Povežite se sa nama

MONITORING

KleptoKAP

Objavljeno prije

9 godina

na

cg-kombinat-aluminijuam

Aktuelni crnogorski premijer Milo Đukanović tek je u svom sedmom premijerskom mandatu, četvrt vijeka nakon što je (i) uz pomoć radnika KAP-a izvršio unutarpartijski prevrat i tako došao na vlast, i tri mjeseca pošto je njegova Vlada pokrenula stečajni postupak u Kombinatu aluminijuma, spoznao ono o čemu mu univerzitetski profesor i opozicioni poslanik Branko Radulović priča decenijama:

KAP ne može biti produktivan ako je njegov rad usmjeren na proizvodnju ingota i eksploataciju jeftine rude, radne snage i struje. Ideja da se izvozi sirovi aluminijum, a uvoze sve njegove prerađevine – od folije, preko bravarije do auto djelova nije održiva. I to ne samo zbog toga što više nema jeftine struje. Zato Kombinat mora biti jezgro prerađivačke industrije koja će ono što nam je priroda dala, uz dosta pameti i veliki rad, transformisati u kvalitetne i ekonomski isplative proizvode. U suprotnom, KAP ne može opstati.

,,Onda kad KAP bude proizvodio sofisticiranije proizvode, tada će se zatvoriti potreba za bilo kakvom subvencijom električne energije jer će taj proizvod moći da konzumira tržišnu cijenu električne energije”, podijelio je Đukanović početkom nedjelje svoja prosvjetiteljska saznanja sa slušaocima Radija Crna Gora. I skoro pa da nije bilo važno da li je Đukanović konačno spoznao ekonomsku realnost, ili je instinkt za samoodržanje iskusnog političara ponovo proradio u cajtnotu i nadomjestio njegovo očigledno nepoznavanje legalnih ekonomskih tokova.

Šteta što u studiju nije bilo nikoga da mu postavi jednostavno pitanje: ako je to zaista tako (a jeste) i ako je proizvodnja aluminijskih ingota osuđena na vječito bitisanje ispod linije ekonomske održivosti (a i to jeste) zašto su onda Đukanović i sve Vlade pod njegovom kontrolom – premijerskom ili partijskom – dozvolile da Dragan Brković (Vektra), Mark Rič (Glenkor) i, konačno, Oleg Deripaska, njegovi skriveni partneri i njihove of šor kompanije krše sva pravila, zakone i ugovore vezane za KAP? Zašto smo umjesto razvoja prerađivačkih kapaciteta KAP-a dobili gašenje postojećih postrojenja i rasprodaju mašina i alata na kojima bi neko drugi – pošteniji ili vještiji – gradio budućnost aluminijske industrije u Crnoj Gori?

Pošto su neophodna pitanja izostala, Đukanović je nastavio rad na izgradnji svog alibija u slučaju KAP. On je, za početak, naglasio kako je zadovoljan što su prije četiri godine odobrene garancije Kombinatu aluminijuma. ,,Zadovoljan sam što smo to uradili, jer sada možemo razgovarati kakav nam KAP treba”, kaže premijer naglašavajući da je tu odluku ,,na predlog Vlade usvojio parlament”. Premijer izgleda nije potpuno svjestan činjenice da, nakon njegovog bankrota, država i nije u poziciji da razgovara i pregovara o tome kakav nam KAP treba. Sada se priča svodi na dileme – da li nam je KAP neophodan i možemo li mi, kao država i društvo, sebi priuštiti luksuz izdržavanja preduzeća koje bi za pet, 10 ili 20 godina moglo biti profitabilno.

Očekivano, Đukanović se ne osvrće na tvrdnje da je Vlada Igora Lukšića, praktično, obmanula parlament tako što je neposredno uoči glasanja u svoj prijedlog budžeta ,,ugradila” nekih 150 miliona garancija datih Kombinatu. Premijeru ne smeta ni nalaz Državne revizorske institucije (DRI) koji kaže da su te garancije predložene i usvojene uz obimno kršenje propisane zakonske procedure, predviđene upravo zbog toga da bi državu poštedjela rizika plaćanja tuđih dugova.

,,Šta je trebalo da uradimo 2009. godine, da ugasimo KAP?”, zapitao se Đukanović. U njegovoj blizini ponovo nije bio niko ko bi mu pomenuo mogućnost da je to bilo pravo rješenje. Tako bi država uštedjela novac prosut na plaćanje tuđih dugova. A tih 150 miliona eura se moglo staviti u službu obezbjeđenja dugoročnih rješenja za Kombinat. Tada bi sve to bilo urađeno prije četiri godine dok je ekonomsko stanje u Crnoj Gori bilo mnogo bolje nego što je to danas.

Da nastavimo priču. Mjesec dana pošto što je stečajni upravnik proglasio bankrot KAP-a, nakon što je konstatovao da njegovi vlasnici i povjerioci nijesu predočili bilo kakav plan restrukturiranja i izlaska iz stečaja, Đukanović se hvali: ,,Vlada je imala i ima stav u pogledu budućnosti KAP-a”! Potom premijer pokušava da objasni zašto ti stavovi nijesu pretočeni u neku konkretnu aktivnost: ,,Nakon donošenja zaključaka u Skupštini, Vlada je predano radila na preuzimanju akcija od CEAC-a. Zaključeno je da je arbitražni postupak preskup i dugotrajan. Vlada je zato predložila parlamentu da ona preuzme akcije. Opstanak KAP-a je neizvjesniji nego ikada, jer zaključci Vlade nijesu usvojeni”, ocijenio je Đukanović.

Očigledno je da on, nakon 20 godina vladavine, još uvijek ne shvata ustavnu podjelu vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Prema njoj Vlada parlamentu predlaže, a Skupština Vladi – nalaže aktivnosti.

Zamislite kada bi se državni tužilac, ili makar neko ko u ovom trenutku glumi da je na toj funkciju, usudio da predsjedniku Vlade postavi nekoliko pitanja vezanih za ovu priču. Na primjer: Da li bi pretpostavljeni troškovi arbitražnog postupka, koji Vlada nije pokrenula pored eksplicitnog naloga zakonodavnih vlasti, bili veći ili manji od cijene koja je plaćena za 15-o mjesečni nastavak partnerstva sa Deripaskom? Zašto Vlada svoj ,,stav”, plan ili program spašavanja KAP-a nije provela bez saglasnosti Skupštine? Koliko je javnosti poznato, u tom ,,programu” nije bilo ničega o čemu Vlada nije mogla samostalno da odluči i provede. Ipak… Da li je neko tražio alibi, ili izgovor za nastavak modela poslovanja koji je, u konačnom, doveo do bankrota Kombinata. Tužioca bi, da Crna Gora ima nekog takvog, zanimalo zašto Đukanović i njegov kabinet nijesu mogli raskinuti ugovor sa Deripaskom (možda čak i plaćajući traženu cijenu tog razvoda od 50 miliona) dok su istovremeno EPCG omogućili – ,,prećutnom”, dakle nepostojećom odlukom – da državnom budžetu duguje deset miliona više. Konačno, premijer Đukanović kaže da je za neprovođenje vladinog ,,stava” kriv parlament.

Istovremeno, on kaže da ne zna da li će Vlada tražiti od parlamenta da joj odobri potrošnju 130 miliona eura koje je, bez plana i zakonskog rješenja, potrošila za vraćanje dugova Olega Deripaske i njegovih skrivenih partnera (zna li Milo Đukanović ko su vlasnici trećine CEAC-a, a smije li Veselin Vučković, v.d. državnog tužioca predsjedniku DPS-a postaviti to pitanje?)

Premijer Đukanović je, početkom nedjelje, opet ponovio da će Vlada ,,do posljednjeg trena procjenjivati da li je potrebno parlament i crnogorsku javnost opterećivati pitanjem rebalansa”. Pošto su nas već opteretili vraćanjem tuđih dugova, ne bi ovdašnjoj javnosti bilo suviše teško da podnese i to opterećenje. Alternativa je povratak u devedesete kada je isti ovaj Đukanović tvrdio kako će opozicija samo preko njega smijenjenog saznati kolike su državne devizne rezerve, kada su privatne firme Đukanovićevih kumova naplaćivale tranzitne takse i kontrolisale državne prihode i kada su se aluminijumom iz KAP-a plaćale granate koje je valjaonica u Sevojnu proizvodila za Vojsku RS pod komandom Ratka Mladića.

Danas premijer kaže kako KAP može da funkcioniše sa 500 ljudi (Kombinat ne može – Fabrika elektrolize i Anoda možda mogu, uz veliki napor zapošljenih). ,,Nadam se da će se stvoriti uslovi da KAP nastavi sa proizvodnjom i da najmanje 500 porodica, a kasnije i mnogo više njih budu korisnici direktnih benefita zaposlenosti u aliminijumskoj industriji”, rekao je Đukanović.

Šta su ,,direktni benefiti”, premijer nije precizirao tako da nam ostaje da pretpostavimo kako je mislio na redovnu mjesečnu zaradu i rizik od dobijanja aluminoze (profesionalno oboljenje iz reda plućnih bolesti).

Ako ne znamo šta premijer hoće, znamo šta neće. Tako tvrdi profesor Radulović. Ljut što vladajući DPS bježi od ideje nacionalizacije i restrukturiranja KAP-a, poslanik DF-a i potpredsjednik Skupštine kaže: ,,Đukanovićeva pogrešna politika koštala nas je preko milijardu eura, a time što neće da KAP bude državni pokazuje da nije raščistio sa starim partnerima. Prelazak KAP-a u državno vlasništvo za njega bi značio dupli teret. Morao bi da otkači tajkune i da restrukturira KAP. Nijedno ni drugo njegova vlada ne može”.

Skori rasplet potvrdiće, ili demantovati, profesora. Za sada, indikativno je da je DRI odustala od revizije dugova KAP-a, izgovarajući se tvrdnjom da je taj posao besmislen nakon proglašenja stečaja i bankrota te kompanije. Znači li to da je vlast, sakrivajući vlastite tragove, zabilježila makar jedan uspjeh?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Marta, 2023

Objavio:

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Marta, 2023

Objavio:

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore

 

Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.

„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.

Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.

On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.

Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi 

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Marta, 2023

Objavio:

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?

 

ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a

„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“.  Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…

PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt

Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete

Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.

Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…

STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a

Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne

Ulazimo u još jedne izbore  u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće  potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo