Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Korak naprijed ili mrtvo slovo na papiru

Objavljeno prije

na

Šta crnogorski intelektulci i aktivisti nevladinog sektora očekuju od razgovora dijela opozicije sa predsjednikom Skupštine Crne Gore o uslovima za izbore

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Opozicija mora jačati građanski koncept

Pregovori političkih subjekata vlasti i opozicije inicirani od strane predsjednika Skupštine mogu se ocijeniti kao pozitivna tendencija i doprinos demokratskom zrijevanju crnogorskog društva. Ohrabrujuće je i to što je inicijalnom razgovoru prisustvovao i šef Delegacije EU u Crnoj Gori. No, ne treba očekivati da će baš ova inicijativa Krivokapića i započeti pregovori biti ključ za ulazak u politički rasplet postojeće situacije.

Na dvije činjenice treba skrenuti pažnju. Jedna je da Krivokapićevo pismo poziva na dijalog sadrži jasan opis svih elemenata i težine političke krize u Crnoj Gori. A druga je da je Milo Đukanović, kao predsjednik DPS-a, došao na razgovor, time priznajući da kriza političkog, ali i drugih društvenih sistema postoji iako deklarativno i verbalno to uporno negira. Ovo negiranje će morati da prestane i da se uđe u ozbiljne reformske rezove, počev od stvaranja jasnih uslova za fer i slobodne izbore, preko konkretnih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou, odnosno pune afirmacije vladavine prava. U političkoj ravni, ako posmatramo istraživanja, imamo neprihvatljivu i opasnu disproporciju između DPS-a, koji je četiri puta jači od prvog pratioca, što ukazuje i na ogroman nivo zloupotreba koje ova partija primjenjuje godinama, ali i nekonzistentan i anahron odgovor opozicije. Ova konjuktura crnogorskog političkog sistema je i glavni pokretač političke i društvene krize, a ako se brzo ne budu nalazili adekvatni odgovori i realno može postati opasna i jačati potencijal konflikta, što ne bi bilo dobro za državu Crnu Goru. Opozicija mora jasno afirmisati građanski koncept kao ključnu alternativu vladajućem DPS-u, ne bježati od pregovora, ali ni od drugih vidova demokratskog pritiska, ujedno potiskujući krajnje retrogradne izraze koji idu na ruku DPS-u.


Željko Ivanović, izvršni direktor dnevnika Vijesti

DPS ne može da diktira uslove za izbore

Naravno da je dobro što su počeli razgovori parlamentarnih stranaka o pripremi poštenih izbora. I dobro je što je šef Delegacije EU posmatrač u tim razgovorima. Sve to, međutim, ne garantuje uspješan tok i okončanje razgovora postizanjem konsenzusa oko uslova za organizaciju poštenih izbora. Odgovornost je na svim učesnicima razgovora, ali stepen odgovornosti je različit i on proizilazi iz veličine i snage partije. Dakle, jasno je da je najveća odgovornost na DPS-u i da od najveće stranke najviše zavisi rezultat započetih razgovora. Bojim se, ipak, da DPS nije svjestan te odgovornosti. A time ni složenosti situacije. Ako DPS zauzme poziciju kakvu je na premijernoj sesiji razgovora u utorak demonstrirao šef te stranke Milo Đukanović, onda nema šansi da dođe do konsenzusa. I onda će se situacija samo radikalizovati, što jedino odgovara Demokratskom frontu.

DPS mora da shvati da nije u poziciji da može da diktira uslove za izbore jer Vlada nije tehnička, društvo je podijeljeno, velike su sumnje u regularnost ranijih izbora, tu su i ekonomski problemi, rast zaduženosti, brojne državne garancije koje su u arbitražnom postupku kod međunarodnih sudova… Dakle, te činjenice bi morale motivisati DPS da pruži maksimum otvorenosti za dogovor oko najboljeg načina za pripremu poštenih izbora. S druge strane i opozicija treba da bude realna i ozbiljna i da specificira i konkretizuje svoje uslove. Minimum ispod kojeg neće ići. Nakon toga svaka strana treba da žrtvuje nešto od maksimalističkih zahtjeva i onda se tako dolazi do kompromisa. Koji jedini čuva Crnu Goru od ozbiljnijih podjela ili čak možda i sukoba. Jer, ako DPS nastavi da sa pozicija sile demonstrira moć i diktira uslove, ako njegov RTCC nastavi da širi partijsku i patriotsku histeriju, onda nema govora o normalnim uslovima za izbore i takva politika može samo da otjera čitavu kredibilnu opoziciju na ulicu. Tada bi EU i NATO bojim se iz pozicije posmatrača prešli u poziciju medijatora ili čak protektora. Nešto slično Makedoniji. I ta činjenica treba da motiviše DPS da ne gura Crnu Goru u takav scenario i konfrontaciju.

Nekako je najčistija i najlakša pozicija Demokratskog fronta. Oni su smislili idealan način za organizovanje kampanje. Oni će nastaviti proteste do izbora i to je njima najbolja kampanja. Građanski dio opozicije još nije izašao sa svojom zajedničkom platformom i pitanje je da li se na nečem sličnom uopšte radi, ali bez ozbiljnog i što šireg opozicionog nastupa u razgovorima ne može se izvršiti dodatni pritisak na DPS, nakon čega bi najveća stranka bila prinuđena da ponudi značajne koncesije kako bi se došlo do fer izbora.

Omer Šarkić, bloger
Opozicija nije spremna na bojkot izbora

– Krivokapić najbolje zna sve vrste krađa i izbornih manipulacija DPS-a jer su i on i njegova partija bili involvirani u to, samo u manjoj mjeri. U razgovorima dijela opozicije i Krivokapića ne očekujem mnogo: biće tu više priče, natezanja, pozicioniranja, saopštenja i „zabave” za javnost nego konkretnih djela. Svakako, nešto će se na kraju postići, i sigurno da će naredni izborni proces biti više fer i pošteni nego dosadašnji koji su bili simulacija izbora, ali i dalje će to biti daleko od izbora kakvi bi trebalo da budu. Međunarodni faktor u svim procesima kod nas igra bitnu ulogu, te će i od njihovih instrukcija i „dobrih usluga” zavisiti mnogo toga.

Mislim da će se na samom kraju i Demokratski front uključiti u sve to, onda kada vidi da je protestima vratio dio nekadašnje snage ili kada vidi da su oni dosegli svoj maksimum. Bilo kako bilo, na kraju ćemo imati poluslobodne izbore na koje će pristati svi, svako iz svojih interesa.

Fer i korektni izbori su omča oko vrata DPS-u i njih može organizovati jedino prelazna vlada. Za tako nešto je potreban čvrst i zajednički stav i akcije cijele opozicije, Krivokapića, i podrška međunarodne zajednice. Međutim, evidentno je da toga nema, a džaba i najbolji izborni zakoni ako nemamo institucija da ih sprovedu.

Bojkot izbora tj. odlučna i nepokolebljiva prijetnja bojkotom je, siguran sam, jedno od rješenja koje bi dovelo do rješenja problema, ali opozicija nije spremna na tako nešto, zbog, prije svega, novca koji dobija iz budžeta učestvovanjem na izborima i dobijanjem parlamentarnog statusa.

Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju
Integritet izbornog procesa je ugrožen

– Centar za demokratsku tranziciju očekuje da najavljeni dijalog većine političkih subjekata proizvede konkretne aktivnosti i korake koji će omogućiti da parlamentarni izbori 2016. godine budu sprovedeni u skladu sa važećim zakonskim propisima.

U Crnoj Gori, u ovom trenutku, nije moguće sprovesti izborni proces koji će biti u skladu sa važećim zakonodavstvom i to je činjenica koju svi ,,pregovarači” moraju imati na umu kad budu određivali svoje strategije i taktike za učešće u dijalogu. Integritet izbornog procesa, a time i integritet građana, je ugrožen i sve političke aktivnosti moraju svoje aktivnosti usmjeravati prema opštem a ne prema pojedinačnim partijskim interesima.

Povjerenje u izborni proces trebalo bi da bude interes svih političkih subjekata u vlasti i opoziciji i naredni koraci svih aktera će pokazati da li za realizaciju ovog cilja postoji iskrena politička volja.

Apelujemo na predstavnike partija da se, paralelno sa vođenjem razgovora, sastane i skupštinsko radno tijelo koje treba da kontroliše rad organa koji su zaduženi za sprovođenje zakona i pripremu izbora. Za potrebe ovih političkih razgovora ovo radno tijelo bi moralo pripremiti zvaničan i na činjenicama baziran tehnički izvještaj koji će dati jasnu sliku na kom se nivou trenutno nalazimo. Ovaj izvještaj može biti pripremljen za dvadeset dana i njegova izrada neće biti kočnica razovorima već impuls kvalitetnijem rješavanju problema i postizanju političkog dogovora.

Ognjen Jovović, filozof
Krivokapićeva privatna stvar

– Od ovih razgovora ne treba mnogo očekivati. Čini se da će, kao i mnogo puta do sada, sve ostati mrtvo slovo na papiru. Razlog za to je što u opoziciji nema najmanjeg zajedničkog imenitelja po mnogim, pa ni po ovom pitanju. Činjenica da je na ovim razgovorima prisustvovao dio opozicije dovoljno ide u prilog mojoj tezi. Štaviše, opozicioni subjekt (mislim na Demokratski front), koji je i pokrenuo priču oko prelazne vlade i izbornog zakonodavstva, nije poslao delegate na ovaj sastanak. To udi sumnju u njihov aktivizam, odnosno cjelokupni metod njihove borbe postavlja na nivo reklamerstva kako bi se ušićario još koji mandat. Riječ je o kozmetičkom predstavljanju DF-a za jedinu istinsku opoziciju Đukanoviću. Ipak, ne gajim iluziju da oni neće učestvovati na narednim izborima, čak i ako ih Đukanović raspiše.

Pozitivno u ovom sastančenju vidim prisustvo Mitje Drobniča, kao predstavnika EU, i konflikt, makar na verbalnom nivou, Mila Đukanovića i Alekse Bečića. Konflikt sa oligarhom je nužan. Ne uzmicati pred arogantnim i, na momente, delikventnim ponašanjem šefa režima. Dobro je da se na ovom nivou opozicionari i oligarh hvataju u klinč.

Suštinski gledano, ovaj sastanak je bio privatna stvar Ranka Krivokapića. Nakon sve buke oko pozivnice za NATO i najave Rifata Rastodera da se vladajućoj koaliciji bliži kraj, Krivokapiću je jasno da preuzima ogroman teret odgovornosti. Međutim, računica je jasna. Centralna figura na političkoj sceni u narednom periodu neće biti Krivokapić, već Darko Pajović (iako mu je partija dosegla nivo statističke greške).

Kako Pajović? Ako dođe do bucanja vladajuće koalicije (što je izvjesno), jedino rješenje za Krivokapića, da bi spasio političku egzistenciju, jeste tehnička vlada sa opozicijom. U tom slučaju izbori ne bi bili na proljeće, već na jesen, kad je i krajnji rok, a taj period bi se iskoristio za pripremu fer izbora. Ali, stvar komplikuje upravo Pozitivna Crna Gora. Dakle, pitanje je da li će Pajović biti ponovo mesija Đukanovića, kao što je to bio slučaj u Nikšiću, ili će pokazati da u njegov opozicioni karakter ne treba sumnjati, pa će podržati tehničku vladu opozicije i SDP-a? Sve u svemu, kao što sam i ranije najavljivao, koalicija DPS i SDP je neodrživa, a koga će spasiti Pajović ostaje da se vidi.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo