Povežite se sa nama

MONITORING

KleptoKAP

Objavljeno prije

na

Aktuelni crnogorski premijer Milo Đukanović tek je u svom sedmom premijerskom mandatu, četvrt vijeka nakon što je (i) uz pomoć radnika KAP-a izvršio unutarpartijski prevrat i tako došao na vlast, i tri mjeseca pošto je njegova Vlada pokrenula stečajni postupak u Kombinatu aluminijuma, spoznao ono o čemu mu univerzitetski profesor i opozicioni poslanik Branko Radulović priča decenijama:

KAP ne može biti produktivan ako je njegov rad usmjeren na proizvodnju ingota i eksploataciju jeftine rude, radne snage i struje. Ideja da se izvozi sirovi aluminijum, a uvoze sve njegove prerađevine – od folije, preko bravarije do auto djelova nije održiva. I to ne samo zbog toga što više nema jeftine struje. Zato Kombinat mora biti jezgro prerađivačke industrije koja će ono što nam je priroda dala, uz dosta pameti i veliki rad, transformisati u kvalitetne i ekonomski isplative proizvode. U suprotnom, KAP ne može opstati.

,,Onda kad KAP bude proizvodio sofisticiranije proizvode, tada će se zatvoriti potreba za bilo kakvom subvencijom električne energije jer će taj proizvod moći da konzumira tržišnu cijenu električne energije”, podijelio je Đukanović početkom nedjelje svoja prosvjetiteljska saznanja sa slušaocima Radija Crna Gora. I skoro pa da nije bilo važno da li je Đukanović konačno spoznao ekonomsku realnost, ili je instinkt za samoodržanje iskusnog političara ponovo proradio u cajtnotu i nadomjestio njegovo očigledno nepoznavanje legalnih ekonomskih tokova.

Šteta što u studiju nije bilo nikoga da mu postavi jednostavno pitanje: ako je to zaista tako (a jeste) i ako je proizvodnja aluminijskih ingota osuđena na vječito bitisanje ispod linije ekonomske održivosti (a i to jeste) zašto su onda Đukanović i sve Vlade pod njegovom kontrolom – premijerskom ili partijskom – dozvolile da Dragan Brković (Vektra), Mark Rič (Glenkor) i, konačno, Oleg Deripaska, njegovi skriveni partneri i njihove of šor kompanije krše sva pravila, zakone i ugovore vezane za KAP? Zašto smo umjesto razvoja prerađivačkih kapaciteta KAP-a dobili gašenje postojećih postrojenja i rasprodaju mašina i alata na kojima bi neko drugi – pošteniji ili vještiji – gradio budućnost aluminijske industrije u Crnoj Gori?

Pošto su neophodna pitanja izostala, Đukanović je nastavio rad na izgradnji svog alibija u slučaju KAP. On je, za početak, naglasio kako je zadovoljan što su prije četiri godine odobrene garancije Kombinatu aluminijuma. ,,Zadovoljan sam što smo to uradili, jer sada možemo razgovarati kakav nam KAP treba”, kaže premijer naglašavajući da je tu odluku ,,na predlog Vlade usvojio parlament”. Premijer izgleda nije potpuno svjestan činjenice da, nakon njegovog bankrota, država i nije u poziciji da razgovara i pregovara o tome kakav nam KAP treba. Sada se priča svodi na dileme – da li nam je KAP neophodan i možemo li mi, kao država i društvo, sebi priuštiti luksuz izdržavanja preduzeća koje bi za pet, 10 ili 20 godina moglo biti profitabilno.

Očekivano, Đukanović se ne osvrće na tvrdnje da je Vlada Igora Lukšića, praktično, obmanula parlament tako što je neposredno uoči glasanja u svoj prijedlog budžeta ,,ugradila” nekih 150 miliona garancija datih Kombinatu. Premijeru ne smeta ni nalaz Državne revizorske institucije (DRI) koji kaže da su te garancije predložene i usvojene uz obimno kršenje propisane zakonske procedure, predviđene upravo zbog toga da bi državu poštedjela rizika plaćanja tuđih dugova.

,,Šta je trebalo da uradimo 2009. godine, da ugasimo KAP?”, zapitao se Đukanović. U njegovoj blizini ponovo nije bio niko ko bi mu pomenuo mogućnost da je to bilo pravo rješenje. Tako bi država uštedjela novac prosut na plaćanje tuđih dugova. A tih 150 miliona eura se moglo staviti u službu obezbjeđenja dugoročnih rješenja za Kombinat. Tada bi sve to bilo urađeno prije četiri godine dok je ekonomsko stanje u Crnoj Gori bilo mnogo bolje nego što je to danas.

Da nastavimo priču. Mjesec dana pošto što je stečajni upravnik proglasio bankrot KAP-a, nakon što je konstatovao da njegovi vlasnici i povjerioci nijesu predočili bilo kakav plan restrukturiranja i izlaska iz stečaja, Đukanović se hvali: ,,Vlada je imala i ima stav u pogledu budućnosti KAP-a”! Potom premijer pokušava da objasni zašto ti stavovi nijesu pretočeni u neku konkretnu aktivnost: ,,Nakon donošenja zaključaka u Skupštini, Vlada je predano radila na preuzimanju akcija od CEAC-a. Zaključeno je da je arbitražni postupak preskup i dugotrajan. Vlada je zato predložila parlamentu da ona preuzme akcije. Opstanak KAP-a je neizvjesniji nego ikada, jer zaključci Vlade nijesu usvojeni”, ocijenio je Đukanović.

Očigledno je da on, nakon 20 godina vladavine, još uvijek ne shvata ustavnu podjelu vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Prema njoj Vlada parlamentu predlaže, a Skupština Vladi – nalaže aktivnosti.

Zamislite kada bi se državni tužilac, ili makar neko ko u ovom trenutku glumi da je na toj funkciju, usudio da predsjedniku Vlade postavi nekoliko pitanja vezanih za ovu priču. Na primjer: Da li bi pretpostavljeni troškovi arbitražnog postupka, koji Vlada nije pokrenula pored eksplicitnog naloga zakonodavnih vlasti, bili veći ili manji od cijene koja je plaćena za 15-o mjesečni nastavak partnerstva sa Deripaskom? Zašto Vlada svoj ,,stav”, plan ili program spašavanja KAP-a nije provela bez saglasnosti Skupštine? Koliko je javnosti poznato, u tom ,,programu” nije bilo ničega o čemu Vlada nije mogla samostalno da odluči i provede. Ipak… Da li je neko tražio alibi, ili izgovor za nastavak modela poslovanja koji je, u konačnom, doveo do bankrota Kombinata. Tužioca bi, da Crna Gora ima nekog takvog, zanimalo zašto Đukanović i njegov kabinet nijesu mogli raskinuti ugovor sa Deripaskom (možda čak i plaćajući traženu cijenu tog razvoda od 50 miliona) dok su istovremeno EPCG omogućili – ,,prećutnom”, dakle nepostojećom odlukom – da državnom budžetu duguje deset miliona više. Konačno, premijer Đukanović kaže da je za neprovođenje vladinog ,,stava” kriv parlament.

Istovremeno, on kaže da ne zna da li će Vlada tražiti od parlamenta da joj odobri potrošnju 130 miliona eura koje je, bez plana i zakonskog rješenja, potrošila za vraćanje dugova Olega Deripaske i njegovih skrivenih partnera (zna li Milo Đukanović ko su vlasnici trećine CEAC-a, a smije li Veselin Vučković, v.d. državnog tužioca predsjedniku DPS-a postaviti to pitanje?)

Premijer Đukanović je, početkom nedjelje, opet ponovio da će Vlada ,,do posljednjeg trena procjenjivati da li je potrebno parlament i crnogorsku javnost opterećivati pitanjem rebalansa”. Pošto su nas već opteretili vraćanjem tuđih dugova, ne bi ovdašnjoj javnosti bilo suviše teško da podnese i to opterećenje. Alternativa je povratak u devedesete kada je isti ovaj Đukanović tvrdio kako će opozicija samo preko njega smijenjenog saznati kolike su državne devizne rezerve, kada su privatne firme Đukanovićevih kumova naplaćivale tranzitne takse i kontrolisale državne prihode i kada su se aluminijumom iz KAP-a plaćale granate koje je valjaonica u Sevojnu proizvodila za Vojsku RS pod komandom Ratka Mladića.

Danas premijer kaže kako KAP može da funkcioniše sa 500 ljudi (Kombinat ne može – Fabrika elektrolize i Anoda možda mogu, uz veliki napor zapošljenih). ,,Nadam se da će se stvoriti uslovi da KAP nastavi sa proizvodnjom i da najmanje 500 porodica, a kasnije i mnogo više njih budu korisnici direktnih benefita zaposlenosti u aliminijumskoj industriji”, rekao je Đukanović.

Šta su ,,direktni benefiti”, premijer nije precizirao tako da nam ostaje da pretpostavimo kako je mislio na redovnu mjesečnu zaradu i rizik od dobijanja aluminoze (profesionalno oboljenje iz reda plućnih bolesti).

Ako ne znamo šta premijer hoće, znamo šta neće. Tako tvrdi profesor Radulović. Ljut što vladajući DPS bježi od ideje nacionalizacije i restrukturiranja KAP-a, poslanik DF-a i potpredsjednik Skupštine kaže: ,,Đukanovićeva pogrešna politika koštala nas je preko milijardu eura, a time što neće da KAP bude državni pokazuje da nije raščistio sa starim partnerima. Prelazak KAP-a u državno vlasništvo za njega bi značio dupli teret. Morao bi da otkači tajkune i da restrukturira KAP. Nijedno ni drugo njegova vlada ne može”.

Skori rasplet potvrdiće, ili demantovati, profesora. Za sada, indikativno je da je DRI odustala od revizije dugova KAP-a, izgovarajući se tvrdnjom da je taj posao besmislen nakon proglašenja stečaja i bankrota te kompanije. Znači li to da je vlast, sakrivajući vlastite tragove, zabilježila makar jedan uspjeh?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo