Povežite se sa nama

MONITORING

Anatomija Milove hajke

Objavljeno prije

na

Nekadašnji šef Biroa za komunikacije u Vladi Zorana Đinđića i ,,ključni medijski savjetnik Stanka Subotića Caneta” (citat Aleksandra Tijanića), kontroverzni Vladimir Beba Popović, sljedeće sedmice demonstriraće zbog čega je početkom godine doveden u Crnu Goru. Jedan je cilj: orkestriranje medijskog gušenja svega što ne govori, ne piše i ne misli kako sedmostrukom premijeru Milu Đukanoviću godi.

Popovićev, u martu osnovani, Institut za javnu politiku u saradnji sa nekoliko režimu bliskih medijskih udruženja, te uz direktnu podršku Vlade Crne Gore – Ministarstva kulture Branislava Mićunovića i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Suada Numanovića, od utorka organizuje trodnevnu medijsku konferenciju pod nazivom Riječ, slika i neprijatelj.

Zapisali su, skromno, da je riječ o skupu koji je zamišljen kao ,,jedan od najvećih medijskih događaja na našim prostorima u protekloj deceniji” i koji ima za cilj da okupi više od 150 medijskih stručnjaka i novinara iz svih djelova Zapadnog Balkana i Evropske unije. Prvi put, navodi Popović i njegovi, u Crnoj Gori biće otvorena tema političke instrumentalizacije u medijima.

Lijepo zvuči: ,,Nužnost organizovanja ovakve konferencije ogleda se prije svega u činjenici da pojavom novih tehnologija i naglom ekspanzijom korišćenja medija i javnih glasila u lične, političke i poslovne svrhe, termin nezavisni medij prijeti da potpuno izgubi smisao…”.

Kada se detaljno pogleda ko su organizatori, saradnici i podržavaoci predstojeće, finansijski više nego ,,teške” konferencije – od umivenih riječi u domenu medijske teorije, moderno uređenog sajta i opsežne reklamne kampanje, ostaje razgolićena namjera: udariti svim raspoloživim silama i sredstvima na nezavisne crnogorske medije, naročito Monitor i Vijesti, kritičke intelektualce i nepodesne predstavnike NVO. Pojedince. To je agenda skupa.

Vladimir Popović je čovjek kojeg pojedini, ne baš zanemarljivi i neprimjetni krugovi u regionu, sumnjiče za odgovornost u Đinđićevoj likvidaciji, zbog nečinjenja; osoba kontroverzne biografije – od garderobera i šefa sale na brodu Savski galeb, preko radnika Milana Beka i Đinđićevog ,,velikog vezira” zaduženog za sve: od nabavki Zoranovih odijela do visoke politike; do medijskog savjetnika Đukanovićevog prijatelja još iz duvanskih dana Stanka Subotića Caneta, sve do, sada – jednog od omiljenih vladinih predstavnika nevladinih organizacija.

Glavni organizator Konferencije Riječ, slika i neprijatelj Popovićev Institut za javnu politiku na spisak crnogorskih nevladinih organizacija zaveden je dvanaestog februara, da bi osamnaest dana kasnije, uoči izbora za predsjednika Crne Gore (!), počeo sa radom.

Spisak osnivača Instituta indikativan je: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge ministra kulture Branislava Mićunovića, čije ministarstvo, sada, i zvanično stoji iza konferencije Riječ, slika i neprijatelj. Zatim, Sehad Čekić, od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na predmetu Filmska produkcija. Dekanica Fakulteta: opet Radmila Vojvodić. U sastavu programskog tima je i Pavle Goranović, nekadašnji savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića, sadašnji direktor Zavoda za školstvo.

Među narečenima osim Borisa Popovića, je i Nikola Samardžić, istoričar, jedan od osnivača i bivši član Predsjedništva Liberalno demokratske partije Čedomira Jovanovića, sa kojim Đukanović ima dobre odnose. Samardžićev Liberalni pokret Srbije (LPS), sve češće se aktivno uključuje u crnogorska politička zbivanja. Na Đukanovićevoj strani. Eklatantan primjer: na sajtu Pokreta, na udarnom mjestu, među banerima Evropske unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, postavljen je link sa logom – Demokratske partije socijalista.

U ekipi je i univerzitetski profesor iz Beograda Stevan Lilić. Iako, ranije, uglavnom bez profesionalnih dodirnih tačaka sa Crnom Gorom, priključen je: predsjednik je Upravnog odbora Instituta. Već je pokazao zavidanu agilnost u napadu na kritički nastrojena glasila i NVO. Tako, u septembarskom saopštenju za javnost piše da Vladimir Popović nije verbalno nasrnuo na ekipu Vijesti.

Na drugom mjestu, Lilić tvrdi kako je ,,cjelokupan čin navodnog napada iskonstruisan u redakciji Vijesti”. Lilić dodaje kako je ono što je najviše zaboljelo ,,biznis grupu Vijesti – NVO sektor” konferencija za medije, koja ,,suprotno uvreženom mišljenju, nema za cilj satanizaciju jedne a glorifikovanje druge strane, već otvaranje teme medijske sekuritizacije, kao i javnu, otvorenu i nepristrasnu diskusiju više od 200 novinara, profesora i medijskih stručnjaka…” Ni da je portparol DPS-a Časlav Vešović.

Institut za javnu politiku nije sam. U organizaciji konferencije, pomaže mu domaća režimska agentura, uključena u Lilićev Upravni odbor konferencije: Slavko Mandić iz Asocijacije komercijalnih elektronskih medija Crne Gore (AKEM), Nikola Vujanović na čelu Društva crnogorskih novinara, ujedno član savjeta TVCG i Amer Ramusović ispred Udruženja lokalnih štampanih medija Crne Gore, šta god to značilo.

Društvo navedenima, u okviru Upravnog odbora, prave: ispred Ministarstva kulture Željko Rutović, rođeni brat dugogodišnje direktorice TVCG Radojke Rutović; Irena Bošković iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava; Budimir Damjanović ispred regionalnog časopisa Medijska kultura; advokat Nikola Martinović; pomenuti Stevan Lilić iz Institut za javnu politiku.

Tu je i prvi čovjek Udruženja nezavisnih elektronskih medija (UNEM) Ranko Vujović, ispred Medijskog savjeta za samoregulaciju (MSS), osnovanog marta 2012. godine. Nije slučajno MSS u Upravnom odboru Popovićeve konferencije Riječ, slika i neprijatelj. Riječ je o bastionu prorežimskih glasila. Osnivači MSS-a su: RTV Atlas Đukanovićevog druga sa basketa, tajkuna Duška Kneževića, državna Pobjeda, TV Montena Đura Vučinića, Antena M Darka Šukovića, Analitika Draška Đuranovića, člana savjeta TVCG…

Podsjećanje: nakon formiranja portala Vijesti režim je odgovorio Đuranovićevim portalom Analitika, u koji se, iako neuporedivo manje posjećenom, sliva gro novca rezervisanog za reklamiranje državnih institucija (Vlada, Skupština…) na portalima. Svojevremeno, dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu njegove supruge, država prebacuje na poreske obveznike!

Đuranovićev kolega, između ostalog i u MSS-u, Darko Šuković, uvezuje prorežimski televizijski prostor. Njegova Živa istina, isprva je emitovana na televiziji Đukanovićevog kuma, sada direktora TVCG Rada Vojvodića – televiziji IN, potom na televiziji Đukanovićevog druga Duška Kneževića – televiziji Atlas, da bi ove sezone počela emitovanje istovremeno na dvije televizije (uz brojna repriziranja) – na televiziji Prva i televiziji Atlas. Po potrebi, Đuranovićeve žive istine, o trošku poreskih obveznika reemituje državna televizija. Iz našeg džepa.

Osim upravnog, tu je i programski odbor konferencije. Ista priča, isti kriterijumi: bivši direktor TVCG, sada kolumnista njihovog portala Branko Vojičić; asistent na predmetu Upravno pravo i savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore Dražen Cerović, zaposlen na Pravnom fakultetu, istom onom, koji je, za potrebe prvog dana privatne Popovićeve Konferencije, ustupio državni amfiteatar; književnik i savjetnik prvog čovjeka Skupštine i SDP-a Ranka Krivokapića, Andrej Nikolaidis; novinarka Gordana Borović; književnik Milorad Popović, izdavač knjige (preciznije – pamfleta) Šemsudina Radončića Anatomija jedne hajke.

Radončić je, ostaće upamćeno, autor dva potpuno oprečna dokumentarna filma o bivšem policijskom inspektoru Slobodanu Pejoviću, koji je prvi progovorio o deportacijama bosanskih izbjeglica početkom devedesetih. Iako Pejovića, u prvom filmu (Karneval), promoviše za heroja jednog vremena, u drugom (Heroj našeg doba) svu krivicu zločina deportacija svaljuje na njega! Ništa Đukanović, nalogodavna odgovornost i politička pozadina. Kriv je Pejović, insajder, čovjek koji je u crnogorskoj pećini straha otkrio da je postojala depeša, naređenje, iz vrha. Pa premijer je bio – Đukanović.

Posljednji Radončićev uradak, vulgarni obračun sa kritički orijentisanim medijima i intelektualcima, koji vrvi od elementarne nepismenosti, biće, normalno, promovisan na konferenciji. Među svojima. Tome prethodi višemjesečna, sveopšta reklamna mašinerija Radončićevog pamfleta: desetine bilborda raznih veličina, spotovi na televizijama iz orbite režimske propagande, stranice Đukanovićevih štampanih glasila, plakati… Detalj: na dvije stranice teksta, recimo 34 i 35, Radončić riječi poput ,,sam”, ,,me”, ,,mene”, ,,moj”, ,,mi” ili ,,Šeki”, koristi tridesetak puta!

Riječi Šemsudina Radončića, date početkom aprila Pobjedi, slikovito otkrivaju suštinske ciljeve Popovićevog skupa zakazanog za 11. novembar. ,,Sa medijske scene, osim Monitora, koji će nestati za sljedećih nedjelju dana, nestaće i Vijesti.” U međuvremenu niko nije nestao, samo su ciljevi organizatora – ogoljeni.

Zna se: Radončićev brat, osnivač i vlasnik sarajevskog Dnevnog avaza te ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić, u odličnim je odonosima sa Đukanovićem.

Književnik Marko Vešović, jedan je od istaknutijih režimskih medijskih agenata na koje koordinator posla Vladimir Popović računa. Vešović je ušao u legendu tekstovima (često u koautorstvu sa Radončićem), objavljivanim u državnoj Pobjedi, u kojima je protivnike režima čašćavao riječima poput: ,,popuši”, ,,ispiša”, ,,budaletina”, ,,kurac”, ,,avetinja”, ,,krme”, ,,goveče”, ,,splačina”, ,,kučka”, ,,bitanga”, ,,nesoj”, ,,ljudski izmet”… Ili, za žene: ,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Da bi mreža mafije i medija bila sveobuhvatna i regionalna, Vešovićeve, ali i tekstove drugih sa ovog podugačkog spiska, preuzima partnerski sajt za ,,tržište” Srbije, E-novine. Iza njega stoji Petar Luković. Vrijedi podsjetiti: značajno mjesto na stranici E-novina posvećeno je konstantnoj odbrani Stanka Subotića Caneta (višejezično: francuski, engleski), osvjedočenom Đukanovićevo prijatelju iz duvanskih dana za kojim je u Srbiji dugo bila rapisna potjernica zbog sumnje da je švercom cigareta oštetio budžet. Luković je, uredno, na svoj sajt, postavio i baner Instituta za javnu politiku Bebe Popovića.

Ilustracija bratstva. Lukovićeve E-novine u avgustu objavljuju tekst naslovljen sa Prijatelji E-novina na okupu. Tekst prati fotografija fotoreporterke Pobjede Bojane Ćupić uhvaćena ,,u jednom podgoričkom restoranu”. Citat: ,,Zanimljivo društvo: ručali su Mijo Popović, Marko Vešović, Vladimir Beba Popović, Šeki Radončić i Miomir Mugoša. Razgovaralo se o medijskoj mafiji u Crnoj Gori, o pokretanju televizijskog programa za Podgoricu, ali i o regionalnim temama: o problemima e-novina sa ostacima bivšeg srbijanskog režima, o manipulacijama delova NVO-sektora koji ne može da prežali odlazak Tadića sa vlasti, o odnosima na medijskoj sceni u regionu…”.

U tekstu Luković prenosi izjavu podgoričkog gradonačelnika datu Pobjedi. Državni list u tom trenutku predvodi jedan od najlojalnijih medijskih vojnika režima Srđan Kusovac (nekadašnji Đukanovićev savjetnik, donedavno urednik Pobjede, sada šef Vladine kancelarije za odnose sa javnošću).

Mugoša objašnjava svrhu ,,prijateljskog” susreta: ,,Moj prijatelj Šeki traži mi za svoju novu knjigu, u kojoj raskrinkava madijske tajkune, dokumenta koja posjedujem. Nažalost, rekao sam mu da mu ta dokumenta, koja, cijenim, nema niko, pa ni Tužilaštvo, ne mogu ustupiti prije nego ih predočim tužiocu, a nadam se da će to biti skoro. Rekao sam mu da očekujem da konačno poslije usvajanja amandmana bude izabran vrhovni državni tužilac i da se konačno pokrene procesuiranje ekipe”.

Teme o procesuiranju režimskih neistomišljenika ne propušta Pink. Ta televizija preuzela je udarnu ulogu u blaćenju svih koji odbijaju da se povinuju diktatu vlasti. Nemoguće je ne uvidjeti logičnu vezu: negdje u isto vrijeme kada je u Crnu Goru uvezen Beba Popović, pokrenut je propagandni stroj Pink M-a, vlasnika Željka Mitrovića. Ističu se vijesti Minut, dva… koje se emituje na svakih sat. Danonoćno. Bez obzira što se u tom trenutku emitovalo, Farma ili Preljubnici.

Propagandnu mašineriju zdušno i sve žešće potpomaže i televizija 777, vlasništvo Lutrije Crne Gore, koju kontroliše Veselin Džigi Grbović. On je poslovni saradnik moćnog Branislava Mićunovića, čovjeka koji, prema raspoloživim podacima i indicijama, drži na okupu crnogorsko podzemlje. Mićunović je intimus premijera Đukanovića.

Mreža je razapeta, zbijaju se redovi, vojnici su na položaju. Imaju Đukanovićeve bebe sve na svojoj strani: i državu, i institucije, i mafiju, i moć, i novac. Samo jedno ne: istinu.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo