Povežite se sa nama

MONITORING

Afera Snimak i drugi strahovi

Objavljeno prije

na

Pokaže se tako, s vremena na vrijeme, da udarnički rad različitih krakova režima nije dovoljan. Bledunjava su im objašnjenja, jadni argumenti, stvarnost uporno uspijeva da se izmigolji iz tunela manipulacija. Onda na scenu stupi šef režima i objavi smjernice. Poslije samo, novom snagom, odjekuje iz svakog partijskog šrafa.

Vrijedno je ovih dana radio predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Proglasio je da je afera Snimak završena.

,,Opet se potencira pitanje političke odgovornosti za aferu Snimak. Kakve političke odgovornosti? Da li je parlament stavio tačku na to pitanje, očekujete li da će DPS da prihvati sugestiju naše političke konkurencije što da radimo unutar naših redova – da se diferenciramo kao u dobra stara komunistička vremena. Za nas je to završeno”, objasnio je Đukanović na Radiju Crne Gore. Ono što smo čuli, nijesmo čuli.

U Skupštini, odgovarajući na poslanička pitanja Đukanović je ponovo ,,objasnio” – afera Snimak lansirana od političke konkurencije, sa ciljem javnog suđenja DPS-a, u namjeri da se pospješi smjena vlasti u Crnoj Gori i da se osujeti progres države na putu integracija, kako bi se Vlada držala u poziciji permanentno optuženog pred EU i međunarodnom zajednicom. U Izvještaju o napretku Crne Gore Evropska komisija je konstatovala da treba adresirati političku odgovornost u aferi Snimak.

Đukanović je protumačio da je epilog parlamentarne istrage o aferi Snimak da se nijedna tvrdnja nije potvrdila i da nijedna nije mogla da dobije ni najmanju natpolovičnu većinu u radu Anketnog odbora.

,,Da je bilo poštenog pristupa, Anketni odbor bi mogao rad zaključiti samo jednom rečenicom – da nije dobio nijedan argument za tvrdnje opozicije”, rekao je Đukanović.

Jednako realno Đukanović je mogao proglasiti da Sunce prekjuče nije izlazilo. Ne postoji tvrdnja koja treba da se potvrđuje, nema čarobnog štapića koji može izbrisati tonske zapise sa sjednica partijskih organa na kojima su se viđeni DPS-ovci utrkivali u predlaganju manipulacija kojima se može doći do glasova. Jednako tako, činjenica da se rad Anketnog odbora završio tehničkim izvještajem ne mijenja fakat da su prvaci DPS-a bjesomučno lagali kako ustvari nijesu govorili ono što su govorili.

,,Kroz ovaj program zaposlićemo prije svega članove DPS-a. Jedan zaposleni to su četiri glasa. Ako uspijemo da zaposlimo našeg čovjeka, smanjili smo njima jedan glas a nama povećali”, govorio je pred partijskim drugovima poslanik Zoran Jelić. Pred Anketnim odborom je tvrdio da se ,,naši” odnosilo na građane Crne Gore.

Ipak, predsjednik DPS-a je proglasio: ,,Svako insistiranje na nastavku priče o aferi Snimak predstavljalo bi atak na kredibilitet institucija, pa i parlamenta, koji je na prijedlog Anketnog odbora donio odluku o tome”. Ko drukčije kaže, kleveće i laže.

Proglašavajući se zaštitnikom institucija, Đukanović je pokušajima marginalizacije Snimka dodao novi sloj – banalnu prijetnju. Ko govori o kriminalu i korupciji, ko pominje preispitivanje privatizacija, kome bode oči sumnjivo bogatstvo predsjednikove okoline i ko pominje Snimak, kvalifikuje se za neprijatelja Crne Gore.

Uostalom, prema viđenju Đukanovića, da biste imali svoje mišljenje ili predlog, morate biti kvalifikovani. Politička konkurencija DPS-a, bilo u opoziciji ili u okviru vladajuće koalicije, nije kvalifikovana da daje preporuke i ne može ih podučavati „partija koja na izborima dobija pet, sedam ili devet odsto”.

Tvrdeći da svoju partiju nije prepoznao kao neku koja ima tako mali postotak birača, Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić rekao je kako je pitanje je li afera Snimak završena, nije pitanje za njega nego za Evropsku komisiju. ,,Iz Komisije su naveli da očekuju da se nastavi i u pravnom i u političkom pravcu ta priča. Komisija to pita na evropski način i ako nema pojedinačne odgovornosti moglo bi se misliti da je to organizovana aktivnost neke partije”, rekao je Krivokapić, vjerovatno u tom trenutku koncentrisan na svoju funkciju predsjednika Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope. Da je bliže, možda bi i sam imao sud o tome, je li, zaboga, riječ o organizovanoj aktivnosti.

Krivokapić je nedavno ponovio i priču o tome kako su jedini put do nove parlamentarne većine u Crnoj Gori – novi izbori. U uslovima koje je precizno predočio Snimak, novi izbori zapravo su novo polje za nasilje i likvidaciju slobodne volje građana. Formiranje prelazne vlade ograničenog trajanja koja bi stvorila uslove za slobodne izbore – put je koji Krivokapić namjerno neće da vidi.

Pored ,,završavanja” Snimka i prekorijevanja koalicionog partnera Đukanović je obradio i temu ,,onih” koji mu preporučuju da se povuče „da bi mogao da sačuva svoju slobodu”. Za početak krstio je profesora Miodraga Perovića ,,vođom medijske mafije”. Uporedite – to je omiljena kovanica režimskih medijskih agenata. U mračnim krugovima perača prošlosti sve će teže biti razaznati liniju između operativaca i nalogodavaca. Jednom dušom dišu.

,,Mnogo puta do sada u svom političkom iskustvu sebi sam dozvoljavao da kritikujem i da istovremeno komentarišem izjave, očigledno, političkih marginalaca. Ovdje je riječ o jednom uplašenom čovjeku koji se našao u čudu nakon suočavanja sa onim što su pisani tragovi insajdera, dakle ljudi koji su zajedno sa njim učestvovali u stvaranju medija koji su se, nažalost, sada izrodili u medijske monstrume i u materijalnu osnovu medijske mafije u Crnoj Gori”, rekao je Milo Đukanović. Živa istina. Sad vi nagađajte ko koga citira. I ponavljajte u sebi – medijski monstrumi i premijer, sirak tužni bez iđe ikoga.

Ovoliko nasilje nad stvarnošću najbolji je znak da je Đukanović u panici. Povratak afere Snimak, shvatio je kao poruku EK da bi dogledno vrijeme on mogao doći na red. Da žrtvuje nekoga od saboraca iz Snimka, ne usuđuje se – to bi obeshrabrilo partijske i ostale štitonoše, pokazalo im da je vođa slab. Krenula bi bježanija.

Prosto je čovjek odlučio da sopstvenu prošlost zamijeni boljom i u tom poslu ne sprečava ga nijedan udarac u zid stvarnosti. Državni je i njegov lični neprijatelj svako ko odbije da zaboravi Đukanovićev doprinos ,,jednom zauvijek” razgraničavanju sa Hrvatima, njegovo kreativne domete u tranzitu cigareta, njegove zasluge za uspostavljanje punog jedinstva partije i države.

Tokom rasprave u parlamentu Đukanović je kazao: ,,Niko ne može pobjeći od suda vremena, pa će vrijeme pokazati ko je doprinosio strateškim i nacionalnim interesima Crne Gore, a ko ne”. Tačno tako. Samo, malo prije te parnice – čeka njega i ovozemaljski sud. Sluti on to. Nema tih čudotvoraca koji mu s vrata mogu skinuti aferu Snimak i zločin deportacija, BiH izbjeglica. I, nikako da shvati – fer suđenje, već danas za njega je najbolja ponuda.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo