Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Korak naprijed ili mrtvo slovo na papiru

Objavljeno prije

na

Šta crnogorski intelektulci i aktivisti nevladinog sektora očekuju od razgovora dijela opozicije sa predsjednikom Skupštine Crne Gore o uslovima za izbore

Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje
Opozicija mora jačati građanski koncept

Pregovori političkih subjekata vlasti i opozicije inicirani od strane predsjednika Skupštine mogu se ocijeniti kao pozitivna tendencija i doprinos demokratskom zrijevanju crnogorskog društva. Ohrabrujuće je i to što je inicijalnom razgovoru prisustvovao i šef Delegacije EU u Crnoj Gori. No, ne treba očekivati da će baš ova inicijativa Krivokapića i započeti pregovori biti ključ za ulazak u politički rasplet postojeće situacije.

Na dvije činjenice treba skrenuti pažnju. Jedna je da Krivokapićevo pismo poziva na dijalog sadrži jasan opis svih elemenata i težine političke krize u Crnoj Gori. A druga je da je Milo Đukanović, kao predsjednik DPS-a, došao na razgovor, time priznajući da kriza političkog, ali i drugih društvenih sistema postoji iako deklarativno i verbalno to uporno negira. Ovo negiranje će morati da prestane i da se uđe u ozbiljne reformske rezove, počev od stvaranja jasnih uslova za fer i slobodne izbore, preko konkretnih rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou, odnosno pune afirmacije vladavine prava. U političkoj ravni, ako posmatramo istraživanja, imamo neprihvatljivu i opasnu disproporciju između DPS-a, koji je četiri puta jači od prvog pratioca, što ukazuje i na ogroman nivo zloupotreba koje ova partija primjenjuje godinama, ali i nekonzistentan i anahron odgovor opozicije. Ova konjuktura crnogorskog političkog sistema je i glavni pokretač političke i društvene krize, a ako se brzo ne budu nalazili adekvatni odgovori i realno može postati opasna i jačati potencijal konflikta, što ne bi bilo dobro za državu Crnu Goru. Opozicija mora jasno afirmisati građanski koncept kao ključnu alternativu vladajućem DPS-u, ne bježati od pregovora, ali ni od drugih vidova demokratskog pritiska, ujedno potiskujući krajnje retrogradne izraze koji idu na ruku DPS-u.


Željko Ivanović, izvršni direktor dnevnika Vijesti

DPS ne može da diktira uslove za izbore

Naravno da je dobro što su počeli razgovori parlamentarnih stranaka o pripremi poštenih izbora. I dobro je što je šef Delegacije EU posmatrač u tim razgovorima. Sve to, međutim, ne garantuje uspješan tok i okončanje razgovora postizanjem konsenzusa oko uslova za organizaciju poštenih izbora. Odgovornost je na svim učesnicima razgovora, ali stepen odgovornosti je različit i on proizilazi iz veličine i snage partije. Dakle, jasno je da je najveća odgovornost na DPS-u i da od najveće stranke najviše zavisi rezultat započetih razgovora. Bojim se, ipak, da DPS nije svjestan te odgovornosti. A time ni složenosti situacije. Ako DPS zauzme poziciju kakvu je na premijernoj sesiji razgovora u utorak demonstrirao šef te stranke Milo Đukanović, onda nema šansi da dođe do konsenzusa. I onda će se situacija samo radikalizovati, što jedino odgovara Demokratskom frontu.

DPS mora da shvati da nije u poziciji da može da diktira uslove za izbore jer Vlada nije tehnička, društvo je podijeljeno, velike su sumnje u regularnost ranijih izbora, tu su i ekonomski problemi, rast zaduženosti, brojne državne garancije koje su u arbitražnom postupku kod međunarodnih sudova… Dakle, te činjenice bi morale motivisati DPS da pruži maksimum otvorenosti za dogovor oko najboljeg načina za pripremu poštenih izbora. S druge strane i opozicija treba da bude realna i ozbiljna i da specificira i konkretizuje svoje uslove. Minimum ispod kojeg neće ići. Nakon toga svaka strana treba da žrtvuje nešto od maksimalističkih zahtjeva i onda se tako dolazi do kompromisa. Koji jedini čuva Crnu Goru od ozbiljnijih podjela ili čak možda i sukoba. Jer, ako DPS nastavi da sa pozicija sile demonstrira moć i diktira uslove, ako njegov RTCC nastavi da širi partijsku i patriotsku histeriju, onda nema govora o normalnim uslovima za izbore i takva politika može samo da otjera čitavu kredibilnu opoziciju na ulicu. Tada bi EU i NATO bojim se iz pozicije posmatrača prešli u poziciju medijatora ili čak protektora. Nešto slično Makedoniji. I ta činjenica treba da motiviše DPS da ne gura Crnu Goru u takav scenario i konfrontaciju.

Nekako je najčistija i najlakša pozicija Demokratskog fronta. Oni su smislili idealan način za organizovanje kampanje. Oni će nastaviti proteste do izbora i to je njima najbolja kampanja. Građanski dio opozicije još nije izašao sa svojom zajedničkom platformom i pitanje je da li se na nečem sličnom uopšte radi, ali bez ozbiljnog i što šireg opozicionog nastupa u razgovorima ne može se izvršiti dodatni pritisak na DPS, nakon čega bi najveća stranka bila prinuđena da ponudi značajne koncesije kako bi se došlo do fer izbora.

Omer Šarkić, bloger
Opozicija nije spremna na bojkot izbora

– Krivokapić najbolje zna sve vrste krađa i izbornih manipulacija DPS-a jer su i on i njegova partija bili involvirani u to, samo u manjoj mjeri. U razgovorima dijela opozicije i Krivokapića ne očekujem mnogo: biće tu više priče, natezanja, pozicioniranja, saopštenja i „zabave” za javnost nego konkretnih djela. Svakako, nešto će se na kraju postići, i sigurno da će naredni izborni proces biti više fer i pošteni nego dosadašnji koji su bili simulacija izbora, ali i dalje će to biti daleko od izbora kakvi bi trebalo da budu. Međunarodni faktor u svim procesima kod nas igra bitnu ulogu, te će i od njihovih instrukcija i „dobrih usluga” zavisiti mnogo toga.

Mislim da će se na samom kraju i Demokratski front uključiti u sve to, onda kada vidi da je protestima vratio dio nekadašnje snage ili kada vidi da su oni dosegli svoj maksimum. Bilo kako bilo, na kraju ćemo imati poluslobodne izbore na koje će pristati svi, svako iz svojih interesa.

Fer i korektni izbori su omča oko vrata DPS-u i njih može organizovati jedino prelazna vlada. Za tako nešto je potreban čvrst i zajednički stav i akcije cijele opozicije, Krivokapića, i podrška međunarodne zajednice. Međutim, evidentno je da toga nema, a džaba i najbolji izborni zakoni ako nemamo institucija da ih sprovedu.

Bojkot izbora tj. odlučna i nepokolebljiva prijetnja bojkotom je, siguran sam, jedno od rješenja koje bi dovelo do rješenja problema, ali opozicija nije spremna na tako nešto, zbog, prije svega, novca koji dobija iz budžeta učestvovanjem na izborima i dobijanjem parlamentarnog statusa.

Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju
Integritet izbornog procesa je ugrožen

– Centar za demokratsku tranziciju očekuje da najavljeni dijalog većine političkih subjekata proizvede konkretne aktivnosti i korake koji će omogućiti da parlamentarni izbori 2016. godine budu sprovedeni u skladu sa važećim zakonskim propisima.

U Crnoj Gori, u ovom trenutku, nije moguće sprovesti izborni proces koji će biti u skladu sa važećim zakonodavstvom i to je činjenica koju svi ,,pregovarači” moraju imati na umu kad budu određivali svoje strategije i taktike za učešće u dijalogu. Integritet izbornog procesa, a time i integritet građana, je ugrožen i sve političke aktivnosti moraju svoje aktivnosti usmjeravati prema opštem a ne prema pojedinačnim partijskim interesima.

Povjerenje u izborni proces trebalo bi da bude interes svih političkih subjekata u vlasti i opoziciji i naredni koraci svih aktera će pokazati da li za realizaciju ovog cilja postoji iskrena politička volja.

Apelujemo na predstavnike partija da se, paralelno sa vođenjem razgovora, sastane i skupštinsko radno tijelo koje treba da kontroliše rad organa koji su zaduženi za sprovođenje zakona i pripremu izbora. Za potrebe ovih političkih razgovora ovo radno tijelo bi moralo pripremiti zvaničan i na činjenicama baziran tehnički izvještaj koji će dati jasnu sliku na kom se nivou trenutno nalazimo. Ovaj izvještaj može biti pripremljen za dvadeset dana i njegova izrada neće biti kočnica razovorima već impuls kvalitetnijem rješavanju problema i postizanju političkog dogovora.

Ognjen Jovović, filozof
Krivokapićeva privatna stvar

– Od ovih razgovora ne treba mnogo očekivati. Čini se da će, kao i mnogo puta do sada, sve ostati mrtvo slovo na papiru. Razlog za to je što u opoziciji nema najmanjeg zajedničkog imenitelja po mnogim, pa ni po ovom pitanju. Činjenica da je na ovim razgovorima prisustvovao dio opozicije dovoljno ide u prilog mojoj tezi. Štaviše, opozicioni subjekt (mislim na Demokratski front), koji je i pokrenuo priču oko prelazne vlade i izbornog zakonodavstva, nije poslao delegate na ovaj sastanak. To udi sumnju u njihov aktivizam, odnosno cjelokupni metod njihove borbe postavlja na nivo reklamerstva kako bi se ušićario još koji mandat. Riječ je o kozmetičkom predstavljanju DF-a za jedinu istinsku opoziciju Đukanoviću. Ipak, ne gajim iluziju da oni neće učestvovati na narednim izborima, čak i ako ih Đukanović raspiše.

Pozitivno u ovom sastančenju vidim prisustvo Mitje Drobniča, kao predstavnika EU, i konflikt, makar na verbalnom nivou, Mila Đukanovića i Alekse Bečića. Konflikt sa oligarhom je nužan. Ne uzmicati pred arogantnim i, na momente, delikventnim ponašanjem šefa režima. Dobro je da se na ovom nivou opozicionari i oligarh hvataju u klinč.

Suštinski gledano, ovaj sastanak je bio privatna stvar Ranka Krivokapića. Nakon sve buke oko pozivnice za NATO i najave Rifata Rastodera da se vladajućoj koaliciji bliži kraj, Krivokapiću je jasno da preuzima ogroman teret odgovornosti. Međutim, računica je jasna. Centralna figura na političkoj sceni u narednom periodu neće biti Krivokapić, već Darko Pajović (iako mu je partija dosegla nivo statističke greške).

Kako Pajović? Ako dođe do bucanja vladajuće koalicije (što je izvjesno), jedino rješenje za Krivokapića, da bi spasio političku egzistenciju, jeste tehnička vlada sa opozicijom. U tom slučaju izbori ne bi bili na proljeće, već na jesen, kad je i krajnji rok, a taj period bi se iskoristio za pripremu fer izbora. Ali, stvar komplikuje upravo Pozitivna Crna Gora. Dakle, pitanje je da li će Pajović biti ponovo mesija Đukanovića, kao što je to bio slučaj u Nikšiću, ili će pokazati da u njegov opozicioni karakter ne treba sumnjati, pa će podržati tehničku vladu opozicije i SDP-a? Sve u svemu, kao što sam i ranije najavljivao, koalicija DPS i SDP je neodrživa, a koga će spasiti Pajović ostaje da se vidi.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo