Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naličje rekorda

Objavljeno prije

na

Crnogorski sudovi posljednjih godina obaraju rekorde u brzini donošenja presuda – od 2007. do kraja 2011. više od 160.000 neriješenih predmeta sveli su na – svega 38.000. Ažuriranju pravosuđa doprinio je zahtjev Brisela da se konačno smanji ogroman broj zaostalih predmeta. Do ukora iz Evropske komisije bilo je normalno da se procesi otegnu godinama, pa i da prevale koju deceniju.

Statistika je sada glavni adut kojim se diče pravosudne vlasti. Poneko se i usudi da posumnja u kvalitet sudskih odluka, ali tu je predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica koja je izričita – ekspresno rješavanje predmeta nema za posljedicu nekvalitetne presude.

Monitoru se skoro svake nedjelje obrati po neki čitalac sa pričom o tome kako dijele pravdu crnogorski sudovi. Objavljujemo tri slučaja koji svjedoče o tome kako se traži pravda u našem pravosuđu i kakve se sve ljudske sudbine kriju iza statistike kojom maše Vesna Medenica.

PIVARA I SUD PROTIV VOZAČA: Prva ,,uspješna” privatizacija u Crnoj Gori, kao i sve ostale, rezultirala je otpuštanjem viška radnika. Tako su nakon privatizacije vozači Trebjese Nikšić proglašeni viškom. Sredinom 1999. potpisali su sporazum o dobrovoljnom napuštanju Pivare uz isplatu otpremnine od 12.000 njemačkih maraka. U isto vrijeme potpisan je i ugovor kojim su se prevoznici obavezali da za potrebe Trebjese prevoze pivо, ambalažu i drugu robu. Taj ugovor bio je i razlog što su se radnici odlučili za dobrovoljan odlazak iz kompanije. Ugovorom je predviđeno da bivši vozači Trebjese budu posebna kategorija prioritetnih prevoznika, odnosno prvih kojima se daje pivo za distribuciju.

I kao što to u domaćim privatizacionim pričama biva, Trebjesa je, nakon što je radnicima vidjela leđa, brzo zaboravila ugovor. Pojedini vozači za pet godina čak nijednom nijesu bili angažovani u skladu sa ugovorom.

Iako posao raste i povećavaju se potrebe za prevozom, Trebjesa ne angažuje radnike sa kojima je potpisala ugovor, već drugo preduzeće.

Bivši vozači su presavili tabak i tužili Trebjesu. Sudski spor traje već deceniju. Poslije triju presuda Privrednog suda, i triju suprotnih odluka Apelacionog suda, kojima su preinačene prvobitne presude, slučaj se nastavlja u Vrhovnom sudu.

Vijeće Vrhovnog suda ukinulo je presudu Apelacionog suda i donijelo odluku o reviziji u korist 12 od ukupno 18 bivših vozača Trebjese. Za šest vozača Vrhovni sud je odbacio mogućnost revizije jer, kako se navodi u rješenju, „revizija u privrednim sporovima nije dozvoljena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 25.000 eura”.

Vrhovni sud takođe nije priznao pravo na izgubljenu dobit nijednom od oštećenih bivših vozača. Radnici se nedavno dopunili žalbu Ustavnom sudu koju su predali sredinom prošle godine.

Formalni podnosioci žalbe Branko Kadović, Živojin Simović, Momčilo Mumović, Nenad Drašković i drugi ukazuju da im je posljednjom odlukom Vrhovnog suda Cme Gore „onemogućeno ustavno pravo na pravni lijek i pravično suđenje” zbog čega od Ustavnog suda traže njeno ukidanje.

– Podnosioci žalbe spadaju u kategoriju prioritetnih prevoznika, a što je Vrhovni sud ignorisao, a sve na štetu podnosilaca žalbe. Nalazom vještaka je utvrđeno da Živojin Simović nije prevezao nijedan litar piva iz Trebjese, a mogao je prevesti 212 tura nosivosti 108 hektolitara. Momčilo Mumović je angažovan dva puta 2002. godine, a mogao je prevesti još 210 tura po 108 hektolitara. Branko Kadović nije dobio ni litar piva, iako je mogao prevesti 200 tura po 108 hektolitara, po nalazu vještaka” – dodaje se u dopuni ustavne žalbe.

Vještak je nalazom precizno izračunao štetu koju su pretrpjeli podnosioci ustavne žalbe. Za sporni period 18 bivših radnika traže ,,na ime izmakle dobiti” od 7.500 (najmanji zahtjev) do 43.500 (najveći zahtjev) eura. To je ukupno oko pola miliona eura.

MARATONSKO SUĐENJE ZBOG DUGA: Mevludin Halilović iz Bijelog Polja i njegov brat su aprila 2004. pozajmili Huzeiru Gušmiroviću 46.000 eura. Dug nije vraćen, pa su Halilovići pravdu zatražili kod Osnovnog suda u Bijelom Polju. Nakon pet godina donijeta je pravosnažna presuda, koja je postala izvršna u oktobru 2009. Po njoj je Gušmirović obavezan da vrati dug sa kamatom.

Pošto dug u predviđenom roku nije vraćen, Halilovići su Osnovnom sudu u Bijelom Polju podnijeli prijedlog da se dug naplati prodajom nepokretnosti dužnika koje su bile upisane na njegovo ime, kao vlasnika, bez ikakvog tereta. Osnovni sud odmah donosi rješenje da se to uradi i odbija Gušmirovićevu žalbu.

Halilovići smatraju da rješenja nije realizovano, jer izvršni sudija Osnovnog suda u Bijelom Polju Radule Piper nije rješenje o izvršenju dostavio Upravi za nekretnine Crne Gore.

Nakon toga Gušmirović sa svojim sinovima Seadom i Izudinom zaključuje aneks ugovora o doživotnom izdržavanju. Halilovići tvrde da je aneks ugovora nezakonito ovjerio u bjelopoljskom Osnovnom sudu sudija Ramo Striković. Po njemu je dužnik svojim sinovima dozvolio da se odmah upišu u katastar kao vlasnici predmetnih nekretnina, suprotno Zakonu o obligacionim odnosima.

Halilovići navode i da je suprotno zakonu sve aminovala Uprava za nekretnine – Područna jedinica Bijelo Polje, tačnije njen načelnik Dušan Knežević.

Zloupotreba službenog položaja čelnika suda i Uprave za nekretnine, tvrde Halilovići, dovela je do toga da su braća Gušmirović Osnovnom sudu u Bijelom Polju podnijeli tužbu protiv Halilovića tražeći da se izvršno rješenje, na sada njihovu nepokretnost, radi naplate duga od 46.000 eura sa kamatom, proglasi ništavnim.

Osnovni sud u Bijelom Polju 2010. i 2011. donosi dvije presude u korist Gušmirovića, ali je obje kao nezakonite ukinuo bjelopoljski Viši sud. U toku je treće suđenje.

Mevludin Halilović sa porodicom živi u Švedskoj, pa ne može blagovremeno i adekvatno da reaguje i zaštiti svoje interese. On navodi da su braća Gušmirović uzeli kredit od 90.000 eura kod NLB Montenegro na ime sporne nekretnine koja je sada pod hipotekom u korist te banke.

UBISTVO I SMANJENJE KAZNE: U napuštenom odmaralištu u Sutormanu kod Bara, 22. avgusta 2005. godine, Igor Šljivančanin je mučki ubijen, a potom zapaljen. Mediji su pisali da će Igor ostati zapamćen kao izuzetno miran, pošten mladić i iskren prijatelj. Studirao je informatiku u Kragujevcu, a istovremeno je zarađivao džeparac radeći honorarne poslove.

Prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici 3. marta 2010. godine, Šljivančaninov brat od tetke Vasilije Marković osuđen je na 30 godina zatvora zbog krivičnog djela teško ubistvo.

U optužnici se navodi da je Marković prevarom doveo Šljivančanina na mjesto tragedije, a onda ga udario drvenim držalom lopate u tjemenom predjelu glave, a zatim i lica. Povrede su uzrokovale smrt. Marković je potom mladićevo tijelo polio gorivom i zapalio. Prvostepeni sud je utvrdio da se radilo o ,,ostvarenju brižljivog i na perfidan način pripremljenog plana”.

Apelacioni sud, kao drugostepeni, je presudom donijetom u julu 2010, uvažio žalbe branilaca optuženog, advokata Dragoljuba Đukanovića i Borivoja Đukanovića, te preinačio presudu Višeg suda, pa je Markovića osudio na 18 godina zatvora.

U aprilu prošle godine Vrhovni sud je potvrdio odluku sudija Apelacionog suda i odbilo žalbu vrhovnog državnog tužioca, navodeći da je zahtjev za zaštitu zakonitosti neosnovan. U presudi Vrhovnog suda se između ostalog navodi ,,da Viši sud nije dovoljno cijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženog i nije uzeo u obzir činjenicu da ranije nije osuđivan i da je u vrijeme izvršenja zločina imao 23 godine.”

Otac ubijenog Igora, Rade Šljivančanin se nakon svega pita kako je moguće da za jedan od najtežih zločina koji se desio u Crnoj Gori, sud osuđenom smanji zatvorsku kaznu za čak 12 godina. ,,Ko je i kako trgovao našom tragedijom? Koliko košta to nepodnošljivo stanje, taj grijeh, da li je moguće da je ubica, umjesto 30 godina, nagrađen smanjenjem kazne na 18? Kako je vijeće Apelacionog suda moglo napraviti takvu kardinalnu grešku? Nama se ona čini namjernom. U suprotnom, možda ima nade da se i ovakvi propusti isprave”, navodi Šljivančanin u dopisu dostavljenom Monitoru.

Rade Šljivančanin se obraćao usmeno i pisano svim državnim organima. Kaže: ,,Neki su stigli da mi odgovore, a kod nekih sam naišao na ravnodušnost”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SDT I POLICIJA ZAPOČELI OPERACIJU GENERAL: Nove optužbe za stare znance

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više vođa i visokopozicioniranih članova registrovanih organizovanih kriminalnih grupa iz Crne Gore uhapšeno je ili se potražuju zbog sumnji da su bili dio zajedničke organizacije formirane radi krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu i Australiju

 

 

Službenici specijalnog policijskog odjeljenja u srijedu su, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, započeli veliku akciju u kojoj je uhapšeno više osoba koje su, godinama, slovile kao vođe ili visokopozicionirani članovi organizovanih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem narkotika. Uhapšeno je devet, a krivična prijava je podnijeta protiv 19 osoba, saopštili su iz SDT-a.

Prema onome što je saopštio portparol i tužilac SDT-a Vukas Radonjić, kriminalna organizacija je formirana “ u cilju vršenja krijumčarenja opojne droge kokain iz Južne Amerike u Evropu i Australiju, brodovima,” Po nalazima SDT grupa je odgovorna za krijumčarenje dva zaplijenjena tovara kokaina; prvog, u količini od 1.570 kilograma, koga su “organi otkrivanja Kolumbije” zaustavili u oktobru 2020. godine. Potom je, u junu 2021, tovar od 900 kilograma kokaina otkriven i zaplijenjen u Australiji.

Kriminalnu grupu organizovali su i vodili uhapšeni Podgoričanin Vaso Ulić i odbjegli Kotoranin Radoje Zvicer.

Ime Radoja Zvicera javnosti je poznato duže od deceniju, a posljednjih godina nedostupan je crnogorskim nadležnim organima. Označen je kao jedan od vođa kavačkog kriminalnog klana, a Specijalno tužilaštvo je protiv njega i članova njegove kriminalne grupe podiglo više optužnica zbog međunarodnog krijumčarenja narkotika i likvidacija članova suprostavljenog – škaljarskog kriminalnog klana.

Njegov partner u tek objelodanjenim kriminalnim radnjama bio je Podgoričanin Vaso Ulić. Za njega je crnogorska javnost prvi put čula 2017.godine kada je uhapšen zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja se bavila međunarodnim švercom narkotika. Dok je za veći dio crnogorske javnosti on bio nepoznanica, nadležni organi Australije tvrdili su da je riječ o osobi koja upravlja jednom od najopasnijih kriminalnih organizacija na njihovom prostoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETICIJA PROTIV SMJENE MINISTARKE PROSVJETE: Trebamo stručnjake umjesto političkih kadrova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Peticijom Prosvjetne zajednice, koju su podržale brojne NVO, traži se da, uprkos političkoj trgovini, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović ostane na čelu tog resora. Za razliku od svojih prethodnika, za sedam mjeseci, pokazala je rezultate, a to je ono što politici najviše i smeta

 

 

Prosvjetna zajednica Crne Gore pokrenula je peticiju kojom traže da se ne smjenjuje ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović.

Ministarki mandat treba da se završi u sklopu političkog dogovora oko rekonstrukcije Vlade, a na njeno mjesto planira se kadar Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Neouobičajeno u praksi u kojoj je obrazovanje odavno zarobljeno politikom jeste ova peticija i podrška za ministarku od strane civilnog sektora.

Početak njenog mandata nije obećavao. Obilježio ga je štrajk prosvjetara u kome se Vlada a i Ministarstvo prosvjete nijesu najbolje snašli. Ipak, početno zastrašivanje i ,,isljeđivanje” direktora škola zamijenjeno je pregovorima i kakvim-takvim dogovorom.

Ono što je značajno je iskorak u dosadašnjoj praksi polaganja eksternih ispita. Za kratko vrijeme Ministarstvo prosvjete je uspjelo da od prošlogodišnjeg neregularnog polaganja, dodatno obilježenog skandaloznim ponašanjem roditelja „prepisivača“ i podrškom koju su im dali tadašnji čelnici resornog Ministarstva, na uštrb prosvjetara koji su pokušali ozbiljno raditi svoj posao,  napravi sistem koji je onemogućio prepisivanje i pokazao pravo – poprilično loše stanje u obrazovanju. Tako su nam rezultati ovogodišnjeg testiranja donijeli, u odnosu na prethodne tri godine, jedva do tri puta više jedinica. Dok je odličnih bilo tri do četiri puta manje. Razlog nije ispodprosječna generacija maturanata i polumaturanata, nego to se što ove godine testovi nijesu dijelili povlašćenima uoči ispita, a učenici nijesu mogli prepisivati tokom testiranja.

,,Simptomatično je da učenik ima jedinicu na eksternoj provjeri znanja, a nosilac je Luče“, istakla je ministarka Jakšić-Stojanović.

Ona se izdvojila od većine članova (ne samo ove) Vlade, tako što je kompententno govorila o svom resoru, uočavala mane i tražila rješenja. Kaže da je bila zaprepaštena uslovima zatečenim tokom obilaska  pojedinih škola. Uvjerila se da u pojedinima nema osnovne opreme da se izvodi, na primjer, nastava iz fizike, hemije, biologije. Zato je najavila ozbiljnija  ulaganja u infrastukturu.

Govorila je i o nekim tabu temama obrazovanja u Crnoj Gori, pa je za razliku od prethodnih ministara, pomenula da treba da se radi sa roditeljima koji pritiskaju nastavnike da djeci daju bolje ocjene. Pošto   praksa pokazuje da roditelji prelaze granicu i upliću se u nastavni proces.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Camović-Veličković podsjeća da je Sindikat medija prije usvajanja seta medijskih zakona upozorio poslanike na scenario koji se sada realizuje u Javnom servisu: ,,A to je podnošenje ostavke i raspisivanje konkursa za novi izbor generalnog direktora kako bi se preduprijedile pravosnažne sudske presude koje se čekaju i po kojima bi morao da bude razriješen. Pošto nijesmo naišli na razumijevanje većine u Skupštini, odnosno njima je ovaj ishod sasvim prihvatljiv i poželjan, imamo priliku da gledamo Raonićevu predstavu u kojoj se ruga svima nama, a najviše sudstvu čije presude ne poštuje i tužilaštvu koje nije u stanju duže od godinu da saopšti stav o podnijetim krivičnim prijavama protiv članova Savjeta koji nisu sproveli pravosnažnu sudsku presudu već reizabrali Raonića i protiv njega samog i pravnika RTCG koji su ih podstrekavali i orkestrirali taj reizbor. Sve se moglo izbjeći ali očigledno je bio cilj da se baš ovo ne izbjegne”.

Pet prvostepenih i pravosnažnih sudskih presuda do sada su potvrdile  da je Raonić nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG u dva navrata u avgustu 2021., a zatim u julu 2023. godine.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je formiralo predmet zbog reizbora Raonića, u kome su saslušani osumnjičeni članovi Savjeta RTCG Veselin Drljević, Filip Lazović, Naod Zorić, Predrag Miranović i Amina Murić zbog sumnje da su odbili izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude i omogućili sticanje protivpravne koristi izabranom generalnom direktoru. Taj predmet je spojen sa drugim, koji se vodi protiv Raonića, kao i predstavnika pravne službe Želimira Mićovića i advokatice RTCG Zorice Đukanović, zbog osnova sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj putem podstrekavanja članova Savjeta.

Nakon što su preispitivali ovaj slučaj duže od godinu iz SDT-a su ga proslijedili Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Uz obrazloženje da specijalni tužioci istražuju samo visoke funkcionere, što Raonić i članovi Savjeta nisu.

,,Više od 12 mjeseci se izmišljaju razlozi da SDT ne završi postupak izviđaja, a preko medija se daju besmislena objašnjenja da se čeka vještačenje glasačkih listića sa sjednica Savjeta RTCG.Ovo upućuje na zaključak da su i SDT i vrhovni državni tužilac pod političkim uticajem jer su imali vremena da ovaj slučaj riješe i da ne dođemo u situaciju da osoba koja je dva puta nezakonito izabrana, u potpunosti svjesna da krši zakon, ponovo dobije priliku da u narednom mandatu vodi RTCG. Od osobe koja svjesno krši zakon su samo gori njegovi sadašnji politički mentori Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević”, saopštio je Goran Đurović, direktor Media centra.

Pored odlučivanja o direktoru, Savjet je za ombudsmana Javnog servisa imenovao Todora Brajkovića. On je bio kandidat i na prošlom konkusu koji je poništen, a upitna je bilo njegovo iskustvo od 10 godina u audio-vizuelnim medijima. Brajković ima i lične veze sa predsjednikom Savjeta Drljevićem, jer je generalni sekretar Udruženja sportskih novinara, čiji je predsjednik Drljević.

,,Iživljavanje je i izbor čovjeka za kojeg je jasno običnim čitanjem uslova konkursa da ne ispunjava uslove za ombudsmana baš na to mjesto kojem nije dorastao, a samo zato što je prijatelj predsjednika Savjeta Veselina Drljevića i zbog usluge Danu koji je aktuelne okupatore Javnog servisa zadužio makar sa tim što se u tim novinama ne može pročitati ni slovo o onome što se u RTCG dešava unazad tri godine”, ističe Camović-Veličković. Objašnjava i da je novi ombudsman sportski novinar Dana, što je navedeno kao konflikt interesa u samom Zakonu: ,,Upoznala sam sa tim članove i članice Savjeta prije nego što su glasali, ni osvrnuli se nisu”.

Za sada se većina Savjeta RTCG ne osvrće na pravila i zakone, a ni tužilaštvo na krivične prijave koje su podnijete zbog takvog načina rada.

Novi Zakon o RTCG predvidio je smanjenje uticaja političara iz Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore na izbor članova Savjeta. Međutim, novi saziv Savjeta će početi sa radom tek sredinom sljedeće godine.

Do tada, nekritičkom promocijom političara Javni servis može i dalje da se bavi, sa sve Savjetom i novim, starim direktorom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo