Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zatrpano blago

Objavljeno prije

na

Jedan od članova komisije, koja je u beranskom Rudniku uglja trebalo da utvrdi stvarnu vrijednost mašina za automatsko kopanje uglja, koje su ostale zatrpane u jami Petnjik, rekao je da bi vađenje te opreme stajalo više nego što ona vrijedi. „Trista tona željeza trebalo bi izvući kroz nekoliko kilometara zatrpanih tunela i iznijeti s dubine od dvjesta metara. To je ogroman posao i bojim se da bi bio uzaludan”, kaže taj rudar, koji ne želi da mu se pominje ime.

On se prisjeća da su mašine kada su stigle u Berane unošene u jamu i montirane čitavih dvadeset dana i da su predstavljale pravo tehnološko čudo na našim prostorima, gdje se ugalj do tada kopao ručno.

„Kada su ih Slovaci dovezli, stigla je i specijalna dizalica iz Slovačke. Onda smo proširivali tunele na pojedinim mjestima i sve to je trajalo dvadeset dana dok mašine nijesmo montirali u čelu polja B, koje je tada eksploatisano. S njima su radili samo slovački rudari. Nikada nijesu pokušali nekoga od domaćih rudara da nauče da s njima rukuje”, priča naš sagovornik, rudarski inženjer.

On vjeruje da bi sada izvlačenje bio rizičan i opasan posao koji ne bi dozvolila ni rudarska inspekcija.

„Jedina mogućnost da se mašine eventualno upotrijebe bila bi da se izmjeste iz polja B, gdje je eksploatacija završena, u neko drugo polje. To bi možda bilo ekonomski opravdano, ali se bojim da je i to neizvodljivo jer su tuneli koji vode do polja B zatrpani. Osim toga, prvo i osnovno bilo bi da se pokrene proizvodnja, a na to se čeka, evo, deset godina”.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, sastavljenom od kompanija Gradeks iz Kule i HBP-a iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi potom nenajavljeno otišli iz Berana.

Svoj udio u privatizaciji Slovaci su tada prikazali uvezenom opremom za automatsko kopanje rude. Nakon što je završena eksploatacija u jednom od osam polja jame Petnjik, oprema je ostala pod zemljom na dubini od dvjesta metara. Mašine i oprema u rudniku uglja i dalje se vode kao vlasništvo preduzeća Gradeks HBP, koje je poslovalo paralelno s rudnikom, pa se i stečaj u tom preduzeću sprovodio posebno. Za razliku od rudnika, gdje je stečaj okončan i kompanija prodata, u firmi Gradeks HBP stečaj je i dalje u toku, a stečajna uprava bezuspješno pokušava da proda mašine koje su ostale pod zemljom.

Iskusni rudarski inženjeri i bivši radnici ove kompanije ranije su objašnjavali da ta oprema nije bila predmet prodaje na oglasu kada su ovu beransku kompaniju kupili Grci odnosno preduzeće Balkan enerdži. Novi vlasnici nijesu, navodno, bili zainteresovani za tu opremu, tako da su u kupoprodajni ugovor ugradili stavku u kojoj se kaže da oni ne snose eventualne troškove vađenja opreme iz jame Petnjik.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Slovaci su tada završili iskopavanje uglja u jednom već pripremljenom polju, i pretpostavlja se da su iz Berana za godinu dana izvukli sto hiljada tona uglja, oko kojeg su se posvađali s partnerima iz Vojvodine. Ni oni nijesu htjeli da ulažu novac u pripremu novog polja i izmještanje opreme. Uz velike proteste i štrajkove beranskih rudara, neki od njih koji su posljednji odlazili iz Berana, jedva su izvukli žive glave. Tenzije su smirene uvođenjem stečaja i slanjem 180 rudara na biro rada.

Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego što ga je kupila kompanija Balkan enerdži, s velikim planovima za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga nije bilo ništa.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora je u januaru ove godine podnijela krivične prijave specijalnom državnom tužiocu za organizovani kriminal protiv više bivših i sadašnjih visokih javnih funkcionera zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u korist kompanija grčkog biznismena Viktora Restisa kroz dva privatizaciona aranžmana, na ostrvu Sveti Stefan – i u beranskom Rudniku uglja.

MANS je specijalnom tužiocu za organizovani kriminal podnio krivične prijave protiv ministara ekonomije i turizma Vladimira Kavarića i Predraga Sekulića, ali i njihovih prethodnika u tim resorima, Branimira Gvozdenovića, Branka Vujovića i Predraga Nenezića. Pored aktuelnih i bivših ministara i bivše glavne inspektorke za zaštitu prostora Nataše Brajović, krivična prijava podnijeta je i protiv najvažnijeg Restisovog čovjeka u Crnoj Gori Petrosa Statisa, zajedno sa članovima njihovog menadžmenta Konstantinosom Polimeropulosom i Teofanisom Statisom, a obuhvaćeno je još nekoliko osoba.

Jedna krivična prijava odnosila se na davanje u zakup hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, a druga na drugi veliki posao Restis grupe u Crnoj Gori – privatizaciju Rudnika mrkog uglja u Beranama.

,,Dokumentacija koju posjedujemo ukazuje da je Restis grupi, kao novom vlasniku Rudnika uglja i kao zakupcu Svetog Stefana, omogućeno da ne poštuje zakonske obaveze, da ne investira sredstva. Naprotiv, investitoru su činjeni ustupci i naknadno su donošeni aneksi kojima su mu pomjerani rokovi za završetak obaveza. Ovakvo ponašanje Vlade koja mora da kontroliše ugovorne obaveze je nedopustivo i ukazuje na spregu pojedinaca iz Vlade s navodnim strateškim partnerom”, kažu u MANS-u.

Uprava policije je ovih dana, nakon četiri mjeseca, saopštila da još nije dobila nalog od specijalnog tužioca u vezi s ovim krivičnim prijavama i ispitivanjem privatizacije beranskog Rudnika uglja. Iz MANS-a je nakon toga rečeno da bi za njih bila novost da je Ranka Čarapić odlučila da se umiješa u svoj posao.

„Njoj nije simptomatično zbog čega novi vlasnik isplaćuje zarade radnicima koji i ne dolaze na posao, niti joj je čudno što se ovdje očito radi o mreži organizovanog kriminala koja može služiti za pranje para”, kažu u MANS-u.

U sjenci aktuelnih dešavanja u Rudniku mrkog uglja, prva privatizacija ove kompanije i „slovačka priča” izgleda da su zaboravljeni, mada nije zaboravljeno kako su se državni zvaničnici i tada hvalili uspješnim poslom i silnim stranim ulaganjima. Sada saznajemo da su ta „strana ulaganja” ostala duboko u jami Petnjik. Rudari koji i danas rade u jami potvrđuju da su tuneli i hodnici koji vode do opreme zatrpani i da bi pokušaj vađenja predstavljao nemoguću misiju. „Priča se da će resorno ministarstvo formirati novu komisiju i te mašine otpisati”, kaže jedan od rudara.

U siromašnim Beranama, pod zemljom su zatrpana tri i po miliona eura. Hoće li doći dan da neko zbog toga odgovara?

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo