Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER PZP: Katnić je sa Đukanovićem montirao državni udar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od Međunarodne asocijacije policajaca dobili ste specijalnu nagradu i počasnu medalju za doprinos u borbi protiv ozbiljnog kriminala i terorizma. Kod kuće vas zbog tih aktivnosti nerijetko osporavaju. Kako ste doživjeli nagradu?
MEDOJEVIĆ: Svi koji prate dešavanja u Crnoj Gori znaju da je Đukanović dio transnacionalnog organizovanog kriminala koji se bavi švercom cigareta, droge, oružja i pranjem novca. U posljednje vrijeme, DEA je posvetila posebnu pažnju činjenici da se predstavnici najvećih narkokartela i najopasnijih terorističkih organizacija svijeta sureću u Crnoj Gori i sklapaju dilove ,,droga za oružje”. Preko Luke Bar je u prethodnih nekoliko godina izvezeno preko 1.300 tona pješadijskog naoružanja, eksploziva, granata, minobacača, ručnih bacača i raketnih lansera, koji su preko Saudijske Arabije završili kod pripadnika ISIS u Siriji. Kada je bavarska policija uhapsila Podgoričanina sa autom punim oružja i eksploziva i GPS-om koji je imao ukucanu adresu u Parizu, samo nedelju dana prije terorističkog napada, međunarodne bezbjednosne strukture su počele ozbiljnije da posmatraju dešavanja ovdje. DEA je u više navrata tražila od crnogorske policije hapšenje stranih državljana koji su u Crnoj Gori sklapali dilove, gdje se za drogu kupovalo oružje i eksploziv za terorističke napade. DEA nije uključivala crnogorsku ANB u ove operacije zbog procjene da bi podaci procurili do mafije. Snažna involviranost operativca jedne moćne zapadne službe i čovjeka za specijalane operacije na Bliskom i Srednjem Istoku Mohameda Dahlana, ukazuje da su Crna Gora, ali i Srbija, postale veoma izložene djelovanju terorističkih organizacija, kroz duboku povezanost sa vlastima i bezbjednosnim službama. Zbog toga je DEA otvorila svoju kancelariju u Zagrebu, jer je Zapadni Balkan na putu da pomuti ,,slavu” Latinskoj Americi kao region kojim upravlja mafija i gdje se prave dilovi sa terorističkim organizacijama svijeta. Pažnja međunarodnog faktora polako se okreće i prema balkanskoj konfederaciji organizovanog kriminala, koja upravlja ovim regionom.

Kao član Odbora za bezbjednost, u kontinuitetu pratim ove fenomene, javno djelujem i u stalnom sam konfliktu sa Đukanovićem, koji je na jednoj sjednici Vlade na dnevni red stavio i moju izjavu o hapšenju Vučelića u Minhenu. Tada sam iskazao sumnju da Vučelić nije mogao sam da organizuje šverc oružja za teroriste, i da je u taj posao uključena i crnogorska vlast, preko korumpiranih djelova ANB. Slično kao što ANB decenijama pruža logističku podršku švercu cigareta preko Crne Gore, iz kojih se prihoda i finansiraju tajne crne operacije. Vlada je odlučila da protiv mene podnese krivičnu prijavu zbog te izjave, što je prvi put da je Vlada tužila građanina.

Nagradu doživljavam kao priznanje za angažman u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, koje dolazi u specifičnom trenutku. Dok u SAD dobijam medalju za borbu protiv terorizma, ovdje me Katnić i njegovi saradnici, Sinđa i Minđa, sumnjiče da sam terorista.

MONITOR: Specijalni tužilac je ove sedmice saslušao Andriju Mandića i Slavena Radunovića povodom krivične prijave koju je DF tužilaštvu dostavio pred izbore. O čemu ste tačno obavijestili tužioca?
MEDOJEVIĆ: Nedjeljama prije izbora prikupljali smo saznanja o planovima DPS-a da pokrade izbore. Pet dana pred izbore dostavili smo Katniću sve – imena aktivista DPS-a, agenata ANB-a, funkcionera DPS-a zaduženih za kupovinu ličnih karata, dovođenje glasača iz dijaspore i lažnih fantom birača iz okruženja, mrtvih lica… Obavijestili smo ga i da DPS planira da, kada vidi kolika je izlaznost, ubaci svoje grupe huligana koji bi u majicama DF-a napali TV Pink, sjedište DPS-a, napravili incidente, a zbog kojih bi Vlada uvela vanredno stanje, prekinula brojanje, optužila DF, i pokrenula zabranu rada Fronta i pohapsila njegove lidere. Umjesto da tužilac postupi hitno po toj informaciji, dođe do dokaza i pohapsi aktiviste DPS-a, on je organizovao lažni državni udar sa dvojicom saradnika, doušnika srbijanske policije i napravio pravi državni udar, smanjio izlaznost za šest odsto i onemogućio pobjedu opozicije.

MONITOR: Kažete da je Katnić organizovao, odnosno učestvovao u montiranju državnog udara?
MEDOJEVIĆ: Nemam dileme da je Katnić organizovao državni udar po nalogu Đukanovića lično i tako postao važan član kriminalne organizacije. On je od ranije pod ozbiljnom hipotekom ratnih zločina u operacijama u Cavtatu 1991. godine, a tu je i njegovo pobratimstvo sa jednim od vođa klana Grand. Nakon državnog udara, Katnić je prestao da bude dio pravosudnog sistema i prešao na stranu kriminala. On je opasnost po demokratiju i pravni poredak i insistiraću da njegova smjena bude jedan od uslova opozicije za održavanje fer izbora. Jednom će morati odgovarati za krivična djela koja je počinio po nalogu Đukanovića u režiranju lažnog državnog udara.

MONITOR: To su ozbiljne optužbe.
MEDOJEVIĆ: Đukanović je lično naručio državni udar, kada je dobio informacije da DF neće izvoditi ljude na dan izbora i da je prethodni plan propao. Na brzinu je, uz pomoć bivšeg ratnog komandanta i agenta crnogorske ANB za specijalne operacije, pronašao saradnika srbijanske službe Velimirovića koji je uz pomoć drugog saradnika srbijanske službe Sinđelića, pozvao pripadnike ravnogorskih pokreta da dođu u Crnu Goru na dan izbora. Oni nijesu imali pojma da ih Sinđa i Minđa navlače u već pripremljen scenario lažnog udara. Pohapšeni su bez dokaza, i tek će građani plaćati njihove odštetne zahtjeve.

Na izborni dan Katnić je izašao sa podacima koji su više puta mijenjani i sve se pretvorilo u farsu i bruku za državu. Sinđa i Minđa su oslobođeni, a optužena dva Rusa koja ili ne postoje ili nemaju nikakve veze sa lažiranim udarom. Katnić još nije tražio njihovo izručenje, jer zna da će doživjeti profesionalnu blamažu.

Plan koji je predlagao Beba Popović bio je još monstruozniji. On je nagovarao Đukanovića da pohapsi lidere DF, da za to koristi kriminalce koji bi imali značke i nosili fantomke, sa instrukcijama da nas pobiju pri najmanjem otporu prilikom hapšenja. Imali smo informacije, pa smo u izbornoj noći bili na bezbjednim lokacijama.

MONITOR: Rekli ste nedavno da ćete se zalagati da opozicija izađe sa zajedničkom platformom prema Markoviću, ali smo svjedoci ponovnih međusobnih optužbi. Ima li neophodnog minimuma zajedništva?
MEDOJEVIĆ: Kada vas vlast brutalno pokrade na izborima i povrh svega organizuje državni udar, prava opozicija skoro da nema izbora. Opcije su: jedinstvo opozicije, nepriznavanje rezultata izbora, bojkot parlamenta i protesti. Nepohodno je stvoriti političku krizu i osporiti legitimitet Skupštine i Vlade. Prvi korak je napravljen. Opozicija je počela da sarađuje i dogovara poteze. I dugi korak je napravljen. Nijesmo priznali izbore i proglasili smo bojkot parlamenta. Ali oko metode političke borbe, nemamo saglasnost. DF insistira na intenziviranju vaninstitucionalnih metoda. Ponudili smo formiranje opozicionog kabineta, sastavljenog od lidera partija i opozicione Vlade od 18 ministara koji bi istovremeno bili i izvjestioci opozicije i pratili rad Vlade. Kao i osnivanje slobodnog parlamenta od 39 poslanika koji bi razmatrali iste teme kao i Katnićev parlament. Tako bi se stvorio institucionalni paralellizam, kao poruka građanima i međunarodnom faktoru da se radi o državnoj sistemskoj krizi. Uz proteste i uključivanje civilnog sektora brzo bi kreirali potreban pritisak za pregovore i formiranje Vlade koja bi sprovela brze reforme izbornog sistema i stvorila uslove za fer izbore. Na žalost, ostatak opozicije nije spreman da sarađuje sa DF-om na konkretnim aktivnostima.

Gubi se vrijeme i isplivavaju bizarni lični kompleksi, frustracije, animoziteti. U DF-u smo iskreni i jedinstveni u namjeri da radimo zajedno sa ostatkom opozicije kako bi popravili odnose i došli do zajedničkih uslova prema DPS-u za rješavanje političke krize. Prirodno bi se otvorilo i pitanje jedinstvene liste opozicije na izborima u Nikšiću, ponovljenim parlamentarnim izborima i zajedničkom kandidatu za predsjednika.

MONITOR: Šta je sa situacijom u Kotoru i Budvi i neuspješnim dogovorima opozicije u tim gradovima?
MEDOJEVIĆ: Neformiranje lokalnih vlasti raduje DPS i šteti opoziciji. Više nijesu ni važni razlozi zašto vlast nije formirana, ko je zatezao, ko je mijenjao mišljenja, odustajao od sopstvenih predloga. Najvažnije je da se nađe rješenje. Cijenim da su svi svjesni kakve bi nesagledive političke posljedice po kredibilitet opozicije imalo ponavljanje izbora.

MONITOR: Niz neriješenih ubistava i eksplozija se nastavlja. Koliko je alarmantno bezbjednosno stanje u zemlji?
MEDOJEVIĆ: Bezbjednosne prilike su izuzetno složene. Mojkovački klan je preuzeo Vladu, a klan iz Granda Katnića. Kontrola posla teškog više stotina miliona eura oko šverca cigareta dovela je do više eksplozija i rata, koji eskalira, između mojkovačkog klana i Granda. Zaplijena broda sa cigaretama kod Krita donijela je gubitak nekom od preko 20 miliona eura. Očekivana je odmazda oštećene strane. Po svemu sudeći, Marković i Đukanović, preko ANB-a, sukobljavaju narkoklanove, da se u međusobnim likvidacija očiste karteli koji ne prihvataju autoritet režima. Marković je više puta opravdavao međusobne likvidacije. Ovakva politika je veoma opasna i već dovodi do nevinih žrtava. Samo srećom, u dva teroristička napada eksplozivom koja su se desila usred dana, nije bilo više žrtava. Ovo može rezultirati atentatima na političare, novinare, NVO aktiviste, sa motivom da se optuži neprijateljska strana. Očekuje nas eskalacija sukoba sa mogućom destabilizacijom političkih prilika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo