Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Korak naprijed ili mrtvo slovo na papiru

Objavljeno prije

na

Šta crnogorski intelektulci i aktivisti nevladinog sektora očekuju od razgovora dijela opozicije sa predsjednikom Skupštine Crne Gore o uslovima za izbore

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Opozicija mora jačati građanski koncept

Pregovori političkih subjekata vlasti i opozicije inicirani od strane predsjednika Skupštine mogu se ocijeniti kao pozitivna tendencija i doprinos demokratskom zrijevanju crnogorskog društva. Ohrabrujuće je i to što je inicijalnom razgovoru prisustvovao i šef Delegacije EU u Crnoj Gori. No, ne treba očekivati da će baš ova inicijativa Krivokapića i započeti pregovori biti ključ za ulazak u politički rasplet postojeće situacije.

Na dvije činjenice treba skrenuti pažnju. Jedna je da Krivokapićevo pismo poziva na dijalog sadrži jasan opis svih elemenata i težine političke krize u Crnoj Gori. A druga je da je Milo Đukanović, kao predsjednik DPS-a, došao na razgovor, time priznajući da kriza političkog, ali i drugih društvenih sistema postoji iako deklarativno i verbalno to uporno negira. Ovo negiranje će morati da prestane i da se uđe u ozbiljne reformske rezove, počev od stvaranja jasnih uslova za fer i slobodne izbore, preko konkretnih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou, odnosno pune afirmacije vladavine prava. U političkoj ravni, ako posmatramo istraživanja, imamo neprihvatljivu i opasnu disproporciju između DPS-a, koji je četiri puta jači od prvog pratioca, što ukazuje i na ogroman nivo zloupotreba koje ova partija primjenjuje godinama, ali i nekonzistentan i anahron odgovor opozicije. Ova konjuktura crnogorskog političkog sistema je i glavni pokretač političke i društvene krize, a ako se brzo ne budu nalazili adekvatni odgovori i realno može postati opasna i jačati potencijal konflikta, što ne bi bilo dobro za državu Crnu Goru. Opozicija mora jasno afirmisati građanski koncept kao ključnu alternativu vladajućem DPS-u, ne bježati od pregovora, ali ni od drugih vidova demokratskog pritiska, ujedno potiskujući krajnje retrogradne izraze koji idu na ruku DPS-u.


Željko Ivanović, izvršni direktor dnevnika Vijesti

DPS ne može da diktira uslove za izbore

Naravno da je dobro što su počeli razgovori parlamentarnih stranaka o pripremi poštenih izbora. I dobro je što je šef Delegacije EU posmatrač u tim razgovorima. Sve to, međutim, ne garantuje uspješan tok i okončanje razgovora postizanjem konsenzusa oko uslova za organizaciju poštenih izbora. Odgovornost je na svim učesnicima razgovora, ali stepen odgovornosti je različit i on proizilazi iz veličine i snage partije. Dakle, jasno je da je najveća odgovornost na DPS-u i da od najveće stranke najviše zavisi rezultat započetih razgovora. Bojim se, ipak, da DPS nije svjestan te odgovornosti. A time ni složenosti situacije. Ako DPS zauzme poziciju kakvu je na premijernoj sesiji razgovora u utorak demonstrirao šef te stranke Milo Đukanović, onda nema šansi da dođe do konsenzusa. I onda će se situacija samo radikalizovati, što jedino odgovara Demokratskom frontu.

DPS mora da shvati da nije u poziciji da može da diktira uslove za izbore jer Vlada nije tehnička, društvo je podijeljeno, velike su sumnje u regularnost ranijih izbora, tu su i ekonomski problemi, rast zaduženosti, brojne državne garancije koje su u arbitražnom postupku kod međunarodnih sudova… Dakle, te činjenice bi morale motivisati DPS da pruži maksimum otvorenosti za dogovor oko najboljeg načina za pripremu poštenih izbora. S druge strane i opozicija treba da bude realna i ozbiljna i da specificira i konkretizuje svoje uslove. Minimum ispod kojeg neće ići. Nakon toga svaka strana treba da žrtvuje nešto od maksimalističkih zahtjeva i onda se tako dolazi do kompromisa. Koji jedini čuva Crnu Goru od ozbiljnijih podjela ili čak možda i sukoba. Jer, ako DPS nastavi da sa pozicija sile demonstrira moć i diktira uslove, ako njegov RTCC nastavi da širi partijsku i patriotsku histeriju, onda nema govora o normalnim uslovima za izbore i takva politika može samo da otjera čitavu kredibilnu opoziciju na ulicu. Tada bi EU i NATO bojim se iz pozicije posmatrača prešli u poziciju medijatora ili čak protektora. Nešto slično Makedoniji. I ta činjenica treba da motiviše DPS da ne gura Crnu Goru u takav scenario i konfrontaciju.

Nekako je najčistija i najlakša pozicija Demokratskog fronta. Oni su smislili idealan način za organizovanje kampanje. Oni će nastaviti proteste do izbora i to je njima najbolja kampanja. Građanski dio opozicije još nije izašao sa svojom zajedničkom platformom i pitanje je da li se na nečem sličnom uopšte radi, ali bez ozbiljnog i što šireg opozicionog nastupa u razgovorima ne može se izvršiti dodatni pritisak na DPS, nakon čega bi najveća stranka bila prinuđena da ponudi značajne koncesije kako bi se došlo do fer izbora.

Omer Šarkić, bloger
Opozicija nije spremna na bojkot izbora

– Krivokapić najbolje zna sve vrste krađa i izbornih manipulacija DPS-a jer su i on i njegova partija bili involvirani u to, samo u manjoj mjeri. U razgovorima dijela opozicije i Krivokapića ne očekujem mnogo: biće tu više priče, natezanja, pozicioniranja, saopštenja i „zabave” za javnost nego konkretnih djela. Svakako, nešto će se na kraju postići, i sigurno da će naredni izborni proces biti više fer i pošteni nego dosadašnji koji su bili simulacija izbora, ali i dalje će to biti daleko od izbora kakvi bi trebalo da budu. Međunarodni faktor u svim procesima kod nas igra bitnu ulogu, te će i od njihovih instrukcija i „dobrih usluga” zavisiti mnogo toga.

Mislim da će se na samom kraju i Demokratski front uključiti u sve to, onda kada vidi da je protestima vratio dio nekadašnje snage ili kada vidi da su oni dosegli svoj maksimum. Bilo kako bilo, na kraju ćemo imati poluslobodne izbore na koje će pristati svi, svako iz svojih interesa.

Fer i korektni izbori su omča oko vrata DPS-u i njih može organizovati jedino prelazna vlada. Za tako nešto je potreban čvrst i zajednički stav i akcije cijele opozicije, Krivokapića, i podrška međunarodne zajednice. Međutim, evidentno je da toga nema, a džaba i najbolji izborni zakoni ako nemamo institucija da ih sprovedu.

Bojkot izbora tj. odlučna i nepokolebljiva prijetnja bojkotom je, siguran sam, jedno od rješenja koje bi dovelo do rješenja problema, ali opozicija nije spremna na tako nešto, zbog, prije svega, novca koji dobija iz budžeta učestvovanjem na izborima i dobijanjem parlamentarnog statusa.

Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju
Integritet izbornog procesa je ugrožen

– Centar za demokratsku tranziciju očekuje da najavljeni dijalog većine političkih subjekata proizvede konkretne aktivnosti i korake koji će omogućiti da parlamentarni izbori 2016. godine budu sprovedeni u skladu sa važećim zakonskim propisima.

U Crnoj Gori, u ovom trenutku, nije moguće sprovesti izborni proces koji će biti u skladu sa važećim zakonodavstvom i to je činjenica koju svi ,,pregovarači” moraju imati na umu kad budu određivali svoje strategije i taktike za učešće u dijalogu. Integritet izbornog procesa, a time i integritet građana, je ugrožen i sve političke aktivnosti moraju svoje aktivnosti usmjeravati prema opštem a ne prema pojedinačnim partijskim interesima.

Povjerenje u izborni proces trebalo bi da bude interes svih političkih subjekata u vlasti i opoziciji i naredni koraci svih aktera će pokazati da li za realizaciju ovog cilja postoji iskrena politička volja.

Apelujemo na predstavnike partija da se, paralelno sa vođenjem razgovora, sastane i skupštinsko radno tijelo koje treba da kontroliše rad organa koji su zaduženi za sprovođenje zakona i pripremu izbora. Za potrebe ovih političkih razgovora ovo radno tijelo bi moralo pripremiti zvaničan i na činjenicama baziran tehnički izvještaj koji će dati jasnu sliku na kom se nivou trenutno nalazimo. Ovaj izvještaj može biti pripremljen za dvadeset dana i njegova izrada neće biti kočnica razovorima već impuls kvalitetnijem rješavanju problema i postizanju političkog dogovora.

Ognjen Jovović, filozof
Krivokapićeva privatna stvar

– Od ovih razgovora ne treba mnogo očekivati. Čini se da će, kao i mnogo puta do sada, sve ostati mrtvo slovo na papiru. Razlog za to je što u opoziciji nema najmanjeg zajedničkog imenitelja po mnogim, pa ni po ovom pitanju. Činjenica da je na ovim razgovorima prisustvovao dio opozicije dovoljno ide u prilog mojoj tezi. Štaviše, opozicioni subjekt (mislim na Demokratski front), koji je i pokrenuo priču oko prelazne vlade i izbornog zakonodavstva, nije poslao delegate na ovaj sastanak. To udi sumnju u njihov aktivizam, odnosno cjelokupni metod njihove borbe postavlja na nivo reklamerstva kako bi se ušićario još koji mandat. Riječ je o kozmetičkom predstavljanju DF-a za jedinu istinsku opoziciju Đukanoviću. Ipak, ne gajim iluziju da oni neće učestvovati na narednim izborima, čak i ako ih Đukanović raspiše.

Pozitivno u ovom sastančenju vidim prisustvo Mitje Drobniča, kao predstavnika EU, i konflikt, makar na verbalnom nivou, Mila Đukanovića i Alekse Bečića. Konflikt sa oligarhom je nužan. Ne uzmicati pred arogantnim i, na momente, delikventnim ponašanjem šefa režima. Dobro je da se na ovom nivou opozicionari i oligarh hvataju u klinč.

Suštinski gledano, ovaj sastanak je bio privatna stvar Ranka Krivokapića. Nakon sve buke oko pozivnice za NATO i najave Rifata Rastodera da se vladajućoj koaliciji bliži kraj, Krivokapiću je jasno da preuzima ogroman teret odgovornosti. Međutim, računica je jasna. Centralna figura na političkoj sceni u narednom periodu neće biti Krivokapić, već Darko Pajović (iako mu je partija dosegla nivo statističke greške).

Kako Pajović? Ako dođe do bucanja vladajuće koalicije (što je izvjesno), jedino rješenje za Krivokapića, da bi spasio političku egzistenciju, jeste tehnička vlada sa opozicijom. U tom slučaju izbori ne bi bili na proljeće, već na jesen, kad je i krajnji rok, a taj period bi se iskoristio za pripremu fer izbora. Ali, stvar komplikuje upravo Pozitivna Crna Gora. Dakle, pitanje je da li će Pajović biti ponovo mesija Đukanovića, kao što je to bio slučaj u Nikšiću, ili će pokazati da u njegov opozicioni karakter ne treba sumnjati, pa će podržati tehničku vladu opozicije i SDP-a? Sve u svemu, kao što sam i ranije najavljivao, koalicija DPS i SDP je neodrživa, a koga će spasiti Pajović ostaje da se vidi.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo