Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naličje rekorda

Objavljeno prije

na

Crnogorski sudovi posljednjih godina obaraju rekorde u brzini donošenja presuda – od 2007. do kraja 2011. više od 160.000 neriješenih predmeta sveli su na – svega 38.000. Ažuriranju pravosuđa doprinio je zahtjev Brisela da se konačno smanji ogroman broj zaostalih predmeta. Do ukora iz Evropske komisije bilo je normalno da se procesi otegnu godinama, pa i da prevale koju deceniju.

Statistika je sada glavni adut kojim se diče pravosudne vlasti. Poneko se i usudi da posumnja u kvalitet sudskih odluka, ali tu je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica koja je izričita – ekspresno rješavanje predmeta nema za posljedicu nekvalitetne presude.

Monitoru se skoro svake nedjelje obrati po neki čitalac sa pričom o tome kako dijele pravdu crnogorski sudovi. Objavljujemo tri slučaja koji svjedoče o tome kako se traži pravda u našem pravosuđu i kakve se sve ljudske sudbine kriju iza statistike kojom maše Vesna Medenica.

PIVARA I SUD PROTIV VOZAČA: Prva ,,uspješna” privatizacija u Crnoj Gori, kao i sve ostale, rezultirala je otpuštanjem viška radnika. Tako su nakon privatizacije vozači Trebjese Nikšić proglašeni viškom. Sredinom 1999. potpisali su sporazum o dobrovoljnom napuštanju Pivare uz isplatu otpremnine od 12.000 njemačkih maraka. U isto vrijeme potpisan je i ugovor kojim su se prevoznici obavezali da za potrebe Trebjese prevoze pivо, ambalažu i drugu robu. Taj ugovor bio je i razlog što su se radnici odlučili za dobrovoljan odlazak iz kompanije. Ugovorom je predviđeno da bivši vozači Trebjese budu posebna kategorija prioritetnih prevoznika, odnosno prvih kojima se daje pivo za distribuciju.

I kao što to u domaćim privatizacionim pričama biva, Trebjesa je, nakon što je radnicima vidjela leđa, brzo zaboravila ugovor. Pojedini vozači za pet godina čak nijednom nijesu bili angažovani u skladu sa ugovorom.

Iako posao raste i povećavaju se potrebe za prevozom, Trebjesa ne angažuje radnike sa kojima je potpisala ugovor, već drugo preduzeće.

Bivši vozači su presavili tabak i tužili Trebjesu. Sudski spor traje već deceniju. Poslije triju presuda Privrednog suda, i triju suprotnih odluka Apelacionog suda, kojima su preinačene prvobitne presude, slučaj se nastavlja u Vrhovnom sudu.

Vijeće Vrhovnog suda ukinulo je presudu Apelacionog suda i donijelo odluku o reviziji u korist 12 od ukupno 18 bivših vozača Trebjese. Za šest vozača Vrhovni sud je odbacio mogućnost revizije jer, kako se navodi u rješenju, „revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 25.000 eura”.

Vrhovni sud takođe nije priznao pravo na izgubljenu dobit nijednom od oštećenih bivših vozača. Radnici se nedavno dopunili žalbu Ustavnom sudu koju su predali sredinom prošle godine.

Formalni podnosioci žalbe Branko Kadović, Živojin Simović, Momčilo Mumović, Nenad Drašković i drugi ukazuju da im je posljednjom odlukom Vrhovnog suda Cme Gore „onemogućeno ustavno pravo na pravni lijek i pravično suđenje” zbog čega od Ustavnog suda traže njeno ukidanje.

– Podnosioci žalbe spadaju u kategoriju prioritetnih prevoznika, a što je Vrhovni sud ignorisao, a sve na štetu podnosilaca žalbe. Nalazom vještaka je utvrđeno da Živojin Simović nije prevezao nijedan litar piva iz Trebjese, a mogao je prevesti 212 tura nosivosti 108 hektolitara. Momčilo Mumović je angažovan dva puta 2002. godine, a mogao je prevesti još 210 tura po 108 hektolitara. Branko Kadović nije dobio ni litar piva, iako je mogao prevesti 200 tura po 108 hektolitara, po nalazu vještaka” – dodaje se u dopuni ustavne žalbe.

Vještak je nalazom precizno izračunao štetu koju su pretrpjeli podnosioci ustavne žalbe. Za sporni period 18 bivših radnika traže ,,na ime izmakle dobiti” od 7.500 (najmanji zahtjev) do 43.500 (najveći zahtjev) eura. To je ukupno oko pola miliona eura.

MARATONSKO SUĐENJE ZBOG DUGA: Mevludin Halilović iz Bijelog Polja i njegov brat su aprila 2004. pozajmili Huzeiru Gušmiroviću 46.000 eura. Dug nije vraćen, pa su Halilovići pravdu zatražili kod Osnovnog suda u Bijelom Polju. Nakon pet godina donijeta je pravosnažna presuda, koja je postala izvršna u oktobru 2009. Po njoj je Gušmirović obavezan da vrati dug sa kamatom.

Pošto dug u predviđenom roku nije vraćen, Halilovići su Osnovnom sudu u Bijelom Polju podnijeli prijedlog da se dug naplati prodajom nepokretnosti dužnika koje su bile upisane na njegovo ime, kao vlasnika, bez ikakvog tereta. Osnovni sud odmah donosi rješenje da se to uradi i odbija Gušmirovićevu žalbu.

Halilovići smatraju da rješenja nije realizovano, jer izvršni sudija Osnovnog suda u Bijelom Polju Radule Piper nije rješenje o izvršenju dostavio Upravi za nekretnine Crne Gore.

Nakon toga Gušmirović sa svojim sinovima Seadom i Izudinom zaključuje aneks ugovora o doživotnom izdržavanju. Halilovići tvrde da je aneks ugovora nezakonito ovjerio u bjelopoljskom Osnovnom sudu sudija Ramo Striković. Po njemu je dužnik svojim sinovima dozvolio da se odmah upišu u katastar kao vlasnici predmetnih nekretnina, suprotno Zakonu o obligacionim odnosima.

Halilovići navode i da je suprotno zakonu sve aminovala Uprava za nekretnine – Područna jedinica Bijelo Polje, tačnije njen načelnik Dušan Knežević.

Zloupotreba službenog položaja čelnika suda i Uprave za nekretnine, tvrde Halilovići, dovela je do toga da su braća Gušmirović Osnovnom sudu u Bijelom Polju podnijeli tužbu protiv Halilovića tražeći da se izvršno rješenje, na sada njihovu nepokretnost, radi naplate duga od 46.000 eura sa kamatom, proglasi ništavnim.

Osnovni sud u Bijelom Polju 2010. i 2011. donosi dvije presude u korist Gušmirovića, ali je obje kao nezakonite ukinuo bjelopoljski Viši sud. U toku je treće suđenje.

Mevludin Halilović sa porodicom živi u Švedskoj, pa ne može blagovremeno i adekvatno da reaguje i zaštiti svoje interese. On navodi da su braća Gušmirović uzeli kredit od 90.000 eura kod NLB Montenegro na ime sporne nekretnine koja je sada pod hipotekom u korist te banke.

UBISTVO I SMANJENJE KAZNE: U napuštenom odmaralištu u Sutormanu kod Bara, 22. avgusta 2005. godine, Igor Šljivančanin je mučki ubijen, a potom zapaljen. Mediji su pisali da će Igor ostati zapamćen kao izuzetno miran, pošten mladić i iskren prijatelj. Studirao je informatiku u Kragujevcu, a istovremeno je zarađivao džeparac radeći honorarne poslove.

Prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici 3. marta 2010. godine, Šljivančaninov brat od tetke Vasilije Marković osuđen je na 30 godina zatvora zbog krivičnog djela teško ubistvo.

U optužnici se navodi da je Marković prevarom doveo Šljivančanina na mjesto tragedije, a onda ga udario drvenim držalom lopate u tjemenom predjelu glave, a zatim i lica. Povrede su uzrokovale smrt. Marković je potom mladićevo tijelo polio gorivom i zapalio. Prvostepeni sud je utvrdio da se radilo o ,,ostvarenju brižljivog i na perfidan način pripremljenog plana”.

Apelacioni sud, kao drugostepeni, je presudom donijetom u julu 2010, uvažio žalbe branilaca optuženog, advokata Dragoljuba Đukanovića i Borivoja Đukanovića, te preinačio presudu Višeg suda, pa je Markovića osudio na 18 godina zatvora.

U aprilu prošle godine Vrhovni sud je potvrdio odluku sudija Apelacionog suda i odbilo žalbu vrhovnog državnog tužioca, navodeći da je zahtjev za zaštitu zakonitosti neosnovan. U presudi Vrhovnog suda se između ostalog navodi ,,da Viši sud nije dovoljno cijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženog i nije uzeo u obzir činjenicu da ranije nije osuđivan i da je u vrijeme izvršenja zločina imao 23 godine.”

Otac ubijenog Igora, Rade Šljivančanin se nakon svega pita kako je moguće da za jedan od najtežih zločina koji se desio u Crnoj Gori, sud osuđenom smanji zatvorsku kaznu za čak 12 godina. ,,Ko je i kako trgovao našom tragedijom? Koliko košta to nepodnošljivo stanje, taj grijeh, da li je moguće da je ubica, umjesto 30 godina, nagrađen smanjenjem kazne na 18? Kako je vijeće Apelacionog suda moglo napraviti takvu kardinalnu grešku? Nama se ona čini namjernom. U suprotnom, možda ima nade da se i ovakvi propusti isprave”, navodi Šljivančanin u dopisu dostavljenom Monitoru.

Rade Šljivančanin se obraćao usmeno i pisano svim državnim organima. Kaže: ,,Neki su stigli da mi odgovore, a kod nekih sam naišao na ravnodušnost”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo