Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASTAVLJA SE VIŠEMJESEČNI PROTEST BIVŠIH RADNIKA KOMBINATA ALUMINIJUMA: Ni otpremnina, ni glasa od Vlade

Objavljeno prije

na

Bivši radnici Kombinata aluminijuma duže od tri mjeseca štrajkuju u Podgorici nezadovoljni što su na ponižavajući način otjerani u penziju bez isplaćenih otpremnina.

„Štrajkujemo od 31. marta očekujući svaki dan da ćemo dobiti otpremnine, ali kad smo vidjeli da se Ministarstvo ekonomije pravda tvrdnjom da je zakon neprimjenljiv i nedorečen, odlučili smo se na blokadu saobraćaja ispred Skupštine – svakog radnog dana od 9 do 16 sati”, ističu radnici vidno razočarani.

Većina njih u penziji je od 2013. godine i prva su grupa radnika koja je otišla iz Kombinata bez otpremnina.

Zoran Vukotić, jedan od bivših radnika KAP-a, u razgovoru za Monitor ističe da među radnicima vlada veliko nezadovoljstvo zbog situacije u kojoj se nalaze. Vukotić navodi da je u penziju otišao sa 30 godina radnog staža i da mu je ona, zbog toga, umanjena za skoro 30 posto, dok je većini nezadovoljnih penzija umanjena za 20 do 25 odsto.

Na osnovu Zakona o uvođenju stečaja odlučeno je da 420 radnika koji su imali preko 30 godina radnog staža prinudno odu u penziju. Postavljen im je, u stvari, uslov – u penziju ili na biro rada. Te su penzije umanjene po stopi od 2,5 odsto za svaku godinu koja im je nedostajala do punog radnog staža od 40 godina.

“Svjesni činjenice da će nam penzije biti umanjenje i do 30 posto morali smo da prihvatimo opciju da odemo bez otpremnina i bilo kakvih dodataka koje su dobili naši prethodnici”, objašnjava Vukotić.

Zakonom o budžetu za 2016. godinu opredijeljeno je 5,45 miliona eura za otpremnine, tačnije za njih 420 od 6.000 – 14.000 eura po penzioneru, zavisno od godina radnog staža.

S obzirom na način na koji su odlučili da ostvarimo svoja prava, prvo smo se obratili Skupštini, koja je donijela zaključke da nam se moraju isplatiti otpremnine koje su važile po našem internom zakonu na nivou KAP-a, kažu radnici s kojima smo razgovarali. Vlada se oglušila o ovu odluku.

U julu 2015. godine izglasan je “lex specijalis” kao obavezujući zakon da nam se moraju isplatiti otpremnine. Za njega su glasala 44 poslanika, od toga devet njih iz vladajuće stranke, podsjećaju naši sagovornici – potrebna sredstva ušla su u budžet Crne Gore za ovu godinu i obećano je da će radnici biti isplaćeni do 1. marta. Od obećanja do dan danas ništa.

“Iz Ministarstva ekonomije su nam rekli da zakon nije u potpunosti primjenljiv”, kažu naši sagovornici. “Zato, do danas, samo prebacuju loptu od Ministarstva ekonomije ka Ministarstvu finansija. Nama je jasno da Ministarstvo ekonomije treba da uputi nalog Ministrastvu finansija da bismo mi bili isplaćeni.”

Bivši ministar finansija Radoje Žugić im je, kažu, svojevremeno govorio da je zakon kristalno jasan i da novac ne bi bio poslat u budžet da zakon nije primjenljiv, ističući da čeka nalog od Ministrastva ekonomije da nas isplati.

Bilo je i drugih reagovanja, počevši od predsjednika države Filipa Vujanovića koji takođe ističe da je zakon jasan, primjenljiv i da radnici moraju biti isplaćeni jer se, u suprotnom, ne bi potpisao Ukaz o sprovođenju zakona za isplatu radnika.

Navode da im se aktuelni ministar finansija Raško Konjević obraćao sa informacijom da je trećina tog novca već potrošena za druge namjene. Međutim, Konjević im je obećao da će, ukoliko dobije nalog od Ministarstva ekonomije, njihova potraživanja isplatiti za najduže dvije sedmice. Na obećanjima se zasad završilo.

Ministar ekonomije Vladimir Kavarić i dalje se, kažu, poziva na socijalni program iz 2014. Godine, prema kojem radnici KAP-a koji budu penzionisani ne mogu dobiti otpremninu.

Taj socijalni program se ne može odnositi na nas, uglas kažu okupljeni penzioneri iz Kombinata. Na nas se odnosi raniji socijalni program koji je bio važeći do 2013. godine kada smo otišli u penziju. I po njemu su određene otpremnine o kojima govorimo. Oni smatraju da se ministar Kavarić „budući da nije imao drugih argumenata uhvatio za socijalni program iz 2014. godine koji oni nisu ni vidjeli niti znaju njegovu sadržinu”.

Dragoslav Peruničić, bivši radnik KAP-a, u razgovoru za naš list navodi da su u Kombinatu ljudi većinom radili iz nužde i da je veoma mali broj ovih radnika ispunio uslove za punu penziju (40 godina radnog staža i potrebne godine života).

„Većina radnika koji su na ulici su ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja”, kaže nam Peruničić. „Mi smo kao radnici prošli najteža vremena u Kombinatu, oko 90 odsto nas je radilo u otežanim uslovima. Prosjek korišćenja penzije nakon rada u KAP-u je bio tri godine. Od 2013. godine do danas preminulo je 14 penzionera, a desetak njih je trenutno ozbiljno narušenog zdravlja i stoje na ulici u nadi da će dobiti ono što im po zakonu pripada.

Okupljeni na svakodnevnim protestnim šetnjama ističu da su radni vijek proveli u „radničkoj grobnici” koja je istovremeno predstavljala fabriku novca za svaku vlast. „Život smo davali da zaradimo novac i izdržavamo porodice. Otjerani smo na ponižavajući način. Većina nas je otišla u penziju bez riješenog stambenog pitanja – oko 80 odsto nas je sa tim problemom – sa više od 30 godina rada u fabrici pod otežanim uslovima”, navodi Peruničić.

Okupljeni penzioneri KAP-a ističu da je veliki broj njih otišao u penziju sa neotplaćenim visokim kreditima.

„Šezdeset odsto ovih radnika daju više od pola penzije za ratu, pojedini su čak i zamrzli kredite jer nijesu u mogućnosti da ih vraćaju”, govore uglas naši sagovornici. „To su ljudi koji su radili za normalnu platu od 800 do 1000 eura i na osnovu tih primanja se zaduživali i uzimali malo veće kredite pretežno da obezbijede sebi stambeni prostor. To su uglavnom dugoročni krediti na 10- 15 godina koje ljudi vraćaju s mukom, jedva preživljavajući. Nekima je taj novac potreban za liječenje, sve su to ljudi sa šezdesetak godina, narušenog zdravlja”.

Dragoslav Peruničić kaže: „Uslove u kojima smo radili ilustruje i podatak da je preko 15 godina bio otvoren konkurs za rukovaoca u elektrolizi i nikad nije bio dovoljan broj radnika u tom pogonu. Plate su izgledale velike, ali su uslovi bili nikakvi tako da se malo ko odlučivao da tu radi”.

Demonstranti obaćavaju nastavak protesta, vjerujući da neće doći do njegove radikalizacije. „Mi smo krenuli da naše probeme rješavamo mirnim putem kroz institucije sistema, a sada zavisimo od nekoliko ljudi – hoće li nam se oni smilovati da ispune ono što nam po zakonu pripada. Da smo normalna država ovo se ne bi moglo dešavati.”

Ministarstvo ekonomije je paralelno sa grupom građana podnijelo inicijativu Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ovog zakona. „Svi samo obećavaju ali nikome nije jasan datum kad bi trebalo da se riješe naši zahtijevi”, zabrinut je Peruničić.

“Mi ćemo i dalje štrajkovati i istrajati u ovome dok se naši zahtijevi ne ispune”, kategorični su štrajkači.

Bojana DRAGAŠ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo