Povežite se sa nama

MONITORING

NOVA MILIONSKA AFERA U BUDVI: Rijaliti na pjeni od mora

Objavljeno prije

na

Lokalitet Vještice u naselju Bečići mjesto je radnje nove afere koja potresa Budvu, u kojoj je opštinska kasa oštećena za osam miliona eura. Nakon istrage po nalogu Državnog tužilaštva policijski inspektori Uprave policije podnijeli su, početkom ove sedmice, krivične prijave protiv sedam osoba i tri kompanije, zbog sumnji da su nezakonitim radnjama nanijeli štetu Opštini Budva.

Osam miliona štete, istrage i hapšenja u najavi, predstavljaju epilog najvećeg investicionog poduhvata u oblasti infrastrukture ,,ne samo u Budvi nego i u Crnoj Gori”, projekta izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i rekonstrukciju kanalizacione mreže u Opštini Budva. Afera Vještice dokazuje kako nijedna, manja ili veća investicija koju je izvela lokalna uprava u Budvi, nije prošla bez korupcije i ugrađivanja ekipe lokalnih funkcionera DPS-a, koja je osvojila vlast u Budvi 2005, koju je tužilaštvo u nekoliko postupaka označilo kao „organizovanu kriminalnu organizaciju”.

Krivična prijava podnijeta je protiv bivšeg predsjednika Opštine Lazara Rađenovića, koji je u vrijeme izvršenja ovog krivičnog djela obavljao funkciju potpredsjednika Opštine. Njemu se na teret stavlja zloupotreba službenog položaja na organizovan način. Ovo je peta afera u kojoj je umiješan Rađenović, koja ga je zatekla u pritvoru u Spužu, određenom tokom istrage u predmetima označenim kao TQ Plaza i Plato Jaz. Osumnjičen je i u aferi oko transakcije zemljišta na Jazu, dok je u međuvremenu nepravosnažno osuđen na šest godina zatvora u aferi Košljun.

Budva drži neslavan rekord u broju osumnjičenih i okrivljenih lica koja su koruptivnim poslovima oštetila grad za desetine miliona eura. Ovo je sedma kriminalna afera koju je Državno tužilaštvo otvorilo u Budvi od 2010. godine.

U aferama Zavala, Auto moto, Košljun, TQ Plaza, Plato Jaz, Prijevor i postrojenje za prečiščavanje vode, hapšeno je, pravosnažno i nepravosnažno osuđeno, oko 50 osoba. Uz nove krivične prijave i afere koje čekaju rasvetljavanje, budvanska ,,kriminalna organizacija” mogla bi brojati preko 70-ak članova.

Krivične prijave podnijete su protiv Dragana Vukadinovića, ovlašćenog zastupnika crnogorske filijale njemačke kompanije WTE Wassertechnik, inače odbornika DPS-a u budvanskom parlamentu. Zatim protiv Stjepana Skočajića iz Beograda, izvršnog direktora budvanske firme Biochem industries doo, čiji je osnivač istoimena firma u Škotskoj, te Gorana Bojanića i Mirka Latinovića, izvršnog direktora i vlasnika kompanije Trejdjunik iz Budve, Gojka Kapisode iz Beograda i na kraju protiv NN lica za kojim se traga, odnosno protiv misterioznog šefa ove nove budvanske kriminalne organizacije.

,,Policijsko-tužilačke aktivnosti, sprovedene u prethodnom periodu po nalogu tužilaštva, ukazuju na sumnju da su se osumnjičeni tokom 2010. godine u Budvi, udružili radi vršenja krivičnih djela i stvorili kriminalnu grupu, u cilju sticanja nezakonite dobiti ili moći, koristeći u tu svrhu poslovne strukture Opštine Budva, preduzeća Tradeunique CG doo Budva, Wte Wassertechnik GMBH – dio stranog društva u Podgorici i Biochem industries doo Budva, kojima su rukovodili. Oni su, kako se sumnja, svojim nezakonitim radnjama, koje su preduzeli u vezi sa izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Budvi, nanijeli štetu Opštini Budva u iznosu od oko 8.000.000 eura”, navodi se u prijavi policije.

NN lice je, pogađamo, Svetozar Marović, visoki funkcioner DPS-a, koga tužilaštvo pokušava locirati u svakoj aferi. Otvorena je sezona lova na validne dokaze o ulozi Marovića kao glavnog bosa, idejnog tvorca i organizatora moćne kriminalne grupe čiji su poslovi gradski budžet Budve oštetili za više desetina miliona eura. Raste broj svjedoka saradnika spremnih da krivicu svale na Marovića, koji redom tvrde kako su silom i zastrašivanjem bili primorani na vršenje nezakonitih radnji.

Kakvom je to silom raspolagao Marović koji u Budvi nema nijednu izvršnu funkciju niti mehanizme da nekoga natjera na krivično djelo, nije navedeno. Većina optuženih bili su u velikoj ljubavi, kumovskim i prijateljskim vezama sa njim. Bili su krajnje ponizni i snishodljivi prema uticajnom, drugom čovjeku vladajuće partije dok je dijelio položaje, tantijeme i unosne poslove. Bili su glasniji od njega svuda, u medijima, u Skupštini, u ubjeđivanju građana Budve u opravdanost i dobrobit pogubnih projekata, bjesomučne urbanizacije, špekulacije sa opštinskim zemljištem, veličanju spektakularnih koncerata na koje su otišli milioni zbog kojih sada odgovaraju… Dok su naprasno sticali velelepne vile i hotele, zgrade i stanove, jahte, bankovne račune, zimovanja po ekskluzivnim skijaškim centrima i šopinge po evropskim metropolama, nisu strahovali od Marovića.

Ulogu četrvrtog svjedoka saradnika, osumnjičenog u poslu izgradnje postrojenja u Vješticama, prihvatio je beogradski biznismen Mirko Latinović, vodeći građevinski operater u Budvi, angažovan na izgradnji hotela Splendid, naselja Rusko selo iznad Svetog Stefana, te spornog stambeno-poslovnog centra TQ Plaza u Budvi.

Prema navodima medija Latinović je u svom iskazu pred Specijalnim tužiocem kao glavnog organizatora višemilionskih malverzacija u Budvi označio Marovića koji ga je ,,uz ozbiljne prijetnje primorao da uđe u brojne sumnjive poslove”. Potvrdio je priču Rajka Kuljače po kojoj je Maroviću pripalo više stanova i poslovnih prostora u TQ Plaza koji su registrovani na treća lica. Latinović tvrdi kako ništa ne zna o spornim aneksima ugovora o zajedničkoj investiciji kojima je Opština oštećena za nekoliko miliona eura, o vrhunskoj korupciji kojom je umjesto Opštini, kvadrate luksuznog centra podijelio opštinskim funkcionerima. Kao glavne krivce za budvanske kriminalne operacije imenovao je Marovića, Rajka Kuljaču, Lazara Rađenovića i Aleksandra Tičića, tim koji je organizovao sve poslove, dok su ostali osumnjičeni samo parafirali.

Teško je zamisliti moćnog biznismena Latinovića kako prestravljen stiže iz Beograda, dovlači tešku mehanizaciju i nevoljno ulazi u posao u kome bez ijednog centa preuzima najatraktivniji plac u Budvi, na njemu izgradi stanove i lokale koje prodaje po enormnim cijenama, gradi par hiljada kvadrata na kvarno bez prijave nadležnim organima, Maroviću na ime reketa predaje trećinu zgrade, čitavih 7.000 kvadrata, prelazi potom na milionski posao u Bečićima bez javnog tendera, sve pod prijetnjom ,,bosovih” do zuba naoružanih gorila.

Izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda u Bečićima pratile su slične kontroverze. To je najskuplji poduhvat te vrste u Crnoj Gori zbog kojeg se Opština Budva kreditno zadužila oko 65 miliona eura.

Opština je u julu 2009. zaključila Ugovor o projektovanju, izgradnji, finansiranju i upravljanju zbrinjavanjem otpadnih voda u Budvi sa firmom WTE Wasertechnik Gmbh iz Njemačke, u vrijednosti od 60 miliona eura.

Vlada je odobrila Opštini državnu garanciju za kredit u iznosu od 29 miliona eura za realizaciju ovog projekta. Opština je bez saglasnosti Vlade izdala garancije na 66 miliona eura firmi WTE Essen koja je vodila izgradnju postrojenja, dok je kao podizvođač odabrana firma Trejdjunik.

Pomenuti ugovor dobio je prvi ankes pola godine kasnije, zatim su uslijedila dva dopunska sporazuma kojima je promijenjen obim i isporuka radova. Odustaje se od izgradnje postrojenja u Svetom Stefanu, smanjuje kapacitet PPOV u Buljarici i Petrovcu, sa novim iznosima za rekonstrukciju postojeće mreže. Vrijednost posla vrtoglavo raste, da bi na kraju dug Opštine Budva dogurao do 121 milion eura.

Premašili sto miliona

Prema izvještaju Državne revizorske institucije o reviziji završnog računa Opštine za 2014. godinu, ukupan dug Opštine na dan 31.12.2014. za PPOV iznosi 121.242.541 eura, od čega se 65 miliona odnosi na glavnicu a 32 miliona na kamate kredita kojeg će Opština vraćati do 2034. godine. Ostatak je treća tranša kredita. Poređenja radi, zajednički projekat izrade postrojenja za preradu otpadnih voda za opštine Tivat i Kotor iznosi 10,2 miliona eura, a za Herceg Novi 30 miliona. Ova investicija za cijelo Crnogorsko primorje planirana je na iznos od 150 miliona. Ispalo je da budvanski projekat košta toliko. Kako i ne bi kada je samo za izradu projektne dokumentacije za PPOV u Bečićima plaćeno fantastičnih 5,6 miliona eura.

Ogorčeni mještani Bečića

Ni toliki milioni nisu pomogli da se posao obavi valjano. Dok sa jedne strane čiste more, i to samo na jednom dijelu budvanske rivijere, sa druge je napravljena ekološka katastrofa. Preplaćeni projektanti i izvođači nisu predvidjeli gdje će sa otpadom, pa je napravljena privremena deponija na koju se odlaže kanalizacioni otpad na otvorenom, od kojeg se neprijatni mirisi šire Bečićima. Mještani su ogorčeni, u blizini postrojenja život je postao nesnošljiv, a rješenja nema na pomolu.

Najskuplja voda u regionu

Neko mora i da vraća pokradene milione, pa je korumpirana budvanska vlast našla spasonosno rješenje u enormnom poskupljenju vode. Budvani plaćaju najveću cijenu vode u regionu. Kubni metar utrošene vode staje 2,09 e ljeti ili 1,34 e u zimskom periodu, dok je cijena za pravna lica 4,19e za kubik tokom sezone i 2,69e zimi. Istovremeno je određena mjesečna taksa od osam eura na svaki ugrađeni vodomjer u Budvi, trošio vodu ili ne.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

PEJOVIĆ OPET ŠALJE RADNIKE KUĆI: Ekologija i struja zatvaraju KAP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove nedjelje uprava KAP-a najavila je radnicima da se pripreme za postepeno gašenje ćelija i potpuni prestanak proizvodnje aluminijuma od 15. decembra zbog visokih cijena struje od 1. januara. Istovremeno, drama oko KAP-a, koja traje decenijama, mogla bi da dobije svoj epilog i zbog ekologije

 

„Šta si mi ovo poslao, se*em ti se u titulu? Je..ću ti majku, vidjećeš ti, pokazaću ti ja“, zaprijetio je vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica Veselin Pejović direktoru Agencije za zaštitu životne sredine Milanu Gazdiću. Razlog: Agencija je Pejoviću ispostavila rješenje o naplati eko naknade od 800.000 eura u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudne naplate.

Gazdić je prijavio prijetnje policiji. Pejović je uhapšen. Nakon saslušanja tužilaštvo je ocjenilo da u radnjama Pejovića nema elementa krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Ovog puta je sve ostalo na prijetnjama za razliku od incidenta iz 2015. kada je na beogradskom aerodromu Pejović nasrnuo na Nebojšu Medojevića. Kasnije je ponovio da će pljuvati i šamarati Medojevića gdje god ga vidi, da bi se nakon reakcija javnosti pravdao da su njegove riječi izvučene iz konteksta. Napad nije.

Prije nego što je izgubio takt i počeo sa uvredama i psovkama, Pejović je zaprijetio Gazdiću da će ga prijaviti Specijalnom državnom tužiocu. Izgleda da ga je dodatno razjarilo to što je Gazdić odgovorio da to slobodno učini.

SDT inače ni nakon osam godina nije utvrdilo da li, i ko treba da odgovara zbog nepravilnosti u vezi 137 miliona eura državnih garancija datih KAP-u. Državna revizorska institucija utvrdila je nepravilnosti u reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. Potpise na sporne ugovore o državnim garancijama, bez procjene opravdanosti te pomoći i kontragarancija, stavili su u ime Vlade tadašnji ministri finansija i ekonomije Igor Lukšić i Branko Vujović, premijer u tom periodu bilo je Milo Đukanović, aktuelni predsjednik države. A KAP-om je upravljao ruski oligarh Oleg Deripaska.

I pored neažurnosti SDT-a, Pejović je Miliovju Katniću podnio krivičnu prijavu protiv premijera Zdravka Krivokapća, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, ministra ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratka Mitrovića i direktora Agencije za zaštitu životne sredine Milana Gazdića. Prijavu je podnesena zbog udruženog kriminalnog djelovanja i zloupotrebe funkcija koje obavljaju a sve na štetu Pejovićeve kompanije Uniprom, koja gazduje KAP-om.

Izu Uniproma tvrde da je jasno da su ekološki otpad, povodom kojeg je došlo do incidenta sa Agencijom, ostavili Rusi, tačnije CEAC, jer je Uniprom preuzeo KAP u stečaju tek 2015. godine. „U nemogućnosti da naknadu naplati od CEAC-a a ni od KAP AD u stečaju, nakon pet godina ona mijenja dispozitiv rješenja dana 22. 11. 2021. godine. U dispozitivu mijenja subjekta koji je obavezan na plaćanje naknade, tako što sada tu obavezu ustanovljava na privredno društvo Uniprom d.o.o. Nikšić za iznos od 348.000 eura, a zatim i rješenja za sljedeće godine, stvarajući obavezu za Uniprom u iznosu većem od 700.000 eura“, naveo je Pejović.
Iz Agencije tvrde da su u posljednja dva mjeseca uspjeli da od Pejovićeve kompanije naplate 137.000 eura zaostalih eko naknada i naknada zbog zagađenja životne sredine. Te takse i kazne nijesu plaćene od 2016. godine. Direktor Agencije Gazdić je 1. oktobra donio rješenje kojim su preinačena sva prethodna, koja KAP nije platio, a kojima je Pejoviću bilo naloženo da ih plaća sukcesivno, svakog mjeseca do kraja godine. Sva rješenja ispostavljena su Unipromu, koji je preuzeo organizaciju proizvodnje tokom stečajnog postupka prodaje imovine KAP-a. Uz obrazloženje da je upravo Uniprom korisnik postrojenja, pa samim tim i obveznik plaćanja eko naknade u skladu sa propisima.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ARAPI GASE DUVANSKI KOMBINAT: Glavni grad pohitao da proda svoje akcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat

 

Duvanski kombinat se gasi. Tako su prije nekoliko dana saopštili predstavnici većinskog vlasnika Novog duvanskog kombinata, kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata –  Grand lnternational FZ-LLC. Menadžer kompanije Grand International FZ-LLC Ahmad Ibrahim Hamdan kaže da je kompanija sada u procesu prestanka obavljanja svoje djelatnosti.

Tako će, prema najavama,  prestati proizvodnja duvana, koja u Podgorici postoji od 1903. godine, kada je kralj Nikola osnovao fabriku Monopol duvana. Kasnije je to privredno društvo promijenilo mnogo oblika organizovanja i imena, a posljednje je Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP), pod kojim posluje i danas. Njega su osnovali Vlada Crne Gore i Glavni grad Podgorica, nakon što je u stečaj otišao stari Duvanski kombinat.  Njegova imovina prodata je građevinskom preduzeću Zetagradnja. Danas na mjestu, gdje je nekada bila fabrika, niče novi stambeni kvart.

Arapska kompanija preuzela je duvanski kombinat 2016.  Jedina se prijavila na tenderu za dokapitalizaciju NDKP-a. Ponudila je ulaganje od 20 miliona eura i zapošljavanje 75 radnika. Zaposlili  su šezdesetak radnika. Krajem maja 2018. godine počeli su sa probnom proizvodnjom, dok krajem septembra 2019. godine na dvije proizvodne linije počinju sa proizvodnjom cigareta. Kompanija Grand International FZ-LLC u julu ove godine kupila je i dio akcija u duvanskom kombunatu od Glavnog grada za nešto više do dva miliona eura. Vlada Crne Gore vlasnik je 1,16 odsto akcija. Međutim, firma je cijelo vrijeme poslovala sa gubitkom, a 2020. godinu završili su sa gubitkom od 3,4 miliona eura.

Interesantno, Glavni grad je  prodao svoje akcije u Duvanskom kombinatu dan nakon što je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović saopštio da su inspektori počeli kontrolu tog preduzeća, po nalogu bivšeg rukovodioca Uprave prihoda i carina Aleksandra Damjanovića. Odluku o prodaji akcija su obrazložili lošim poslovanjem tog preduzeća u prošloj godini. Novac od prodaje će, kako je tada saopšteno, iskoristiti za razvojne projekte.

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat. Iz preduzeća su saopštili da su više puta bili predmet kontrole carinskih organa i Poreske uprave.

,,Nakon čega nijesu utvrđene bilo kakve nepravilnosti, niti date primjedbe. Takođe, bili smo i predmet kontrole međunarodne organizacije koja se bavi borbom protiv krijumčarenja cigareta – OLAF, koja je dala pozitivno mišljenje na naše poslovanje. Nažalost, Grand International FZ-LLC i mendžment Novog duvanskog kombinata nije naišao na razumijevanje i podršku od strane Vlade Crne Gore. Obraćajući se u više navrata zvaničnim dopisima i propratnom dokumentacijom, a u vezi sa našim budućim investicijama i zainteresovanošću za otkup vlasničkog udjela države u Novom duvanskom kombinatu, unapređenjem i razvojem proizvodnje duvana, rješavanjem pitanja otpada, kao i nekih pitanja vezano za funkcionisanje Slobodne zone u skladu sa međunarodnim standardima, nijesmo dobili nijednu povratnu informaciju, kao ni odgovor na bilo koje zvanično obraćanje”, navodi Hamdan u pismu premijeru Zdravku Krivokapiću.

U Vladi, prema informacijama Monitora, sumnjaju da se i u Novom duvanskom kombinatu odvijaju nelegalne aktivnosti povezane sa švercom cigareta. Ali još nema zvaničnih saopštenja šta su pokazale brojne kontrole poslovanja NDKP-a. Zbog toga su, na predlog Damjanovića, naložili pojačan nadzor ovog preduzeća. To je ranije javno rekao i Abazović.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Za regulaciju Morače prije tri godine bili su odabrani Cijevna Comerc, Beton Montenegro i Bemax. Oni su navodni višak materijala (šljunak) otkupljivali po cijeni od ispod tri eura. Tokom moratorijuma Vlada je kineskoj firmi China Road and Bridge Corporation (CRBC) izdala saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije. Nedavno je Osnovni sud u Podgorici presudio da CRBC treba da plati 200.000 eura zbog uništavanja riba i drugog živog svijeta u rijeci Tari tokom izgradnje auto-puta Bar-Boljare. Iz kompanije su najavili žalbu.

Na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede izvršna vlast se prenula pa je na sjednici 28. oktobra usvojila zaključke kojim se zadužuje Nacionalni koordinacioni savjet za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije da preduzme aktivnosti u cilju sprječavanja dalje devastacije prirodnih resursa Crne Gore.

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić ocijenio je da je devastacija u donjem toku Morače, kao i okolnog područja koja je urađena posljednjih decenija, i te kako bila poznata činjenica prethodnoj vlasti, koja nije preduzimala adekvatne mjere. Lakušić je upozorio da sve indicije govore da je jedan dio te vlasti bio u direktnoj sprezi sa građevinskom mafijom radi ostvarivanja enormnog profita od eksploatacije šljunka.

Nedavno je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Ministar Stijović je targetirao kompanije koje će biti pod lupom Bemax, Beton Montenegro, Milonjić i ortaci, Cijevna Comerc, Čelebić, Avio petrol, Fidija i Glavni grad Podgorica koji je poslovao preko firme Čelebić.
Poručio je i da će sva ta preduzeća morati da pokažu ulazne fakture za šljunak i izlazne za beton, kako bi inspektori utvrdili da li se podaci podudaraju. ,,Postoje i male kompanije koje su eksploatisale šljunak za potrebe većih kompanija. Te podatke smo proslijedili
policiji i ne možemo ih sada otkrivati”, rekao je on.

Direktor Uprave za inspekcijske poslove Ilir Harasani izjavio je da ,,dostina tih firmi proizvodi beton, postoje izlazne fakture gdje su prodali na hiljade kubika betona, međutim ulazne fakture svjedoče da nije kupljeno ni deset odsto šljunka”.

U borbu sa mafijom se ulazi sa malim iskustvom i nikakvom praksom. Nakon što su uhapšeni zbog nelegalne eksploatacije šljunka  pušteni su da se brane sa slobode, zamjenik rukovodioca ODT Podgorica, državni tužilac Nikola Boričić, rekao je da je taj predmet u njihovoj, a ne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva i da bi se oglasili nenadležnim da je bilo elemenata organizovanog kriminala. S druge strane ministar Stijović tvrdi da je riječ o organizovanom kriminalu: ,,Imate veliki broj kompanija koje nijesu povezane, ali su imale veze sa državnim institucijama, vlastima Glavnog grada. Svi ti ljudi su nalazili način da im se ćuti i da lako prolaze kroz to”. Kazao je i da su u igri ozbiljne kompanije koje se bave ovim poslom i da postoji strah državnih institutucija da se sukobe sa tim.

Na strah i opstrukciju upozorio je i premijer Zdravko Krivokapić. On je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli. ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”, pita se Krivokapić.

I u NVO CZIP se pitaju da li se zaista sa par hiljada eura novčane ili par godina zatvorske kazne može nadoknaditi pričinjena šteta koja se mjeri vjekovima i milionima. ,,Još uvijek postoji bojazan da ni ovaj slučaj neće otići dalje od pompezne medijski ispraćene akcije privođenja, ali bez realne kaznene politike prema počiniocima”, izjavila je Ksenija  Medenica iz CZIP-a.

Privedenim osobama se na teret stavlja djelo protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta za koje je članom 254 Krivičnog zakonika propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Iz CZIP-a smatraju da se u konkretnom slučaju, osim navedenog, radi i o oštećenju životne sredine koje je propisano kao krivično djelo članom 307 za koje je propisana maksimalna zatvorska kazna do osam godina. ,,Konkretno, ključni problem je u tome što za moguće kazne za počinioce i pričinjena šteta nisu srazmjerne. Izgubili smo mnogo više od neke ‘novčane kazne ili nekoliko godina zatvora’. Bez adekvatne kaznene politike, možemo da očekujemo da će se nedjela prema prirodi nastaviti i da akcija nadležnih neće biti ozbiljno shvaćena”, ocjenila je  Medenica.

Da će se ,,mafija” zastrašiti novčanim kaznama ili prijetnjom zatvorom do godinu dana male su šanse. Toga su svjesni i pojedini u državnim institucijama. Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Lakušić izjavio je da je zabrinjavajuće ,,što pravosudni sistem u ovakvim situacijama nema adekvatne sankcije za počinioce ovih djela”.

I dok se institucije i dalje ne snalaze najbolje, mediji su jedini koji su na ovaj problem ukazivali godinama. Posljednjih mjeseci o nelegalnoj eksploataciju šljunka uporno je pisao novinar Vuk Vujisić i za to dobio brojne prijetnje. On za Monitor kaže da ,,institucije moraju nastaviti sa akcijama kako bi se procesuirali svi oni koji godinama kradu državno dobro i koji su doveli u pitanje vodosnadbijevanje primorja. Jasno je da se radi o pljački zajedničkih resursa, prirodnog dobra i ekocidu nevjerovatnih razmjera. Apsurdno je da neko može da krade naše zajedničko dobro, zarađujući na 100 hiljada eura, a pojedine firme i milione i da još zastrašuju građanske aktiviste i novinare koji pokušavaju da to prijave.  Devastirano je i možemo reći ukradeno preko 1.500.000 m2 državnog zemljišta, a da nemamo nijednu konfiskovanu mašinu, a ni počinioca u Spužu”.

Ove nedjelje su mještani Botuna, Mitrovića i Ljajkovića protestovali zbog zabrane vađenja šljunka iz Morače. Oni su poručili predstavnicima Vlade da nijesu građevinska mafija, već da od tog posla izdržavaju porodice. Traže da im se omogući nastavak vađenja šljunka ili će radikalizovati proteste.

,,Država mora pokazati snagu. U suprotnom šalje se poruka da svi možemo da krademo državna dobra i da ne odgovaramo, a pri tom da stičemo veliku imovinsku korist. Svako ko sabotira akcije, istragu i procesuiranje preduzeća i počinioca je saučesnik u ovom ekocidu i pljački i treba da odgovara. Država ima sve mehanizme da to učini”, kaže Vujisić.

Država ima mehanizme, ali ih za sada koristi samo za medijsku promociju.

Predrag NIKOLIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo