Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER PZP: Katnić je sa Đukanovićem montirao državni udar

Objavljeno prije

na

160704004 Nebojsa Medojevic

MONITOR: Od Međunarodne asocijacije policajaca dobili ste specijalnu nagradu i počasnu medalju za doprinos u borbi protiv ozbiljnog kriminala i terorizma. Kod kuće vas zbog tih aktivnosti nerijetko osporavaju. Kako ste doživjeli nagradu?
MEDOJEVIĆ: Svi koji prate dešavanja u Crnoj Gori znaju da je Đukanović dio transnacionalnog organizovanog kriminala koji se bavi švercom cigareta, droge, oružja i pranjem novca. U posljednje vrijeme, DEA je posvetila posebnu pažnju činjenici da se predstavnici najvećih narkokartela i najopasnijih terorističkih organizacija svijeta sureću u Crnoj Gori i sklapaju dilove ,,droga za oružje”. Preko Luke Bar je u prethodnih nekoliko godina izvezeno preko 1.300 tona pješadijskog naoružanja, eksploziva, granata, minobacača, ručnih bacača i raketnih lansera, koji su preko Saudijske Arabije završili kod pripadnika ISIS u Siriji. Kada je bavarska policija uhapsila Podgoričanina sa autom punim oružja i eksploziva i GPS-om koji je imao ukucanu adresu u Parizu, samo nedelju dana prije terorističkog napada, međunarodne bezbjednosne strukture su počele ozbiljnije da posmatraju dešavanja ovdje. DEA je u više navrata tražila od crnogorske policije hapšenje stranih državljana koji su u Crnoj Gori sklapali dilove, gdje se za drogu kupovalo oružje i eksploziv za terorističke napade. DEA nije uključivala crnogorsku ANB u ove operacije zbog procjene da bi podaci procurili do mafije. Snažna involviranost operativca jedne moćne zapadne službe i čovjeka za specijalane operacije na Bliskom i Srednjem Istoku Mohameda Dahlana, ukazuje da su Crna Gora, ali i Srbija, postale veoma izložene djelovanju terorističkih organizacija, kroz duboku povezanost sa vlastima i bezbjednosnim službama. Zbog toga je DEA otvorila svoju kancelariju u Zagrebu, jer je Zapadni Balkan na putu da pomuti ,,slavu” Latinskoj Americi kao region kojim upravlja mafija i gdje se prave dilovi sa terorističkim organizacijama svijeta. Pažnja međunarodnog faktora polako se okreće i prema balkanskoj konfederaciji organizovanog kriminala, koja upravlja ovim regionom.

Kao član Odbora za bezbjednost, u kontinuitetu pratim ove fenomene, javno djelujem i u stalnom sam konfliktu sa Đukanovićem, koji je na jednoj sjednici Vlade na dnevni red stavio i moju izjavu o hapšenju Vučelića u Minhenu. Tada sam iskazao sumnju da Vučelić nije mogao sam da organizuje šverc oružja za teroriste, i da je u taj posao uključena i crnogorska vlast, preko korumpiranih djelova ANB. Slično kao što ANB decenijama pruža logističku podršku švercu cigareta preko Crne Gore, iz kojih se prihoda i finansiraju tajne crne operacije. Vlada je odlučila da protiv mene podnese krivičnu prijavu zbog te izjave, što je prvi put da je Vlada tužila građanina.

Nagradu doživljavam kao priznanje za angažman u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, koje dolazi u specifičnom trenutku. Dok u SAD dobijam medalju za borbu protiv terorizma, ovdje me Katnić i njegovi saradnici, Sinđa i Minđa, sumnjiče da sam terorista.

MONITOR: Specijalni tužilac je ove sedmice saslušao Andriju Mandića i Slavena Radunovića povodom krivične prijave koju je DF tužilaštvu dostavio pred izbore. O čemu ste tačno obavijestili tužioca?
MEDOJEVIĆ: Nedjeljama prije izbora prikupljali smo saznanja o planovima DPS-a da pokrade izbore. Pet dana pred izbore dostavili smo Katniću sve – imena aktivista DPS-a, agenata ANB-a, funkcionera DPS-a zaduženih za kupovinu ličnih karata, dovođenje glasača iz dijaspore i lažnih fantom birača iz okruženja, mrtvih lica… Obavijestili smo ga i da DPS planira da, kada vidi kolika je izlaznost, ubaci svoje grupe huligana koji bi u majicama DF-a napali TV Pink, sjedište DPS-a, napravili incidente, a zbog kojih bi Vlada uvela vanredno stanje, prekinula brojanje, optužila DF, i pokrenula zabranu rada Fronta i pohapsila njegove lidere. Umjesto da tužilac postupi hitno po toj informaciji, dođe do dokaza i pohapsi aktiviste DPS-a, on je organizovao lažni državni udar sa dvojicom saradnika, doušnika srbijanske policije i napravio pravi državni udar, smanjio izlaznost za šest odsto i onemogućio pobjedu opozicije.

MONITOR: Kažete da je Katnić organizovao, odnosno učestvovao u montiranju državnog udara?
MEDOJEVIĆ: Nemam dileme da je Katnić organizovao državni udar po nalogu Đukanovića lično i tako postao važan član kriminalne organizacije. On je od ranije pod ozbiljnom hipotekom ratnih zločina u operacijama u Cavtatu 1991. godine, a tu je i njegovo pobratimstvo sa jednim od vođa klana Grand. Nakon državnog udara, Katnić je prestao da bude dio pravosudnog sistema i prešao na stranu kriminala. On je opasnost po demokratiju i pravni poredak i insistiraću da njegova smjena bude jedan od uslova opozicije za održavanje fer izbora. Jednom će morati odgovarati za krivična djela koja je počinio po nalogu Đukanovića u režiranju lažnog državnog udara.

MONITOR: To su ozbiljne optužbe.
MEDOJEVIĆ: Đukanović je lično naručio državni udar, kada je dobio informacije da DF neće izvoditi ljude na dan izbora i da je prethodni plan propao. Na brzinu je, uz pomoć bivšeg ratnog komandanta i agenta crnogorske ANB za specijalne operacije, pronašao saradnika srbijanske službe Velimirovića koji je uz pomoć drugog saradnika srbijanske službe Sinđelića, pozvao pripadnike ravnogorskih pokreta da dođu u Crnu Goru na dan izbora. Oni nijesu imali pojma da ih Sinđa i Minđa navlače u već pripremljen scenario lažnog udara. Pohapšeni su bez dokaza, i tek će građani plaćati njihove odštetne zahtjeve.

Na izborni dan Katnić je izašao sa podacima koji su više puta mijenjani i sve se pretvorilo u farsu i bruku za državu. Sinđa i Minđa su oslobođeni, a optužena dva Rusa koja ili ne postoje ili nemaju nikakve veze sa lažiranim udarom. Katnić još nije tražio njihovo izručenje, jer zna da će doživjeti profesionalnu blamažu.

Plan koji je predlagao Beba Popović bio je još monstruozniji. On je nagovarao Đukanovića da pohapsi lidere DF, da za to koristi kriminalce koji bi imali značke i nosili fantomke, sa instrukcijama da nas pobiju pri najmanjem otporu prilikom hapšenja. Imali smo informacije, pa smo u izbornoj noći bili na bezbjednim lokacijama.

MONITOR: Rekli ste nedavno da ćete se zalagati da opozicija izađe sa zajedničkom platformom prema Markoviću, ali smo svjedoci ponovnih međusobnih optužbi. Ima li neophodnog minimuma zajedništva?
MEDOJEVIĆ: Kada vas vlast brutalno pokrade na izborima i povrh svega organizuje državni udar, prava opozicija skoro da nema izbora. Opcije su: jedinstvo opozicije, nepriznavanje rezultata izbora, bojkot parlamenta i protesti. Nepohodno je stvoriti političku krizu i osporiti legitimitet Skupštine i Vlade. Prvi korak je napravljen. Opozicija je počela da sarađuje i dogovara poteze. I dugi korak je napravljen. Nijesmo priznali izbore i proglasili smo bojkot parlamenta. Ali oko metode političke borbe, nemamo saglasnost. DF insistira na intenziviranju vaninstitucionalnih metoda. Ponudili smo formiranje opozicionog kabineta, sastavljenog od lidera partija i opozicione Vlade od 18 ministara koji bi istovremeno bili i izvjestioci opozicije i pratili rad Vlade. Kao i osnivanje slobodnog parlamenta od 39 poslanika koji bi razmatrali iste teme kao i Katnićev parlament. Tako bi se stvorio institucionalni paralellizam, kao poruka građanima i međunarodnom faktoru da se radi o državnoj sistemskoj krizi. Uz proteste i uključivanje civilnog sektora brzo bi kreirali potreban pritisak za pregovore i formiranje Vlade koja bi sprovela brze reforme izbornog sistema i stvorila uslove za fer izbore. Na žalost, ostatak opozicije nije spreman da sarađuje sa DF-om na konkretnim aktivnostima.

Gubi se vrijeme i isplivavaju bizarni lični kompleksi, frustracije, animoziteti. U DF-u smo iskreni i jedinstveni u namjeri da radimo zajedno sa ostatkom opozicije kako bi popravili odnose i došli do zajedničkih uslova prema DPS-u za rješavanje političke krize. Prirodno bi se otvorilo i pitanje jedinstvene liste opozicije na izborima u Nikšiću, ponovljenim parlamentarnim izborima i zajedničkom kandidatu za predsjednika.

MONITOR: Šta je sa situacijom u Kotoru i Budvi i neuspješnim dogovorima opozicije u tim gradovima?
MEDOJEVIĆ: Neformiranje lokalnih vlasti raduje DPS i šteti opoziciji. Više nijesu ni važni razlozi zašto vlast nije formirana, ko je zatezao, ko je mijenjao mišljenja, odustajao od sopstvenih predloga. Najvažnije je da se nađe rješenje. Cijenim da su svi svjesni kakve bi nesagledive političke posljedice po kredibilitet opozicije imalo ponavljanje izbora.

MONITOR: Niz neriješenih ubistava i eksplozija se nastavlja. Koliko je alarmantno bezbjednosno stanje u zemlji?
MEDOJEVIĆ: Bezbjednosne prilike su izuzetno složene. Mojkovački klan je preuzeo Vladu, a klan iz Granda Katnića. Kontrola posla teškog više stotina miliona eura oko šverca cigareta dovela je do više eksplozija i rata, koji eskalira, između mojkovačkog klana i Granda. Zaplijena broda sa cigaretama kod Krita donijela je gubitak nekom od preko 20 miliona eura. Očekivana je odmazda oštećene strane. Po svemu sudeći, Marković i Đukanović, preko ANB-a, sukobljavaju narkoklanove, da se u međusobnim likvidacija očiste karteli koji ne prihvataju autoritet režima. Marković je više puta opravdavao međusobne likvidacije. Ovakva politika je veoma opasna i već dovodi do nevinih žrtava. Samo srećom, u dva teroristička napada eksplozivom koja su se desila usred dana, nije bilo više žrtava. Ovo može rezultirati atentatima na političare, novinare, NVO aktiviste, sa motivom da se optuži neprijateljska strana. Očekuje nas eskalacija sukoba sa mogućom destabilizacijom političkih prilika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo