Povežite se sa nama

FOKUS

Naloženo nasilje

Objavljeno prije

na

Milo Đukanović je izdao još jedan nalog za nasilje nad svojim kritičarima i neistomišljenicima. Reagujući na pitanje o realnosti ,,sanaderizacije” u Crnoj Gori, Đukanović je o onima koji govore o izvjesnosti tog procesa ovdje kazao: ,,Riječ je o nedoraslim političkim osobama, političkim miševima kojima je potrebna prije svega – deratizacija”. O mogućnosti ,,sanaderizacije”, procesu koji je u Hrvatskoj započeo hapšenjem bivšeg premijera Iva Sanadera zbog optužbi za korupciju, u Crnoj Gori govorili su opozicionari, intelektualci i ostali kritičari režima. Važno: za razliku od ,,deratizacije” koja označava nasilje, ,,sanaderizacija” je postupak koji se dešava u okviru pravnog poretka i sprečava nasilje i gadafizaciju. “Sanaderizacija” je najbolje što može da se desi i Crnoj Gori i Đukanoviću.

Deratizacija će na našem ubuduće označavati ne samo “uništavanje gamadi i glodara” nego i nasilje nad svim onima koji se usude pokazati prstom u režim, u lik i djelo Mila Đukanovića.

Deratizacija se u praksi, poznato je, vrši bez sažaljenja. Jer ako ljudska suza i kane nad jagnjetom koje je postalo šnicla, nad uginulim miševima niko ne plače. Za štetočinama se ne žali. Đukanovićeva poruka je, upozoravaju pojedini crnogorski intelektualci, jedna opasna poruka, i ništa drugo nego nalog za nasilje nad kritičarima režima.

Neki od njih pozvali su državno tužilaštvo da reaguje, podsjećajući da ne bi bilo prvi put da se nakon sličnih Đukanovićevih izjava nasilje i dogodi. Tužilaštvo ćuti. Kao što je ćutalo i nakon nedavnog javnog poziva istaknutih intelektualaca da se ispita odgovornost Đukanovića u zločinu deportacije bosanskih izbjeglica u proljeće 1992. godine.

Jesenas je, nakon Đukanovićevog javnog udara na medije koje ne nadzire, izgorio automobili Vijesti. Đukanović je tretirao nepristojne medije i nešto prije, u julu ove godine, nakon čega su odmah zapaljena dva automobila Vijesti.

Đukanović se nikada nije ogradio od nasilja koje je uslijedilo nakon njegovih oštrih govora protiv neistomišljenika, što ga dodatno čini odgovornim. Nije odgovorao ni na javne prozivke aktivista civilnog sektora i opozicionara koji su ga optužili da je lično odgovoran za napad na imovinu Vijesti , između ostalog i zbog toga što je ,,kreirao sistem u kom se nasilje nad neistomišlčjenicima ne kažnjava, već permanentno ohrabruje”.

Napade na imovinu Vijesti policija još nije rasvijetlila, iako su neki od automobila zapaljeni u kraju koji je bio pod budnim okom nekoliko kamera, a nadomak Agencije za nacionalnu bezbjednost. Vijesti su zbog toga ovih dana tužile državu, tražeći obeštećenje od 60 hiljada eura jer država, kako se navodi u tužbi, nije ,,spriječila terorističke napade na njihovu imovinu”. Advokat Vijesti Veselin Radulović saopštio je da nadležni organi ne pokazuju zainteresovanost da pronađu počinioce.

Nije to jedini napad na medije i novinare koji je ostao bez krivaca. Još gore, nekada žrtve završe na optuženičkoj klupi, kao u slučaju fizičkog napada gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše na urednika Vijesti Mihaila Jovovića i reportera tog dnevniika Borisa Pejovića. Tužilaštvo je insistiralo na tome da je Jovović u stvari napadač, a proces protiv urednika Vijesti još traje. Đukanović je, podsjećanja radi, odmah nakon napada postavio putokaz: s Mugošom se dovezao na skup na Žabljaku, što je protumačeno kao podrška načinu komunikacije koji koristi gradonačelnik Podgorice. Đukanović je, istina, kazao da on preferira sudske procese. Ali o ukusima se ne raspravlja. Pesnice, procesi, ko šta voli.

Za premijerovim ukusom poveli su se mnogi njegovi bliski prijatelji. Poznato je da su Monitor, Vijesti i Dan u jednom trenutku trebalo da plate čak 13 miliona odštete. Tužioci su bili uglavnom Đukanović i njegovi saradnici i prijatelji.

Ovih dana je u toku postupak protiv osobe koja se sama prijavila policiji, tvrdeći da je baš on sms porukama prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić zbog priče o nelegalnoj fabrici duvana u Mojkovcu. Ispostavilo se da je navodno riječ o dobrovoljcu, te da on možda i nije taj koji je slao prijeteće poruke. Slično, kada je fizički napadnut Željko Ivanović, direktor Vijesti, osobe koje su priznale da su počinioci napada, ispostavilo se, nijesu bile upoznate sa detaljima sopstvenog zločina. Lažno svjedočenje u korist režima nije kažnjivo. Nerasvjetljen je napad i na Tufika Softića, novinara Monitora i Vijesti, zbog istraživanja o organizovanom kriminalu, a Softiću baš ovih dana prijete otkazom u radiju Berane, čiji je osnivač Opština.

Državna Pobjeda se već duže vrijeme obračunava s kritičarima režima, ne birajući sredstva, izmišljajući gadosti i riškajući po privatnosti vlasnika, direktora, urednika i novinara Monitora i Vijesti. Nijesu pošteđeni ni ostali koji pokažu da ne odobravaju to što Pobjeda čini. Premijer Igor Lukšić ne vidi ništa sporno u pisanju državne novine. Po Lukšiću radi se o slobodi medija, a,,tržište će to samo regulisati”. U prevodu , dok ima čitalaca, može se po neistomišljenicima kao po pranju.

Budući da je Pobjeda državna, logika je neumoljiva: to je obračun režima s neistomišljenicima. Još jedna deratizacija, još jedan nalog vrha vlasti. Još jedan rat za mir, za umivanje ratnog lica Đukanovića.

Samo detalj: u Pobjedi je objavljeno da se policajac kojem je urednik Monitora Veseljko Koprivica prijavio da ga je bez povoda u Podgorici verbalno napao Šemsudin Radončić, tome smijao.

Da li se policijski funkcioneri krišom smiju, može da se zapita čitalac, kada ih upitaju zašto su još nerasvijetljena brojna ubistva u Crnoj Gori, među kojima i ubistvo Duška Jovanovića, direktora dnevnog lista Dan, ili Srđana Vojičića, pratioca Jevrema Brkovića.

U prisustvu vlasti u spuškom zatvoru samo osvane mrtav zatvorenik koji je navodno prijetio porodici Darka Šarića, narkobosa koji je nesmetano poslovao u Crnoj Gori, a čiji su saradnici neometano podizali milionske kredite u ovdašnjim bankama, pa i u Prvoj banci u vrijeme kada su svuda podizane optužnice protiv tog klana. Šarić je, poznato je, nesmetano napustio Crnu Gori, izbjegavši tako sopstveno hapšenje.

Još je nerasvijetljeno i ubistvo Šarićevog saradnika Dragana Dudića, koji je ubijen nekoliko sati pošto je crnogorsko tužilaštvo izdalo nalog o mjerama tajnog nadzora, a samo nekoliko dana pošto je njemačko tužilaštvo. obavijestilo ovdašnje kolege da vode istragu o mogućem pranju novca Šarićevih saradnika, te da tragovi vode i do Prve banke braće Mila i Aca Đukanovića. Dudić se navodno prije ubistva i ponudio za svjedoka srpskom pravosuđu.

Da li u Crnoj Gori zaista postoji ,,uži kabinet smrti” o kojem je govorio Ratko Knežević, bivši saradnik i prijatelj Mila Đukanovića, koji je Đukanovića povezao s mnogim nerasvijetljenim ubistvima onih koji mogu biti nezgodni svjedoci?

Sigurno je da svjedoci korumpiranog i kriminalnog sistema koji se usude da o tome javno progovore ovdje ili gube posao ili napuštaju zemlju: od inspektorke Mirjane Drašković koja je razotkrila da se u Crnu Goru uvozi i prodaje nebezbjedna hrana uz znanje nadležnih, do policajaca koji su svjedočili međugraničnom švercu i potom, zbog nepovjerenja u institucije i njihovu zaštitu, napustili zemlju.

Ovo vrijeme obiježava drama koju preživljava Slobodan Pejović, penzionisani inspektor, hrabri svjedok deportacija bosanskih izbjeglica, prvi koji je o tom zločinu javno progovorio. Nakon pritisaka, uništavanja imovine, sudskih procesa koji su protiv njega vođeni, u režimskoj obradi, tebalo je da postane – Milo Đukanović, najodgovorniji za taj ratni zločin.

Šeki Radončić, autor filma Karneval, u kojem je Pejović prikazan kao heroj, napravio je novi film Heroj našeg doba, gdje je Pejovića prikazao kao jedinog i najodgovornijeg za taj zločin. O Đukanovićevoj odgovornosti ni za lijek. Tužilaštvo je u međuvremenu dalo dozvolu Radončiću da može da nastavi da šalje prijeteće sms poruke “neprijateljima” režima.

Nije lako osjećati se bezbjednim u zemlji u kojoj se napad na opozicione lidere kažnjava sa svega stotinjak eura, koliko je sud kaznio Nenada Mićunovića, bratanića Branislava Brana Mićunovića, kada je napao lidera PzP Nebojšu Medojevića. Srpski Blic je ove sedmice Mićunovića okarakterisao kao glavnu sponu crnogorskog i srpskog podzemlja i ,,bosom crnogorske mafije”.

Đukanović je, prije toga, više puta javno stigmatozovao Medojevića, označavajući ga kao metu. U parlamentu je kazao da zebe svaki put kad Medojević pođe u Beograd jer bi mu se tamo nešto moglo desiti, a što, kako je ocijenio ,,i ne bi bio veliki gubitak za političku scenu”.

Poslanike opozicije nazivao je ,,kriminalcima i narkomanima”, crnogorske intelektualce ,,sramotnim ljudima”. A umije i drugačije: lijepo je govorio o Šarićima, Subotiću, Šinavatri.

Mnogo puta demonstrirao je da je sila jedini zakon koji priznaje, a da su zakoni samo batina u rukama moćnika. Kao onda kada je prekorio sve one građane koji se nijesu ,,snašli ” u vremenima kad se u Crnoj Gori kralo, švercovalo, otimalo, pljačkalo.

Njegovi su se prijatelji, kumovi i braća snašli. Postali su vlasnici najvrednijih ovdašnjih preduzeća i njihovih nekretnina koje su uglavnom uveli u dugove i stečaj. Na račun te imovine podigli su stotine miliona eura kredita. Neki su zaradili milione u malverzacijama na berzi. Drugi su napravili milionske dugove i prešli u ambasadore. Najviši funkcioneri DPS-a, odnosno njihovi najbliži opljačkali su nekažnjeno opštinske kase. Većina funkcionera DPS- a postali su milioneri. Biznis bez barijera, što bi rekao bivši premijer.

Stečeno se mora zaštiti. Je li zato premijer možda bijesan na miševe? Zna Džeri biti nezgodan.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo