Povežite se sa nama

MONITORING

NAPAD NA IMOVINU BIVŠEG FUNKCIONERA ANB-A DUŠKA GOLUBOVIĆA: Poruka ka vrhu

Objavljeno prije

na

Opet je stiglo upozorenje iz mraka za Duška Golubovića, dugogodišnjeg visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U ponedjeljak , oko dva sata poslije ponoći, eksplodirala je bomba postavljena ispred teških gvozdenih vrata Golubovićeve velelepne vile u Kosmajskoj 34 u Podgorici, za čiju je izgradnju moralo biti izdvojeno mnogo više od policijske plate. U vili, po riječima bivšeg funkcionera ANB-a, stanuje trenutno sama njegova osamdesetogodišnja majka Olga.

Bombu je, kako su zabilježile bezbjednosne kamere na vili, postavio maskirani napadač. Policija tvrdi da ti snimci nijesu mnogo od pomoći u njegovom identifikovanju.

Napad na vilu u Kosmajskoj je, tumače upućeni, treće po redu upozorenje Goluboviću, odnosno interesnom klanu Grand kome Golubović navodno pripada, a koji, kako se tvrdi, predvode bivši ministri inostranih poslova Milan Roćen i Igor Lukšić. Moć tog klana vezuje se za unosne građevinske poslove kompanije Bemaks, navodno povezivane sa Roćenom, što je on više puta demantovao. Nasuprot se nalazi interesni klan Mojkovac koji se vezuje za poslove sa cigaretama, i koji, prema istim tvrdnjama, navodno predvode potpredsjednik Vlade i bivši šef ANB-a Duško Marković i Veselin Veljović, koji kontrolišu policiju. I Marković je više puta demantovao te tvrdnje, pa i nedavno kada su optužbe stigle od pojedinaca iz same policije. Klan Grand je, tvrde naši izvori, osim sa strukturama ANB-a u boljoj poziciji kada je riječ o vezama sa tužilaštvom.

Upućeni tvrde da se radi o nastavku sukoba klanova i domaćih obavještajnih struktura, a u prilog toj tezi navode i činjenicu da nijedan od ranijih napada na Golubovićevu imovinu, i imovinu drugih pripadnika službi nije rasvijetljen.

Prije nepuna tri mjeseca, u septembru ove godine, bačena je eksplozivna naprava na lokal Grand u centru Podgorice, koji je bio simbol režima i samog klana Grand. U njemu su nerijetko viđani Roćen, Golubović, ali i drugi pripadnici partije na vlasti. U tom su lokalu sklopljeni, pisali su mediji, i neki unosni državni poslovi. Bomba je postavljena u isto doba noći kada i ova u Kosmajskoj, kada nikog nije bilo u kafiću, zbog čega se tumačilo da se radi o upozorenju grandovcima. Vlasnici Granda su odmah nakon napada zatvorili kafe, da li zbog toga što su ozbiljno shvatili poruku i nijesu računali na istragu i zaštitu policije.

Dva mjeseca ranije, u julu ove godine, u isto doba noći i u vrijeme kada nije bilo nikog u kafiću, eksplozivna naprava eksplodirala je i ispred lokala Macchiato u City kvartu u Podgorici. I taj napad povezivan je sa Golubovićem, iako se, kako su mediji pisali lokal zvanično ne vodi na bivšeg funkcionera ANB-a, već na Podgoričanina Nikolu Novakovića.

Monitor je uvidom u arhivu evidencije privrednog registra utvrdio da je lokal, odnosno kompanija Macchiato CO koja gazduje lokalom donedavno, prema podacima Službenog lista do januara ove godine, bio u vlasništu Golubovićeve supruge Danijele. Tada je kompaniju preuzela Katarina Milošević, a ubrzo zatim Novaković. Mediji su pisali da je lokal u vlasništvu Srđana Kaluđerovića, ali se njegovo ime ne pominje nigdje u zvaničnim dokumentima.

Nijedan od tih napada policija nije rasvijetlila, a istrage, koliko se zna, nijesu krenule s mrtve tačke.

Zoran Miljanić iz Demosa smatra da to ukazuje da je posrijedi rat domaćih bezbjednosnih struktura. ,,Čitav niz napada na imovinu građana, među kojima su istaknuti pripadnici službi bezbjednosti, ostaju  nerasvijetljeni –  bez počinioca, motiva, a  pukom srećom bez žrtava nedužnih građana”, kazao je Miljanić.

Po njemu poseban problem je ,,namjerno neimenovanje šefa specijalnog tima policije zaduženog za saradnju sa tužilaštvom, što je i osnovna karika u lancu organa zaduženih za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije”.

Upravo bi to mjesto i postavljenje moglo biti jedan od razloga razmirica klanova. Svi dosadašnji incidenti koji su tumačeni kao njihovi sukobi dešavali su se u vrijeme kad su zauzimane strateške državne pozicije, od policije do tužilaštva. Klan koji ostane van institucije ostaje u strahu od gubljenja moći poslije čega se lako može naći na udaru crnogorske selektivne pravde.

Napad na lokal Grand tumačio se tako strahom Mojkovčana od istraga Specijalnog tužilaštva o poslovima s cigaretama. Nešto ranije javno je iskazan animozitet između tužilaštva i Duška Markovića. Navodno Grand ima bolje odnose sa tužilaštvom. Specijalni tužilac Milivoje Katnić gostovao je neposredno pred napad u Kosmajskoj, u emisiji Načisto na TV Vijesti, kad je najavio da će pravda pokucati na svačija vrata.

Katnić je među onima koji imaju presudan uticaj na izbor prvog čovjeka Specijalnog tima policije, sa čijim se izborom i formiranjem jedinice kasni. Prema pisanju Vijesti, policija je ranije dostavila Katniću spisak od desetak policajaca i predlog za šefa  tima, a on odgovorio svojim, bitno drugačijim,  spiskom. Najozbiljni kandidat za mjesto šefa Specijalnog policijskog tima sada je prema Vijestima šef Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta Dragan Radonjić. Donedavno to je bio šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog  kriminala Saša Milić, koga je ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević u međuvremenu suspendovao.

Monitorovi izvori tvrde da je Golubović pominjan kao mogući izbor. Od toga se odustalo. ,,Moguće i da su Amerikanci to zaustavili”, kaže za Monitor visoki funkcioner koji je želio da ostane anoniman. Mediji su više puta pisali da će Golubović nakon ANB-a, i pošto je odbio da se kao većina u Agenciji penzioniše, ostati zapošljen u okviru policije. Jedno je sigurno – ako bi Mojkovčani, koji su do sada kontrolisali policiju, izgubili to mjesto, njihova moć bila bi ozbiljno poljuljana, a poslovi ranjiviji.

Golubović ima u najmanju ruku kontroverzan status, tako da bi njegovo postavljanje vjerovatno izazvalo reakcije predstavnika NATO-a i Brisela. On je pominjan u aferi oko navodne paraobavještajne službe koja je imala zadatak da prati i kompromituje opozicionare, diplomate, sudije, kritičare režima. Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbijednost tvrdio je da tu službu kontroliše Milan Roćen i da je Golubović, pored Zorana Lazovića, još jednog kontroverznog bivšeg ANB-ovca koji se takođe vezuje za klan Grand, važan dio te službe. Prema tvrdnjama Medojevića, oni su bili spona sa grupom oficira, specijalizovanih za špijunažu, koji su godinama navodno radili „u paralelnoj tajnoj službi za potrebe Roćena i Mila Đukanovića”.

Čistka u bezbjedonosnim službama, kao uslov za integracije, nametnuta je, prema brojnim tvrdnjama, spolja, a Golubović je navodno bio jedan od onih koji su morali da odu. Lazović je penzionisan prije nekoliko mjeseci. Medojević je svojevremeno optužio Ivana Mašulovića, sa kojim je Golubović imao intezivnu komunikaciju, za curenje informacija. Monitor je pisao da je tokom posjete sjedištu ANB-a članova Odbora za bezbjednost Medojević pitao nadležne da li su inostrani partneri, između ostalih i američka DEA, tražili provjere da li je Mašulović „odavao informacije” i Draganu Fricu Dudiću, Šarićevom saradniku. Mašulović je u doba Roćena rukovodio službom za Informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva inostranih poslova.

Listing Golubovića bio je u decembru 2011. predmet rasprave članova Odbora za bezbjednost, kada je Veselin Veljović pokazao taj dokument u Skupštini. On je kazao da je policija sačinila listing Golubovića, tada službenika ANB-a, na zahtjev jedne strane policijske organizacije i da je on toj organizaciji proslijeđen.

Golubovićevo ime pominjalo se i u vezi sa listingom telefonskih poziva narkobosa Nasera Keljmendija, kome se sada sudi na Kosovu. Među onima koji su komunicirali sa narkobosom bio je i Golubović.

To nije bio prvi put da se ovaj bivši funkcioner ANB-a dovodi u vezu sa osobama sa optužnica za organizovani kriminal.

Njegovo i ime Zorana Lazovića pominjalo se u brojnim aferama sa bosovima organizovanog kriminala, od Nasera Keljmendija do Safeta Kalića. Njih dvojica junaci su snimka svadbe Safeta Kalića, koji je dospio u javnost, gdje su bili skupa u društvu pripadnika moćnih klanova, Kalića, Šarića. Na snimku se vidi i bivši šef obezbjeđenja Mila Đukanovića Ljubiša Mijatović. U to vrijeme šef ANB-a bio je Duško Marković. Kalić je, tik pred hapšenje, pobjegao iz Crne Gore.

I Marković i Veljović pojasnili su da su kontakti sa takvim licima u opisu posla pripadnika ANB-a. Ostalo je nerazjašnjeno zašto je onda Golubović, kako je Monitor već objavio, bio pod mjerama tajnog nadzora UP od januara do juna 2007. Golubović je stekao ogromnu imovinu, zvanično od policajske plate.

Golubović je bio ,,veza” režima sa organizovanim kriminalom. Mnogi od narkobosova sa kojima je on komunicirao svoje su poslove nesmetano vodili u Crnoj Gori, neki i sjedjeli u Grandu. Svi su u zatvoru, a neki od njih, poput Šarića nezadovoljni kaznama.

Golubović više nije u službi, ali zna mnoge tajne. Sve ukazuje da se, napadom na njegovu imovinu, najvjerovatnije šalje poruka nekom moćnijem od njega. Sve takođe ukazuje da se napadači ne boje policije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo