Donald Tramp je namjeravao sačuvati globalno vodstvo SAD-a povećanjem američke kontrole nad globalnim pomorskim trgovinskim rutama. Očigledan neuspjeh ove strategije pružio je priliku da se potkopa dominacija SAD-a i u svjetskoj trgovini i u globalnom političkom sistemu. Samit BRICS-a, održan u Indiji 12. i 13. septembra, pokazao je da su Indija i Kina odlučile prekinuti svoje rivalstvo i ujediniti  napore kako bi iskoristile priliku. Planiraju povećati globalnu ulogu predvodeći Globalni Jug, koji je postao glavni pokretač globalnog ekonomskog rasta

Američki predsjednik Donald Trump spomenuo je u nedjelju, razgovarajući s novinarima, da je zatražio od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da prekine zračne napade na ruske rafinerije kako ne bi poremetio proizvodnju dizela. Trump je objasnio da zbog štete koju su nanijeli ukrajinski zračni napadi, ruski dizel ne dopire do globalnog tržišta i to podiže cijene. Prema njegovim riječima, svijet je pogođen jer Ukrajina napada ruske fabrike.

Zelenski je ignorisao Trumpov zahtjev. Međutim, čak i da su ukrajinski zračni napadi na rusku naftnu industriju zaustavljen, budući da je Rusija u julu ozbiljno ograničila izvoz dizela, samo 20 posto njegovog prethodnog obima stiže na globalno tržište. Svi koji prate događaje razumiju pravi razlog novog porasta cijena. U septembru je jemenski pokret Huti ostvario važne pobjede nad koalicionim snagama koje je formirala i snabdijevala Saudijska Arabija. Osvojeni su lučki grad Mocha i nekoliko strateških ostrva u moreuzu Bab el-Mandeb. Kao rezultat, Saudijska Arabija izgubila je svoj najvažniji koridor za izvoz nafte. I čini se da druge zaljevske države neće moći koristiti moreuz Bab el-Mandeb za svoje izvozne operacije, barem ne u bliskoj budućnosti. Trump se bojao priznati poznati faktor porasta cijena. Izgleda bespomoćno.

Trump je odlučio da SAD trebaju prestati održavati međunarodne koalicije, koje su se formirale u prethodnim decenijama, jer to zahtijeva značajne ekonomske ustupke. Namjeravao je sačuvati globalno vodstvo SAD-a ne kroz političke i vojne saveze, već povećanjem američke kontrole nad globalnim pomorskim trgovinskim rutama. Očigledan neuspjeh ove strategije pružio je priliku da se potkopa dominacija SAD-a i u svjetskoj trgovini i u globalnom političkom sistemu.

Samit BRICS-a, održan u Indiji 12. i 13. septembra, pokazao je da su Indija i Kina odlučile prekinuti svoje rivalstvo i ujediniti svoje napore kako bi iskoristile priliku. Planiraju povećati globalnu ulogu predvodeći Globalni Jug, koji je postao glavni pokretač globalnog ekonomskog rasta.

Naravno, obje države su imale takve planove već dugo, ali sada su napravile značajne korake ka tom cilju. Na samitu je otvoreno proglašeno da će BRICS ujediniti Globalni Jug i osigurati mu sredstva kako za ekonomski razvoj, tako i za povećanje njegove uloge u globalnom upravljanju. Ne može biti političkog saveza između Indije i Kine, jer su im interesi previše različiti. Ali one su pokazale želju i sposobnost da koordiniraju svoje napore. To ukazuje na veliku promjenu u  vanjskoj politici, koja je obilježena njihovim međusobnim sukobima u posljednjih šest godina.

Moto samita bio je „Izgradnja otpornosti i inovacija za saradnju i održivost“. Premijer Indije Narendra Modi objasnio je da ove riječi redefiniraju BRICS (prva slova ovih riječi na engleskom jeziku čine istu skraćenicu kao i naziv organizacije). Modi je naglasio da će se pažnja BRICS-a usmjeriti na Globalni Jug, koji će organizacija podržati u predstojećim globalnim poremećajima.

Predsjednik Kine Xi Jinping je u govoru naglasio  da je Globalni Jug u usponu, ali se istovremeno suočava s „rizicima i izazovima“ zbog nestabilne međunarodne situacije. BRICS namjerava „donijeti stabilnost svijetu i učiniti ga boljim mjestom“. Spreman je „preuzeti historijsku inicijativu“, ujediniti Globalni Jug, pomoći mu u povećanju njegovog utjecaja na međunarodne poslove i unapređivanju dobrobiti cijelog čovječanstva.

Prema riječima Xi Jinpinga, BRICS započinje novu stranicu. Jedinstvo i konsenzus uspostavljeni unutar BRICS-a koristit će za transformaciju globalnog upravljanja i ekonomskog sistema. „U narednih dvadeset godina moramo raditi na novoj i ambicioznoj agendi“, rekao je kineski predsjednik. Prema njegovim riječima, svijetu su potrebna nova međunarodna pravila kako bi se izbjegao haos. I moraju ih napisati sve zemlje, a zemlje globalnog juga trebale bi udružiti svoje napore u odbrani vladavine prava u međunarodnim poslovima i riješiti se dvostrukih standarda u međunarodnim odnosima.

Postoje dva međusobno dopunjujuća pristupa za ujedinjenje globalnog juga koje su predložile Indija i Kina. Narendra Modi želi poboljšati saradnju, Xi Jinping nudi ekonomsku i političku podršku u postizanju zajedničkih ciljeva vezanih za poboljšanje globalnog upravljanja i postizanje prosperiteta. U tom kontekstu, može se primijetiti da ruski predsjednik Vladimir Putin nije bio pozvan da aktivno učestvuje u naporima za ujedinjenje. Njegov govor na samitu bio je usmjeren na pretvaranje BRICS-a u jedan od glavnih centara multipolarnog svijeta. To je svakako daleko manje ambiciozno od planova koje su otkrili indijski i kineski lideri. I očito je nespojivo s njihovom željom da iskoriste kapacitete BRICS-a za ujedinjenje cijelog globalnog juga.

Video s Putinovim govorom na samitu postao je viralan na internetu, zahvaljujući savjetniku za nacionalnu sigurnost Indije Ajitu Dovalu koji je sjedio iza ruskog predsjednika i neprestano jeo grickalice dok je Putin govorio. Doval, koji snažno podržava ideju ujedinjenja Globalnog Juga pod vodstvom Indije, očigledno nije očekivao da će od Putina čuti išta zanimljivo.

Pristupi Indije i Kine odgovaraju njihovim nacionalnim interesima. Indiji je potrebno jeftino gorivo i mineralni resursi, treba pronaći nova tržišta kako bi povećala izvoz i smanjila trgovinski deficit. Stoga Delhi smatra saradnju u ekonomskom razvoju i stvaranju transportne infrastrukture osnovom za ujedinjenje.

Peking nema ništa protiv toga. Ali kineski ekonomski izazovi su mnogo složeniji i njeni problemi se ne mogu ublažiti samo povećanjem izvoza. Kina pati od ogromnog trgovinskog suficita, koji je već dostigao 710 milijardi eura u prvih osam mjeseci 2026. Prošlogodišnji rekord od 1.035 milijardi eura mogao bi biti premašen. To znači da kineske korporacije previše izvoze, a kineski građani premalo troše. A održati takav obim izvoza je moguće samo ako robu prodajete jeftino.

Xi Jinping je pokušavao postići ekonomski rast zasnovan na unutrašnjoj potrošnji. Očekivalo se da će to osigurati investicije za brzi razvoj kineske industrije. Čini se da ova strategija ne funkcionira i da je potrebno pronaći drugi izvor investicija, a Globalni Jug ih može osigurati ako postane ovisan ne samo o kineskoj robi, već i o kineskim tehnologijama.

SAD također trebaju učiniti što više zemalja ovisnim o svojim tehnološkim dostignućima, ako žele zadržati globalno vodstvo. Najlakši način da se to postigne je korištenje prednosti u razvoju AI sistema kako bi se druge zemlje uzdale u njih. I SAD i Kina su sada fokusirane na širenje svojih AI tehnologija.

Ovoj temi je posvećena velika pažnja u govoru Xi Jinpinga. Obećao je da će Kina postati pionir u uspostavljanju BRICS AI zajednice otvorenog koda. Kina će izgraditi otvoreni ekosistem za AI i pomoći zemljama Globalnog Juga u razvoju i primjeni velikih jezičkih modela. Većina njih nema šanse da to postigne vlastitim naporima. Naravno, to će biti velika pomoć, ali kineski partneri u ovoj sferi će neizbježno postati ovisni o Kini.

Američka administracija pokušava riješiti isti zadatak, ali drugim sredstvima. Washington želi nametnuti obaveze vladama zainteresiranim za usvajanje američkih AI tehnologija za upotrebu u javnom sektoru, sprječavajući ih da prekinu veze s američkim korporacijama. Bitka između SAD-a i Kine za prevlast u AI-u čini se ne manje važnom od utrke u naoružanju između SSSR-a i SAD-a tokom „hladnog rata“. SAD i Kina čine 90 posto svjetske računarske snage. Pobjednik utrke u AI-u će steći neosvojivu tehnološku prednost. Zato Kini nemjerljivo treba treba ujedinenje Globalnog Juga. To će pomoći u širenju kineskih pristupačnih modela. Nema sumnje da ih to može učiniti atraktivnim i efikasnim. Kineska vlada stalno povećava ulaganja u istraživanje i razvoj i već je u tom aspektu nadmašila SAD. Kineski naučnici objavili su onoliko radova koliko američki, britanski, njemački i japanski istraživači zajedno u 2025. godini.

Indija može računati na dobiti od sukoba Kine i SAD-a i zainteresirana je za produženje njihove tehnološke konkurencije. Ali, na kraju mora postojati pobjednik. Ako Kina i Indija uspiju ujediniti Globalni Jug, Kina će dobiti dobru šansu za uspjeh. Nakon što se to postigne, više joj neće trebati partner u vođenju ujedinjenog Globalnog Juga.

       Dmitri GALKIN

Specijalni američki izaslanici Steven Witkoff i Jared Kushneri su dobro primljeni u Moskvi. Putin  se zahvalio američkim izaslanicima na  trudu i zamolio ih da prenesu njegove najbolje želje i zahvalnost Trumpu. Samo SAD  mogu natjerati Ukrajinu da preda cijeli Donbas Rusiji. Osim toga, samo SAD mogu značajno investirati u istraživanje nafte i plina. Bez ukidanja američkih sankcija, proizvodnja energije u Rusiji biće ozbiljno otežana, posebno nakon ukrajinskih vazdušnih napada na ruske rafinerije, koje se uveliko oslanjaju na zapadne tehnologije i opremu

Dana 4. septembra u Habarovsku, gradu koji je bio centar sovjetskih operacija protiv japanske vojske u Mongoliji, Kini i Koreji, održano je svečano otvaranje novog ratnog spomenika. Spomenik je izgrađen prilično brzo. U januaru je ruski predsjednik Vladimir Putin ohrabrio Rusko vojno-istorijsko društvo da stvori takav spomenik. Ubrzo je projekat odabran i pokrenut nakon što su dodani neki detalji. Tokom izgradnje, japanska vlada je tražila da se promijeni nekoliko elemenata dizajna, ali je to ignorisano. Nakon što je spomenik otvoren, i japanski ministar vanjskih poslova Toshimitsu Motegi i premijerka  Japana Sanae Takaichi zahtijevali su da se spomenik promijeni, jer prikazuje sovjetskog vojnika koji uništava japanski granični spomenik sa znakom krizanteme. Ovaj cvijet je bio simbol Japanskog carstva i još služi kao jedan od simbola japanske nacije. Spomenik je otvoreno uvredljiv za Japan i to nije slučajan gest.

Ne pokušava prvi put Putin otežati stvari Sanae Takaichi. On je 13. augusta posjetio Iturup (poznat kao Etorofu u Japanu), najveće od četiri južna Kurilska ostrva, koje Japan smatra dijelom svoje teritorije. Putin nikada prije nije posjetio Južna Kurilska ostrva, i bilo je očito da će Japan, koji insistira na preuzimanju kontrole nad ostrvima, odmah reagirati na to. To je zaoštrilo odnose između Japana i Rusije. Takaichi je 24. augusta obećao je da će podržati sankcije Rusiji i podržati Ukrajinu.

Putinovo ponašanje izgleda neobjašnjivo sa stanovišta nacionalnih interesa. Teško je shvatiti zašto pogoršava odnose s jednom od najuticajnijih država u azijsko-pacifičkoj regiji, dok istovremeno podstiče rat u Ukrajini i pokušava zastrašiti Zapadnu Evropu. Jedino moguće objašnjenje je da Moskva mora uzeti u obzir zahtjeve Pekinga.

Sanae Takaichi, koja je izabrana za premijerku Japana u oktobru 2025. godine, smatrana je najprotajvanskijom japanskom liderkom i njen sukob s Kinom bio je gotovo neizbježan. Japanski ustav usvojen, pod američkim utjecajem, nakon Drugog svjetskog rata dozvoljava upotrebu vojnih snaga samo za borbu protiv agresije. Ali postoji važan detalj. Ako je zemlja, koja je važna za japansku nacionalnu sigurnost, napadnuta, Japan može priskočiti u pomoć. To se smatra akcijom kolektivne samoodbrane i Tajvan, blisko povezan s Japanom, može računati na njegovu zaštitu. Sanae Takaichi je na to podsjećena ubrzo nakon što je izabrana, što je izazvalo krizu u odnosima između Kine i Japana.

Izjava Sanae Takaichi o mogućnosti japanskih vojnih akcija u odbranu Tajvana ne može se tretirati kao puka spekulacija. Japanska premijerka ima bliske veze s liderima Demokratske progresivne stranke (DPP), koja je vladajuća stranka na Tajvanu. DPP ne planira proglasiti formalne deklaracije o nezavisnosti, ali Tajvan smatra nezavisnom državom. To nameće prijetnju vojnim sukobom. Peking može iskoristiti odbijanje DPP-a da prizna ostrvo kao dio  kineske države kao izgovor za invaziju. Japanska premijerka  je izjavila da će Tajvanu u tom slučaju biti data japanska pomoć. Kina je ograničila izvoz rijetkih zemnih metala u Japan kao odgovor na tu izjavu. U 2026. godini Kina nije prodavala Japanu ni terbijum (neophodan za visokoučinkovite magnete), ni disprozij oksid potreban za proizvodnju lasera i superprovodnika. Kina kontrolira više od 90 posto globalne ponude oba metala.

Kina je počela pokazivati i spremnost za vojni sukob. Kineske zračne patrole u blizini japanskog zračnog prostora su povećane, a kineska pomorska aktivnost je intenzivirana, uz rusku pomoć. Ruski avioni su učestvovali u zajedničkim vježbama bombardiranja s Kinom u zonama vjerovatnog vojnog sukoba.

Rusija planira učiniti važnu uslugu Kini i u Mjanmaru. U ovoj zemlji bjesni građanski rat, započet nakon prokineskog vojnog udara. Peking podržava vojnu huntu u Mjanmaru, ali izbjegava direktno učešće u građanskom ratu. U međuvremenu, vojna vlada nastavlja gubiti teritoriju, uključujući ekonomski važna područja. Sredinom augusta objavljeno je da će Rusija značajno investirati u južni Mjanmar, gdje se vode teške borbe. Ruske kompanije će izgraditi elektranu, rafineriju nafte, pa čak i dubokomorsku morsku luku u regiji. Sve se to ne može postići bez preuzimanja kontrole nad situacijom u južnom Mjanmaru.

U zamjenu za sve usluge, Rusija očekuje ekonomsku podršku i tehnološku pomoć, potrebnu za nastavak svojih ratnih napora. Kina je postala izuzetno važan ekonomski partner za Rusiju. Ali očigledno nema namjeru ponoviti njemačko iskustvo i postati ovisna o ruskom izvozu ugljikovodika. Snabdijevanje ruske nafte i plina Kini značajno je poraslo ove godine, ali to je i dalje mali dio onoga što je Rusija isporučivala Evropi prije rata. Rusiji je obećano da će joj biti dozvoljena izgradnja novog plinovoda za Kinu, Snaga Sibira 2. Međutim, kineske vlasti i dalje odgađaju realizaciju projekta.

Jačanje Rusije nema smisla za Kinu, jer bi Rusija pokušala iskoristiti svoju povećanu moć da prisili Evropu na obnovu ekonomske saradnje. EU ostaje najatraktivniji trgovinski partner za Rusiju, zbog historijskih veza, veličine tržišta EU i mnogo razvijenije transportne infrastrukture na zapadu zemlje.

Izgledi za obnovu veza između Rusije i EU zavise od okončanja neprijateljstava u Ukrajini.  Samo SAD  može natjerati Ukrajinu da preda cijeli Donbas Rusiji i tako Putinu pružiti priliku da proglasi pobjedu. Osim toga, samo SAD mogu značajno investirati u istraživanje nafte i plina, u čemu američke kompanije imaju veliko iskustvo. Bez ukidanja američkih sankcija, proizvodnja energije u Rusiji bit će ozbiljno otežana, posebno nakon ukrajinskih zračnih napada na ruske rafinerije, koje se uveliko oslanjaju na zapadne tehnologije i opremu. Zbog ukrajinskih napada i mogućih američkih sankcija protiv kupaca ruske nafte, državni prihodi od naftne industrije pali su gotovo dvostruko u augustu, gotovo dostigavši ​​nivo koji su imali prije rata između SAD-a i Irana. Iako Kremlj polaže nade u partnerstvo s američkom administracijom, želi pokazati da može postići svoje ciljeve u Ukrajini i prevladati ekonomske poteškoće bez američke pomoći.

Specijalni američki izaslanici Steven Witkoff i Jared Kushneri su dobro primljeni u Moskvi 5. septembra. Kirill Dmitriev, koji je zadužen za kontakte s američkom administracijom u pregovorima o mirovnom sporazumu, napisao je “Dobrodošli u Moskvu, mirotvorci” na svom X računu.

Putin  se zahvalio se američkim izaslanicima na  trudu i zamolio ih da prenesu njegove najbolje želje i zahvalnost Donaldu Trumpu. Prema riječima pomoćnika ruskog predsjednika Jurija Ušakova, pregovori u Moskvi nisu bili ograničeni samo na pitanja vezana za mirovni sporazum između Ukrajine i Rusije. Potencijalni rusko-američki ekonomski projekti „također su detaljno razmatrani“. Razgovori su se pokazali „veoma korisnim za obje strane“ i predsjednici Rusije i SAD-a će nastaviti održavati i lične kontakte.

Uprkos dugim i produktivnim pregovorima sa američkim izaslanicima, ruski predsjednik je uspio pronaći vremena 5. septembra da putem internet veze učestvuje u otvaranju novog naftnog terminala na obali Arktičkog okeana. Terminal je naftovodom povezan sa dva velika naftna polja u sjevernom Sibiru, koja eksploatiše državna kompanija Rosnjeft, najveća naftna kompanija u Rusiji. Igor Sečin, generalni direktor Rosnjefta, najvatreniji je pristalica ekonomske strategije orijentisane ka Kini. Obećao je da će ruska naftna i gasna polja pretvoriti u „zdjelu riže“ za Kinu. I ispunjava svoje obećanje. Novi naftni terminal će omogućiti značajno povećanje snabdijevanja Kine tankerima. Peking će moći da kupuje rusku sirovu naftu kako bi zamijenio iransku. Pošiljke iz Irana u Kinu su bile poremećene, a tradicionalni morski putevi sa Bliskog istoka su ugroženi. Kina je jedini kupac nafte koja se isporučuje preko novog terminala na Arktiku, a Rosnjeft je u mogućnosti da poveća količinu snabdijevanja na zahtjev Kine.

Veoma je značajno da nijedan drugi dan nije mogao biti pronađen za otvaranje projekta koji potkopava pritisak SAD-a na Kinu, osim dana pregovora s Trumpovim izaslanicima. Vrijedno je napomenuti da je Igor Sečin u svom izvještaju predsjedniku o projektu izrazio zahvalnost Rexu Tillersonu, koji je nazvan “uglednim naftašem i bivšim šefom ExxonMobila“. Rex Tillerson, koji je bio američki državni sekretar godinu dana u prvoj administraciji Donalda Trumpa, imao je sukob s predsjednikom, rastali su se u lošim odnosima. Nakon ostavke, Tillerson je objasnio da mu je bilo teško „raditi za čovjeka koji je prilično nedisciplinovan, ne voli čitati“ i ima tendenciju kršenja zakona. Kao odgovor, Trump je Tillersona nazvao „glupim kao kamen“ i „lijenim kao vrag“.

Sečin je blizak Putinu i jedna je od najuticajnijih osoba u Rusiji. I ruski predsjednik želi da pokaže da mu ekonomski odnosi s Kinom nisu manje važni od političkih veza s američkom administracijom. Sečin očito ne mari za Trumpova osjećanja, jer vjeruje da se sve opklade trebaju staviti na povećanje saradnje s Kinom. Čini se da neki drugi utjecajni ruski poduzetnici dijele Sečinove misli. Međutim, Putin neće moći donijeti konačan izbor u korist saveza s Kinom, jer Kremlj ima zajedničke ciljeve s američkom administracijom u Evropi. I Moskva i Washington žele oslabiti EU, potkopati utjecaj Njemačke i Francuske i dovesti desničarske stranke gdje god je to moguće. Ubjedljiva pobjeda krajnje desničarske Alternative za Njemačku (AfD) na izborima 6. septembra u istočnoj njemačkoj saveznoj državi Saksonija-Anhalt sigurno će donijeti nove nade i Putinu i Trumpu. AFD  može računati na dobre rezultate u drugim pokrajinama što će potkopati pozicije njemačke vlade. AfD se često smatra prokremaljskom strankom, jer zahtijeva prekid podrške Ukrajini i ponovno pokretanje uvoza ruske nafte i plina. Međutim, Alice Weidel, aktuelna liderica stranke, naziva sebe Trumpovom obožavateljicom i tvrdi da želi unijeti ideje MAGA pokreta u njemačku politiku.

Peking nije pokušavao spriječiti političku saradnju Rusije i SAD-a u Evropi, a Washington je pod Trumpom prihvatio porast kineskog utjecaja na Bliskom istoku.

Tokom posjete Egiptu početkom septembra, predsjednik Xi Jinping je pozvao zemlje regije da budu „gospodari svoje sudbine“ i da dizajniraju novu regionalnu „sigurnosnu arhitekturu“. To znači da SAD ne treba smatrati zemljom koja garantuje dugoročnu stabilnost na Bliskom istoku i da američko miješanje u regiju treba ograničiti. U tom slučaju, globalni utjecaj SAD-a će biti dramatično smanjen.

Međutim, ne postoji stvarna opasnost od direktnog vojnog sukoba između SAD-a i Kine. Kao i u vrijeme hladnog rata, postoje sredstva za suzbijanje. Nuklearno oružje je dopunjeno ekonomskom međuzavisnošću. Xi Jinping će posjetit Washington 24. septembra, a očekuje se da će ga pratiti velika delegacija kineskih poslovnih lidera. Peking želi pokazati spremnost da održi investicijske i trgovinske veze sa SAD-om. U trenutnoj situaciji, američka administracija će morati prihvatiti kineske prijedloge. Međutim, dugoročno, rivalstvo između Washingtona i Pekinga će se povećati. Zemlje koje, poput Rusije ili Srbije, pokušavaju istovremeno da se oslone na dva globalna rivala morat će se suočiti s opasnim posljedicama svoje strategije.

          Dmitri GALKIN

Ultradesničarska AfD je pobjednik nedavnih pokrajinskih izbora u Saksoniji-Anhaltu. Izgubljene bitke nijesu od juče, jedino je pitanje da li će opomene Njemačke i žive slike rezultata ovakvih zlokobnih politika pokrenuti promjene na suprotnom političkom spektru u Evropi i svijetu

I u Njemačkoj se desilo. Krajnja desnica pobjednik je tamošnjih izbora. Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila je istorijsku pobjedu na pokrajinskim izborima u Saksoniji-Anhaltu. Malo je nedostajalo da ova stranka osvoji i apsolutnu većinu.

Ultradesničari su se prvi put od Drugog svjetskog rata ovoliko približili osvajanju vlasti na nivou jedne njemačke pokrajine. AfD je osvojila 43,8 odsto glasova, što više nego dvostruko od rezultata prije pet godina u ovoj pokrajini sa 2,1 milion stanovnika, smještenoj zapadno od Berlina. Hrišćansko-demokratska unija (CDU) Fridriha Merca osvojila je 17,2 odsto glasova. Izgubila je približno polovinu ranije podrške. Socijaldemokrate (SDP) lijevog centra osvojile su 9,3 odsto glasova, Zeleni 8,9, a partija Ljevica 8,6 odsto. „Pružamo ruku svim demokratskim snagama koje žele da vode bolju politiku“, oglasio se Ulrih Sigmund, kandidat AfD za predsjednika pokrajinske vlade. Naglasio je da o pitanjima kao što su migracije i unutrašnja bezbjednost neće biti pregovora. Ova pokrajina je jedna od onih koje su nastale na prostoru Istočne Njemačke. U Bundesratu je predstavljena sa četiri predstavnika.

Nedovoljno je poznato koliko su savezni i pokrajinski nivo njemačke vlasti međusobno povezani. Šesnaest pokrajina ima ključnu ulogu u njemačkom zakonodavnom procesu na nacionalnom nivou. Bundesrat, dom koji predstavlja 16 saveznih pokrajina, razmatra svaki zakon koji usvoji njemački savezni parlament, Bundestag. Ovlašćenja Bundesrata da samo komentariše ili predlaže izmjene, odnosno da blokira predloge zakona Bundestaga, razlikuju se u zavisnosti od podjele nadležnosti koje su utvrđene Ustavom. Pokrajine imaju važnu ulogu u brojnim pitanjima, pa i nekima koja se odnose na EU. Savezna vlast u ključnim oblastima, uključujući ekonomsku i socijalnu politiku, mora da obezbijedi većinu u oba parlamentarna doma kako bi savezni zakoni bili usvojeni.

AfD je u Bundestagu zastupljena od 2017. i  predstavlja najveću opozicionu partiju. Nikada nije učestvovala u pokrajinskoj vladi. Sada je nastojala da uzme apsolutnu većinu kako bi mogla samostalno da sklopi vladu i prevaziđe zaštitni zid, odbijanje stranaka da sarađuju s njom. Konačni rezultati pokazali su da je AfD ostala tri mandata ispod apsolutne većine. Njemačka unutrašnja obavještajna služba klasifikovala je AfD u Saksoniji-Anhaltu kao desničarsko-ekstremističku organizaciju.

Nesvakidašnje slike za Njemačku su se mogle vidjeti uoči izbora. Napetosti su bile velike, uz značajno prisustvo policije i brojne proteste. Hiljade protivnika AfD okupile su se u subotu u Magdeburgu, glavnom gradu pokrajine, na „festivalu demokratije“. Na fasadi Magdeburške katedrale projektovana je poruka: „Ne odričemo se onoga što volimo. Istinska ljubav prema domovini nije AfD“. Okupljeni su nosili različite transparente a na nekima se zahtijevalo pokretanje postupka za zabranu partije. Uzvikivali su parole poput: „Svi zajedno protiv fašizma“. Na jednom je pisalo: „Ne pretvarajte 2020-e u 1920-e“, što je aluzija na period koji je prethodio dolasku Adolfa Hitlera na vlast.

Popularnost AfD gotovo neprestano raste otkako je osnovana 2013. Nemoguće je odbraniti tvrdnju da je riječ o „izuzetku istoka“, ili kako neki kažu regionalnom, postkomunističkom fenomenu.

Predsjednik vlade Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Vust upozorio je na posljedice mogućeg preuzimanja vlasti od strane AfD u Saksoniji-Anhaltu. „Ne smijemo biti naivni i vjerovati da će AfD na neki način sama sebe demistifikovati“, rekao je političar CDU u Berlinu. „Oni imaju plan za ovu pokrajinu, a taj plan nije dobar“. AfD želi da sprovede svoje planove za preuređenje obrazovanja, bezbjednosti, medija i kulture, rekao je Vust. Podsjetio je da su pravosuđe i policija u nadležnosti pojedinačnih pokrajina. „Kadrovske odluke – ko rukovodi policijom i ko predsjedava sudovima – donose pokrajine. Zbog toga ne bi trebalo da budemo naivni kada je riječ o onome što se događa u Saksoniji-Anhaltu“, upozorio je.

Vodeći kandidat SPD Armin Villingman spreman je da, pod određenim okolnostima, podrži nestranačkog predsjednika pokrajinske vlade.

Usljed sve veće zabrinutosti zbog mogućnosti da AfD formira vladu, kancelar Merc je naglasio otpornost demokratije Njemačke. On zna da se širom partije vodi žestoka rasprava o tome da li je on pravi čovjek za vođenje vlade. Tino Šoman, zamjenik predsjednika CDU u Meklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji,  otvoreno zahtijeva njegovu ostavku. Načelnik jednog okruga u Saksoniji Stefan Mejer (CDU) postavio mu je ultimatum: hitne reforme ili ostavka. Merc tvrdi da je sada najvažnije da sprovede program reformi dogovoren sa SPD. U suprotnom bi se protiv njega moglo okrenuti krilo koje mu dugo predstavlja najvažniji oslonac, krilo privrednika CDU.

Izbori u Saksoniji-Anhaltu smatrani su do sada najvećim testom za veoma nepopularnog Merca i njegovu vladu, sastavljenu u koaliciji sa SPD. Zamjera mu se što nije  ispunio obećanja o oporavku njemačke privrede niti da zaustavi uspon AfD. Neregularna migracija jeste smanjena za njegovog mandata, ali, očigledno, ne u mjeri koja bi zadovoljila prosječnog birača. AfD je i nacionalnom nivou, po anketama, pretekla CDU. Nada se pobjedi na saveznim izborima 2029. ili 2033.

Kao trenutno jedini odgovor na izborni neuspjeh, SPD i CDU namjeravaju da poboljšaju predstavljanje koristi koje bi planirane reforme trebalo da donesu Njemačkoj. Nije riječ o tome da se zabrinutim građanima pitanja retorički objasne već i da im se pokažu poboljšanja koja će proisteći iz reformi, rekla je kopredsjednica SPD Barbel Bas.

Žestoko je i u Bundestagu. Merc je optužio AfD da kampanjom „remigracije“ teži „etničkom čišćenju“. Tokom burne rasprave izjavio je da bi krajnja desnica svojom rasističkom kampanjom masovnih deportacija zadala težak udarac jednom od stubova njemačke ekonomije. Napao je AfD i zbog protivljenja vojnoj pomoći Ukrajini i optužio stranku da djeluje u interesu Rusije, za koju Berlin tvrdi da na njemačkoj teritoriji sprovodi kampanju sabotaža i dezinformacija.

U odgovoru kancelaru, napadajući migracionu politiku njegove vlade i okrivljujući je za kriminal i druge bezbjednosne probleme, Alis Veidel liderka AfD je kazala: „Vaše vrijeme je isteklo. Javnost želi promjenu politike i dobiće je“. Dodatni zamah za ostvarenje ciljeva ova politička grupa mogla bi dobiti kroz dvoje pokrajinskih izbora ovog mjeseca. Onima u Berlinu i Meklenburg-Zapadnoj Pomeraniji. Njemačka prijestonica trenutno je u jeku kampanje. Čak se i u Berlinu, poznatom po naklonosti ljevici, AfD nada najboljem rezultatu u svojoj istoriji.

Novi pejzaž njemačke pokrajine odjeknuo je u Evropi. Španski El País napisao je da će ovi izbori primorati evropske demokrate da preispitaju istrošeni pristup koji se svodi ili na oponašanje krajnje desnih ekstremista u nadi da će im preuzeti birače, ili na pokušaj njihove izolacije. Socijalistički premijer Pedro Sančez izjavio je kako „ekstremistička prijetnja, u velikoj mjeri zahvaljujući kapitulaciji tradicionalne desnice, osvaja prostor u Evropi i svijetu“. Najuzdrmaniji su Francuzi. Ministar finansija Roland Leskure rekao je da izborni rezultat pokazuje da smo suočeni sa velikim izazovom koji donosi populistički talas koji se širi svijetom. Francuska se godinama suočava sa mogućnošću dolaska krajnje desnice na vlast, pošto se ultrakonzervativna partija Nacionalno okupljanje (RN) kontinuirano penje na skali popularnosti. Međutim, ni ovim strukturama se ne sviđa njemački scenario. RN je ranije prekinuo saradnju sa AfD u Evropskom parlamentu zbog njenog revizionističkog odnosa prema nacističkoj Njemačkoj, veza sa krajnje desnim ekstremistima i optužbi da je AfD pomagala kineskim i ruskim agentima u Briselu.

Poljska koja im posebno kompikovan odnos sa susjedima bila je oštrija u ocjenama posljednjih njemačkih izbora. Premijer Donald Tusk izjavio je da se samo idioti ili izdajnici mogu radovati trijumfu AfD. Italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani opisao je izborni rezultat kao užasnu vijest jer se odnosi na političku snagu koja je suprotstavljena liberalnim i zapadnim vrijednostima. Italijanska La Republika opisala je izbore kao uznemirujuću novu stranicu njemačke istorije. List je naveo da su birači iznevjerili zavjet „nikada više“ time što su upravljanje pokrajinom povjerili  partiji koja zastupa nehumane ideje iz nacističkog doba. Oglasio se i izraelski ambasador u Njemačkoj Ron Prosor i pozvao vlasti da odlučnije djeluju protiv antisemitizma. „Samo 80 godina nakon Šoe, partija čiji su lideri berlinski Memorijal Holokausta nazvali spomenikom srama ostvarila je rekordne dobitke“, upozorio je Prosor.

Američki predsjednik Donald Tramp prvo je postavio snimak ekrana sa projekcijom izbornih rezultata, bez komentara, a potom poslao i čestitke. Izaslanik ruskog predsjednika Kiril Dmitrijev prenio je snimak Trampove objave i pozdravio istorijsku pobjedu „pragmatične“ AfD. Bivši mađarski premijer Viktor Orban pobjedu AfD opisao  je kao veliku noć za Njemačku i Evropu. „Vežite pojaseve. Ovo je tek početak!“, poručio je.

Sa problemima, sličnim onima u Njemačkoj, suočava se Evropa u cjelini. U Briselu se cordon sanitaire, takođe nalazi pod pritiskom parlamentarne matematike. Tri grupacije tvrde desnice zajedno imaju 196 mjesta u EP i okupljaju partije iz više od deset država članica. Zajedno predstavljaju drugu najveću snagu u Parlamentu po broju mandata. Krajnje desne partije na nacionalnom nivou predvode koalicije u Italiji i Češkoj, dok su mlađi partneri u vladajućim koalicijama u Finskoj, Hrvatskoj, Slovačkoj i Švedskoj. Čak i tamo gdje krajnja desnica nije na vlasti, ona određuje teme i uslove političke debate.

Izgubljene bitke nijesu od juče. Jedino je pitanje da li će opomene Njemačke i još žive slike rezultata zlokobnih politika pokrenuti promjene na suprotnom političkom spektru, Evrope i svijeta.

Dragan LUČIĆ