Povežite se sa nama

MONITORING

Narko tranzicija poslije pada imperija

Objavljeno prije

na

Negdje početkom dvijehiljadite godine jedan od braće Šarić, u kasnim večernjim satima, zaustavljen je u rutinskoj saobraćajnoj kontroli na Rudešu kod Berana, iz pravca Rožaja. Budući da su u tom periodu Šarići bili ,,bezbjednosno interesantne osobe”, saobraćajni policajac se javio dežurnom inspektoru u policiji, od kojeg je dobio nalog da vozača dovede u stanicu. ,,Tu je trebalo da bude obavljen informativni razgovor. Ništa posebno, ali jednostavno da vidimo gdje je bio, sa kim i tome slično”, prisjeća se Monitorov izvor iz policije.

Ispitivanje nije trajalo dugo, kada je u prostoriju gdje je Šarić priveden ušao jedan službenik državne bezbjednosti. Rekao je inspektoru da ne bi trebalo da ga zadržava i da on garantuje za njega.

,,Inspektor je bio mlad, na početku karijere. Poslušao je kolegu iz državne bezbjednosti. Bezbjednjak ga je za uzvrat poveo na piće. Dok su sjedili u obližnjem kafeu, bezbjedanjaku je zazvonio telefon. Sa druge strane bio je Safet Kalić, koji se službeniku državne bezbjednosti zahvalio što su mu učinili uslugu i pustili prijatelja”, priča izvor iz policije.

Taj slučaj je odavno zaboravljen, ali svjedoči o tome da je između pljevaljskog klana Šarića i rožajske Kalićeve grupe, već tada, prije deset i više godina, postojala veza, makar prijateljska, ili kumovska, kako će se kasnije ispostaviti.

U isto vrijeme međunarodne agencije za borbu protiv droge već su bile ucrtale na mapama ,,avganistansku transverzalu”, na kojoj je Kosovo označeno kao veliko skladište heroina i distributivni centar za Evropu, pa i ostatak svijeta. Mađarski mediji su, recimo, pisali da sa Kosova samo u toku dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina” spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio te dvijehiljadite godine, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da kosovski Albanci uvoze 80 odsto evropskog heroina. U ovoj analizi se navodi da je heroin vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedan na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

U medijima koji se pozivaju na policijske izvore mogu se naći i informacije o tome koje albanske kriminalne grupe kontrolišu granicu prema Crnoj Gori, prvenstveno put preko Kule. Monitor je u nedavnoj seriji napisa o prekograničnom švercu dobio iz policijskih izvora precizne operativne informacije o tim kriminalnim grupama koje sa Kosova heroin distribuiraju prema Zapadu. Policiji je odavno je poznato i sa kojim kriminalnim grupama su kosovski narkodileri konektovani u Crnoj Gori.

Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge. Heroina, koji je dolazio sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu, i da veoma dobro međusobno sarađuju.

Pri ovim činjenicama ne treba zato da čudi što su već tada sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljali” narkodileri i kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge druge znamenite ličnosti. Internet stranice postajale su sve punije imenima beranskih i rožajskih kriminalaca, i umnožavale se proporcionalno sa povećanjem težine njihovih policijskih dosijea.

Dok su u tranzicionim procesima državni tajkuni i stečajna mafija ,,jeli” fabrike, ostavljajući za sobom gomilu nezaposlenih radnika, narkobiznis je postajao najjača ,,privredna” grana, i u tom prostoru je otvoreno najveće tržište rada za dokonu omladinu željnu brze zarade. Na ukrštenim putevima droge regrutovana je čitava armija mladeži iz sjevernih gradova, što je bilo skoro ,,normalno”. Isto onako kako su se momci nekog kraja gdje tranzitno prolaze turisti uključivali u kulinarstvo i ugostiteljstvo, momci sa sjevera počeli su da ulaze u poslove sa drogom.

Jedan policijski službenik je u to vrijeme iznio statistički podatak da su u odnosu na broj stanovnika, gradovi na sjeveru davali najviše krupnih narkodilera na širim regionalnim prostorima. On je to ilustrovao nizom primjera, objašnjavajući da se ovdašnji momci tim poslom bave uglavnom preko granice.

,,Odu na nekoliko mjeseci, godinu-dvije, i vrate se sa novcem kojim u svojim gradovima kupuju lokale i drugu imovinu. Poznato je to i vama i nama. Ali, oni su ovdje ‘uredni’ i ne možemo im ništa. Nemamo osnova da ih hapsimo”, pričao je taj inspektor.

On je napomenuo da policija nema precizne podatke o tome koliko njih je ,,palo” i robija po bjelosvjetskim zatvorima, ali da taj broj nije mali.

,,Inostrane policije bi trebalo da nas odmah obavijeste o tome ako uhapse nekog sa našeg područja. To uglavnom i rade, ali ne uvijek. Sigurno je da je broj onih koji su robijali ili robijaju zbog droge po zapadnim zemljama veliki. Jedan Beranac je zbog kokaina odležao dvije i po godine čak u Brazilu. Dobili smo tada zvanični dopis policije iz te zemlje”, kaže on.

Prema njegovim riječima za jedan broj nezaposlenih i dokonih momaka, robija nije opomena.

,,Izdrže kaznu. Vrate se. Ponovo odu i opet nastave da se bave tim poslom. U nekim slučajevima je to porodični biznis u koji je uključeno više članova familije. Kada jedan padne, drugi ide i preuzima njegove poslove. Ima jedno karakteristično naselje iz Berana odakle se šezdeset odsto omladine bavi narkobiznisom po svijetu”, tvrdi ovaj dobro obaviješteni policijski službenik.

Omiljeno odrediše beranskih ali ostalih crnogorskih problematičnih momaka, kako se pokazuje, je Danska i njen glavni grad Kopenhagen. Prepričava se da se jedan policajac u toj zemlji zapitao – ,,Koliki li je taj grad Berane ako nam otuda stiže ovoliko kriminalaca i narkodilera”.

Šef međunarodne asocijacije za borbu protiv droge Marko Nicović smatra kako momci iz Berana i Crne Gore nijesu slučajno izabrali Dansku za djelovanje. ,,To je skandinavska, bogata zemlja, sa visokom standardom, a krijumčari idu uvijek za novcem. Ekonomski bogatije zemlje su, razumljivo, interesantnije za krijumčarenje od siromašnih. Tamo se droga prodaje skuplje i zarade su bolje”, izjavio je Nicović.

Dugo je trabalo da bude raskrinkan najprije Šarićev klan, koji je preko Evrope pružio pipke čak do Južne Amerike. Sada se polako, pod pritiskom stranaca, razbija i kriminalna organizacija Safeta Kalića. Poslovi su bilo dobro podijeljeni. Na kokain, i na heroin. Padom kraljeva droge, bez posla će, dok se ne preorijentišu, ostati ko zna koliko narko kurira.

,,Nijesu to jedine, ali jesu dvije najveće kriminalne grupe koje su radile sa drogom. Šarići i Kalići su regrutovali najviše omladine koja je za njih odrađivala, i ovdje i po inostranstvu. Kao što vidite, desetak godina postojala je veza između Kalića i pojedinih službenika državne bezbjednosti. Kakvi su međusobni interesi bili u pitanju, to tek treba da vidimo, kada priča dobije sudski epilog”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Bitno je da se ovi procesi sudski dovedu do kraja. Biće zanimljivo kada se budu čitali transkripti svjedočenja saradnika pokajnika. U Beogradu je u procesu protiv Šarića jedan bivši visoki službenik crnogorske državne bezbjednosti pomenut kao direktna veza i osoba od koje su Šarićevi kriminalci dobijali zaštitu.

Imovina Šarića i Kalića, nije mala. Imalo bi ako bi se htjelo, šta da se po gradovima sjevera zapljenjuje i od njihovih vojnika. Nije to sitno, a vrlo je jednostavno. Pratiti trag novca, jedno je od pravila i u istraživačkom novinarstvu, i u policijskim istragama.

Nadležne državne službe još ignorišu prosto pitanje: kako to da su iz Crne Gore, na vrijeme, prije hapšenja u nepoznatom pravcu odmaglili bosovi – i Darko Šarić i Safet Kalić.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo