Povežite se sa nama

SVIJET

Nacionalni vicevi i međunarodno poniženje

Objavljeno prije

na

berlusconi13

Godinama milioni vatrenih Italijana tajno priželjkuju da upadnu na jednu od žurki koje priređuje njihov uzavreli premijer Silvio Berluskoni, a na kojima su oskudno odjevene starlete i modeli, i gdje se piju nebrojane flaše skupocjenog vina. Međutim, sada te bahanalije počinju da progone 72-godišnjeg Berluskonija. Biznismen milijarder se iz petnih žila trudi da pobije optužbe da je njegov poznanik platio djevojke za iznajmljivanje, potencijalne glumice i modele da prisustvuju žurkama. Izgleda da skandal počinje da utiče na Berluskonija, što je neuobičajeno. Desničarski premijer je umoran, usplahiren – i zabrinut, zato što to prijeti da baci sjenku na njegovo gošćenje u Lakvili sljedećeg mjeseca samita Grupe osam (G8) najrazvijenijih zemalja (Sjedinjenih Američkih Država, Japana, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Kanade) i Rusije. Nacionalni vicevi se pretvaraju u međunarodno poniženje. Pažnja je usmjerena na žurku koju je premijer priredio u palati Roma 4. novembra uveče – u noći kada su prošle godine održavani američki predsjednički izbori. Prije nekoliko dana, jedna od mladih žena koje su prisustvovale događaju, nekadašnja mis Italije 23-godišnja Barbara Montereale, bacila je bombu tvrdeći da je Berluskoni otišao u krevet sa jednom od žena koje su tamo bile, Patricijom Dadario. Patricija, kojoj je navodno obećano 2000 eura, i sama je tvrdila da je, kada je vidjela okupljene žene, pomislila: ,,Uh, ovo je harem.”

Sada je istupila i treća žena, tvrdeći da ima detalje o zabavama uz upaljene svijeće. Lucija Rosini je navela da ju je u Berluskonijevu palatu, blizu rimske Pjaca Venecija, pozvao biznismen i premijerov poznanik, Đampalo Tarantini (35), za koga je tvrdila da je poznaje iz njenog rodnog grada Barija. Tri žene kažu da su plaćene da odlete u prijestonicu i pojave se u ekskluzivnom Hotel de Rusi.

Tvrdi se da su one potom odvezene u Berluskonijev dom, u kolima sa zatamnjenim prozorima, negdje oko 11 sati uveče. Dočekao ih je Berluskoni, za koga se kaže da je rekao gospođici Dadario: „Drago mi je da vas opet vidim.” Ona tvrdi da je na sebi imao veliku količinu narandžaste šminke.

Tokom naredna dva ili tri sata, Berluskoni ih je navodno zabavljao nepristojnim vicevima, pjesmama, i video snimcima sastanka sa predsjednikom Džordžom Bušom u Bijeloj kući u Vašingtonu, koji je gospođica Dadario opisala kao smrtno dosadan.

U jednom trenutku Berluskoni se izdvojio od svojih glamuroznih gostiju – morao je da ode i da izjavu o istorijskoj pobjedi demokratskog predsjedničkog kandidata Baraka Obame. ,,Rekao mi je da pričekam zato što je želio da doručkuje sa mnom,” tvrdila je gospođica Dadario. Na kraju večeri Rosini i Montereale, koje su slikane za novine u dubokom dekolteu i kako se razmeću nakitom (ogrlicama) za koji su tvrdile da ih je dizajnirao premijer lično, rekle su laku noć i vraćene su u svoj hotel. No, gospođica Dadario je ostala.

Gospođica Montereale je izjavila da je između prostitutke i premijera došlo do „seksualnog susreta”. Gospođica Dadario, koja tvrdi da je nekada radila kao asistent poznatog Američkog mađioničara Dejvida Koperfilda, navodno je tužiocima u Bariju, opisala šta se dogodilo te noći. Kao što se to često dešava u Italiji, detalji su procureli u štampu. ,,Idi i sačekaj me u velikom krevetu”, navodno je izjavio Berluskoni i otišao da se istušira. Dok je bio odsutan Patricijom tvrdi da je mobilnim telefonom snimala sebe u sobi u kojoj je bila uramljena fotografija premijerove supruge Veronike Lario. Ovo se desilo šest mjeseci prije nego što je supruga optužila Silvija da se ,,druži sa maloljetnicama” i zatražila razvod.
Skandal, koji sad prijeti da će progutati Vladu desnog centra u Italiji, izbio je prošle nedjelje u okviru istrage o korupciji u Bariju koja nije imala nikakve veze sa ,,Il Cavaliere” kako Italijani nazivaju Berluskonija. Italijanska Guardia di Finanza, jedinica za borbu protiv prevara je prisluškivala izvjesnog Tarantinija i njegovog brata zbog navodne umiješanosti u korupciju prilikom ugovora za nabavku opreme za bolnice. Inspektori su, tvrdi se, tokom prisluškivanja čuli kako braća pričaju o regrutovanju djevojaka za premijerove zabave. Glavni tužilac Đuzepe Šelzi (stari znanac) je pokrenuo istragu protiv Sanpaola Tarantiniju za navodno saučesništvo u prostituciji. Tarantini je porekao optužbe, tvrdeći da je bilo kakav novac koji su djevojke dobile predstavljao nadoknadu za ,,troškove” kao što su putovanje ili hotelski računi.

Vlada se od tada nalazi pod opsadom. Premijer izgleda misli da može da ,,izdrži buru”, uprkos dnevnim otkrivanjima navodnih prljavština, i bijesno je opisao priče koje su dominirale italijanskom štampom ove nedjelje kao ,,koještarije”. Berluskoni je rekao da optužbe predstavljaju dio ljevičarske zavjere da bude diskreditovan. No, ima i špekulacija da su najnovije optužbe objavljene poslije sumnji da Berluskoni ima ambicije da prepravi Ustav kako bi mogao da postane predsjednik Republike.

Berluskoni, koji se ne nalazi lično pod istragom, rekao je najbližim pristalicama da aferu prekriju velom ćutnje, i da ne daju izjave novinarima. Ali odugovlačenje neće moći da zadrži sve bučnije kritike koje mu upućuju ne samo politički protivnici već i urednici konzervativnih novina i biskupi Katoličke crkve.

Skandal koji se širi je donio i intrigantna saznanja kako Berluskoni plete mreže oko mladih žena koje ga okružuju. Atraktivne djevojke padaju u krilo Berluskoniju u nadi da će ostvariti karijeru voditeljki ili najavljivačica vremenske prognoze na mnogobrojnim televizijskim programima ali i čak i političarki. Naime, Berluskonijeva partija je predložila bivšu takmičarku za mis Italije, Barbaru Materu, i jednu prsatu učesnicu iz rijaliti šoua Veliki brat za kandidatkinje na nedavnim izborima za Evropski parlament.

Nekoliko žena, uključujući i osamnaestogodišnji model za donji veš Moemi Leticiju čijoj je rođendanskoj proslavi premijer prisustvovao, izjavile su da se Berluskoniju obraćaju sa ,,Papi”, ili „tatica”.

Mnoge Italijane – naročito muškarce – zabavljaju ti nestašluci. Ali posmatrači kažu da afera uzima danak ostarjelom političaru. Uticajni ministri su pružili premijeru podršku, ali neki od njegovih partijskih kolega strahuju da je Berluskoni možda otišao predaleko u isprobavanju strpljenja Italijana.
Veliki test nastupiće početkom sljedećeg mjeseca, kada se najmoćniji svjetski lideri budu skupili u Lakvili. Pošto se očekuje da će do tada biti otkrivene nove pikanterije iz života premijera, to je skup od koga čistunac Obama i drugi državnici vjerovatno strepe.
Tri profesorke sa univerziteta u Italiji već su pozvale ženu britanskog premijera Gordona Brauna, Saru, Obaminu suprugu Mišeli i bračne saputnice ostalih državnika da ne prisustvuju skupu u Lakuili. U otvorenom ,,apelu Prvim damama,” profesorke Anne Mas, sa Univerziteta u Padovi, Kiara Volpato, sa milanskog univerzitata Bikoka i Angelica Mući Faina, sa Univerziteta u Peruđi poručile su da su kao ,,građanke Italije i Evrope” zapanjene odnosom Berluskonija prema ženama.

BITKA ZA IMOVINU

Silvija Berluskonija pored političke očekuje i titanska borba oko imovine vrijedne preko sedam milijardi dolara, pošto je njegova druga žena Veronika Lario saopštila da se konačno razvodi. Supruga je saopštila da više ne može da podnese da bude sa čovjekom koji se ,,miješa sa maloljetnicama.” Veronika Lario je čitavog proljeća u žiži javnosti pošto je javno kritikovala supruga zato što je bio na rođendanskom partiju već pominjane Moemi Leticija u disku blizu Napulja. Veronika je ukazala da Silvio nikada nije imao vremena da bude na rođendanskim slavljima kada su njegova djeca postajala punoljetna. Italijanski listovi tvrde da je gospođa Lavio već stupila u kontakt sa jednim poznatim advokatom za razvode. Navodno je kazala da želi razvod ,,bez ikakve drame” ali da će se boriti da osigura da ona i njena djeca iz svega izađu dobro opskrbljeni. Silvio i Laura su bili u vezi gotovo 30 godina. G-đa Lario, nekadašnja glumica zapala je za oko Berluskoni 1980. u Milanu u predstavi The Magnificent Cuckold, u kojoj je nastupala obnaženih grudi. Uzeli su se 1990, pošto se Berluskoni razveo od prve žene i par ima troje djece. Berluskoni ima i dvoje djece iz prvog braka. Laura je navodno zabrinuta da kada bude dijeljeno veliko bogatstvo iz Berluskonijeve medijske imperije, njena djeca ne budu u podređenom položaju u odnosu na onu Silviovu iz prvog braka. Berluskoni je, pak prema američkom časopisu Forbs, drugi najbogatiji Italijan i 70. po veličini milijarder na svijetu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAIP ERDOGAN – ZAŠTO AJA SOFIJA I ZAŠTO SADA: Fitilj za domaću upotrebu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak kao na efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom. U strahu od gubitka povjerenja građana, Erdogan je procijenio da bazi trebaju novi stimulansi

 

Txt Kada je prije nekoliko godina u obraćanju skupu pristalica neko upitao Taipa Erdogana kad će od Aja Sofije da napravi džamiju, on je odgovorio: „Zar stvarno misliš da sam toliko glup”. U petak, 10. jula Erdogan je ispunio želju anonimnom glasu iz mase.

Što stoji iza ovog poteza za koji je Erdogan znao da će ga hrišćanski Istok i Zapadu doživljeti kao provokaciju?

Potencijalnih razloga ima prilično, ali je izvjesno da ova odluka nije donesena slučajno. Slagali se ili ne sa Erdoganovom politikom, mora se priznati da je on vješt politički operator, koji pritiska određene tipke da bi ostvario željene rezultate. Bilo da se radi o raspirivanju strasti masa na domaćem terenu, ili o manevrisanju u oblasti međunarodnih savezništava.

Odluku o otvaranju vrata Aja Sofije za molitve vjernika je donio Državni savjet, najviši upravni sud u drzavi. On je proglasio nelegalnom Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske, iz 30-ih godina prošlog vijeka, o njenom pretvaranju u muzej. Tačnije, kazali su da je njegov potpis krivotvoren.

Erdoganovi kritičari odluku shvataju kao jedan od mnogih dokaza Erdoganovog uzurpiranja nekada nezavisnih državnih institucija, uključujući i sudstvo, koje je postigao promjenama zakona sa ciljem koncentracije moći u rukama predsjednika.

Predsjednik Erdogan je lično potpisao sudsku odluku i samo sat vremena poslije, saopštio  javnosti: „Donesena je odluka da se Aja Sofija otvori za molitve i da pređe u nadležnost Uprave za Vjerske poslove.”

Ova 1.500 godina stara građevina, sveta i hrišćanima i muslimanima, je jedan od najpoznatijih svjetskih spomenika. Smatra se najsjajnijom arhitektonskom kreacijom Vizantijskog doba. Odluka definitivno nije Tursku učinila miljenicom među mnogim važnim akterima svjetske politike, čije je zahtjeve za delikatnijim pristupom Erdogan ignorisao.

Reakcije na pretvaranje Aja Sofije u džamiju su, očekivano, burne. Pravoslavne hrišćanske vjerske zajednice su nazivale odluku „opasnošću po hrišćansku civilizaciju”. Pravoslavni Patrijarh sa sjedištem u Istanbulu je rekao da će ona izazvati razdor između Zapada i Istoka. Papa se oglasio iz Vatikana, blagim, ali ubojitim stilom, izjavom da je rastužen, upućujući indirektnu kritiku Erdoganovom režimu, kada je napomenuo da saosjeća sa stanovnicima Istanbula.

Erdoganovoj političkoj igri dodat je značajan detalj analizom teksta izjave za različite auditorijume. Dok engleska verzija govori o zajedničkoj svjetskoj zaostavštini i o tome da ce vrata Aja Sofije biti otvorena ljudima svih vjera, ona na Arapskom kaze da je ‘oživljavanje Aja Sofije korak prema oslobođenju al-Aksa džamije’, koja se nalazi u okupiranom Jerusalimu i jedno od najsvetijih mjesta Islama.

UNESCO, koji je Aja Sofiju uvrstio u svoju listu svjetske baštine, je izrazio žaljenje zbog nedostatka dijaloga i pozvao Turske vlasti da ga otpočnu.

Po kometarima dražava se može vidjeti njihov odnos prema Erdoganovoj Truskoj. Oni odražavaju i činjenicu da je, što god da misle pojedinačne zemlje, Turska kao članica NATO-a, gotovo nedodirljiva. Bez njenih vojnih baza i aerodroma mnogobrojni pohodi NATO-a bi bili nemogući.

Glasna podrška je stigla iz zemalja na čijem su čelu islamisti. Oni ovaj potez vide kao rijetki trijumf u vjekovnom ratu „civilizacija”, koji, po njihovom mišljenju, savremeni krstaši i hrišćanski Zapad vode protiv islamskog svijeta.

Grčka je nazvala odluku provokacijom civilizovanom svijetu. EU je izrazila „žaljenje”. Njena slabašna reakcija je izraz zebnje da bi agresivnija pozicija mogla da isprovocira Tursku da otvori granice i preplavi EU sa više od tri miliona izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja kojima je Turska obezbijedila smještaj, a koji bi radije bili u Evropi.

SAD su „razočarane”, ali ne previše. Erdogan ih je na vrijeme upozorio da je Turska suverena zemlja. Izjava Stejt dipartmenta više zvuči kao pohvala da Turska planira da omogući široki pristup u Aja Sofiju, nego demarš. Tramp i Erdogan imaju specijalno prijateljske odnose koji preživljavaju i veće izazove od Aja Sofije, kao što je Erdoganova bliska saradnju sa Rusijom i čak Iranom  oko diplomatskih inicijativa u Siriji, Libiji…

Erdogan je sklon iznenadnim i dramatičnim potezima, koji su postali amblem njegovog vladanja i način demonstriranja moći. Jedan od tih poteza je i Erdoganova nedavna odluka da donese zakon o vraćanju smrtne kazne, koji je izazivao burne reakcije opozicije i civilnog sektora. Erdogan je, srećom, iznenada odustao od nauma. To odsustajanje je vjerovatno jedan od indikatora o novoj neizvjesnijoj političkoj klimi. Znak da Erdoganovoj bazi trebaju drugačiji stimulusi.

Istaživanja javnog mnjenja ne ostavljanju ni najmanje sumnje o padu Erdoganove poluparnosti koja je u velikoj mjeri bila utemeljena na tome što je stabilizovao ekonomiju. S njenim rastom od 4,5 posto, pretvorio je Tursku u zavidnu ekonomsku silu.

Kovid je djelovao paralizujuće i na Tursku ekonomiju čiji je rast u posljednje vrijeme i inače uspren, uz egzodus stranog kapitala. Inflacija od 20 posto, slaba lira i nezaposlenost od 15 posto, nijesu plodno tlo za optimizam o ishodu ambicioznih populističkih aspiracija i ostvarenje nacionalističkih grandioznih snova.

Na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u junu 2018. godine  Erdogan je ponovo izabran za predsjednika, ali je njegova Partija pravde i razvitka (AKP) morala da uđe u koaliciju da bi imala kontrolu nad parlamentom.

Izbori su održani tokom vanrednog stanja koje je Erdogan uveo poslije pokušaja državnog udara u ljeto 2016. Karakterisala ih je atmsofera progona opozicije, medija i predstavnika Kurdske majine. Masovno su hapšeni svi koje je režim doveo u vezu sa državnim udarom, često bez ikakvih dokaza.

Godinu poslije neuspjelog državnog udara, 2017. održan je referendum koji je veliki broj ovlašćenja parlamenta prebacio na predsjednika. Dao mu je kontrolu nad institucijama kao što je sudstvo, bez presedana u modernim demokratijama, a bez dovoljno kontrolnih mehanizama koji bi spriječili eventualne zloupotrebe.

Referendum je prošao, za dlaku. Pobjeda sa samo 51 posto je bila jasna indikacija da postoji znatan segment stanovništva u Turskoj, i među pristalicama Erdoganove političke opcije, koji ima ozbiljne rezerve prema njegovoj viziji društva. Koja ne samo guši vec i kažnjava pluralizam i vladavinu prava.

Tokom dvogodišnjeg vanrednog stanja stotine hiljada državnih službenika, novinara i akademika su izbačeni sa poslova. Destine hiljada su završili po zatvorima. Ova praksa je nastavljena i po ukidanju vanrednog stanja usvajanjem zakona protiv terorizma. Izvještaji UN-a, Hjuman Rajts Voč-a, Evrpskog suda za ljudska prava i sličnih institucija su puni primjera šokantnih kršenja ljudskih i političkih prava, uključujući i torturu.

Erdoganova politika čvrste ruke u kombinaciji sa ekonomskom stagnacijom izrodila je mobilizacijom opozicionih snaga iz centra i sa lijeva, ali i iz kruga Erdoganovih političkih istomišljenika.

Erdogan više nije figura bez konkurencije na Turskoj političkoj sceni. Njegov bivši premijer Ahmet Davutoglu je osnovao novu političku partiju, a isto je uradio i bivši bliski saradnik Ali Babadzan. Obje partije su u otvorenom rivalstu za Erdoganovim AKP-om  i ukazuju na važnost poštovanja demoktarije, ljudsihih prava i vladavine zakona.

Opoziciona Narodna republikanska partija je prošle godine uzdrmala imidž o Erdoganovoj nepobjedivosti osvojanjem tri najveća Turska grada – Istanbula, prijestonice Ankare i Izmira. Gubitak Istanbula je bio posebno emotivan za Edrgana koji mu je bio gradonačelnik ’90-ih.

Turska koja vrjednuje demokratiju, ljudska prava i sekularizam je reagovala na Erdoganov presing, mobilizacijom za očuvanje političkog pluralizma i sekularizma. Ovo uključuje, pogotovu u gradovima, i ljevičarske partije koje su političko obrazovanje stekle u borbi za demokratiju i jednakost protiv brojnih vojnih pučeva i po njihovim zatvorima.

Erdoganova pozicija na vlasti trenutno nije ugrožena, ali ovaj uporni i vlastoljubljivi političar ne leži na lovorikama. On shvata da trenutna erozija podrške može u određenoj ekonomskoj klimi da eskalira i dobije poguban kumulativni efekat po njega. Stvari ne prepušta slućaju i odlučan je da od krize napravi novu odskočnu dasku.

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak jer ga je procijenio kao  efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom.

 

Aja Sofija dragulj svjetske bastine

  • Vizantijski Imperator Justinijan je 537. godine naše ere izgradio velelepnu katedralu Aja Sofiju u luci Zlatni rog na ulazu u Bosfor.
  • Ova još uvijek najveća crkva na svijetu je 1453. g. pala u ruke Otomana, kada je Sultan Mehmed II, Osvajač, pokorio Konstantinopolj, današnji Istanbul.
  • Mehmed II je svoj trijumf obelježio molitvom u Aja Sofiji, koja je pretvorena u džamiju. Vremenom su Otomani Aja Sofiji dodali minarete, a hrišćanske ikone i raskošni mozaici su prekriveni tradicionalnim islamskim kaligrafskim dekoracijama.
  • Poslije gotovo pet vjekova postojanja kao muslimaskog svetilišta u srcu Otomaske imperije, Aja Sofija je 1934. g. pretvorena u muzej od strane Kemala Ataturka, oca moderne svjetovne Turske.
  • Aja Sofije je uvrštena na UNESCO listu spomenika svjetske baštine. Njena ljepota, a pogotovo njena ogromna centralna kupola, koja je arhitektonsko čudo svoga vremena, privlače milione posjetilaca iz svih krajeva svijeta.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

Reportaza sa berbe maslina 2019. na Zapadnoj obali u Palestini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radmila  Stojanović Daniell, je novinar Monitora i volonterka sa Međunarodnom ženskom mirovnom organizacijom (International Women’s Peace Service – IWPS) na Zapadnoj obali u Palestini, više od decenije.

Svoja iskustva sa berbe masina na Zapadnoj obali prošle, 2019. godine prezentovala je u formi ilustrovane reportaže, koju možete vidjeti ovdje:

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAT RIJEČIMA IZMEĐU SAD I KINE: Bez kočnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja

 

Najnoviji polarni talas na svjetskoj političkoj sceni krenuo je iz Amerike prema Kini zahvaljujući američkoj odlučnosti da ostane jedina svjetska ekonomska i vojna sila. Bez ozbiljnih rivala.

Predsjednički izbori, koji će se održati za manje od 100 dana, bili su neposredni uzrok. Predsjednik Donald Tramp je procijenio da može izazvati kolektivnu amneziju oko katastrofalnog rukovođenja KOVID 19 situacijom, okititi se aurom lidera koga treba ponovo izabrati, ako prvo kreira pa onda porazi opasnog neprijatelja.

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao i u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja. Tramp svoju „polarnu” diplomatiju predstavlja kao utakmicu na život i smrt od koje zavisi budućnost svijeta, kao borbu između slobodnog zapada i totalitarnog istoka, čiji je ishod prihvatanje snaga demokratije ili potpadanje pod jednopartijski teror i neslobodu.

Tramp je samo donekle sam „izabrao” Kinu za metu. Kina je počela da biva ekonomski trn u oku SAD-u i prije Trampa. A i prije dolaska na vlast 2013. godine sadašnjeg Predsjednika Kine Si Đinping-a, kome se pripisuje zasluga za do sada neviđeni ekonomski napredak jedne zemlje.

Kina je ekonomija sa enormnim bruto domaćim proizvodom, još od daleke 1978. Vitalnost njene ekonomije vidi se i po tome što je uprkos žestokom udaru epidemije virusa KOVID19 početkom godine, ekonomski rast već u drugom kvartalu dostigao 3,2 posto! Amerika danas ima 40 miliona nezaposlenih,  pendemiju koja ne jenjava. Većina ostalih razvijenih zemlja Zapada se suočavaju sa ekonomskim potresima neviđenih razmjera, koji prijete da  promijene način života i prirodu ovih društava. Ovo potvrđuje MMF, koji predskazuje da je ozbiljna recesija pred svima, ali da će zešće pogoditi SAD nego Kinu.

Ekonomija je Kinu učinila „prirodnim” rivalom Amerike, čija ekonomija sve teže uspijeva da održi kompetitivnost na globalnom tržištu u utakmici sa zahuktalom Kinom i Indijom.

Radmila STOJANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo