Povežite se sa nama

Izdvojeno

NAKON RJEŠENJA IMOVINSKOG STATUSA ULCINJSKOG DRAGULJA: Njemci spremni da preuzmu solanu

Objavljeno prije

na

Njemačka država, vlada i institucije, kao i nevladine organizacije i eksperti su godinama bili neposredno uključeni u proces zaštite ulcinjske Solane svjesni njenog značaja u evropskim okvirima. Sada su spremni da pomognu u revitalizaciji tog devastiranog prostora

 

Nedavnu odluku Savjeta za privatizaciju Vlade Crne Gore da je zemljište Solane u Ulcinju državno vlasništvo odmah su pozdravili iz Ambasade Njemačke u Podgorici. „Ovo predstavlja važan korak za ispunjenje završnih mjerila poglavlja u oblasti životne sredine u procesu pristupanja Evropskoj uniji”, kazao je ambasador dr Robert Veber.

Samo nekoliko dana kasnije Vijesti su objavile da bi Crna Gora i Njemačka uskoro mogle da zaključe ugovor o unapređenju poslovne saradnje u oblasti održivosti prirodnih potencijala, koji bi bio usko vezan za ulcinjsku Solanu i ticao se ulaganja u obnovu proizvodnje soli i očuvanja ekonomskog rizorta.

„Njemački eksperti, kao što je bio znameniti biolog dr Martin Šnajder Jakobi, i organizacije civilnog društva, kakva je Euronatur, su nas faktički učili o značaju i vrijednostima koje Solana ima za cijeli Mediteran i Evropu. Stalno su isticali da ukoliko se ne sačuva Solana, neće biti sačuvana ni ornitološka slika Evrope. Navodili su i da turisti iz Evrope idu čak do Afrike da posmatraju flamingose, a da ih mi ovdje imamo pred nosom“, kaže za Monitor profesor njemačkog jezika iz Ulcinja i poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

To je, smatra, jedan od ključnih razloga što su se posebno od 2015. godine ambasadori EU u Crnoj Gori, predvođeni tadašnjom ambasadorkom SR Njemačke Gudrun Elizabet Štajnaker, snažno angažovali u zaštiti ovog dragulja. Ona je bila u gotovo dnevnoj komunikaciji sa lokalnim zvaničnicima u Ulcinju kao i u tadašnjoj vladi, te vršila pritisak da se ne donese odluka kojom bi se zemljište na Solani predalo tajkunima.

Evropska komisija je u godišnjem izvještaju o napretku od 2015. godine redovno  ukazivala na probleme Solane i tražila njihovo rješavanje. Uz podršku EU izrađena je 2017. godine Studija zaštite Ulcinjske solane, na čijem je čelu bio direktor Parka prirode Solana Sečovlje i poznati ornitolog iz Slovenije Andrej Sovinc.

Samo je odlučan pritisak iz Evrope natjerao tadašnju crnogorsku vlast i njoj podređenu ulcinjsku da pokrene proceduru i proglasi Solanu zaštićenim područjem odnosno Parkom prirode, te da Ministarstvo održivog razvoja i turizma kandiduje u julu 2019. godine Solanu za Ramsar područje. Dva mjeseca kasnije, ona je dospjela na listu močvara od svjetskog značaja.

Odnos prema Solani je bio ključni uslov Crnoj Gori da otvori izuzetno važno 27. poglavlje u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, a koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene. Umjesto da „prva ekološka država na svijetu“ to poglavlje prvo  otvori i odmah zatvori, ona mora još i danas dokazivati da je posvećena onome na što se Ustavom obavezala. Evropske institucije, kao i njemačka vlada, ocijenile su da je Solana za to najbolji lakmus papir.

„Solana je turistička, ekonomska, ekološka i kulturološka vrijednost Ulcinja i čitave države. Evropljani, sa pravom tvrde – i njihova. Zato je sada pravi trenutak da se uz pomoć prijatelja Solane širom svijeta i Evrope, a posebno iz Njemačke, ponovo mobiliše ova mala zajednica uvjerena da bi njena obnova označila početak novog perioda u istoriji ovog milenijumskog grada“, ocjenjuje prof. Karamanaga.

I bivši rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović tvrdi da Solana bez problema uz malo investicija može da posluje rentabilno. „U dobroj godini mi smo proizvodili preko 25.000 tona soli, pa i više (2003 – 33.000 tona). Crna Gora za ljudsku ishranu troši oko 3.000 tona, za posipanje puteva u zimskom periodu još oko 5.000 tona. Proizilazi da Solana može bez problema da zadovolji sve potrebe države Crne Gore za solju i da najveći dio ostaje za izvoz (preko 70 posto)”, navodi on.

U čitavom ovom periodu bilo je niz kompanija iz inostranstva koje su bile spremne da zakupe Solanu ili uđu u javno-privatno partnerstvo da bi se obavila njena kompletna rekonstrukcija i pokrenula proizvodnja slanih kristala, te očuvao, zaštitio i unaprijedio biodiverzitet tog područja.

Pošto je riješen njezin imovinski status, prepreka za investicije više nema. „Ima više međunarodnih organizacija i razvojnih banaka koje bi mogle investirati u razvoj Solane, za korist opštine Ulcinj i cijele Crne Gore”, kaže i ambasadorka Štajnaker, dok tu informaciju potvrđuju i iz Vlade Crne Gore.

Pošto je iz JP Nacionalni parkovi Crne Gore saopšteno da od 23. avgusta više neće upravljati prostorom ulcinjske Solane, a za to nije spremna ni Opština Ulcinj, Vlada Crne Gore moraće zato brzo donijeti odluku. Njemci su spremni.

                                                                                               

Resulbegović: Štajnaker zaslužila da postane počasna građanka Ulcinja

Predsjednik SDP-a u Ulcinju i odbornik te stranke u lokalnom parlamentu Naser Resulbegović kaže da je sada konačno vrijeme da se prihvati njegov prijedlog koji je još od 2017. godine u skupštinskoj proceduri i da nekadašnja ambasadorka Njemačke Gudrun Štajnaker postane počasna građanka Ulcinja.

„Nažalost, svi naši pokušaji da se jednom od ključnih boraca za očuvanje Solane, gospođi Štajnaker, Ulcinj makar simbolično oduži proglašenjem za počasnu građanku, nijesu još naišli na razumijevanje lokalne parlamentarne većine, prevashodno iz razloga što subjekti koji su činili i čine tu većinu nijesu imali snage da se odupru uticaju ključnog njihovog partnera – DPS-a”, kaže on za Monitor i ističe da je pravi trenutak da se to desi.

 

Crna Gora je u 2020. najviše soli uvezla iz Njemačke

Crna Gora je 2020. godine uvezla soli u vrijednosti od 1,24 miliona eura. Naša država je jedina na Sredozemlju koja uvozi tu strateški važnu namirnicu.

Prema podacima Monstata, najviše soli je u prošloj godini uvezeno iz Njemačke – 193.000 eura, a 1.000 eura manje iz Egipta. Dalje, iz Austrije je uvoz soli iznosio 146.000, iz Srbije 1.000 manje, a iz Albanije 132.000 eura.

Evo već osma godina na Solani nema proizvodnje slanih kristala. U tom periodu Crna Gora je uvezla soli u vrijednosti od preko osam miliona eura.

Mustafa CANKA

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo