Povežite se sa nama

MONITORING

Čovjek kojeg nema

Objavljeno prije

na

Devetnaest godina posle, deportacije 1992. ostaju najveći, produženi i nekažnjeni zločin vrha crnogorske vlasti. Još gore, taj isti vrh, najvećim delom još uvek na vlasti, čini sve što je u njegovoj moći, da ovaj zločin ostane zauvek nekažnjen. Uzalud. Najnoviji razvoj, zapravo ubrzanje, počinje pre devet meseci. Svedočenjem i samooptuživanjem Momira Bulatovića, ondašnjeg šefa države, pred Višim sudom u Podgorici, 12. novembra 2010. Kada je drugi deo vrha, onaj koji je još uvek na vlasti, u liku Mila Đukanovića, shvatio da ovoga puta neće biti dovoljno pravno ubijanje slučaja, izvršeno putem oslobađajuće prvostepene presude od 29. marta 2011, krenuo je u totalnu, likvidatorsku ofanzivu. Najpre, dva intervjua broja jedan, krajem maja i sredinom jula 2011. Kao dva mafijaška kontrakta. Sa metama za odstrel na telima Monitora i Slobodana Pejovića, do svedočenja Momira Bulatovića jedinog svedoka-insajdera. A zatim opšti pogrom. Bal vampira. Buka i bes. Blato i falanga.

Sa nizom starih ali i nekim zanimljivim novim figurama. Među kojima se posebno ističe onaj hiperaktivni i multimedijalni operativac režima, koji se, kao, vređa, kada mu kažu da je režimski agent, a svakoga dana to sam udarnički dokazuje. Ovakve pojave stvarno nigde nema. Zatim, onaj nesrećni književnik, koji je izdržao sve Karadžićeve ratne granate, ali ne i Đukanovićeve posleratne pse, tužno da tužnije ne može biti. Najzad, i ona razgranata mada diskretna brigada, naših bivših a sadašnjih dvorskih independista, koji su za režim posebno značajni. Jer mu pomažu u proizvodnji i širenju legende o državi i nezavisnosti. I u produženom progonu nekorumpiranih independista.

Svedočenje Momira Bulatovića nateralo je Mila Đukanovića na novu strategiju. Sve do ovog momenta režim je primenjivao najjednostavniju strategiju. Strategiju totalnog ignorisanja. Od ovog momenta, on počinje da koristi nešto suptilniju, ali jednako očajničku strategiju. Strategiju skretanja pažnje sa glavne na sporedne teme i aktere. Pa se tako sve čini samo da se iz slike zločina uklone najodgovorniji. Vrh tadašnje i sadašnje vlasti. Posebno Milo Đukanović. Čovek kojeg (u slici koja se fabrikuje) nema. Pa se ovo čudo onda produžava još većim čudom. Sporednifikacijom. Eksplozijom sporednih priča i likova.

Broj sporednifikacija svakog dana se uvećava tako da ih je teško čak i samo pratiti. Tri se među njima ipak izdvajaju. Najpre, to je jedan dokumentarni film, drugi istog autora, na istu temu, samo sada sa obrnutim predznakom. Obrtanje predznaka je trik koji pažnju javnosti svim silama nastoji da skrene sa krunskog na perifernog svedoka-insajdera. Sa Momira Bulatovića na Slobodana Pejovića. Sa vrha države, režima i vlasti, na policajca inspektora sa terena. A sve zbog onog trećeg. Zbog Čoveka kojeg nema. Koji po svaku cenu mora da ostane izvan slike rata i zločina.

Zatim, to je i jedna stara, oprobana tenika režima za skretanje i fabrikovanje pažnje. Tehnika tobože privatnih tužbi operativaca protiv kritičara režima. Zbog tobože povređene časti i ugleda operativaca. Tehnika koja je u režimu veoma omiljena, setite se samo slučaja Mila Đukanovića protiv Željka Ivanovića, ili slučaja jedanaest Bjelopoljaca protiv Ibrahima Čikića.

Najzad, to je i brutalizacija javnog diskursa. U obliku beskonačne količine blata, pljuvanja, psovki, izmišljotina i laži. Čija je svrha opet sporednifikacija. Da napadnuti uđu u polemiku sa blatom (u koju se inače ne sme ići jer se blato ne može očistiti nego samo razmazati). Ili, za režim još bolje, da napadnuti pokrenu privatne tužbe. Pred njihovim, režimskim, partijskim sudom.

Pri svemu ovome, sporednifikacije se vešto kombinuju sa potpunim izvrtanjem, još jednom starom, čak prastarom tehnikom ovog režima. Slobodan Pejović i Monitor su i ovde glavne žrtve. Policijski inspektor iz Herceg Novog, koji godinama javno i hrabro svedoči o zločinu deportacija, u poslednjih nekoliko meseci, pokušava da se prikaže, ne samo kao krivac, nego čak i kao glavni, ako ne i jedini krivac. A Monitor i ostali, koji Slobodana Pejovića, u njegovom javnom i hrabrom insajderskom svedočenju podržavaju, te koji istovremeno insistiraju na odgovornosti najodgovornijih, vrha režima, posebno Mila Đukanovića, pokušavaju da se prikažu kao, u najboljem slučaju, naivne budaletine i lunatici.

A istina je upravo obrnuta. Samo naivne budaletine i lunatici, naime, mogu da poveruju u najnovija izvrtanja režima. Prevareni, zavedeni i korumpirani se podrazumevaju. Plaćeni vojnici, operativci i specijalci režima takođe. Morali bi da budemo sve to, pa i više od toga, morali bi da izvadimo sopstveni mozak iz glave, bacimo ga u blato i umesto njega stavimo slamu ili članske karte DPS, pa da poverujemo, kako je Slobodan Pejović godinama mogao javno da svedoči o zločinu deportacija, za to vreme i upravo zbog toga pretrpi više od deset od strane režima nikada rasvetljenih fizičkih napada, a da je celo to vreme bio zapravo krivac odnosno počinilac zločina o kojem je svedočio i zbog kojeg je sve rečeno pretrpeo.

Ni najnovija svedočenja tu ništa ne pomažu. Zaista, morali bi da budemo potpuno retardirani, pa da ne primetimo, kako su svi, u 2011. iznenada iskrsli svedoci protiv Slobodana Pejovića, ali baš svi oni redom, godinama pre svojih ovogodišnjih svedočenja, bezbroj puta bili u prilici, da pročitaju ili neposredno čuju svedočenja Slobodana Pejovića, a da pri tome ni jedan jedini put, čak i ne pokušaju, da njegova svedočenja, ma i najblaže demantuju. U zemljama u kojima je vladavina prava delotvorni princip, a ne samo retorika i propaganda, ovakva svedočenja odbacuju se kao, najblaže rečeno, nekredibilna odnosno neverodostojna.

Konačno, čak i ukoliko bi, makar za tren, prihvatili da umesto mozga imamo slamu ili članske karte DPS, te da je, sledstveno, Slobodan Pejović zaista kriv, čak i tada, za ovaj režim, i za sve njegove, ostalo bi ono ključno, najvažnije pitanje. A gde je Čovek kojeg nema? Jer, to valjda zna i svaka naivna budaletina, za onakvu operaciju deportacija na teritoriji cele Crne Gore, u „zlo proljeće” 1992, nalog nije mogao da izda, jedan jedini policijski inspektor, pa makar to bio i režimu i njegovim specijalcima toliko mrski i krivi policijski inspektor iz Herceg Novog, Slobodan Pejović.

Milan POPOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore

 

Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.

„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.

Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.

On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.

Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?

 

ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a

„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“.  Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…

PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt

Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete

Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.

Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…

STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a

Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne

Ulazimo u još jedne izbore  u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće  potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo