Povežite se sa nama

MONITORING

Anatomija Milove hajke

Objavljeno prije

na

Nekadašnji šef Biroa za komunikacije u Vladi Zorana Đinđića i ,,ključni medijski savjetnik Stanka Subotića Caneta” (citat Aleksandra Tijanića), kontroverzni Vladimir Beba Popović, sljedeće sedmice demonstriraće zbog čega je početkom godine doveden u Crnu Goru. Jedan je cilj: orkestriranje medijskog gušenja svega što ne govori, ne piše i ne misli kako sedmostrukom premijeru Milu Đukanoviću godi.

Popovićev, u martu osnovani, Institut za javnu politiku u saradnji sa nekoliko režimu bliskih medijskih udruženja, te uz direktnu podršku Vlade Crne Gore – Ministarstva kulture Branislava Mićunovića i Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Suada Numanovića, od utorka organizuje trodnevnu medijsku konferenciju pod nazivom Riječ, slika i neprijatelj.

Zapisali su, skromno, da je riječ o skupu koji je zamišljen kao ,,jedan od najvećih medijskih događaja na našim prostorima u protekloj deceniji” i koji ima za cilj da okupi više od 150 medijskih stručnjaka i novinara iz svih djelova Zapadnog Balkana i Evropske unije. Prvi put, navodi Popović i njegovi, u Crnoj Gori biće otvorena tema političke instrumentalizacije u medijima.

Lijepo zvuči: ,,Nužnost organizovanja ovakve konferencije ogleda se prije svega u činjenici da pojavom novih tehnologija i naglom ekspanzijom korišćenja medija i javnih glasila u lične, političke i poslovne svrhe, termin nezavisni medij prijeti da potpuno izgubi smisao…”.

Kada se detaljno pogleda ko su organizatori, saradnici i podržavaoci predstojeće, finansijski više nego ,,teške” konferencije – od umivenih riječi u domenu medijske teorije, moderno uređenog sajta i opsežne reklamne kampanje, ostaje razgolićena namjera: udariti svim raspoloživim silama i sredstvima na nezavisne crnogorske medije, naročito Monitor i Vijesti, kritičke intelektualce i nepodesne predstavnike NVO. Pojedince. To je agenda skupa.

Vladimir Popović je čovjek kojeg pojedini, ne baš zanemarljivi i neprimjetni krugovi u regionu, sumnjiče za odgovornost u Đinđićevoj likvidaciji, zbog nečinjenja; osoba kontroverzne biografije – od garderobera i šefa sale na brodu Savski galeb, preko radnika Milana Beka i Đinđićevog ,,velikog vezira” zaduženog za sve: od nabavki Zoranovih odijela do visoke politike; do medijskog savjetnika Đukanovićevog prijatelja još iz duvanskih dana Stanka Subotića Caneta, sve do, sada – jednog od omiljenih vladinih predstavnika nevladinih organizacija.

Glavni organizator Konferencije Riječ, slika i neprijatelj Popovićev Institut za javnu politiku na spisak crnogorskih nevladinih organizacija zaveden je dvanaestog februara, da bi osamnaest dana kasnije, uoči izbora za predsjednika Crne Gore (!), počeo sa radom.

Spisak osnivača Instituta indikativan je: bivša ambasadorka Crne Gore u Srbiji Anka Vojvodić, rođena sestra Radmile Vojvodić, supruge ministra kulture Branislava Mićunovića, čije ministarstvo, sada, i zvanično stoji iza konferencije Riječ, slika i neprijatelj. Zatim, Sehad Čekić, od 2005. godine radi na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na predmetu Filmska produkcija. Dekanica Fakulteta: opet Radmila Vojvodić. U sastavu programskog tima je i Pavle Goranović, nekadašnji savjetnik za kulturu premijera Mila Đukanovića, sadašnji direktor Zavoda za školstvo.

Među narečenima osim Borisa Popovića, je i Nikola Samardžić, istoričar, jedan od osnivača i bivši član Predsjedništva Liberalno demokratske partije Čedomira Jovanovića, sa kojim Đukanović ima dobre odnose. Samardžićev Liberalni pokret Srbije (LPS), sve češće se aktivno uključuje u crnogorska politička zbivanja. Na Đukanovićevoj strani. Eklatantan primjer: na sajtu Pokreta, na udarnom mjestu, među banerima Evropske unije, NATO saveza, Evropskih liberal-demokrata i Liberalne internacionale, postavljen je link sa logom – Demokratske partije socijalista.

U ekipi je i univerzitetski profesor iz Beograda Stevan Lilić. Iako, ranije, uglavnom bez profesionalnih dodirnih tačaka sa Crnom Gorom, priključen je: predsjednik je Upravnog odbora Instituta. Već je pokazao zavidanu agilnost u napadu na kritički nastrojena glasila i NVO. Tako, u septembarskom saopštenju za javnost piše da Vladimir Popović nije verbalno nasrnuo na ekipu Vijesti.

Na drugom mjestu, Lilić tvrdi kako je ,,cjelokupan čin navodnog napada iskonstruisan u redakciji Vijesti”. Lilić dodaje kako je ono što je najviše zaboljelo ,,biznis grupu Vijesti – NVO sektor” konferencija za medije, koja ,,suprotno uvreženom mišljenju, nema za cilj satanizaciju jedne a glorifikovanje druge strane, već otvaranje teme medijske sekuritizacije, kao i javnu, otvorenu i nepristrasnu diskusiju više od 200 novinara, profesora i medijskih stručnjaka…” Ni da je portparol DPS-a Časlav Vešović.

Institut za javnu politiku nije sam. U organizaciji konferencije, pomaže mu domaća režimska agentura, uključena u Lilićev Upravni odbor konferencije: Slavko Mandić iz Asocijacije komercijalnih elektronskih medija Crne Gore (AKEM), Nikola Vujanović na čelu Društva crnogorskih novinara, ujedno član savjeta TVCG i Amer Ramusović ispred Udruženja lokalnih štampanih medija Crne Gore, šta god to značilo.

Društvo navedenima, u okviru Upravnog odbora, prave: ispred Ministarstva kulture Željko Rutović, rođeni brat dugogodišnje direktorice TVCG Radojke Rutović; Irena Bošković iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava; Budimir Damjanović ispred regionalnog časopisa Medijska kultura; advokat Nikola Martinović; pomenuti Stevan Lilić iz Institut za javnu politiku.

Tu je i prvi čovjek Udruženja nezavisnih elektronskih medija (UNEM) Ranko Vujović, ispred Medijskog savjeta za samoregulaciju (MSS), osnovanog marta 2012. godine. Nije slučajno MSS u Upravnom odboru Popovićeve konferencije Riječ, slika i neprijatelj. Riječ je o bastionu prorežimskih glasila. Osnivači MSS-a su: RTV Atlas Đukanovićevog druga sa basketa, tajkuna Duška Kneževića, državna Pobjeda, TV Montena Đura Vučinića, Antena M Darka Šukovića, Analitika Draška Đuranovića, člana savjeta TVCG…

Podsjećanje: nakon formiranja portala Vijesti režim je odgovorio Đuranovićevim portalom Analitika, u koji se, iako neuporedivo manje posjećenom, sliva gro novca rezervisanog za reklamiranje državnih institucija (Vlada, Skupština…) na portalima. Svojevremeno, dug od 800.000 eura koji je napravila firma za distribuciju štampe Bega press u vlasništvu njegove supruge, država prebacuje na poreske obveznike!

Đuranovićev kolega, između ostalog i u MSS-u, Darko Šuković, uvezuje prorežimski televizijski prostor. Njegova Živa istina, isprva je emitovana na televiziji Đukanovićevog kuma, sada direktora TVCG Rada Vojvodića – televiziji IN, potom na televiziji Đukanovićevog druga Duška Kneževića – televiziji Atlas, da bi ove sezone počela emitovanje istovremeno na dvije televizije (uz brojna repriziranja) – na televiziji Prva i televiziji Atlas. Po potrebi, Đuranovićeve žive istine, o trošku poreskih obveznika reemituje državna televizija. Iz našeg džepa.

Osim upravnog, tu je i programski odbor konferencije. Ista priča, isti kriterijumi: bivši direktor TVCG, sada kolumnista njihovog portala Branko Vojičić; asistent na predmetu Upravno pravo i savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore Dražen Cerović, zaposlen na Pravnom fakultetu, istom onom, koji je, za potrebe prvog dana privatne Popovićeve Konferencije, ustupio državni amfiteatar; književnik i savjetnik prvog čovjeka Skupštine i SDP-a Ranka Krivokapića, Andrej Nikolaidis; novinarka Gordana Borović; književnik Milorad Popović, izdavač knjige (preciznije – pamfleta) Šemsudina Radončića Anatomija jedne hajke.

Radončić je, ostaće upamćeno, autor dva potpuno oprečna dokumentarna filma o bivšem policijskom inspektoru Slobodanu Pejoviću, koji je prvi progovorio o deportacijama bosanskih izbjeglica početkom devedesetih. Iako Pejovića, u prvom filmu (Karneval), promoviše za heroja jednog vremena, u drugom (Heroj našeg doba) svu krivicu zločina deportacija svaljuje na njega! Ništa Đukanović, nalogodavna odgovornost i politička pozadina. Kriv je Pejović, insajder, čovjek koji je u crnogorskoj pećini straha otkrio da je postojala depeša, naređenje, iz vrha. Pa premijer je bio – Đukanović.

Posljednji Radončićev uradak, vulgarni obračun sa kritički orijentisanim medijima i intelektualcima, koji vrvi od elementarne nepismenosti, biće, normalno, promovisan na konferenciji. Među svojima. Tome prethodi višemjesečna, sveopšta reklamna mašinerija Radončićevog pamfleta: desetine bilborda raznih veličina, spotovi na televizijama iz orbite režimske propagande, stranice Đukanovićevih štampanih glasila, plakati… Detalj: na dvije stranice teksta, recimo 34 i 35, Radončić riječi poput ,,sam”, ,,me”, ,,mene”, ,,moj”, ,,mi” ili ,,Šeki”, koristi tridesetak puta!

Riječi Šemsudina Radončića, date početkom aprila Pobjedi, slikovito otkrivaju suštinske ciljeve Popovićevog skupa zakazanog za 11. novembar. ,,Sa medijske scene, osim Monitora, koji će nestati za sljedećih nedjelju dana, nestaće i Vijesti.” U međuvremenu niko nije nestao, samo su ciljevi organizatora – ogoljeni.

Zna se: Radončićev brat, osnivač i vlasnik sarajevskog Dnevnog avaza te ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić, u odličnim je odonosima sa Đukanovićem.

Književnik Marko Vešović, jedan je od istaknutijih režimskih medijskih agenata na koje koordinator posla Vladimir Popović računa. Vešović je ušao u legendu tekstovima (često u koautorstvu sa Radončićem), objavljivanim u državnoj Pobjedi, u kojima je protivnike režima čašćavao riječima poput: ,,popuši”, ,,ispiša”, ,,budaletina”, ,,kurac”, ,,avetinja”, ,,krme”, ,,goveče”, ,,splačina”, ,,kučka”, ,,bitanga”, ,,nesoj”, ,,ljudski izmet”… Ili, za žene: ,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

Da bi mreža mafije i medija bila sveobuhvatna i regionalna, Vešovićeve, ali i tekstove drugih sa ovog podugačkog spiska, preuzima partnerski sajt za ,,tržište” Srbije, E-novine. Iza njega stoji Petar Luković. Vrijedi podsjetiti: značajno mjesto na stranici E-novina posvećeno je konstantnoj odbrani Stanka Subotića Caneta (višejezično: francuski, engleski), osvjedočenom Đukanovićevo prijatelju iz duvanskih dana za kojim je u Srbiji dugo bila rapisna potjernica zbog sumnje da je švercom cigareta oštetio budžet. Luković je, uredno, na svoj sajt, postavio i baner Instituta za javnu politiku Bebe Popovića.

Ilustracija bratstva. Lukovićeve E-novine u avgustu objavljuju tekst naslovljen sa Prijatelji E-novina na okupu. Tekst prati fotografija fotoreporterke Pobjede Bojane Ćupić uhvaćena ,,u jednom podgoričkom restoranu”. Citat: ,,Zanimljivo društvo: ručali su Mijo Popović, Marko Vešović, Vladimir Beba Popović, Šeki Radončić i Miomir Mugoša. Razgovaralo se o medijskoj mafiji u Crnoj Gori, o pokretanju televizijskog programa za Podgoricu, ali i o regionalnim temama: o problemima e-novina sa ostacima bivšeg srbijanskog režima, o manipulacijama delova NVO-sektora koji ne može da prežali odlazak Tadića sa vlasti, o odnosima na medijskoj sceni u regionu…”.

U tekstu Luković prenosi izjavu podgoričkog gradonačelnika datu Pobjedi. Državni list u tom trenutku predvodi jedan od najlojalnijih medijskih vojnika režima Srđan Kusovac (nekadašnji Đukanovićev savjetnik, donedavno urednik Pobjede, sada šef Vladine kancelarije za odnose sa javnošću).

Mugoša objašnjava svrhu ,,prijateljskog” susreta: ,,Moj prijatelj Šeki traži mi za svoju novu knjigu, u kojoj raskrinkava madijske tajkune, dokumenta koja posjedujem. Nažalost, rekao sam mu da mu ta dokumenta, koja, cijenim, nema niko, pa ni Tužilaštvo, ne mogu ustupiti prije nego ih predočim tužiocu, a nadam se da će to biti skoro. Rekao sam mu da očekujem da konačno poslije usvajanja amandmana bude izabran vrhovni državni tužilac i da se konačno pokrene procesuiranje ekipe”.

Teme o procesuiranju režimskih neistomišljenika ne propušta Pink. Ta televizija preuzela je udarnu ulogu u blaćenju svih koji odbijaju da se povinuju diktatu vlasti. Nemoguće je ne uvidjeti logičnu vezu: negdje u isto vrijeme kada je u Crnu Goru uvezen Beba Popović, pokrenut je propagandni stroj Pink M-a, vlasnika Željka Mitrovića. Ističu se vijesti Minut, dva… koje se emituje na svakih sat. Danonoćno. Bez obzira što se u tom trenutku emitovalo, Farma ili Preljubnici.

Propagandnu mašineriju zdušno i sve žešće potpomaže i televizija 777, vlasništvo Lutrije Crne Gore, koju kontroliše Veselin Džigi Grbović. On je poslovni saradnik moćnog Branislava Mićunovića, čovjeka koji, prema raspoloživim podacima i indicijama, drži na okupu crnogorsko podzemlje. Mićunović je intimus premijera Đukanovića.

Mreža je razapeta, zbijaju se redovi, vojnici su na položaju. Imaju Đukanovićeve bebe sve na svojoj strani: i državu, i institucije, i mafiju, i moć, i novac. Samo jedno ne: istinu.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo