sa Njegošem.

Objelodanjeno je i kako uoči izbora funkcioniše policija. Vijesti su objavile kako je bivši šef policije i nekadašnji komandant Specijalne antiterorističke jedinice Veselin Veljović u kampu Zlatica u Podgorici održao predavanje policajcima, uglavnom porijeklom iz Mojkovca kako bi im dao uputstva šta treba da urade do izbora u Mojkovcu. Veljović je rekao da ta informacija nije tačna i da je on organizovao skup na kome je policajcima pričao o NATO integracijama.

Sapleo ga je koalicioni partner. Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević rekao je da ne zna ništa o skupu na Zlatici.

Potom je objavljeno da su i braća Veselina Veljovića, funkcioneri u mojkovačkoj policiji, priredili sastanak u tom gradu kako bi se dogovorili na koji način da pomognu DPS-u na terenu. Dan je, pozivajući se na više neimenovanih izvora, izvijestio da je u Mojkovcu, po instrukcijama sa sastanka u kampu Zlatica, precizirano kako da se vladajućoj partiji obezbijede sigurni glasovi.

Iz Uprave policije je saopšteno da su iz mojkovačke policije obaviješteni da je održan redovni sastanak.

Ministar Konjević zatražio je da Unutrašnja kontrola sasluša bivšeg i sadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića i Slavka Stojanovića, direktora policije, Mladena Markovića, komandanta SAJ-a i njegovog zamjenika Mirka Banovića, zbog sastanka koji je organizovan u kampu na Zlatici. Nakon što Unutrašnja kontrola završi svoj dio posla, Konjević će njihov nalaz proslijediti nadležnom tužiocu kako bi tužilaštvo ocijenilo da li ima elemenata za pokretanje krivičnog postupka, objašnjeno je u MUP-u.

Svako svoj posao – i Fond rada je bio vrijedan. Istraživački centar MANS-a otkrio je da su u septembru 2012. godine isplaćene otpremnine u iznosu od 620.172 eura za 322 radnika mojkovačkih fabrika. Tokom ostalih mjeseci prošle godine za svega 84 radnika isplaćeno je 161.784 eura.

Prema ocjeni iz MANS-a ti podaci upućuju na sumnju da je Fond rada ispunio zahtjev gradonačelnika Mojkovca Dejana Medojevića, koji je krajem avgusta prošle godine na sjednici Predsjedništva DPS-a tražio da se otpremnine usmjere članstvu te partije. ,,Veoma bitna stvar je da otpremnine iz Fonda rada direktno usmjerimo prema našem članstvu i smatram da će nam to direktno pomoći na terenu”, rekao je tada Medojević.

,,Najnoviji podaci MANS-a samo su potvrda sumnji u nastavak političke korupcije, odnosno brutalne zloupotrebe državnih resursa u izborne svrhe, sa ciljem da se građani ucjenjuju i primoravaju da glasaju za vladajuću partiju, da bi im bile isplaćene otpremnine koje su im inače priznate zakonom”, istakli su iz MANS-a.

U Mojkovcu je, u periodu između predsjedničkih i lokalnih izbora, u prosjeku u birački spisak mjesečno upisivan 21 novi birač, a brisano 15, saopštio je MANS.

U Petnjici kao da je vlast imala najmanje posla. Računaju, valjda, da ove izbore mogu dobiti na krilima uspostavljanja opštine. Naravno, Monitorovi pouzdani izvori javljaju kako ni tamo nije izostalo oranje drumova.

Sve je manje koprene na načinu funkcionisanja DPS-a, sve su ogoljeniji načini pomoću kojih pobjeđuju na izborima. Svega ima osim povjerenja građana kojim se tako rado diče. A i to neće dovijeka.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo