Povežite se sa nama

MONITORING

DOMETI TUŽILAŠTVA: A Đukanović?

Objavljeno prije

na

Nerijetko nas ovih dana upoređuju sa susjednom Hrvatskom. Mediji podsjećaju kako je Hrvatska, baš kad je ušla u NATO, doživjela hapšenje bivšeg premijera Iva Sanadera zbog korupcionaških afera. Nakon što je Crna Gora dobila pozivnicu za NATO, domaći mediji prenose članke svjetske štampe, koji stidljivo, ali ipak sve češće, govore o tome kako bi hipoteke Đukanovićeve radne biografije mogle uticati na reputaciju NATO-a.

Forbs piše da bi Đukanović mogao postati novi Sanader ,,koji je Hrvatsku kao drugu od ex-Yu država uveo u NATO, ali je i sam zbog korupcije završio u zatvoru iz koga je nedavno pušten”.

Može biti interesantna i sličnost Crne Gore i Hrvatske kada su u pitanju državna tužilaštva. Hrvatsko je Sanadera poslalo u zatvor, a crnogorsko, sudeći po prognozama svjetskih medija, takva ,,krupna” istraga tek čeka.

Nakon nedavnog televizijskog istupa specijalnog tužioca Milorada Katnića na TV Vijesti i njegovog stava da ,,će pravda stići na svačija vrata”, kao i više istraga o korupciji na visokom nivou koje je pokrenulo državno tužilaštvo na čelu sa novim tužiocem Ivicom Stankovićem, povećao se broj onih koji vjeruju da je novi tužilački tim ipak drugačiji od ranijih tužilaca koji se nijesu opirali pritisku političkih moćnika. No, nije mali broj onih koji ukazuju da su Đukanović i njegovi van granica tužilačkog dejstva, i koji vjeruju da će to tako i ostati.

Nešto se slično spočitavalo i hrvatskom državnom tužiocu Mladenu Bajiću.

,,Račan je govorio da  Bajić nema dovoljno političke volje za obračun s organiziranim kriminalom,  a Sanader je bio iznimno zadovoljan upravo tim djelokrugom Bajićeva rada,  te ga je zato HDZ-ova vlada i predložila za drugi mandat”, podsjetio je svojevremno Večernji list.

Zbog krivičnih prijava koje su mu ležale u fiokama, poslanici hrvatskog SDP-a su Bajića nazivali ,,stendbajić”, prigovarajući mu da se nije oslobodio uticaja vladajuće političke strukture, već se obračunavao samo s disidentima.

Zvuči poznato? Ove sedmice crnogorsko tužilaštvo je pokrenulo još jednu istragu o korupciji i ogromnoj šteti koju je opštinskoj kasi Budve nanio klan Marović, koji je prema nekim procjenama, počeo da propada onog trenutka kada je Đukanović procijenio da bi ga mogao ugroziti.

Bajiću je, kao i crnogorskom specijalnom tužiocu Miloradu Katniću, čak spočitavana i odgovornost za ratne zločine, u slučaju logora Lora. Ima još sličnosti, no hajde da vidimo razlike.

Koliko god bile važne istrage koje je tužilaštvo pokrenulo otkako je za VDT izabran Ivica Stanković, oktobar prošle godine, Đukanović nije ni priupitan za brojne korupcionaške sumnje i afere, a čame i krivične prijave protiv njega za ratne zločine. Prije hapšenja Sanadera, tamošnje tužilaštvo je imalo od pet do sedam pokrenutih istraga koje su se ticale njegovih poslova koji su sumnjičeni kao korupcionaški.

Crnogorsko tužilaštvo do sada ne samo da nije ni saslušalo premijera već su neke od istraga koje su pokrenute isključile njega i njegove najbliže, kao u slučaju afere Telekom.

Tu aferu aktuelizovala je 2011. američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) koja je u tužbi protiv Dojče Telekoma, odnosno Mađar Telekoma, tvrdila da su crnogorski zvaničnici i sestra visokog crnogorskog funkcionera primili mito od 7,3 miliona eura za povoljnosti koje su Mađari dobili prilikom prodaje Telekoma. Mito od privatizacije Telekoma CG Mađari su, preko posrednika, uputili lično crnogorskom premijeru, a to se, kako su 2014. objavile Vijesti, jasno navodi u dokumentima SEC. Kao predsjednik Vlade i na čelu Savjeta za privatizaciju, Đukanović je jedini mogao Mađarima obezbijediti povoljnosti.

Američki diplomatski predstavnici u Crnoj Gori javno su ustvrdili da je nesporno da je mito dat i da je bilo korupcije.

Prema tužbi SEC mito je upućen preko četiri lažna konsultantska ugovora. Te ugovore potpisali su Oleg Obradović, Miodrag Ivanović, Milan Perović, bivši menadžeri Telekoma, dok se iza jednog od ugovora nalazila advokatica Ana Đukanović, premijerova sestra i advokat Nikola Martinović. Sumnjalo se da je jedna od kompanija povezana sa tajkunom Duškom Kneževićem, Đukanovićevim prijateljem. Brojne su veze Kneževića sa spornom kompanijom, o čemu je Monitor pisao.

Nakon posjete SAD-u u novembru ove godine, Katnić je pokrenuo slučaj sa mrtve tačke. Ipak, saslušani su samo Obradović i Ivanović, dok su ostali za sada van istrage. Nije jasno ni zašto Perović nije saslušan. On je za Monitor potvrdio da je potpisao jedan od spornih ugovora, onaj sa Anom Đukanović. Katnić je u intervjuu na TV Vijesti saopštio da istraga nije konačna i da bi mogla biti proširena, ali trenutni pristup ne obećava.

,,Ugovor vrijedan 580.000 eura… odradile su naše dvije advokatske kancelarije. Za sada nema osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo”, rekao je Katnić za TV Vijesti. Đukanović se i ne pominje.

Dok se u istragama o korupciji i kriminalu u Budvi non-stop govori o tome da istraga ide ka vrhu, šefu kriminalnog udruženja, u slučajevima koji se povezuju sa klanom Đukanović, tužilaštvo ne miče dalje od najnižih izvršilaca.

U aferi Snimak, koja je zadesila prethodno tužilaštvo, istraga je bila fokusirana na sitne lokalne funkcionere, koji su jedini na kraju i blago kažnjeni. Đukanović i njegovi saradnici na snimcima su uhvaćeni kako dogovaraju krađu izbora, i planiraju kako da iskoriste državne resurse u tu svrhu. Prethodno tužilaštvo na čelu sa bivšim tužiocem Veselinom Vukčevićem, slučaj je ocijenio verbalnim deliktom. Novo tužilaštvo – ćuti.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović je, kada je afera izbila, ocijenio da je u tom slučaju u pitanju grupa krivičnih djela protiv osnova ustavnog uređenja i zločinačkom udruživanju vladajuće partije, odnosno njenog vrha.

Da je moguće pokrenuti postupak protiv cijele partije, pokazao je hrvatski bivši tužilac. Bajić je pokrenuo postupak protiv HDZ. Ovdje takve ideje još prati podsmijeh, vladajućih.

Veo ćutanja prekrio je i slučajeve ratnih zločina koji vode do vrha. Niko od nalogodavaca ni od izvršilaca ratnog zločina deportacija nije osuđen. I pored nekoliko sudskih procesa grupi optuženih visokih policijskih funkcionera i višegodišnjih apela sa raznih strana da se krivci izvedu pred lice pravde, crnogorska vlast se svojski potrudila da zataška taj zločin. Imala je i zbog čega. Ratni zločini ne zastarijevaju, a ovaj vodi direktno do premijera.

,,Ako ništa ono po komandnoj odgovornosti. Da ne govorimo da je suludo vjerovati da je ministar policije tadašnje Đukanovićeve Vlade na svoju ruku pokrenuo deportacije, a da o tome premijer nije ništa znao, kako je tvrdio prije sedam godina kada je jedini put tim povodom i saslušan na sudu”, kaže Monitorov sagovornik koji dobro poznaje pravosuđe i pravo.

Velija Murić, advokat, ranije je za Monitor pitao zašto se nije krenulo od svjedočenja bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je deportacije pred podgoričkim Višim sudom 12. novembra 2010. godine okarakterisao državnim zločinom, ne abolirajući ni sebe krivice.

Tužilaštvo nije ništa učinilo tim povodom, kao ni po krivičnoj prijavi koju su profesor Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik PZP-a Koča Pavlović u maju 2012. godine podnijeli protiv Đukanovića i ostalih najodgovornijih iz vrha vlasti za zločin deportacija, kao i protiv državnih tužilaca, od 1992. do tada, jer su nečinjenjem glavnim krivcima za deportacije pomogli da izbjegnu pravdu. Tužilaštvo se nikada nije oglasilo, niti obratilo – ni podnosiocima krivične prijave ni javnosti. O ovoj krivičnoj prijavi ćuti i sadašnji tužilac Stanković.

Ništa ni sa Prvom bankom braće Đukanović. Ta banka finansirala je sve korupcionaške poslove zbog kojih su hapšeni lokalni funkcioneri tokom protekle godine, i ranije.

Još ništa povodom zabilješke penzionisanog inspektora Vukote Kartala u kojoj je on za napad na Splendid optužio Đukanovićevog prijatelja Branislava Mićunovića, a koju je prije dvije godine obznanio javno Predrag Vučinić bivši policijski inspektor, koji je bio u obezbjeđenju Splendida u vrijeme napada. Taj slučaj u bliskoj je vezi i sa istragom ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Vučinić je tada dao izjavu tužilaštvu. Do danas – ništa.

Važna stvar, kada su u pitanju paralele između Crne Gore i Hrvatske. Većina istraga Bajića protiv Sanadera započeta je nakon što je Sanader prestao biti premijer. Sanader je uhapšen u vrijeme kada je bio na poziciji poslanika. ,,Za treći mandat, kojeg je dobio početkom 2010. godine, Bajić nije imao potporu SDP-a jer je previše koketirao s politikom, a sve istrage su mu započele odlaskom premijera Sanadera”, navodi Večernji list.

Očito je da za istrage o najkrupnijim ribama u zemlji kao što je naša, tužioce, moraju pogurati iz nekog centra moći. Đukanović nema namjeru da poput Sanadera napušta poziciju premijera, a nije zvučala obećavajuće ni Katnićeva izjava da mu je premijer dao zeleno svjetlo za istrage. Protiv sebe nije sigurno.

Tužioci nose hipoteku: ili će skinuti Đukanovićevu masku, i istražiti optužbe koje mu se stavljaju na teret, ili će samo biti premijerova maska. Nova Đukanovićeva maska – reformatora koji je očistio zemlju od korupcije – opasnija je od svih drugih. To Katnić i Stanković moraju znati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo