Povežite se sa nama

MONITORING

KleptoKAP

Objavljeno prije

na

Aktuelni crnogorski premijer Milo Đukanović tek je u svom sedmom premijerskom mandatu, četvrt vijeka nakon što je (i) uz pomoć radnika KAP-a izvršio unutarpartijski prevrat i tako došao na vlast, i tri mjeseca pošto je njegova Vlada pokrenula stečajni postupak u Kombinatu aluminijuma, spoznao ono o čemu mu univerzitetski profesor i opozicioni poslanik Branko Radulović priča decenijama:

KAP ne može biti produktivan ako je njegov rad usmjeren na proizvodnju ingota i eksploataciju jeftine rude, radne snage i struje. Ideja da se izvozi sirovi aluminijum, a uvoze sve njegove prerađevine – od folije, preko bravarije do auto djelova nije održiva. I to ne samo zbog toga što više nema jeftine struje. Zato Kombinat mora biti jezgro prerađivačke industrije koja će ono što nam je priroda dala, uz dosta pameti i veliki rad, transformisati u kvalitetne i ekonomski isplative proizvode. U suprotnom, KAP ne može opstati.

,,Onda kad KAP bude proizvodio sofisticiranije proizvode, tada će se zatvoriti potreba za bilo kakvom subvencijom električne energije jer će taj proizvod moći da konzumira tržišnu cijenu električne energije”, podijelio je Đukanović početkom nedjelje svoja prosvjetiteljska saznanja sa slušaocima Radija Crna Gora. I skoro pa da nije bilo važno da li je Đukanović konačno spoznao ekonomsku realnost, ili je instinkt za samoodržanje iskusnog političara ponovo proradio u cajtnotu i nadomjestio njegovo očigledno nepoznavanje legalnih ekonomskih tokova.

Šteta što u studiju nije bilo nikoga da mu postavi jednostavno pitanje: ako je to zaista tako (a jeste) i ako je proizvodnja aluminijskih ingota osuđena na vječito bitisanje ispod linije ekonomske održivosti (a i to jeste) zašto su onda Đukanović i sve Vlade pod njegovom kontrolom – premijerskom ili partijskom – dozvolile da Dragan Brković (Vektra), Mark Rič (Glenkor) i, konačno, Oleg Deripaska, njegovi skriveni partneri i njihove of šor kompanije krše sva pravila, zakone i ugovore vezane za KAP? Zašto smo umjesto razvoja prerađivačkih kapaciteta KAP-a dobili gašenje postojećih postrojenja i rasprodaju mašina i alata na kojima bi neko drugi – pošteniji ili vještiji – gradio budućnost aluminijske industrije u Crnoj Gori?

Pošto su neophodna pitanja izostala, Đukanović je nastavio rad na izgradnji svog alibija u slučaju KAP. On je, za početak, naglasio kako je zadovoljan što su prije četiri godine odobrene garancije Kombinatu aluminijuma. ,,Zadovoljan sam što smo to uradili, jer sada možemo razgovarati kakav nam KAP treba”, kaže premijer naglašavajući da je tu odluku ,,na predlog Vlade usvojio parlament”. Premijer izgleda nije potpuno svjestan činjenice da, nakon njegovog bankrota, država i nije u poziciji da razgovara i pregovara o tome kakav nam KAP treba. Sada se priča svodi na dileme – da li nam je KAP neophodan i možemo li mi, kao država i društvo, sebi priuštiti luksuz izdržavanja preduzeća koje bi za pet, 10 ili 20 godina moglo biti profitabilno.

Očekivano, Đukanović se ne osvrće na tvrdnje da je Vlada Igora Lukšića, praktično, obmanula parlament tako što je neposredno uoči glasanja u svoj prijedlog budžeta ,,ugradila” nekih 150 miliona garancija datih Kombinatu. Premijeru ne smeta ni nalaz Državne revizorske institucije (DRI) koji kaže da su te garancije predložene i usvojene uz obimno kršenje propisane zakonske procedure, predviđene upravo zbog toga da bi državu poštedjela rizika plaćanja tuđih dugova.

,,Šta je trebalo da uradimo 2009. godine, da ugasimo KAP?”, zapitao se Đukanović. U njegovoj blizini ponovo nije bio niko ko bi mu pomenuo mogućnost da je to bilo pravo rješenje. Tako bi država uštedjela novac prosut na plaćanje tuđih dugova. A tih 150 miliona eura se moglo staviti u službu obezbjeđenja dugoročnih rješenja za Kombinat. Tada bi sve to bilo urađeno prije četiri godine dok je ekonomsko stanje u Crnoj Gori bilo mnogo bolje nego što je to danas.

Da nastavimo priču. Mjesec dana pošto što je stečajni upravnik proglasio bankrot KAP-a, nakon što je konstatovao da njegovi vlasnici i povjerioci nijesu predočili bilo kakav plan restrukturiranja i izlaska iz stečaja, Đukanović se hvali: ,,Vlada je imala i ima stav u pogledu budućnosti KAP-a”! Potom premijer pokušava da objasni zašto ti stavovi nijesu pretočeni u neku konkretnu aktivnost: ,,Nakon donošenja zaključaka u Skupštini, Vlada je predano radila na preuzimanju akcija od CEAC-a. Zaključeno je da je arbitražni postupak preskup i dugotrajan. Vlada je zato predložila parlamentu da ona preuzme akcije. Opstanak KAP-a je neizvjesniji nego ikada, jer zaključci Vlade nijesu usvojeni”, ocijenio je Đukanović.

Očigledno je da on, nakon 20 godina vladavine, još uvijek ne shvata ustavnu podjelu vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Prema njoj Vlada parlamentu predlaže, a Skupština Vladi – nalaže aktivnosti.

Zamislite kada bi se državni tužilac, ili makar neko ko u ovom trenutku glumi da je na toj funkciju, usudio da predsjedniku Vlade postavi nekoliko pitanja vezanih za ovu priču. Na primjer: Da li bi pretpostavljeni troškovi arbitražnog postupka, koji Vlada nije pokrenula pored eksplicitnog naloga zakonodavnih vlasti, bili veći ili manji od cijene koja je plaćena za 15-o mjesečni nastavak partnerstva sa Deripaskom? Zašto Vlada svoj ,,stav”, plan ili program spašavanja KAP-a nije provela bez saglasnosti Skupštine? Koliko je javnosti poznato, u tom ,,programu” nije bilo ničega o čemu Vlada nije mogla samostalno da odluči i provede. Ipak… Da li je neko tražio alibi, ili izgovor za nastavak modela poslovanja koji je, u konačnom, doveo do bankrota Kombinata. Tužioca bi, da Crna Gora ima nekog takvog, zanimalo zašto Đukanović i njegov kabinet nijesu mogli raskinuti ugovor sa Deripaskom (možda čak i plaćajući traženu cijenu tog razvoda od 50 miliona) dok su istovremeno EPCG omogućili – ,,prećutnom”, dakle nepostojećom odlukom – da državnom budžetu duguje deset miliona više. Konačno, premijer Đukanović kaže da je za neprovođenje vladinog ,,stava” kriv parlament.

Istovremeno, on kaže da ne zna da li će Vlada tražiti od parlamenta da joj odobri potrošnju 130 miliona eura koje je, bez plana i zakonskog rješenja, potrošila za vraćanje dugova Olega Deripaske i njegovih skrivenih partnera (zna li Milo Đukanović ko su vlasnici trećine CEAC-a, a smije li Veselin Vučković, v.d. državnog tužioca predsjedniku DPS-a postaviti to pitanje?)

Premijer Đukanović je, početkom nedjelje, opet ponovio da će Vlada ,,do posljednjeg trena procjenjivati da li je potrebno parlament i crnogorsku javnost opterećivati pitanjem rebalansa”. Pošto su nas već opteretili vraćanjem tuđih dugova, ne bi ovdašnjoj javnosti bilo suviše teško da podnese i to opterećenje. Alternativa je povratak u devedesete kada je isti ovaj Đukanović tvrdio kako će opozicija samo preko njega smijenjenog saznati kolike su državne devizne rezerve, kada su privatne firme Đukanovićevih kumova naplaćivale tranzitne takse i kontrolisale državne prihode i kada su se aluminijumom iz KAP-a plaćale granate koje je valjaonica u Sevojnu proizvodila za Vojsku RS pod komandom Ratka Mladića.

Danas premijer kaže kako KAP može da funkcioniše sa 500 ljudi (Kombinat ne može – Fabrika elektrolize i Anoda možda mogu, uz veliki napor zapošljenih). ,,Nadam se da će se stvoriti uslovi da KAP nastavi sa proizvodnjom i da najmanje 500 porodica, a kasnije i mnogo više njih budu korisnici direktnih benefita zaposlenosti u aliminijumskoj industriji”, rekao je Đukanović.

Šta su ,,direktni benefiti”, premijer nije precizirao tako da nam ostaje da pretpostavimo kako je mislio na redovnu mjesečnu zaradu i rizik od dobijanja aluminoze (profesionalno oboljenje iz reda plućnih bolesti).

Ako ne znamo šta premijer hoće, znamo šta neće. Tako tvrdi profesor Radulović. Ljut što vladajući DPS bježi od ideje nacionalizacije i restrukturiranja KAP-a, poslanik DF-a i potpredsjednik Skupštine kaže: ,,Đukanovićeva pogrešna politika koštala nas je preko milijardu eura, a time što neće da KAP bude državni pokazuje da nije raščistio sa starim partnerima. Prelazak KAP-a u državno vlasništvo za njega bi značio dupli teret. Morao bi da otkači tajkune i da restrukturira KAP. Nijedno ni drugo njegova vlada ne može”.

Skori rasplet potvrdiće, ili demantovati, profesora. Za sada, indikativno je da je DRI odustala od revizije dugova KAP-a, izgovarajući se tvrdnjom da je taj posao besmislen nakon proglašenja stečaja i bankrota te kompanije. Znači li to da je vlast, sakrivajući vlastite tragove, zabilježila makar jedan uspjeh?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo