Povežite se sa nama

OKO NAS

Naše, a prosuto

Objavljeno prije

na

Mlijeko je u četvrtak teklo ulicama crnogorskih gradova. Meda nije bilo. Samo ogorčenje stočara koji su u znak protesta prosipali mlijeko u nekoliko crnogorskih gradova.

Oni od Ministarstva poljoprivrede i otkupljivača traže za tri centa povećanje otkupne cijene mlijeka kao i subvencije za stočnu hranu. To je neophodno da bi, kako kažu, mogli da opstanu jer su visoka cijena stočne hrane, a niska otkupna cijena mlijeka, doveli u pitanje opstanak svih farmera.

„Proizvođači traže da osnovna cijena mlijeka bude 37 centi, koja se danas isplaćuje samo velikim proizvođačima, dok otkupna cijena litra mlijeka malim farmerima, najčešće, ne prelazi 30 centi”, kazao je predsjednik Unije udruženja stočara sa sjevera Crne Gore Milko Živković.

O svojim potraživanjima bezuspješno već duže vrijeme razgovaraju sa predstavnicima Ministarstva i prerađivačima mlijeka, koji nijesu ni došli na posljednji zakazani sastanak.

,,To više nije moguće izdržati i pozivali smo Ministarstvo poljoprivrede i otkupljivače smatrajući da ima prostora da nađemo zajednički jezik i napravimo koliko-toliko ekonomski održivu cijenu mlijeka. Nijesmo ni navikli da za radni dan od 15 sati imamo bogatstvo, ali tražimo da bar možemo da živimo”, kaže Živković. Unija stočarskih proizvođača sjevera Crne Gore okuplja 630 članova iz 122 domaćinstva, sa oko hiljadu muznih grla i tri i po hiljade ovaca.

Posljednjih desetak mjeseci na farmama se proizvode samo gubici. Cijena stočne hrane je povećana, a poplave i suše prepolovile su domaći rod, kažu farmeri. Na svu muku početkom godine se desila i afera sa aflatoksinom. Tada je nekoliko dana bila blokirana domaća proizvodnja i prerada, kao i prodaja koncentrata. Farmeri su se žalili da su danima prosipali mlijeko jer nije bilo otkupa.

Jedna od crnogorskih mljekara Nika iz Nikšića tada je smanjila proizvodnju 40 odsto, a toliko je pala i prodaja prerađevina poput jogurta, pavlake i sira. ,,Potrošači više ni sami ne znaju da li da kupuju mlijeko ili ne”, kazao je direktor mljekare Nika Tomislav Žižić.

Farmeri i prerađivači mlijeka su se nadali nekoj pomoći od države. Ne samo da nije stigla, nego je ministar poljoprivrede Petar Ivanović nedavno najavio da će pomoć za otkup mlijeka biti ukinuta od naredne godine.

Predstavnik Udruženja proizvođača mlijeka iz Nikšića Ratko Živković kazao je da su potrošili dosta vremena u bezuspješnim razgovorima sa predstavnicima Ministarstva poljoprivrede i prerađivača mljekara: ,,Ako je nečiji interes da se mlijeko uvozi sretno im bilo, ali bi pošteno bilo da nam kažu nemate ništa i pokoljite krave”.

A koliko god to apsurdno zvučalo jedan od glavnih problema crnogorskih proizvođača mlijeka je otežan pristup domaćem tržištu. Razlog je velika konkurencije iz inostranstva čija je proizvodnja u većini slučajeva subvencionisana. U Srbiji su izuzetno visoke premije po muznom grlu i po litru proizvedenog mlijeka, što daje mogućnost proizvođačima da jeftinije proizvode nego naši mljekari.

Naša država za to ne haje pa ispada da je jeftinije uvesti litar mlijeka nego ga proizvesti u Crnoj Gori.

Krajem prošle godine suvlasnik mljekare Lazine Milutin Đuranović se medijima požalio da ova mljekara koja je samo na dva kilometra od zatvora u Spužu nije dobila tender da snabdijeva mlijekom ovu ustanovu.

,,Naša mljekara je pretprošle godine dobila na tenderu za snabdijevanje dječijih vrtića u Podgorici i ZIKS-a. Ove godine, iako smo ponudili nešto nižu cijenu nego prethodne nijesmo dobili ni jedan tender”, kazao je Đuranović.

Nerijetko se dešava da inostrani proizvođači nude cijene ispod veleprodajnih na matičnim tržištima. ,,Naše bolnice, vrtiće, zatvore, domove… sa hranom, osim hljeba, snabdijevaju trgovačke firme, distributeri, odnosno uvoznici, sa proizvodima proizvedenim na udaljenosti od više od 500 kilometara”, kazao je Đuranović.

Agro budžet Crne Gore iz godine u godinu se smanjuje iako je deklarativno poljoprivreda jedna od strateških grana privrede. Izdvajanja za poljoprivredu su najniža u regionu i iznose 1,7 odsto ukupnog budža. U Srbiji za 2013. agro budžet iznosi 3,7 odsto ukupnog budžeta, Hrvatska od nacionalnog budžeta za poljoprivredu izdvaja 4,45 odsto, Makedonija četiri odsto… S druge strane samo u prva tri mjeseca ove godine za mliječne proizvode i jaja iz uvoza je potrošeno 7,8 miliona eura. Tu je čak zabilježen pad od 11 odsto u odnosu na proteklu godinu zbog problema sa povećanim sadržajem aflatoksina u mlijeku i kratke zabrane uvoza.

Iz Stručne službe Privredne komore nedavno su podsjetili da je Nacionalnim programom proizvodnje hrane i razvoja ruralnih područja 2009-2013. bilo predviđeno povećanje sredstava namijenjenih razvoju poljoprivrede za oko 1,8 puta. Po tom planu agrobužet za ovu godinu je trebao da iznosi oko 35 miliona eura. Određeno je 20 miliona. Kažu zbog krize.

„Po dva eura dnevno svaki stanovnik naše države plaća inostranim poljoprivrednicima za uvoznu hranu”, izračunao je kazao je Željko Vidaković, predsjednik Odbora za poljoprivredu u Uniji poslodavaca.

I umjesto da pomognu poljoprivrednicima da stanu na noge i omoguće im bar ravnopravan tretman na domaćem tržištu, u Ministarstvu se kriju iza briselskih fraza. Prvo su najavili da sa približavanjem Evropskoj uniji država neće moći da pomaže otkup mlijeka. Pa su onda požurili da utvrde da će to početi da se sprovodi već od iduće godine, kao da će to pogurati državu da što prije uđe EU.

U Poljoprivrednoj uniji smatraju da treba slijediti poljoprivrednu praksu zemalja EU i da se podrška postepeno smanjuje, a ne da se naglo ukida jer domaći proizvodi nijesu još konkurentni. ,,Crna Gora treba da vodi samostalnu poljoprivrednu politiku do momenta priključenja EU. Ne treba da trčimo i pravimo poteze koje od nas niko ne traži”, kazao je predsjednik Poljoprivredne unije Dragoljub Nenezić.

On je naglasio da je u mljekarstvu najveća kriza u posljednje dvije decenije, uzrokovana neadakvetnom poljoprivrednom politikom, elementarnim nepogodama i situacijom sa aflatoksinom. On je naglasio da mjere Ministarstva poljoprivrede nijesu dale rezultate, tako da je broj grla opao na nacionalnom nivou.

Prošle nedjelje, tokom posjete ministra Ivanovića poljoprivrednicima u Nikšiću, u ime proizvođača mlijeka farmer Ratko Živković pokušao je u neformalnom razgovoru da ubijedi ministra da država mora da pomogne u sadašnjoj situaciji kada je otkupna cijena mala, a cijena proizvodnje velika.

„Ministar je rekao da će još jednom razmotriti stanje i pozvati mljekare da pokušamo da nađemo neki konačni odgovor u vezi sa teškim uslovima u kojima sada radimo”, kazao je medijima Živković.

A ministar: „Ja mislim da ste vi mene dobro upoznali. Kad god imamo neku agendu, ja se nje i strogo držim i ne otvaram neka druga pitanja. Ovog puta uopšte nijesmo razgovarali o tome, a u pravu ste, bio je jedan neformalni razgovor gdje sam još jednom htio da čujem probleme koji su mi dobro poznati, ali ništa novo se nije desilo”, istakao je Ivanović.

Poljoprivrednici su prosipanjem mlijeka u priču unijeli novi momenat. Najavili su da je ovo samo upozorenje pred radikalnu mjeru da skroz prekinu isporuke mlijeka.

A ministar se drži agende ko pijan plota.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U SUDSTVU: Vlada ćuti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta

 

Nakon skoro dvije sedmice štrajka,  zaposleni u sudstvu nijesu dobili odgovor na zahtjeve – povećanje plata od 30 odsto i sklapanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva.

Predsjednik Sindikata sudstva Crne Gore Dejan Đukić u razgovoru za Monitor kaže da je štrajk, s druge strane, pokazao jedinstvo i složnost štrajkača.

„Kada smo odlučili da stupimo u obustavu rada, nismo to učinili iz  hira, već iz potrebe da se naš glas čuje, da se vrednuje naš trud, odgovornost i svakodnevno zalaganje u obavljanju posla koji je od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema”, kaže Đukić.

On dodaje da su pokazali da umiju da se organizuju: „Da budemo jedinstveni i  zajedničkim glasom tražimo ono što nam pripada, a to je povećanje od 30 posto zarade za sudsku administraciju i potpisivanje Granskog kolektivnog ugovora za oblast sudstva. No uprkos našoj dosljednosti, jedinstvu i upornosti, nadležne institucije do sada nisu pokazale spremnost da ozbiljno razmotre njihove zahtjeve”, kaže predsjednik Sindikata sudstva.

U slučaju da se nastavi ignorisanje od strane nadležnih, kaže Đukić, stupiće u generalni štrajk: „Svaki dan ignorisanja našeg apela dodatno narušava povjerenje zaposlenih u institucije sistema i produbljuje osjećaj nepravde, pa samim tim spremnost i odlučnost da svi sudovi koji pripadaju Sindikatu sudstva preduzmu naredni korak-stupanje u Generalni štrajk”.

On objašnjava  da imaju dobru saradnju sa ministrom pravde, ali da još nemaju komunikaciju sa Ministarstvom finansija.

„Nadamo se da ćemo u što kraćem vremenskom periodu sjesti za pregovarački sto i naći zajedničko rješenje koje će biti u obostranom interesu. Treba naglasiti da sredstva koja tražimo neće poremetiti fiskalnu politiku budžeta, kaže predsjednik Sindikata sudstva. On pojašnjava da bi se riješili problemi zaposlenih u sudstvu, potrebno je 1,4 miliona eura na godišnjem nivou.

Predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu u Podgorici Bjanka Vujović naglašava  da cilj jednosatne obustave rada nije konfrontacija, već dijalog i pronalaženje rješenja u interesu zaposlenih, institucija i građana.

“Štrajk je počeo 6. oktobra 2025. godine u vremenskom periodu od 11 do 12 časova. Zaposleni u sudstvu odlučili su da stupe u štrajk kako bi ukazali na izuzetno težak položaj u kojem se nalaze i hitnu potrebu za unaprjeđenjem materijalnih uslova. Iako svakodnevno obavljamo izuzetno složene i odgovorne poslove, koji su od ključnog značaja za funkcionisanje pravosudnog sistema i vladavinu prava, naše zarade ne prate ni obim posla, ni nivo odgovornosti koji snosimo. Godinama ukazujemo na problem niskih zarada i nedostatka sistemskog rješenja, ali konkretnih koraka nema. Sve ostaje na obećanjima”, kaže ona.

I predsjednica sindikalne organizacije u Višem sudu smatra da nadležni potcjenjuju njihove probleme:  “Zaposleni u sudskoj administraciji očekuju da se ponudi realno i pravedno rješenje – ono koje neće vrijeđati ni našu profesiju, ni našu inteligenciju. Svako povećanje zarade koje bi bilo ispod 30 odsto ne može se smatrati prihvatljivim – jer ne bi predstavljalo stvarni napredak, već samo privid “.

Trenutno štrajkuju zaposleni u: Višem sudu u Podgorici, Apelacionom sudu, Privrednom sudu, Upravnom sudu, osnovnim sudovima u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Cetinju, Kotoru, Ulcinju, Herceg Novom, svi prekršajni sudovi kao i Sekretarijat sudskog savjeta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTEST ZAPOSLENIH U SKIJALIŠTIMA CRNE GORE: Upitni i bezbjednost i sezona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svakodnevni protesti zaposlenih otkrili su ozbiljne probleme u  državnom Ski centru Kolašin 1600. Žičara K7 još uvijek nije u funkciji, a remont ostale infrastrukture i isplata plata radnika kasne. Zaposleni ističu da je prioritet bezbjednost skijaša. Traže hitnu državnu pomoć i realizaciju projekta vještačkog osnježavanja kako bi sezona mogla nesmetano da počne

 

Svakodnevni protest zaposlenih u Skijalištima Crne Gore (SCG), razotkrio je da na državnom Ski centru Kolašin 1600 još nije obavljena nijedna priprema za predstojeću turističku sezonu. Neizvjesno je kada će biti u funkciji žičara K7, a ostala državna skijaška infrastruktura nije remontovana. Pored toga, neizvjesno je na koji način će radnici dobiti narednu platu.

Rješenje je, smatraju i zaposleni i menadžment, da se konačno uplati državna pomoć od 1,8 miliona eura, odobrena još krajem ljeta. Ovo državno preduzeće godinama funkcioniše uz  “finansijsku injekciju” iz budžeta. Na Ski centru Kolašin 1600, koji je za sada jedini koji radi u okviru SCG, prošle zime bilo je svega 20 skijaških dana, a pretprošle nijedan. Prihodi od turističkog ljeta nijesu mogli da umanje minus u poslovanju.

Radnici koji protestuju objašnjavaju da nijesu prioritet njihove zarade, već remont žičara, neophodan za bezbjednost skijaša. Niko od zaposlenih, kažu, “ne želi da snosi odgovornost za bezbjednost skijaša ukoliko infrastruktura na vrijeme ne bude remontovana”. Objašnjavaju da je bezbjednost posjetilaca i zaposlenih prioritet i da se nijedan segment skijališta neće staviti u funkciju bez provedenog remonta i kontrole svih bezbjednosnih procedura.
„Ni jedna žičara, nijedan lift, tabač snijega… neće biti pušten u rad ukoliko se ne odradi remont po propisanim procedurama. Nama je bezbjednost i sigurnost posjetilaca na prvom mjestu“, poručili su sa protesta.
Odgovornost, ukoliko zimska turistička sezona ne počne na vrijeme, nije više na zaposlenima u Ski centru Kolašin 1600, već na Vladi, poručuju. Tvrde da je odmah potrebno započeti radove na stubu šestosjeda K7.
“Pomoć Vlade je neophodna i za remont stubova na dvije žičare i dva ski-lifta, kao i za remont tehničke opreme koju koriste zaposleni za održavanje i označavanje staza. Apelujemo na Vladu da se što prije realizuje projekat vještačkog osnježavanja za ski-centar Kolašin 1600, jer ćemo bez tog projekta naredne godine zavisiti od vremenskih uslova i „gledati u nebo“”, objašnjava Dalibor Dado Medenica, jedan od radnika državnog skijališta.

Popravka stuba na žičari K7 obaveza je kompanije Kolašin 1450, koja u neposrednoj blizini tog dijela infrastrukture gradi turistički kompleks. Šestosjed, koji spaja skijaške staze državnog i skijališta te firme, nije bio u funkciji od proljeća 2024. godine, kada je ležište pomjereno radom građevinskih mašina privatnika. Prošlo je mnogo vremena dok je Odbor direktora (OD) SCG “natjerao” investitora da prihvati odgovornost za stanje dijela devet miliona vrijedne žičare. Više od godinu dana prošlo je dok je privatna kompanija obavezana da plati radove. Navodno, da bi započeli radove, Kolašin 1450 treba da sačeka, prema Statutu preduzeća, i treću ponudu za izvođenje radova.
Stručni tim, angažovan da ispita stanje stuba i tla oko njega, donio je krajem prošle godine zaključke i predložio mjere koje je trebalo sprovesti u narednom periodu. Predložena je dodatna sanacija zemljišta kako bi temelji bili potpuno osigurani, kao i niz drugih mjera radi sigurnosti svih učesnika.
Iz OD tvrde da su o stanju stuba obavijestili izvršnog direktora i njegove saradnike u oktobru 2024. godine, kada im je rečeno da je pukao potporni zid stuba i koliko ozbiljne posljedice to može izazvati. Mediji su o tome pisali pola godine ranije.
Na sjednici u oktobru prošle godine formirana je komisija koja je trebala ispitati sve probleme oko stuba i žičare K-7, nakon što su u Odbor stigle anonimne prijave da radovi nisu izvedeni prema projektu. Komisija je angažovala sudskog vještaka građevinske struke, koji je procijenio stanje stuba i dao smjernice za dalju sanaciju. Izvještaj vještaka stigao je krajem novembra, a menadžment ga je dobio nekoliko dana ranije.
Na kraju je OD konstatovao da bez stuba 4 i žičare K-7 nije bilo moguće koristiti infrastrukturu SCG u punom kapacitetu niti povezivati dva ski centra.

Menadžment SCG trenutno nema informaciju kada bi Kolašin 1450 mogao da krene u radove niti koliko vremena treba za njih, kazali su  za Monitor u državnoj kompaniji.

Skijališta su ove godine od države tražile 1,8 miliona eura. Bazirano na toj pomoći u poslovnom planu predviđen je minus od oko 900 hiljada eura. Novac iz državne kase im je, kako je objašnjeno, potreban za izradu projektne dokumentacije, izgradnju sistema za vještačko osnježavanje i ulaganja u sportsku višenamjensku infrastrukturu. Uz tu pomoć, “Skijališta” bi prihodovala gotovo 3,1 milion eura, dok bi rashodi iznosili 2,2 miliona eura.
“Neophodno je obezbijediti sredstva za projektovanje i izgradnju projektne dokumentacije i izvođenje radova na izgradnji vještačkog jezera i sistema za vještačko osnježavanje na dvije staze pored ski-liftova, sa sredstvima za ulaganje u sportsku višenamjensku rekreativnu infrastrukturu, u ukupnom iznosu od 1.803.207 eura, shodno Regulativi Komisije (EU) br. 651/2014 gdje se navodi da dodijeljena pomoć može biti u obliku operativne pomoći za sportsku infrastrukturu”, navodi se u zaključku predloga finansijskog plana i godišnjeg programa rada, uz napomenu da će tako ovu godinu završiti u plusu.
Vlada je nakon loše zimske sezone 2023/2024. odlučila da “Skijalištima” pomogne sa 200.000 eura za isplatu plata zaposlenima u martu, aprilu i maju. Od otvaranja Ski centra Kolašin 1600 2019. godine, SCG je skoro redovno poslovala s gubicima. Državna kompanija, već prve godine rada kolašinskog skijališta, bila je “u minusu” 112.000 eura. Naredne, da vlada nije pritekla u pomoć, gubitak bi bio veći od 800.000 eura. Državna pomoć tom preduzeću 2021. godine bila je skoro 1,5 miliona eura. To je i jedina godina kada se kompanija pohvalila pozitivnim poslovanjem.
Tokom 2022. godine iskazani neto gubitak preduzeća bio je više od 224.000 eura. Predviđeno je da SCG, čije je sjedište u Mojkovcu, upravlja javnim skijalištima Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinskim centrom Komovi i Eco Adventure park Komovi. Za sada, jedino aktivno skijalište je ono kolašinsko. Ispitni postupak koji je vodila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK), a koji se ticao dotacija Vlade SCG, završen je zaključkom da je sve bilo u skladu sa zakonom.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBOĐENI SVI OSUMNJIČENI ZA SLUČAJ TUNEL: Zatrpana sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

U obrazloženju presude sudije Borka Lončara, kojom su oslobođeni svi osmoro osumnjičeni za ovaj slučaj,  navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela prokopanog u Višem sudu, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih

 

 

Tunel ostaje sramota za one koji su radili na njemu zbog štete koji je društvu nanio i za one koji su pomogli u svemu tome u činjenju ili nečinjenju. Za optužene nema dokaza da su izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret”. Tako je sudija podgoričkog Osnovnog suda Borko Lončar  obrazložio oslobađajuću presudu grupi kojoj se sudilo zbog prokopavanja tunela do depoa Višeg suda u Podgorici. Slučaj je  razobličio sve manjakovasti i amaterizam javne i tajne službe bezbjednosti.

Prokopani tunel u Višem sudu nije otkriven radom bezbjednosnih organa, već igrom sudbine, zahvaljujući službenici Višeg suda koja je 11.septembra 2023. iza ponoći popisivala stvari koje su nedostajale u depou nakon što se desila vidna premetačina.

U depou se čuva oko 100.000 predmeta: dokaza, droga, oružje… Do danas nije utvrđeno šta je sve ukradeno iz njega. Viši sud se nalazi u samom centru Podgorice, u blizini najviših državnih institucija – Skupštine, Vlade, Centralne banke i zgrade Predsjednika države.

„Investitor akcije je  ozbiljna kriminalna grupa iz Crne Gore“ „Riječ je o jednoj od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Vi procijenite o kojoj je riječ“„Sigurno je nešto veliko u pitanju jer su to scene kao u filmovima“, ubjeđivao je crnogorsku javnost tadašnji vrh Uprave policije, Ministrastva Unutrašnjih poslova i odlazeće vlade, nakon što je 11.septembra otrkiven tunel u depou podgoričkog Višeg suda.  Ministar policije u to vrijeme bio je Filip Adžić, premijer Dritan Abazović, a vršilac dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić.

Prvi čovjek policije Nikola Terzić tada je, odgovarajući na novinarsko pitanje – što nedostaje iz depoa, kazao da nedostaju određena vatrena oružja iz određenih predmeta, ali i da je njegovo lično mišljenje da je cilj bio da se dođe u posjed određenih predmeta koji potencijalno sjutra mogu baciti na koljena čitave  istrage protiv jedne kriminalne grupe potvrđujući da govori o „kavčanima“.

„Na korak smo bliže motivu kopanja tunela. Većina identifikovanih ima kriminalnu prošlost“, samo je jedna od izjava koju je medijima nakon otvaranja istrage dao ministar Adžić.

Šta je bio motiv prokopavanja tunela nije poznato ni nakon okončanja sudskog postupka.

Premijer u tehničkom mandatu, njegovi saradnici, pojedini ministri i viskorangirani policajci, tih dana su za račun lične promocije, šetkajući  po tunelu – mjestu „zločina“,  kontaminirali tragove. Na kraju su donijeli odluku da se rupa zakopa. Odluka o zakopavanju tunela,  sudeći prema obrazloženju sudije Lončara, već tada je oslobodila krivice grupu protiv koje je kasnije vođen i okončan sudski postupak. Prošlog petka sudija je bio precizno jasan – tunel nije trebalo zatvoriti.

Vlada je 28. septembra 2023. donijela odluku da se tunel zatrpa, što je i učinjeno početkom oktobra, čime su, kako je konstatovao sud, onemogućene dalja istražna postupanja i analiza.

Podsjetio je da je odluka tadašnje izvršne vlasti bila da se tunel vrati u pređašnje stanje, odnosno da se zatvori zbog čega je angažovana privatna firma, te da usljed takve odluke vještak građevinske struke nije mogao obaviti svoj zadatak.

“Sud zaključuje da bezbjednosni sektor ne samo da nije spriječio kopanje tunela i ne samo da ga nije otkrio nego je i dozvolio da se prokopani tunel prije okončanja sudskog postupka zatvori i zatrpa i da se neke istražne radnje ne preduzmu kvalitetno. Niz propusta dovodi do zaključka o ozbiljnoj nestručnosti osoba u toj oblasti”- kazao je sudija Lončar.

U obrazloženju presude navodi se da ni na jednom od izuzetih tragova iz tunela, iznajmljenog stana, podruma, niti samog depoa nije pronađen nijedan DNK trag koji bi se mogao povezati sa nekim od osmoro optuženih.

U presudi sudije Lončara navodi se da je jedan od osumnjičenih, Vladimir Erić bio u policijskoj stanici u Loznici 8. septembra 2023., tri dana prije otkrivanja tunela, u vrijeme kada mu je optužnicom stavljeno na teret da je kopao.

Za Predraga Mirotića, optuženog da je upravljao jednim od vozila korišćenih u izvršenju krivičnog djela, utvrđeno je da video-snimci zbog lošeg kvaliteta ne omogućavaju identifikaciju osobe, vozila ili registarskih oznaka. Ni za Nikolu Milačića nije utvrđeno učešće, osim tvrdnje Katarine Baćović da joj je pomogao da iznajmi stan u Njegoševoj ulici. Sud je ocijenio da na osnovu tog iskaza nije moguće zasnovati krivičnu odgovornost.

Sud je takođe oslobodio Marijana Vuljaja, jer nije bilo dokaza da je znao za bilo kakvo krivično djelo Baćović. Za Veljka Markovića, Milana Markovića i Dejana Jovanovića sud je utvrdio da su boravili u Crnoj Gori, ali dokazima nije utvrđeno njihovo prisustvo u tunelu, iznajmljenom stanu, depou.

Ostaju brojna pitanja na koja ni nakon više od dvije godine nema odgovora. Jedno od njih je svakako motiv, koji ni do danas nije utvrđen. Isključen je onaj u koji je mjesecima javnost uvjeravao tadašnji premijer tehničke Vlade Dritan Abazović,  koji je u medijima tvrdio da je iz Depoa ukradena puška iz sudskog postupka koji se vodio zbog ubistva direktora i glavnog i odgovorog urednika Dana Duška Jovanovića.

Sudija Lončar naveo je u obrazloženju presude da  ni droga niti drugi predmeti iz spisa nijesu dokazano bili cilj, a oni koji su kopali, da su željeli, mogli su da saznaju gdje se nalaze predmeti većeg značaja.

Zbog svojih javno iznijetih tvrdnji četiri mjeseca od otkrivanja tunela, Abazović se pojavio i  kao svjedok u istrazi. Međutim,  pozvao se na obavezu čuvanja službene tajne jer je riječ o operativnim informacijama koje su saopštene na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

Tužilaštvo je najavilo da će se žaliti na odluku suda.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo