Nekadašnji šef Biroa za komunikacije u Vladi Zorana Đinđića i ,,ključni medijski savjetnik Stanka Subotića Caneta” (citat Aleksandra Tijanića), kontroverzni Vladimir Beba Popović, sljedeće sedmice demonstriraće zbog čega je početkom godine doveden u Crnu Goru. Jedan je cilj: orkestriranje medijskog gušenja svega što ne govori, ne piše i ne misli kako sedmostrukom premijeru Milu Đukanoviću godi.

Popovićev, u martu osnovani, Institut za javnu politiku u saradnji sa nekoliko režimu bliskih medijskih udruženja, te uz direktnu podršku Vlade Crne Gore – Ministarstva kulture Branislava Mićunovića i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Suada Numanovića, od utorka organizuje trodnevnu medijsku konferenciju pod nazivom Riječ, slika i neprijatelj.

Zapisali su, skromno, da je riječ o skupu koji je zamišljen kao ,,jedan od najvećih medijskih događaja na našim prostorima u protekloj deceniji” i koji ima za cilj da okupi više od 150 medijskih stručnjaka i novinara iz svih djelova Zapadnog Balkana i Evropske unije. Prvi put, navodi Popović i njegovi, u Crnoj Gori biće otvorena tema političke instrumentalizacije u medijima.

Lijepo zvuči: ,,Nužnost organizovanja ovakve konferencije ogleda se prije svega u činjenici da pojavom novih tehnologija i naglom ekspanzijom korišćenja medija i javnih glasila u lične, političke i poslovne svrhe, termin nezavisni medij prijeti da potpuno izgubi smisao…”.

Kada se detaljno pogleda ko su organizatori, saradnici i podržavaoci predstojeće, finansijski više nego ,,teške” konferencije – od umivenih riječi u domenu medijske teorije, moderno uređenog sajta i opsežne reklamne kampanje, ostaje razgolićena namjera: udariti svim raspoloživim silama i sredstvima na nezavisne crnogorske medije, naročito Monitor i Vijesti, kritičke intelektualce i nepodesne predstavnike NVO. Pojedince. To je agenda skupa.

Vladimir Popović je čovjek kojeg pojedini, ne baš zanemarljivi i neprimjetni krugovi u regionu, sumnjiče za odgovornost u Đinđićevoj likvidaciji, zbog nečinjenja; osoba kontroverzne biografije – od garderobera i šefa sale na brodu Savski galeb, preko radnika Milana Beka i Đinđićevog ,,velikog vezira” zaduženog za sve: od nabavki Zoranovih odijela do visoke politike; do medijskog savjetnika Đukanovićevog prijatelja još iz duvanskih dana Stanka Subotića Caneta, sve do, sada – jednog od omiljenih vladinih predstavnika nevladinih organizacija.

Glavni organizator Konferencije Riječ, slika i neprijatelj Popovićev Institut za javnu politiku na spisak crnogorskih nevladinih organizacija zaveden je dvanaestog februara, da bi osamnaest dana kasnije, uoči izbora za predsjednika Crne Gore (!), počeo sa radom.

Spisak osnivača Instituta indikativan je: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge ministra kulture Branislava Mićunovića, čije ministarstvo, sada, i zvanično stoji iza konferencije Riječ, slika i neprijatelj. Zatim, Sehad Čekić, od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na predmetu Filmska produkcija. Dekanica Fakulteta: opet Radmila Vojvodić. U sastavu programskog tima je i Pavle Goranović, nekadašnji savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića, sadašnji direktor Zavoda za školstvo.

Među narečenima osim Borisa Popovića, je i Nikola Samardžić, istoričar, jedan od osnivača i bivši član Predsjedništva Liberalno demokratske partije Čedomira Jovanovića, sa kojim Đukanović ima dobre odnose. Samardžićev Liberalni pokret Srbije (LPS), sve češće se aktivno uključuje u crnogorska politička zbivanja. Na Đukanovićevoj strani. Eklatantan primjer: na sajtu Pokreta, na udarnom mjestu, među banerima Evropske unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, postavljen je link sa logom – Demokratske partije socijalista.

U ekipi je i univerzitetski profesor iz Beograda Stevan Lilić. Iako, ranije, uglavnom bez profesionalnih dodirnih tačaka sa Crnom Gorom, priključen je: predsjednik je Upravnog odbora Instituta. Već je pokazao zavidanu agilnost u napadu na kritički nastrojena glasila i NVO. Tako, u septembarskom saopštenju za javnost piše da Vladimir Popović nije verbalno nasrnuo na ekipu Vijesti.

Na drugom mjestu, Lilić tvrdi kako je ,,cjelokupan čin navodnog napada iskonstruisan u redakciji Vijesti”. Lilić dodaje kako je ono što je najviše zaboljelo ,,biznis grupu Vijesti – NVO sektor” konferencija za medije, koja ,,suprotno uvreženom mišljenju, nema za cilj satanizaciju jedne a glorifikovanje druge strane, već otvaranje teme medijske sekuritizacije, kao i javnu, otvorenu i nepristrasnu diskusiju više od 200 novinara, profesora i medijskih stručnjaka…” Ni da je portparol DPS-a Časlav Vešović.

Institut za javnu politiku nije sam. U organizaciji konferencije, pomaže mu domaća režimska agentura, uključena u Lilićev Upravni odbor konferencije: Slavko Mandić iz Asocijacije komercijalnih elektronskih medija Crne Gore (AKEM), Nikola Vujanović na čelu Društva crnogorskih novinara, ujedno član savjeta TVCG i Amer Ramusović ispred Udruženja lokalnih štampanih medija Crne Gore, šta god to značilo.

Društvo navedenima, u okviru Upravnog odbora, prave: ispred Ministarstva kulture Željko Rutović, rođeni brat dugogodišnje direktorice TVCG Radojke Rutović; Irena Bošković iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava; Budimir Damjanović ispred regionalnog časopisa Medijska kultura; advokat Nikola Martinović; pomenuti Stevan Lilić iz Institut za javnu politiku.

Tu je i prvi čovjek Udruženja nezavisnih elektronskih medija (UNEM) Ranko Vujović, ispred Medijskog savjeta za samoregulaciju (MSS), osnovanog marta 2012. godine. Nije slučajno MSS u Upravnom odboru Popovićeve konferencije Riječ, slika i neprijatelj. Riječ je o bastionu prorežimskih glasila. Osnivači MSS-a su: RTV Atlas Đukanovićevog druga sa basketa, tajkuna Duška Kneževića, državna Pobjeda, TV Montena Đura Vučinića, Antena M Darka Šukovića, Analitika Draška Đuranovića, člana savjeta TVCG…

Podsjećanje: nakon formiranja portala Vijesti režim je odgovorio Đuranovićevim portalom Analitika, u koji se, iako neuporedivo manje posjećenom, sliva gro novca rezervisanog za reklamiranje državnih institucija (Vlada, Skupština…) na portalima. Svojevremeno, dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu njegove supruge, država prebacuje na poreske obveznike!

Đuranovićev kolega, između ostalog i u MSS-u, Darko Šuković, uvezuje prorežimski televizijski prostor. Njegova Živa istina, isprva je emitovana na televiziji Đukanovićevog kuma, sada direktora TVCG Rada Vojvodića – televiziji IN, potom na televiziji Đukanovićevog druga Duška Kneževića – televiziji Atlas, da bi ove sezone počela emitovanje istovremeno na dvije televizije (uz brojna repriziranja) – na televiziji Prva i televiziji Atlas. Po potrebi, Đuranovićeve žive istine, o trošku poreskih obveznika reemituje državna televizija. Iz našeg džepa.

Osim upravnog, tu je i programski odbor konferencije. Ista priča, isti kriterijumi: bivši direktor TVCG, sada kolumnista njihovog portala Branko Vojičić; asistent na predmetu Upravno pravo i savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore Dražen Cerović, zaposlen na Pravnom fakultetu, istom onom, koji je, za potrebe prvog dana privatne Popovićeve Konferencije, ustupio državni amfiteatar; književnik i savjetnik prvog čovjeka Skupštine i SDP-a Ranka Krivokapića, Andrej Nikolaidis; novinarka Gordana Borović; književnik Milorad Popović, izdavač knjige (preciznije – pamfleta) Šemsudina Radončića Anatomija jedne hajke.

Radončić je, ostaće upamćeno, autor dva potpuno oprečna dokumentarna filma o bivšem policijskom inspektoru Slobodanu Pejoviću, koji je prvi progovorio o deportacijama bosanskih izbjeglica početkom devedesetih. Iako Pejovića, u prvom filmu (Karneval), promoviše za heroja jednog vremena, u drugom (Heroj našeg doba) svu krivicu zločina deportacija svaljuje na njega! Ništa Đukanović, nalogodavna odgovornost i politička pozadina. Kriv je Pejović, insajder, čovjek koji je u crnogorskoj pećini straha otkrio da je postojala depeša, naređenje, iz vrha. Pa premijer je bio – Đukanović.

Posljednji Radončićev uradak, vulgarni obračun sa kritički orijentisanim medijima i intelektualcima, koji vrvi od elementarne nepismenosti, biće, normalno, promovisan na konferenciji. Među svojima. Tome prethodi višemjesečna, sveopšta reklamna mašinerija Radončićevog pamfleta: desetine bilborda raznih veličina, spotovi na televizijama iz orbite režimske propagande, stranice Đukanovićevih štampanih glasila, plakati… Detalj: na dvije stranice teksta, recimo 34 i 35, Radončić riječi poput ,,sam”, ,,me”, ,,mene”, ,,moj”, ,,mi” ili ,,Šeki”, koristi tridesetak puta!

Riječi Šemsudina Radončića, date početkom aprila Pobjedi, slikovito otkrivaju suštinske ciljeve Popovićevog skupa zakazanog za 11. novembar. ,,Sa medijske scene, osim Monitora, koji će nestati za sljedećih nedjelju dana, nestaće i Vijesti.” U međuvremenu niko nije nestao, samo su ciljevi organizatora – ogoljeni.

Zna se: Radončićev brat, osnivač i vlasnik sarajevskog Dnevnog avaza te ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić, u odličnim je odonosima sa Đukanovićem.

Književnik Marko Vešović, jedan je od istaknutijih režimskih medijskih agenata na koje koordinator posla Vladimir Popović računa. Vešović je ušao u legendu tekstovima (često u koautorstvu sa Radončićem), objavljivanim u državnoj Pobjedi, u kojima je protivnike režima čašćavao riječima poput: ,,popuši”, ,,ispiša”, ,,budaletina”, ,,kurac”, ,,avetinja”, ,,krme”, ,,goveče”, ,,splačina”, ,,kučka”, ,,bitanga”, ,,nesoj”, ,,ljudski izmet”… Ili, za žene: ,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Da bi mreža mafije i medija bila sveobuhvatna i regionalna, Vešovićeve, ali i tekstove drugih sa ovog podugačkog spiska, preuzima partnerski sajt za ,,tržište” Srbije, E-novine. Iza njega stoji Petar Luković. Vrijedi podsjetiti: značajno mjesto na stranici E-novina posvećeno je konstantnoj odbrani Stanka Subotića Caneta (višejezično: francuski, engleski), osvjedočenom Đukanovićevo prijatelju iz duvanskih dana za kojim je u Srbiji dugo bila rapisna potjernica zbog sumnje da je švercom cigareta oštetio budžet. Luković je, uredno, na svoj sajt, postavio i baner Instituta za javnu politiku Bebe Popovića.

Ilustracija bratstva. Lukovićeve E-novine u avgustu objavljuju tekst naslovljen sa Prijatelji E-novina na okupu. Tekst prati fotografija fotoreporterke Pobjede Bojane Ćupić uhvaćena ,,u jednom podgoričkom restoranu”. Citat: ,,Zanimljivo društvo: ručali su Mijo Popović, Marko Vešović, Vladimir Beba Popović, Šeki Radončić i Miomir Mugoša. Razgovaralo se o medijskoj mafiji u Crnoj Gori, o pokretanju televizijskog programa za Podgoricu, ali i o regionalnim temama: o problemima e-novina sa ostacima bivšeg srbijanskog režima, o manipulacijama delova NVO-sektora koji ne može da prežali odlazak Tadića sa vlasti, o odnosima na medijskoj sceni u regionu…”.

U tekstu Luković prenosi izjavu podgoričkog gradonačelnika datu Pobjedi. Državni list u tom trenutku predvodi jedan od najlojalnijih medijskih vojnika režima Srđan Kusovac (nekadašnji Đukanovićev savjetnik, donedavno urednik Pobjede, sada šef Vladine kancelarije za odnose sa javnošću).

Mugoša objašnjava svrhu ,,prijateljskog” susreta: ,,Moj prijatelj Šeki traži mi za svoju novu knjigu, u kojoj raskrinkava madijske tajkune, dokumenta koja posjedujem. Nažalost, rekao sam mu da mu ta dokumenta, koja, cijenim, nema niko, pa ni Tužilaštvo, ne mogu ustupiti prije nego ih predočim tužiocu, a nadam se da će to biti skoro. Rekao sam mu da očekujem da konačno poslije usvajanja amandmana bude izabran vrhovni državni tužilac i da se konačno pokrene procesuiranje ekipe”.

Teme o procesuiranju režimskih neistomišljenika ne propušta Pink. Ta televizija preuzela je udarnu ulogu u blaćenju svih koji odbijaju da se povinuju diktatu vlasti. Nemoguće je ne uvidjeti logičnu vezu: negdje u isto vrijeme kada je u Crnu Goru uvezen Beba Popović, pokrenut je propagandni stroj Pink M-a, vlasnika Željka Mitrovića. Ističu se vijesti Minut, dva… koje se emituje na svakih sat. Danonoćno. Bez obzira što se u tom trenutku emitovalo, Farma ili Preljubnici.

Propagandnu mašineriju zdušno i sve žešće potpomaže i televizija 777, vlasništvo Lutrije Crne Gore, koju kontroliše Veselin Džigi Grbović. On je poslovni saradnik moćnog Branislava Mićunovića, čovjeka koji, prema raspoloživim podacima i indicijama, drži na okupu crnogorsko podzemlje. Mićunović je intimus premijera Đukanovića.

Mreža je razapeta, zbijaju se redovi, vojnici su na položaju. Imaju Đukanovićeve bebe sve na svojoj strani: i državu, i institucije, i mafiju, i moć, i novac. Samo jedno ne: istinu.

Marko MILAČIĆ