Bivši radnici Kombinata aluminijuma duže od tri mjeseca štrajkuju u Podgorici nezadovoljni što su na ponižavajući način otjerani u penziju bez isplaćenih otpremnina.
„Štrajkujemo od 31. marta očekujući svaki dan da ćemo dobiti otpremnine, ali kad smo vidjeli da se Ministarstvo ekonomije pravda tvrdnjom da je zakon neprimjenljiv i nedorečen, odlučili smo se na blokadu saobraćaja ispred Skupštine – svakog radnog dana od 9 do 16 sati”, ističu radnici vidno razočarani.
Većina njih u penziji je od 2013. godine i prva su grupa radnika koja je otišla iz Kombinata bez otpremnina.
Zoran Vukotić, jedan od bivših radnika KAP-a, u razgovoru za Monitor ističe da među radnicima vlada veliko nezadovoljstvo zbog situacije u kojoj se nalaze. Vukotić navodi da je u penziju otišao sa 30 godina radnog staža i da mu je ona, zbog toga, umanjena za skoro 30 posto, dok je većini nezadovoljnih penzija umanjena za 20 do 25 odsto.
Na osnovu Zakona o uvođenju stečaja odlučeno je da 420 radnika koji su imali preko 30 godina radnog staža prinudno odu u penziju. Postavljen im je, u stvari, uslov – u penziju ili na biro rada. Te su penzije umanjene po stopi od 2,5 odsto za svaku godinu koja im je nedostajala do punog radnog staža od 40 godina.
“Svjesni činjenice da će nam penzije biti umanjenje i do 30 posto morali smo da prihvatimo opciju da odemo bez otpremnina i bilo kakvih dodataka koje su dobili naši prethodnici”, objašnjava Vukotić.
Zakonom o budžetu za 2016. godinu opredijeljeno je 5,45 miliona eura za otpremnine, tačnije za njih 420 od 6.000 – 14.000 eura po penzioneru, zavisno od godina radnog staža.
S obzirom na način na koji su odlučili da ostvarimo svoja prava, prvo smo se obratili Skupštini, koja je donijela zaključke da nam se moraju isplatiti otpremnine koje su važile po našem internom zakonu na nivou KAP-a, kažu radnici s kojima smo razgovarali. Vlada se oglušila o ovu odluku.
U julu 2015. godine izglasan je “lex specijalis” kao obavezujući zakon da nam se moraju isplatiti otpremnine. Za njega su glasala 44 poslanika, od toga devet njih iz vladajuće stranke, podsjećaju naši sagovornici – potrebna sredstva ušla su u budžet Crne Gore za ovu godinu i obećano je da će radnici biti isplaćeni do 1. marta. Od obećanja do dan danas ništa.
“Iz Ministarstva ekonomije su nam rekli da zakon nije u potpunosti primjenljiv”, kažu naši sagovornici. “Zato, do danas, samo prebacuju loptu od Ministarstva ekonomije ka Ministarstvu finansija. Nama je jasno da Ministarstvo ekonomije treba da uputi nalog Ministrastvu finansija da bismo mi bili isplaćeni.”
Bivši ministar finansija Radoje Žugić im je, kažu, svojevremeno govorio da je zakon kristalno jasan i da novac ne bi bio poslat u budžet da zakon nije primjenljiv, ističući da čeka nalog od Ministrastva ekonomije da nas isplati.
Bilo je i drugih reagovanja, počevši od predsjednika države Filipa Vujanovića koji takođe ističe da je zakon jasan, primjenljiv i da radnici moraju biti isplaćeni jer se, u suprotnom, ne bi potpisao Ukaz o sprovođenju zakona za isplatu radnika.
Navode da im se aktuelni ministar finansija Raško Konjević obraćao sa informacijom da je trećina tog novca već potrošena za druge namjene. Međutim, Konjević im je obećao da će, ukoliko dobije nalog od Ministarstva ekonomije, njihova potraživanja isplatiti za najduže dvije sedmice. Na obećanjima se zasad završilo.
Ministar ekonomije Vladimir Kavarić i dalje se, kažu, poziva na socijalni program iz 2014. Godine, prema kojem radnici KAP-a koji budu penzionisani ne mogu dobiti otpremninu.
Taj socijalni program se ne može odnositi na nas, uglas kažu okupljeni penzioneri iz Kombinata. Na nas se odnosi raniji socijalni program koji je bio važeći do 2013. godine kada smo otišli u penziju. I po njemu su određene otpremnine o kojima govorimo. Oni smatraju da se ministar Kavarić „budući da nije imao drugih argumenata uhvatio za socijalni program iz 2014. godine koji oni nisu ni vidjeli niti znaju njegovu sadržinu”.
Dragoslav Peruničić, bivši radnik KAP-a, u razgovoru za naš list navodi da su u Kombinatu ljudi većinom radili iz nužde i da je veoma mali broj ovih radnika ispunio uslove za punu penziju (40 godina radnog staža i potrebne godine života).
„Većina radnika koji su na ulici su ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja”, kaže nam Peruničić. „Mi smo kao radnici prošli najteža vremena u Kombinatu, oko 90 odsto nas je radilo u otežanim uslovima. Prosjek korišćenja penzije nakon rada u KAP-u je bio tri godine. Od 2013. godine do danas preminulo je 14 penzionera, a desetak njih je trenutno ozbiljno narušenog zdravlja i stoje na ulici u nadi da će dobiti ono što im po zakonu pripada.
Okupljeni na svakodnevnim protestnim šetnjama ističu da su radni vijek proveli u „radničkoj grobnici” koja je istovremeno predstavljala fabriku novca za svaku vlast. „Život smo davali da zaradimo novac i izdržavamo porodice. Otjerani smo na ponižavajući način. Većina nas je otišla u penziju bez riješenog stambenog pitanja – oko 80 odsto nas je sa tim problemom – sa više od 30 godina rada u fabrici pod otežanim uslovima”, navodi Peruničić.
Okupljeni penzioneri KAP-a ističu da je veliki broj njih otišao u penziju sa neotplaćenim visokim kreditima.
„Šezdeset odsto ovih radnika daju više od pola penzije za ratu, pojedini su čak i zamrzli kredite jer nijesu u mogućnosti da ih vraćaju”, govore uglas naši sagovornici. „To su ljudi koji su radili za normalnu platu od 800 do 1000 eura i na osnovu tih primanja se zaduživali i uzimali malo veće kredite pretežno da obezbijede sebi stambeni prostor. To su uglavnom dugoročni krediti na 10- 15 godina koje ljudi vraćaju s mukom, jedva preživljavajući. Nekima je taj novac potreban za liječenje, sve su to ljudi sa šezdesetak godina, narušenog zdravlja”.
Dragoslav Peruničić kaže: „Uslove u kojima smo radili ilustruje i podatak da je preko 15 godina bio otvoren konkurs za rukovaoca u elektrolizi i nikad nije bio dovoljan broj radnika u tom pogonu. Plate su izgledale velike, ali su uslovi bili nikakvi tako da se malo ko odlučivao da tu radi”.
Demonstranti obaćavaju nastavak protesta, vjerujući da neće doći do njegove radikalizacije. „Mi smo krenuli da naše probeme rješavamo mirnim putem kroz institucije sistema, a sada zavisimo od nekoliko ljudi – hoće li nam se oni smilovati da ispune ono što nam po zakonu pripada. Da smo normalna država ovo se ne bi moglo dešavati.”
Ministarstvo ekonomije je paralelno sa grupom građana podnijelo inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ovog zakona. „Svi samo obećavaju ali nikome nije jasan datum kad bi trebalo da se riješe naši zahtijevi”, zabrinut je Peruničić.
“Mi ćemo i dalje štrajkovati i istrajati u ovome dok se naši zahtijevi ne ispune”, kategorični su štrajkači.
Bojana DRAGAŠ