MONITORING
NOVA MILIONSKA AFERA U BUDVI: Rijaliti na pjeni od mora

Objavljeno prije
10 godinana
Objavio:
Monitor online
Lokalitet Vještice u naselju Bečići mjesto je radnje nove afere koja potresa Budvu, u kojoj je opštinska kasa oštećena za osam miliona eura. Nakon istrage po nalogu Državnog tužilaštva policijski inspektori Uprave policije podnijeli su, početkom ove sedmice, krivične prijave protiv sedam osoba i tri kompanije, zbog sumnji da su nezakonitim radnjama nanijeli štetu Opštini Budva.
Osam miliona štete, istrage i hapšenja u najavi, predstavljaju epilog najvećeg investicionog poduhvata u oblasti infrastrukture ,,ne samo u Budvi nego i u Crnoj Gori”, projekta izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i rekonstrukciju kanalizacione mreže u Opštini Budva. Afera Vještice dokazuje kako nijedna, manja ili veća investicija koju je izvela lokalna uprava u Budvi, nije prošla bez korupcije i ugrađivanja ekipe lokalnih funkcionera DPS-a, koja je osvojila vlast u Budvi 2005, koju je tužilaštvo u nekoliko postupaka označilo kao „organizovanu kriminalnu organizaciju”.
Krivična prijava podnijeta je protiv bivšeg predsjednika Opštine Lazara Rađenovića, koji je u vrijeme izvršenja ovog krivičnog djela obavljao funkciju potpredsjednika Opštine. Njemu se na teret stavlja zloupotreba službenog položaja na organizovan način. Ovo je peta afera u kojoj je umiješan Rađenović, koja ga je zatekla u pritvoru u Spužu, određenom tokom istrage u predmetima označenim kao TQ Plaza i Plato Jaz. Osumnjičen je i u aferi oko transakcije zemljišta na Jazu, dok je u međuvremenu nepravosnažno osuđen na šest godina zatvora u aferi Košljun.
Budva drži neslavan rekord u broju osumnjičenih i okrivljenih lica koja su koruptivnim poslovima oštetila grad za desetine miliona eura. Ovo je sedma kriminalna afera koju je Državno tužilaštvo otvorilo u Budvi od 2010. godine.
U aferama Zavala, Auto moto, Košljun, TQ Plaza, Plato Jaz, Prijevor i postrojenje za prečiščavanje vode, hapšeno je, pravosnažno i nepravosnažno osuđeno, oko 50 osoba. Uz nove krivične prijave i afere koje čekaju rasvetljavanje, budvanska ,,kriminalna organizacija” mogla bi brojati preko 70-ak članova.
Krivične prijave podnijete su protiv Dragana Vukadinovića, ovlašćenog zastupnika crnogorske filijale njemačke kompanije WTE Wassertechnik, inače odbornika DPS-a u budvanskom parlamentu. Zatim protiv Stjepana Skočajića iz Beograda, izvršnog direktora budvanske firme Biochem industries doo, čiji je osnivač istoimena firma u Škotskoj, te Gorana Bojanića i Mirka Latinovića, izvršnog direktora i vlasnika kompanije Trejdjunik iz Budve, Gojka Kapisode iz Beograda i na kraju protiv NN lica za kojim se traga, odnosno protiv misterioznog šefa ove nove budvanske kriminalne organizacije.
,,Policijsko-tužilačke aktivnosti, sprovedene u prethodnom periodu po nalogu tužilaštva, ukazuju na sumnju da su se osumnjičeni tokom 2010. godine u Budvi, udružili radi vršenja krivičnih djela i stvorili kriminalnu grupu, u cilju sticanja nezakonite dobiti ili moći, koristeći u tu svrhu poslovne strukture Opštine Budva, preduzeća Tradeunique CG doo Budva, Wte Wassertechnik GMBH – dio stranog društva u Podgorici i Biochem industries doo Budva, kojima su rukovodili. Oni su, kako se sumnja, svojim nezakonitim radnjama, koje su preduzeli u vezi sa izgradnjom postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Budvi, nanijeli štetu Opštini Budva u iznosu od oko 8.000.000 eura”, navodi se u prijavi policije.
NN lice je, pogađamo, Svetozar Marović, visoki funkcioner DPS-a, koga tužilaštvo pokušava locirati u svakoj aferi. Otvorena je sezona lova na validne dokaze o ulozi Marovića kao glavnog bosa, idejnog tvorca i organizatora moćne kriminalne grupe čiji su poslovi gradski budžet Budve oštetili za više desetina miliona eura. Raste broj svjedoka saradnika spremnih da krivicu svale na Marovića, koji redom tvrde kako su silom i zastrašivanjem bili primorani na vršenje nezakonitih radnji.
Kakvom je to silom raspolagao Marović koji u Budvi nema nijednu izvršnu funkciju niti mehanizme da nekoga natjera na krivično djelo, nije navedeno. Većina optuženih bili su u velikoj ljubavi, kumovskim i prijateljskim vezama sa njim. Bili su krajnje ponizni i snishodljivi prema uticajnom, drugom čovjeku vladajuće partije dok je dijelio položaje, tantijeme i unosne poslove. Bili su glasniji od njega svuda, u medijima, u Skupštini, u ubjeđivanju građana Budve u opravdanost i dobrobit pogubnih projekata, bjesomučne urbanizacije, špekulacije sa opštinskim zemljištem, veličanju spektakularnih koncerata na koje su otišli milioni zbog kojih sada odgovaraju… Dok su naprasno sticali velelepne vile i hotele, zgrade i stanove, jahte, bankovne račune, zimovanja po ekskluzivnim skijaškim centrima i šopinge po evropskim metropolama, nisu strahovali od Marovića.
Ulogu četrvrtog svjedoka saradnika, osumnjičenog u poslu izgradnje postrojenja u Vješticama, prihvatio je beogradski biznismen Mirko Latinović, vodeći građevinski operater u Budvi, angažovan na izgradnji hotela Splendid, naselja Rusko selo iznad Svetog Stefana, te spornog stambeno-poslovnog centra TQ Plaza u Budvi.
Prema navodima medija Latinović je u svom iskazu pred Specijalnim tužiocem kao glavnog organizatora višemilionskih malverzacija u Budvi označio Marovića koji ga je ,,uz ozbiljne prijetnje primorao da uđe u brojne sumnjive poslove”. Potvrdio je priču Rajka Kuljače po kojoj je Maroviću pripalo više stanova i poslovnih prostora u TQ Plaza koji su registrovani na treća lica. Latinović tvrdi kako ništa ne zna o spornim aneksima ugovora o zajedničkoj investiciji kojima je Opština oštećena za nekoliko miliona eura, o vrhunskoj korupciji kojom je umjesto Opštini, kvadrate luksuznog centra podijelio opštinskim funkcionerima. Kao glavne krivce za budvanske kriminalne operacije imenovao je Marovića, Rajka Kuljaču, Lazara Rađenovića i Aleksandra Tičića, tim koji je organizovao sve poslove, dok su ostali osumnjičeni samo parafirali.
Teško je zamisliti moćnog biznismena Latinovića kako prestravljen stiže iz Beograda, dovlači tešku mehanizaciju i nevoljno ulazi u posao u kome bez ijednog centa preuzima najatraktivniji plac u Budvi, na njemu izgradi stanove i lokale koje prodaje po enormnim cijenama, gradi par hiljada kvadrata na kvarno bez prijave nadležnim organima, Maroviću na ime reketa predaje trećinu zgrade, čitavih 7.000 kvadrata, prelazi potom na milionski posao u Bečićima bez javnog tendera, sve pod prijetnjom ,,bosovih” do zuba naoružanih gorila.
Izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda u Bečićima pratile su slične kontroverze. To je najskuplji poduhvat te vrste u Crnoj Gori zbog kojeg se Opština Budva kreditno zadužila oko 65 miliona eura.
Opština je u julu 2009. zaključila Ugovor o projektovanju, izgradnji, finansiranju i upravljanju zbrinjavanjem otpadnih voda u Budvi sa firmom WTE Wasertechnik Gmbh iz Njemačke, u vrijednosti od 60 miliona eura.
Vlada je odobrila Opštini državnu garanciju za kredit u iznosu od 29 miliona eura za realizaciju ovog projekta. Opština je bez saglasnosti Vlade izdala garancije na 66 miliona eura firmi WTE Essen koja je vodila izgradnju postrojenja, dok je kao podizvođač odabrana firma Trejdjunik.
Pomenuti ugovor dobio je prvi ankes pola godine kasnije, zatim su uslijedila dva dopunska sporazuma kojima je promijenjen obim i isporuka radova. Odustaje se od izgradnje postrojenja u Svetom Stefanu, smanjuje kapacitet PPOV u Buljarici i Petrovcu, sa novim iznosima za rekonstrukciju postojeće mreže. Vrijednost posla vrtoglavo raste, da bi na kraju dug Opštine Budva dogurao do 121 milion eura.
Premašili sto miliona
Prema izvještaju Državne revizorske institucije o reviziji završnog računa Opštine za 2014. godinu, ukupan dug Opštine na dan 31.12.2014. za PPOV iznosi 121.242.541 eura, od čega se 65 miliona odnosi na glavnicu a 32 miliona na kamate kredita kojeg će Opština vraćati do 2034. godine. Ostatak je treća tranša kredita. Poređenja radi, zajednički projekat izrade postrojenja za preradu otpadnih voda za opštine Tivat i Kotor iznosi 10,2 miliona eura, a za Herceg Novi 30 miliona. Ova investicija za cijelo Crnogorsko primorje planirana je na iznos od 150 miliona. Ispalo je da budvanski projekat košta toliko. Kako i ne bi kada je samo za izradu projektne dokumentacije za PPOV u Bečićima plaćeno fantastičnih 5,6 miliona eura.
Ogorčeni mještani Bečića
Ni toliki milioni nisu pomogli da se posao obavi valjano. Dok sa jedne strane čiste more, i to samo na jednom dijelu budvanske rivijere, sa druge je napravljena ekološka katastrofa. Preplaćeni projektanti i izvođači nisu predvidjeli gdje će sa otpadom, pa je napravljena privremena deponija na koju se odlaže kanalizacioni otpad na otvorenom, od kojeg se neprijatni mirisi šire Bečićima. Mještani su ogorčeni, u blizini postrojenja život je postao nesnošljiv, a rješenja nema na pomolu.
Najskuplja voda u regionu
Neko mora i da vraća pokradene milione, pa je korumpirana budvanska vlast našla spasonosno rješenje u enormnom poskupljenju vode. Budvani plaćaju najveću cijenu vode u regionu. Kubni metar utrošene vode staje 2,09 e ljeti ili 1,34 e u zimskom periodu, dok je cijena za pravna lica 4,19e za kubik tokom sezone i 2,69e zimi. Istovremeno je određena mjesečna taksa od osam eura na svaki ugrađeni vodomjer u Budvi, trošio vodu ili ne.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Ukupni poslovni rezultat EPCG za prošlu godinu lošiji je za skoro 70 miliona ( 95,79 odsto) nego godinu ranije. Zauzvrat, plaćamo možda najjeftiniju struju u regionu, pa i cijeloj Evropi. I ne pitamo za tokove novca u najvećoj državnoj kompaniji
Pripreme za održavanje XXIII redovne Skupštine akcionara Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) nijesu završene u propisanom roku: dnevni red je mijenjan, materijal nije pripremljen na vrijeme, a na nekim mjestima na kojima bi mali akcionari trebalo da mogu izvršiti uvid u njegov sadržaj još nije kompletno dostupan. Ipak, održaće se u subotu. A tokom vikenda pažnja javnosti zna da popusti, pa prođe štošta što bi radnim danima dobilo zasluženu pozornost.
Prva tačke dnevnog reda (usvajanje finansijskog iskaza EPCG za 2024. godinu) svjedoči da je za nama vrijeme kada se manadžment EPCG na sva zvona hvalio vlastitim umijećem koje donosi rekordne prihode i profite.
Prošlogodišnja dobit EPCG manja je za preko 50 miliona eura u odnosu na 2023. godinu. Rezultat redovnog poslovanja (prije oporezivanja) EPCG u 2023. godini iznosio je + 65,4 miliona, dok je prošlogodišnji plus bio tek nešto veći od 15 miliona. Skoro četiri puta manje. Precizno: 50.244.819 eura manje nego godinu ranije.
Pošto je EPCG akcionarsko društvo, poslovni rezultat se može sagledati i iz perspektive zarade po akciji. Prošle godine iznosila je 0,0187 eura u odnosu na pretprošlogodišnjih 0,4787 eura po akciji. Uprava je, ipak, zadovoljna ostvarenim.
“Menadžment Društva uspio je sačuvati likvidnost, kreditni bonitet, povećati stepen naplate i broj redovnih platiša, kao i isti nivo cijena električne energije koje naplaćuje od građana i privrede. Svi navedeni rezultati ostvareni su bez pomoći države, a uz profesionalan odnos prema Društvu kako odbora direktora i menadžmenta, tako i svih zaposlenih”, navodi se u materijalu za akcionare. Iz tih dokumenata saznajemo da je, prema računici menadžmenta, ostvareni dobitak nakon oporezivanja zaista manji u odnosu na godinu ranije za 75 odsto (tri četvrtine) ali je, pazite sada, “u odnosu na planirano veći za 283,37 odsto”.
Biće da smo još dobro prošli sa najvećim i finansijski najpotentnijim preduzećem u državnom vlasništvu. Makar nam aktuelni menadžment predočio da je ukupni poslovni rezultat (profit) za prošlu godinu manji za skoro 70 miliona (95,79 odsto) nego godinu ranije. Istina, plaćamo možda i najjeftiniju struju u regionu pa i cijeloj Evropi. Zato, ne možemo pohvatati tokove novca u sistemu EPCG.
Ne zna se šta o ostvarenom rezultatu EPCG i njenih ćerka firmi misle u Spajićevoj Vladi, kao nadležni staratelji nad državnom imovinom. Ali kuloari govore da bi subotnja Skupština mogla donijeti neke iznenađujuće personalne promjene. Počev od vrha kompanijske piramide moći. Potvrdu o tome nijesmo mogli dobiti.
Strahovit pad ostvarenog profita u godini bez ekstremnih hidroloških nepogoda, bez velikih havarija i promjene tržišne logike – u bilo kojoj ozbiljnoj korporaciji bio bi razlog za alarm, vanredne nadzore i smjene u vrhu kompanije. U EPCG, međutim, ne treba očekivati ništa slično.
Bilansi pokazuju da je jedan od glavnih faktora uvećanih rashoda i pada dobiti – rast troškova za zarade i naknade zaposlenih.
Zvanično, početak ove godine EPCG je dočekala sa desetak zaposljenih više nego što ih je imala na kraju 2023. Upućeni sumnjaju u taj podatak. Tvrde da nijesu obuhvaćeni angažovani penzioneri i upošljeni po ugovorima o radu. A njih je, navodno, samo u maju ove godine primljeno oko 150. To, naravno, ne utiče na podatke koji će se naći pred Skupštinom akcionara, pošto se oni odnose na 2024. godinu. Ali ukazuje na prepoznatljiv trend varakanja sa državom i javnošću.
Slična priča i sa zaradama. Na prvi pogled može izgledati da je EPCG postala jedna od najškrtijih firmi u Crnoj Gori. Makar kada su zaposljeni u pitanju. Ukupno je za neto troškove zarada, naknada i ličnih rashoda zaposlenima tokom 2024, isplaćeno 17,3 miliona eura. Skoro 7,2 miliona manje nego godinu ranije. No, “detalji” objašnjavaju kako je manje zapravo –više.
“Troškovi neto zarada umanjeni su za EUR 8.722.371 po osnovu zarada zaposlenih koji su direktno učestvovali u izgradnji investicija u toku, koje se sprovode kroz veliki broj projekata u Društvu, za 2024. godinu”, stoji u Napomenama uz finansijske iskaze EPCG. “U korist računa neraspoređene dobiti evidentiran je iznos kapitalizacije zarada zaposlenih koji su direktno učestvovali u izgradnji investicija u toku, koje se sprovode kroz veliki broj projekata u Društvu za period prije 2024. godine u iznosu od EUR 14.294.471”.
Da pojasnimo: kapitalizacija zarada, u suštini, znači da se trošak rada preusmjerava sa stavke rashoda u bilansu uspjeha na investicione troškove u bilansu stanja, kada i ako su zaposleni direktno angažovani na izgradnji ili unapređenju imovine. EPCG navodi da su po tom osnovu troškovi “umanjeni” za 8,7 miliona. Međutim, te zarade su isplaćene, novac je otišao, samo je odliv prikazan u drugoj knjigovodstvenoj stavci. Tako se “ušteda” od 7,2 miliona pretvorila u dodatni višemilionski rashod. Dijelom i na račun neraspoređene dobiti, koja se čuvala za ovogodišnje “crne dane”, očekivane nakon gašenja TE Pljevlja koje će trajati makar do naredne jeseni.
Zaposleni ali i manjinski akcionari pitaju – ko, i po kom kriterijumu, određuje ko je „direktno uključen“ u investicione projekte i kako se to manifestuje na zarađeni novac. U nedostatku pravila kojima bi to bilo precizirano ostaje prostor za arbitrarnost, a možda i zloupotrebe.
Zaposlene, kažu u nezvaničnim razgovorima, tišti i što pojedini “partijski kadrovi” dobijaju dodatni novac za rad u radno vrijeme i poslove koji su u opisu njihovog radnog mjesta. Istovremeno kolaju priče o službenicima koji u radno vrijeme nikšićkim đacima drže časove stranih jezika. U kancelariji.
Javna je tajna da su firme iz sistema EPCG prošle godine pretrpjele štetu koja se mjeri desetinama hiljada eura, po osnovu službenih vozila, oštećenih ili uništenih van radnog vremena i poslovnih angažmana. Bez posljedica za počinioce.
Tu su i stambeni krediti koji se dodjeljuju za “zaposlene koji obavljaju poslove od posebnog značaja za Društvo”, odnosno menadžment, računajući i Odbor direktora. Iako ne postoji Pravilnik kojim se definiše taj model “nagrađivanja”, već takve odluke donosi Odbor direktora. U EPCG ne znaju ko je i koliko novca dobio (moguće je vratiti samo 20 odsto dobijenog iznosa), ali sumnjaju da se na tom popisu, nedostupnom javnosti, nalaze odskorašnji funkcioneri EPCG za koje je moguće da su stambeno pitanje već rješavali u državnim preduzećima/institucijama u kojima su ranije radili. Poznato je, zato, da se od njih traži da u EPCG ostanu do kraja povjerenog mandata.
Iz bilansa se vide i ozbiljni problemi s naplatom: potraživanja prema kupcima iznose više od 124 miliona eura, a kratkoročne obaveze kompanije prelaze 90 miliona. Koliko od tih potraživanja je teško naplativo? Koliki je rizik nenaplate? Da li su učinjeni koraci da se ti iznosi pretvore u realan prihod?
Uprkos obećanjima o velikim investicijama – u solare, u HE Gvozd, u modernizaciju mreže – EPCG ni ove godine ne daje precizan pregled šta je tačno realizovano. Ono za šta se zna da je urađeno je sporno, poput postavljanja solarnih panela na brani Vrtac. Nataša Backović, zaposlena i mali akcionar EPCG javno je iznijela sumnje da se taj posao realizuje bez dozvole, bez projekta i nadzora, što baca ozbiljnu sumnju na njegovu zakonitost i, važnije, bezbjednost građana ispod “izbušene brane”.
Grupa NVO problematizuje to što je EPCG započela projekat izgradnje solarne elektrane na Kapinom polju bez ekološke saglasnosti, „jer kompanija nije dostavila obavezni Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, što je zakonski uslov za pokretanje bilo kakvih radova“. Tvrde da „postoje brojni i snažni prostorni, ekološki i zakonski razlozi koji ukazuju da je ova lokacija nepogodna za takvu vrstu intervencije“.
Prijedlog prostornog plana Crne Gore do 2040, sa oživljavanjem ideja o elektranama Komarnica i Kruševo, valorizaciji Morače i vode iz Bilećkog jezera, vjetroelektranama na Sinjajevini obećava nove polemike i sporenja.
O tome poslije subotnje Skupštine. Da vidimo, prvo, da li iz perspektive većinskog vlasnika prošlogodišnji rezultati EPCG zaslužuju kaznu ili nagradu.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Stiče se utisak kao da ništa do sada na razvojnim lokacijama primorskog regiona nije izgrađeno, da se čekao novi prostorni plan koji bi preporukama pokazao gdje, kako i koliko treba graditi
Novi Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine, kao najvažniji strateški prostorno planski dokument za uređenje, organizaciju, korišćenje i zaštitu prostora, nakon što je utvrđen na sjednici Vlade 12. juna izazavao je veliku pažnju javnosti. Šestočasovna rasprava o Predlogu PPCG, na sjednici Skupštine Crne Gore od 25. juna završena je, ali poslanici nijesu glasali o njemu do predaje ovog teksta za štampu.
Pojedini mediji i nevladine organizacije ukazali su, pored ostalog, da su neka prirodna područja na primorju ugrožena smjernicama PPCG jer su označena kao nova građevinska područja.
Međutim, na skupštinskom Odboru za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje tokom rasprave o Predlogu odluke o donošenju Prostornog plana, rukovodilac tima za izradu plana, Svetlana Jovanović, kazala je kako nije tačno da PPCG planira neka građevinska područja, gdje se pominju Buljarica i Velika plaža. „ Prostorni plan se bavi opštom namjenom površina u kojima su prikazane neke zone generalnih urbanističkih razrada. To su zone preuzete kao granice iz postojećih planova koje će se dalje detaljnije razrađivati. Detaljno određivanje građevinskih područja radiće planovi nižeg reda“, istakla je .
Za područje uvale Buljarica i Velike plaže u Ulcinju bilo je više inicijativa za turističku valorizaciju i strana ulaganja u vidu izgradnje turističkih kompleksa sa velikim brojem raznovrsnih sadržaja, od hotelskih do stambenih. Obje lokacije razrađivane su strateškim planovima za razvoj turizma, posebno Velika plaža, počev od regionalnog plana Južni Jadran, preko Master plana do Prostornog plana obalnog područja, u kojima je po pravilu tretirana kao atraktivna turistička zona od značaja za državu.
Pojačana briga za očuvanje prostora Velike plaže u koliziji je sa sadašnjim statusom većeg dijela tog prostora koji je urbanistički zaokružen, usvajanjem više planova, državnih studija lokacije, kojima su na samoj obali planirani objekti visine i do 11 spratova.
Za područje Buljarice 2016. godine planirana je izgradnja novog naselja, grada sa oko 42.000 stanovnika. Bio je to ambiciozan projekat vlade Mila Đukanovića sa kompanijom CDCI iz Katara, od kojeg se u poslednjem trenutku odustalo. Master planom razvoja turizma u Crnoj Gori u Buljarici je bila predviđena gradnja ekskluzivnog turističkog rizorta male gustine izgrađenosti, najviše 3.500 kreveta, na šta se tadašnja Vlada nije obazirala.
Strateški cilj Prostornog plana u oblasti turizma jeste usklađivanje turističkog razvoja i očuvanje prostora. „Takva varijanta uravnoteženog razvoja u najboljoj mjeri odgovara na dva ključna strateško – razvojna izazova, potrebe za unaprjeđenjem opšte konkurentnosti turističke ponude i očuvanje izuzetno vrijednog resursa. Do danas je ova ravnoteža bila narušena, što je u najvećoj mjeri vidljivo kroz neplansku izgradnju turističkih kapaciteta i objekata sekundarnog stanovanja u Primorskom regionu, ali i nedostatnoj saobraćajnoj i tehničkoj infrastrukturi kao i negativnim uticajima na prirodu i kvalitet života u turističkim destinacijama sa najvišom frekvencijom turističkog prometa“, navodi se u tekstu PPCG.
Planiranje turizma podijeljeno je na regione. Primorski region obuhvata šest primorskih opština i djelove nacionalnih parkova Lovćen i Skadarsko jezero, kao i područje prirodnog i istorijskog područja Kotora sa zaštićenom okolinom, koje je pod zaštitom UNESCO.
Vizija razvoja Primorskog regiona usklađena je sa aktuelnim planom Prostorni plan posebne namjene za obalno područje. „Destinacije Primorskog regiona prepoznate su na globalnom nivou kao odredišta visokog ranga kvaliteta usluge i sofistikacije prostora koje na inovativan i napredan način isporučuju turistički doživljaj Mediterana i mediteranskog zaleđa“, konstatuju autori plana.
U „planu dobrih namjera“ za turistički razvoj navedene su osnovna načela planiranja turističkog razvoja. Zaštita prostora istaknuta je kao temelj razvoja turizma, zatim racionalno utvrđivanje turističkih zona i njihov smislen razvoj, te osiguravanje generalne infrastrukture kao osnovni preduslov realizacije turističkih projekata. Planira se i uvođenje modernog sistema mjerenja i nadzora smještajnih kapaciteta, sistem razvoja konkurentne smještajne strukture…Graditi rizorte mješovite namjene visoke kategorije, hotele više, visoke i luksuzne kategorije, ruralne i druge vrste vila, ali i privatni smještaj visoke kategorije. Tu je i preporuka za ulaganja u kvalitet i kvantitet plaža, te u dostupnost destinacije.
“Dostupnost destinacija jedan je od ključnih preduslova daljnjeg održivog razvoja turizma Primorskog regiona Crne Gore. U sklopu ponude elitnog turizma preporučuje se i ulaganje u nautičke marine globalnog nivoa, pored ulaganja u kopneni prevoz za efikasniji duž-obalni promet.
Planom je predviđen rast ukupnih smještajnih kapaciteta do 2030. godine za oko 30.000 novih kreveta u odnosu na 2019. godinu. I to ubrzan rast hotelskog smještaja dok se privatan smještaj mora obuzdati.
U Primorskom regionu predviđeno je oko 7.000 kreveta u hotelima kategorije 4 i 5 zvjezdica dok je u nižim kategorijama predviđeno smanjenje kapaciteta.
Prostorni plan izdvaja potencijale ključnih razvojnih zona Primorskog regiona, zone Boke Kotorske, Budvansko-Petrovačke i Barsko-Ulcinjsko primorje..
Područje Ulcinja prepoznato je kao značajan razvojni potencijal kako za Crnu Goru tako i za opštinu Ulcinj. Pruža mogućnost za razvoj visokokvalitetnog turizma, smještajnog, ruralnog, ekološkog, zdravstvenog, kulturnog, nautičkog… Potencijal za razvoj visokog turizma predstavljaju plaže, posebno Velika plaža i Ada Bojana. U skladu sa proklamovanim ciljem razvoja održivog turizma, predlaže se uzimanje u obzir svih ograničenja prilikom planiranja i gradnje u vidu prirodnih uslova i stepenu zaštite tog područja. O čemu treba da se pozabave detaljni urbanistički planovi tih lokaliteta.
Kao potencijali za razvoj područja budvanske rivijere ističe se Slovenska plaža ali i ostrvo Sveti Nikola, koje je dijelom urbanizovano Planom obalog područja. Riječ je o dijelu ostrva površine 37.000 m2, koje je u vlasništvu Taksina Šinavatre, počasnog građanina Crne Gore i nekadašnjeg premijera Tajlanda. Pored njegove parcele nalazi se i dio površine 37.000 kvadrata, koji je u vlasništvu kompanije Montecco Development, Predraga Pavličića, supruga predsjednice Vrhovnog suda, Valentine Pavličić.
Podsjećamo, u avgustu 2018. godine poslanici tadašnje vladajuće koalicije predvođene DPS-om jednoglasno su odbili amandman na Predlog plana obalnog područja koji je u ime 5.000 građana Budve podnio tadašnji lider SDP Ranko Krivokapić. Amandman je predstavljao apel građana i prijatelja Budve koji su peticijom tražili zaštitu ostrva Sv.Nikola, poznatog pod imenom Školj, popularno zvanog Havaji.
Planom PPPNOB na Školju je predviđena izgradnja turističkih kapaciteta sa oko 500 kreveta i marine sa 50 vezova, što je, po svemu sudeći, prenijeto u novi Prostorni plan.
U preporukama za razvoj budvanske zone istaknuto je i područje poluostrva Sveti Stefan, Miločerski park i plaže na Miločeru i Svetom Stefanu „po kojima je Crna Gora oduvijek bila poznata“.
„Potencijal koji je potrebno dopunjavati i podizati na viši nivo su i postojeći hotelski sadržaji, od kojih neki posluju i pod poznatim svjetskim brendovima imaju MICE (kongresni turizam) i spa&welness sadržaje“.
Riječ je očigledno o ekskluzivnom ljetovalištu Sveti Stefan – Miločer i brendu Aman Rizort, pa nije baš jasno da li se planom otvara put daljoj gradnji i devastaciji najpozatijeg turističkog kompleksa u Crnoj Gori.
Pogodne lokacije za razvoj u pojasu Boke i tivatske rivijere su zona Risan, Perast, Prčanj i Dobrota, Bigova, plaža Trsteno, sva prigradska i seoska naselja opština Kotor i Tivat, zaliv Trašte, Pržno, tivatska Župa, Ostrvo cvijeća, ostrvo Sv. Marko….
Kao novi ključni turistički potencijali hercegnovske rivijere ističu se poluostrvo Luštica, Meljine, Zelenika, Kumbor, Rt Kobila, Baošići, seosko područje opštine, sve do detaljisanja koje objekte treba u narednom periodu turistički valorizovati, poput Titove vile naprimjer.
Stiče se utisak kao da ništa do sada na razvojnim lokacijama primorskog regiona nije izgrađeno, da se čekao novi prostorni plan koji bi preporukama pokazao gdje, kako i koliko treba graditi.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
MITROPOLITI I ANDRIJA MANDIĆ NA ZADATKU U SLOVENIJI: Četništvo kao svetosavska dogma

Objavljeno prije
2 sedmicena
20 Juna, 2025
Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema ni jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”
Evropski parlament je u srijedu usvojio u formi rezolucije izvještaj o Crnoj Gori u kome je opet pozdravio njen napredak u sprovođenju reformi na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji (EU). Međutim, rezolucija upozorava na opasnosti političkog revizionizma, “koji iskrivljuje istorijske činjenice u političke svrhe”. Najoštrije se osuđuje veličanje ratnih zločinaca i javno negiranje međunarodnih presuda za ratne zločine. Ponovo su pomenute i vjerske institucije kao sredstvo vanjskog uticaja i osuđeno svako neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve (SPC). Rezolucija je došla nakon nove komemoracije i veličanja velikosrpskih fašista i njihove ideologije iz Drugog svjetskog i ratova iz 90-tih godina.
Izvjestilac za Crnu Goru, slovenački parlamentarac Marijan Šarec, koji je pripremio rezoluciju, se samo nekoliko dana prije toga se sreo s predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem u Ljubljani. Na sastanku se govorilo “o napretku naše države na evropskom putu” i “do kraja godine očekivanom zatvaranju sedam pregovaračkih poglavlja” rečeno je iz Mandićevog kabineta uz navođenje silnih projekata i boljitaka koji navodno čekaju crnogorske građane.
Međutim, samo dan kasnije, u nedjelju, Mandić se zajedno sa dvojicom crnogorskih titularnih mitropolita našao u Kamniškoj Bistrici čiji gradonačelnik je ranije bio Šarec. Mandić je položio vijenac stradalim četnicima i civilima pri kraju Drugog svjetskog rata koji su zajedno s ustašama i nacistima pokušali pobjeći u Austriju. Veliki dio njih, od kojih daleko najviše ustaša i domobrana, je nakon zarobljavanja likvidiran od strane Titove Jugoslavenske Armije kao odmazda za dotadašnje ratne zločine.
Sa Mandićem su došle i partijske kolege iz Nove srpske demokratije (NSD) – ministar prostornog planiranja i urbanizma Slaven Radunović, potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić i dvojica poslanika. Po Mandiću oni su se povlačili “u nadi da će se povezati sa zapadnim saveznicima i izbjeći staljinistički teror koji je tada pratio kraj bratoubilačkog rata i komunističku revoluciju”. Rekao je da su se navodno “okupili ne da oživljavamo bilo kakvu mržnju, što će neminovno nedobronamjerni i neznaveni ljudi reći”. Mandić je rekao da navodno želi “da u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama, da sačuvamo njihova imena i ponovo ih upišemo u kolektivno pamćenje našeg naroda” kako bi svaki “stradalni (crnogorski) građanin dobio pravo na grob i ispisano vlastito ime na tom grobu”. Po njemu je tu na slovenačkoj zemlji “prolivena nevina krv” te da se tamo “časni krst uzdiže iznad borbe za vlast, iznad ideologija, partija, dioba … da se ne zaboravi i zlo nikada više u istoriji našeg naroda ne ponovi”.
Istovremeno, Mandić i njegova partija ne žele da “sačuvaju imena” ni da se “upišu u kolektivno pamćenje…” oni koje su sljedbenici njihove ideologije pobili od 1918. pa na dalje, samo zbog imena, vjere, nacije i uvjerenja. NSD i ostale vučićevske partije i navodno građanske Demokrate su odbili da se se u parlamentu donese rezolucija na 100. godišnjicu mirnodopskog pokolja desetina i stotina golorukih muslimana u Šahovićima (današnje Tomaševo) kod Bijelog Polja 1924. godine u organizaciji tadašnjih velikosrpskih vlasti u Beogradu.
Preskočene su i rezolucije o osudi četničkog genocida nad muslimanskim civilnim stanovništvom Sandžaka i istočne Bosne od strane upravo istih četnika kojima se održao parastos u Sloveniji. O pokoljima Crnogoraca koji su se usprotivili nasilnom “bratskom” ujedinjenju sa Srbijom Mandić i njegovi ne žele ni da čuju. Mandić se ipak zahvalio Šarecu jer je kao bivši gradonačelnik “pomogao da pronađemo tačna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu”. U Kamniškoj Bistrici, “samo u jednoj od više grobnica zatrpano je oko 3500 učesnika zbjega iz Crne Gore” saopštava cetinjska Mitropolija.
Nakon Mandića podijum je uzeo crnogorski mitropolit Joanikije Mićović koji je, zajedno sa novoproglašenim mitropolitom i lojalistom porodice Vučić Metodijem Ostojićem, u punoj ofanzivi ove godine. Njegova zapaljiva retorika i veličanje ratnih zločinaca su dobili novi zalet nedavnom odlukom Višeg državnog tužilaštva (VDT). Naime, u njegovim govorima “nema elemenata bića prijavljenog djela (izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje), niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti” kaže VDT. Joanikije je u Sloveniji rekao da je među nekoliko hiljada pobijenih (od kojih je znatan broj bio nesumnjivo nevin, pogotovo malodobni civili) bilo “naravno i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje crkve”. Ovo je u saglasju sa Metodijevom besjedom nedavno u manastiri Podmalinsko, opština Šavnik. Ostojić je rekao da su četnici “istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta …ratnika i vojnika…čista obraza”. Po njima četnici, koje oni nazivaju Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) , nisu činili zločine već je za sva zla kriva “titoističko-ustaška koalicija” koja do dan danas sprovodi genocid nad srpskim narodom, iako su ogromna većina tada pobijenih u Sloveniji bili Hrvati.
Činjenica da se srpski kralj Petar II Karađorđević odrekao četnika i pozvao narod da se priključi partizanima nema nikakvog uticaja na srpske arhijereje, koji i dalje tvrde da su ti četnici tada dali život “za kralja”. Nakon završetka rata član štaba Pavla Đurišića, Mihailo Minić je u svojim knjigama štampanim u Americi optuživao Dražu Mihailovića da je od Pavelića tražio da likvidira zarobljenog Đurišića. Tvrdio je da je i Sekula Drljević likvidiran od četnika i ustaša zajedno u novembru 1945. jer je htio objaviti detalje o saradnji Anta Pavelića i čiča Draže. Slično je pisao i ljotićevac Borivoje M. Karapandžić.
Odmah nakon Slovenije, proslavljena je i slava crkve Svetog sveštenomučenika Joanikija (Lipovca) na Pardusu, u Lješanskoj nahiji. Lipovac je bio crnogorski mitropolit i vatreni pristalica nacista i Hitlera. Lipovca su partizani likvidirali zbog saradnje s okupatorom. SPC tvrdi da je on stradao zbog vjere u Hrista , iako u prilog tome ne postoji ni jedan dokument. Čak i crkveni online kalendar navodi da je Lipovac bio saradnik okupatora i podržavalac domaćih kvislinga. Liturgiju na Pardusu je vodio protojerej Predrag Šćepanović koji je prije toga bio sa sadašnjim mitropolitom u Sloveniji. Tokom besjede je opet pominjana “bezgrobna kraljeva vojska predvođena Mitropolitom Joanikijem”. Četnici su tobože krenuli na “krstovaskrsni put, jer ne može biti zli put kad je na njegovom čelu svetac mitropolit Joanikije…”
Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema niti jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”. Sam Draža na suđenju 1946. godine nije osporavao autentičnost Đurišićevih izvještaja o tome koliko je žena, djece i starih pobio već se pravdao da “svi znaju koliko Crnogorci mrze muslimane” i da je Pavle “malo preterivao”.
Joanikije i Metodije se ne bave samo metodičnom revizijom istorije. Oni napadaju i mijenjaju učenje ranoapostolske Crkve sugerirajući da zlo nije zlo i da se pojam zla može relativizirati. Svemu tome imunitet pruža sakrivanje iza oltara, ikona i raspela kako se obični plebs ne bi dosjetio lukavstva nečastivog.
Stradali simpatizeri partizana i komunista u Pivi i Velici se proglašavaju za Srbe koju su doživjeli genocid za vjeru pravoslavnu – politički narativ kakav odgovara vrhu SPC-a. Kada se ciljano laže da bi se podstrekivalo na mržnju i podjele, kao pokojni patrijarh Irinej koji je 2018. uporedio položaj Srba u Crnoj Gori sa položajem Srba u NDH, onda to nije grijeh po shvatanju vučićevskih episkopa SPC-a. Za neke episkope nije grijeh ni kada se koljači i inspiratori ubistava žena i djece nazivaju “krstonosnim svetiteljima…do kraja čista obraza i svijetla lika” jer se to radi u ime tobožnjeg svetosavskog srpstva. Isto čine i ustašofili i dio njima bliskog hrvatskog biskupata u tobožnje ime hrvatstva.
I za jedne i za druge Drugi svjetski rat traje i dalje jer “puta mirnoga ne poznaše, (i) nema straha Božijega pred očima njihovima” – napisa apostol Pavle.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Sloboda vladanja
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 4 dana
Sloboda kao provokacija
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Napredak i nepovjerenje
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Duboki kapital
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Hljeba i blokada
Zoran Radulović

Novi broj


SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška DPS-a – u foteljama
-
DRUŠTVO4 sedmice
AGENCIJA ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Pokušaj vraćanja na staro
-
Izdvojeno4 sedmice
RUSIJA-UKRAJINA – RED PREGOVORA, RED DRONOVA: Šta ako mir nije opcija
-
FOKUS3 sedmice
IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku
-
DRUŠTVO3 sedmice
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije
-
FOKUS4 sedmice
MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke
-
DRUŠTVO3 sedmice
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Na početku