Povežite se sa nama

MONITORING

Moldavka, neistinita priča

Objavljeno prije

na

Zarad dokazivanja sopstvene nevinosti, „ljudske superiornosti” i istine kao svog „saveznika”, prvooptuženi u ugašenom slučaju preprodaje i prisiljavanja na prostituciju Moldavke Svetlane Čebotarenko, nekadašnji zamjenik državnog tužioca Zoran Piperović, objavio je knjigu Moldavka, istinita priča. Na više od polovine rukopisa od 262 strane, autor, zbog „elementarne istine” i „ljudi koje voli”, objavljuje brojna dokumenta iz postupka: zapisnike o saslušanju, službene zabilješke, nalaze vještaka, izvještaje, ugovore… Samo, Piperović ne publikuje jedan od najintresantnijih papira. Onaj, koji je sačinjen prije svih: Zapisnik o ispitivanju okrivljenog. Njega.

Piperović, sada advokat, nudi javnosti sljedeće zapisnike o saslušanju, hronološki: oštećene Svetlane Čebotarenko od 3. 12. 2002. godine u krivičnom postupku protiv, takođe okrivljenog, Irfana Kurpejovića; svjedoka Mila Đukanovića od 6. 12. 2002. godine; Svetlane Čebotarenko od 28. 12. 2002. godine; svjedoka Nasera Boneštaja od 10. 01. 2003. godine; svjedoka Jovice Đokića od 21. 01. 2003. godine i svjedoka Božidara Vukčevića od 24. 01. 2003. godine.

Kako bi bio potpun, Piperović u knjizi navodi i dokumenta, kao i djelove dokumenata, koja nije objavio. To su: dio zapisnika od 3. 12. 2002. godine; dijalog sudije Ane Vuković i S.Č. sa zapisnika od 4.12. 2002. godine; dio istog zapisnika, od 4. 12. 2002. godine, započet u 10 sati i 30 minuta; zapisnik od 8. 12. 2002. godine.

Niti u navedenim dokumentima, koja je u knjizi priložio Piperović, niti u navedenom spisku neobjavljenih dokumenata, nema Zapisnika o ispitivanju okrivljenog, Zorana Piperovića! To je, ujedno, prvi službeni zapisnik o ispitivanju bilo kog aktera u cijeloj aferi „S.Č.”, sačinjen na dan Piperovićevog hapšenja, 01.12. 2002. godine.

Monitor je došao do Zapisnika, koji je sastavljen pred istražnim sudijom Osnovnog suda u Podgorici Anom Vuković, u „krivičnom postupku protiv Piperović Zorana i dr. zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo iz čl. 251 KZ SRJ u vezi čl. 201-a Zakona o izmjenama i dopunama KZ RCG.”

Piperović nije slučajno izostavio pomenuti dokument. Radi se o papiru koji na najbolji mogući način pokazuje koliko se, zapravo, može vjerovati autoru. Na drugoj strani Zapisnika, od ukupno četiri (svaku je, na dnu, uredno potpisao Piperović), osumnjičeni u svojoj odbrani, između ostaloga, navodi: „Nikada se u životu nijesam služio kletvom i zakletvom ali se sada kunem u živote svoje dvoje djece, dva sina koji su mi sve na svijetu da nikakve veze nemam sa izvršenjem djela koja su mi krivičnom prijavom stavljena na teret. Zapravo, takve radnje su za mene nešto najnečasnije što bi čovjek mogao da uradi, to nije moj svijet, to je daleko od mene, inače nikada u životu nijesam, a čak nijesam imao ni potrebu da plaćam žene radi dobijanja seksualnih usluga.”

Na posljednjoj strani Zapisnika, tek nakon pitanja Suda (!), Piperović odgovara: „Ja sam otprilike 4 puta mjesečno posjećivao ovaj klub (Oskar, noćni klub – striptiz bar, prim. aut.) i to sa društvom iz Amadeusa odemo nas 5-6, gdje smo nakon zatvaranja ostalih lokala dolazili tamo, ostajali po sat-dva. Ja sam 3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta, mislim da se zvala Cveta, za ovu drugu ne znam kako se zvala. Ova Cveta je bila atraktivna, znam da je imala mnogo mušterija.” I, još: „Inače, mislim da ne poznajem ni jednu Moldavsku državljanku, jedino možda postoji mogućnost da je ova Cveta sa kojom sam imao seksualne odnose Moldavska državljanka.”

Dakle, vjerovali ili ne: na drugoj strani Piperović kaže kako „nikada u životu nije, a čak nije imao ni potrebu da plaća žene radi dobijanja seksualnih usluga”, dok na posljednjoj strani Zapisnika, stoji zabilježeno kako je „3-4 puta ukupno koristio usluge ovih djevojaka, tačnije imao seksualne odnose i to sa jednom djevojkom tri puta…”!

Navedeni, veoma važan, Zapisnik – koji iz očiglednih razloga ne želi integralno da objavi – Piperović u knjizi interpretira na svoj način, kako njemu odgovara. Autor, na strani 24 knjige, ovako opisuje prvo ispitivanje kod sutkinje Vuković, koje je pretočeno u Zapisnik: „Izgovaram rečenicu koje se stidim. Zbog dvije stvari. Zbog povoda koji ju je prouzrokovao i zbog osobe pred kojom sam je rekao. Naime, kazao sam: ‘Groba mi mog pokojnog oca i života mi dva sina, ako znam o čemu vi pričate’. I sad osjećam, dok ispisujem ove redove, stid i nelagodu. Moldavka i kletva u djecu. Moldavka i kletva u mog dobrog oca. Bože, oprosti. Sudija ide dalje i pita isto ono što me je pitao inspektor Dževad Kožar. Dobija isti odgovor. Pita i da li sam posjećivao noćni klub Oskar. Dobija potvrdan odgovor. – Koliko puta? – Koliko hoćeš. – I šta ste tamo radili? – Ono što tamo rade muškarci.”

Iz navedenoga očigledno je: za potrebe svoje istine, iznijete u knjizi (čiji je sam urednik i izdavač), Piperović frizira Zapisnik. Iako manje bitno, nije zgorega pomenuti: nigdje se u Zapisniku ne spominje Piperovićev otac, niti je zabilježeno da se Piperović kleo u njega. Drugo, bitno: na pitanje sutkinje o tome da li je posjećivao noćni klub Oskar, Piperović nije, kako tvrdi u knjizi, dao samo potvrdan odgovor. Vidjeli smo u Zapisniku: Piperović je prvobitno dao potpuno negativan odgovor, pa, potom, na dodatno pitanje sutkinje – potvrdan! Kako mu, nakon toga, vjerovati?

Na drugom mjestu, strana 48, Piperović dodatno briše tragove svoje izjave sa ispitivanja:

„I zato, dok ležim i mislim o dvoličnosti, pada mi na um i dio mog iskaza kod Ane Vuković. Jesam li morao da priznam da sam bio u Oskaru? Kvari li to sliku o meni? Mora li se biti iskren? Šta ako ti iskrenost ne pomogne, već naprotiv, vezanome, otežava položaj? Držao sam da kod sudije, kada sam vidio zlo meni namijenjeno, budem istinit. Da u svojim očima, drugim čulima i mozgu ne ostavim trunku nečega što bi značilo da lažem. Da sam slagao, sve bih morao. Ostavio bih kod onih koji me znaju sumnju i za druge stvari.”

Opet Piperović ćuti o dijelu iskaza u kojem nije govorio istinu. Koji sada, objavljen, njegovim riječima rečeno – „ostavlja sumnju za druge stvari.”

Piperović Đukanovića dovodi u nezgodnu poziciju opisujući kada se on zakleo njegovoj ženi, Vesni, da ne zna ko je Svetlana Čebotarenko. Piperović, na 61. strani, piše: „Kaže (njegova supruga – prim. aut.) da joj je Đukanović u jednom trenutku kazao: ‘Kunem Vam se u jedno dijete da ne znam ko je ta žena.’ Piperović zaključuje: „I ja i Đukanović se ne bi kleli u najmilije”. Za Piperovića imamo – dokaz.

Piperović nije samo u knjizi izostavio Zapisnik o sopstvenom saslušanju, sa ciljem prikrivanja pune istine. Autor je medijima, među kojima je i Monitor, više puta, kako tokom same istrage (dok je objavljivanje dokumenata bilo zabranjeno), tako i u godinama koje su uslijedile, dostavljao selektirana dokumenta. Bez papira koji naša redakcija sada posjeduje.

Za takve medije, koji nijesu nasijedali na Piperovićevu zamku u vidu dozirano dostavljenih spisa predmeta, on u knjizi, na strani 101., navodi: ,,Kako ostati bastion istine i pravde, a uhvatiti sebe u epskoj laži. Laži koja te za vazda diskvalifikuje kao poštenoga.” Puška plemenita.

Piperović je inače opsjednut važnošću istine: ,,Ako si za istinu, uvijek je podrži. A najviše kada ti se ne dopada. Tek tada si pravi i iskreni borac za istinu. U svakoj drugoj varijanti si manipulant. Dosljednost u istini je jedina stvar koja te čini istinskim poklonikom. Istina je jedina stvar kod koje nema i ne smije da ima odstupanja iz ovog ili onog interesa i razloga.”

Što bi rekao pjevač Bora Đorđević – teoretski dobro zvuči, malčice je drukčije u praksi. Onoj Piperovićevoj. Vidimo to najbolje u Zapaisniku o njegovom ispitivanju. Koji je pokušao da sakrije ne bi li sebe prikazao kao nemoćnu žrtvu vjenčanu – istinom.

Doprinos pravničkoj kulturi

Nakon afere „S.Č.” Piperović je promptno razriješen dužnosti zamjenika državnog tužioca. Sada se, u knjizi, izruguje takvoj odluci viših institucionalnih instanci. Ironično piše: „Ja sam priznao, čoče, kod sudije da sam bio u Oskaru. Što me diskvalifikuje kao tužioca. Ovdje te samo to može diskvalifikovati. To je udar na obraz crnogorski…”

U Zapisniku o ispitivanju okrivljenog, do kojeg je došao Monitor, Piperović posredno priznaje mogućnost sopstvene moralne odgovornosti zbog korišćenja usluga prostitutki: „Mislim da ovo što sam uradio, tj. tačnije koristio seksualne usluge za novac, ovih djevojaka nije ništa što bi bilo inkriminisano, posebna je priča da li je moralno, misleći na mene kao porodičnog čovjeka.”

To što se ispostavilo da je, dok je obavljao jednu od najviših javnih funkcija u zemlji, redovno posjećivao javne kuće (čiji je rad nezakonit!) i koristio tamošnje usluge, nije mu smetalo da se nedavno javi na konkurs za vrhovnog državnog tužioca, nasljednika Ranke Čarapić. Prijava je odbijena zbog, kako je navedeno, nepotpune dokumentacije.

Pitanje je da li Piperović, prema slovu Zakona o advokaturi i Kodeksu profesionalne etike advokata Crne Gore, nakon svega što je o njemu isplivalo u javnost, uopšte može obavljati i advokatski posao. U članu 5 Zakona o advokaturi, koji se tiče uslova za bavljenje advokaturom, stav 6, stoji da ,,pravo upisa u imenik advokata ima lice koje je dostojno za bavljenje advokaturom u skladu sa Kodeksom profesionalne etike advokata.”

Pod odjeljkom Profesionalni ugled u Kodeksu profesionalne etike advokata, članu 5, stoji: ,,Smatraće se da advokat i lice koje želi da postane advokat nisu dostojni povjerenja za obavljanje advokatske profesije, ukoliko javno narušavaju ili su narušavali ugled advokature.” I, na drugom mjestu: ,,Pri obavljanju advokatske profesije, u drugim javnim aktivnostima i u privatnom životu, kada je ovaj dostupan uvidu i ocjeni javnosti, advokat je dužan da čuva ugled advokature i vlastiti ugled, i da nastoji da doprinosi opštoj pravničkoj kulturi.”

Piperovićeva knjiga vrvi od elementarne nepismenosti i prostakluka: ,,volja guzici”, ,,jebeš razlog”, ,,jebem ti tu međunarodnu grupu…”, ,,jebenu paklicu žvake…”, ,,odlučili da me zajebavaju”, ,,u prkno meću”, ,,provod ti jebem”, ,,puvaju u dupe…”, ,,nijesam ni u govnima…”, ,,…u pizdu materinu…”…To valjda spada u – stil.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo