Povežite se sa nama

MONITORING

Afera Snimak i drugi strahovi

Objavljeno prije

na

Pokaže se tako, s vremena na vrijeme, da udarnički rad različitih krakova režima nije dovoljan. Bledunjava su im objašnjenja, jadni argumenti, stvarnost uporno uspijeva da se izmigolji iz tunela manipulacija. Onda na scenu stupi šef režima i objavi smjernice. Poslije samo, novom snagom, odjekuje iz svakog partijskog šrafa.

Vrijedno je ovih dana radio predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Proglasio je da je afera Snimak završena.

,,Opet se potencira pitanje političke odgovornosti za aferu Snimak. Kakve političke odgovornosti? Da li je parlament stavio tačku na to pitanje, očekujete li da će DPS da prihvati sugestiju naše političke konkurencije što da radimo unutar naših redova – da se diferenciramo kao u dobra stara komunistička vremena. Za nas je to završeno”, objasnio je Đukanović na Radiju Crne Gore. Ono što smo čuli, nijesmo čuli.

U Skupštini, odgovarajući na poslanička pitanja Đukanović je ponovo ,,objasnio” – afera Snimak lansirana od političke konkurencije, sa ciljem javnog suđenja DPS-a, u namjeri da se pospješi smjena vlasti u Crnoj Gori i da se osujeti progres države na putu integracija, kako bi se Vlada držala u poziciji permanentno optuženog pred EU i međunarodnom zajednicom. U Izvještaju o napretku Crne Gore Evropska komisija je konstatovala da treba adresirati političku odgovornost u aferi Snimak.

Đukanović je protumačio da je epilog parlamentarne istrage o aferi Snimak da se nijedna tvrdnja nije potvrdila i da nijedna nije mogla da dobije ni najmanju natpolovičnu većinu u radu Anketnog odbora.

,,Da je bilo poštenog pristupa, Anketni odbor bi mogao rad zaključiti samo jednom rečenicom – da nije dobio nijedan argument za tvrdnje opozicije”, rekao je Đukanović.

Jednako realno Đukanović je mogao proglasiti da Sunce prekjuče nije izlazilo. Ne postoji tvrdnja koja treba da se potvrđuje, nema čarobnog štapića koji može izbrisati tonske zapise sa sjednica partijskih organa na kojima su se viđeni DPS-ovci utrkivali u predlaganju manipulacija kojima se može doći do glasova. Jednako tako, činjenica da se rad Anketnog odbora završio tehničkim izvještajem ne mijenja fakat da su prvaci DPS-a bjesomučno lagali kako ustvari nijesu govorili ono što su govorili.

,,Kroz ovaj program zaposlićemo prije svega članove DPS-a. Jedan zaposleni to su četiri glasa. Ako uspijemo da zaposlimo našeg čovjeka, smanjili smo njima jedan glas a nama povećali”, govorio je pred partijskim drugovima poslanik Zoran Jelić. Pred Anketnim odborom je tvrdio da se ,,naši” odnosilo na građane Crne Gore.

Ipak, predsjednik DPS-a je proglasio: ,,Svako insistiranje na nastavku priče o aferi Snimak predstavljalo bi atak na kredibilitet institucija, pa i parlamenta, koji je na prijedlog Anketnog odbora donio odluku o tome”. Ko drukčije kaže, kleveće i laže.

Proglašavajući se zaštitnikom institucija, Đukanović je pokušajima marginalizacije Snimka dodao novi sloj – banalnu prijetnju. Ko govori o kriminalu i korupciji, ko pominje preispitivanje privatizacija, kome bode oči sumnjivo bogatstvo predsjednikove okoline i ko pominje Snimak, kvalifikuje se za neprijatelja Crne Gore.

Uostalom, prema viđenju Đukanovića, da biste imali svoje mišljenje ili predlog, morate biti kvalifikovani. Politička konkurencija DPS-a, bilo u opoziciji ili u okviru vladajuće koalicije, nije kvalifikovana da daje preporuke i ne može ih podučavati „partija koja na izborima dobija pet, sedam ili devet odsto”.

Tvrdeći da svoju partiju nije prepoznao kao neku koja ima tako mali postotak birača, Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić rekao je kako je pitanje je li afera Snimak završena, nije pitanje za njega nego za Evropsku komisiju. ,,Iz Komisije su naveli da očekuju da se nastavi i u pravnom i u političkom pravcu ta priča. Komisija to pita na evropski način i ako nema pojedinačne odgovornosti moglo bi se misliti da je to organizovana aktivnost neke partije”, rekao je Krivokapić, vjerovatno u tom trenutku koncentrisan na svoju funkciju predsjednika Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope. Da je bliže, možda bi i sam imao sud o tome, je li, zaboga, riječ o organizovanoj aktivnosti.

Krivokapić je nedavno ponovio i priču o tome kako su jedini put do nove parlamentarne većine u Crnoj Gori – novi izbori. U uslovima koje je precizno predočio Snimak, novi izbori zapravo su novo polje za nasilje i likvidaciju slobodne volje građana. Formiranje prelazne vlade ograničenog trajanja koja bi stvorila uslove za slobodne izbore – put je koji Krivokapić namjerno neće da vidi.

Pored ,,završavanja” Snimka i prekorijevanja koalicionog partnera Đukanović je obradio i temu ,,onih” koji mu preporučuju da se povuče „da bi mogao da sačuva svoju slobodu”. Za početak krstio je profesora Miodraga Perovića ,,vođom medijske mafije”. Uporedite – to je omiljena kovanica režimskih medijskih agenata. U mračnim krugovima perača prošlosti sve će teže biti razaznati liniju između operativaca i nalogodavaca. Jednom dušom dišu.

,,Mnogo puta do sada u svom političkom iskustvu sebi sam dozvoljavao da kritikujem i da istovremeno komentarišem izjave, očigledno, političkih marginalaca. Ovdje je riječ o jednom uplašenom čovjeku koji se našao u čudu nakon suočavanja sa onim što su pisani tragovi insajdera, dakle ljudi koji su zajedno sa njim učestvovali u stvaranju medija koji su se, nažalost, sada izrodili u medijske monstrume i u materijalnu osnovu medijske mafije u Crnoj Gori”, rekao je Milo Đukanović. Živa istina. Sad vi nagađajte ko koga citira. I ponavljajte u sebi – medijski monstrumi i premijer, sirak tužni bez iđe ikoga.

Ovoliko nasilje nad stvarnošću najbolji je znak da je Đukanović u panici. Povratak afere Snimak, shvatio je kao poruku EK da bi dogledno vrijeme on mogao doći na red. Da žrtvuje nekoga od saboraca iz Snimka, ne usuđuje se – to bi obeshrabrilo partijske i ostale štitonoše, pokazalo im da je vođa slab. Krenula bi bježanija.

Prosto je čovjek odlučio da sopstvenu prošlost zamijeni boljom i u tom poslu ne sprečava ga nijedan udarac u zid stvarnosti. Državni je i njegov lični neprijatelj svako ko odbije da zaboravi Đukanovićev doprinos ,,jednom zauvijek” razgraničavanju sa Hrvatima, njegovo kreativne domete u tranzitu cigareta, njegove zasluge za uspostavljanje punog jedinstva partije i države.

Tokom rasprave u parlamentu Đukanović je kazao: ,,Niko ne može pobjeći od suda vremena, pa će vrijeme pokazati ko je doprinosio strateškim i nacionalnim interesima Crne Gore, a ko ne”. Tačno tako. Samo, malo prije te parnice – čeka njega i ovozemaljski sud. Sluti on to. Nema tih čudotvoraca koji mu s vrata mogu skinuti aferu Snimak i zločin deportacija, BiH izbjeglica. I, nikako da shvati – fer suđenje, već danas za njega je najbolja ponuda.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo