Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER PZP: Katnić je sa Đukanovićem montirao državni udar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od Međunarodne asocijacije policajaca dobili ste specijalnu nagradu i počasnu medalju za doprinos u borbi protiv ozbiljnog kriminala i terorizma. Kod kuće vas zbog tih aktivnosti nerijetko osporavaju. Kako ste doživjeli nagradu?
MEDOJEVIĆ: Svi koji prate dešavanja u Crnoj Gori znaju da je Đukanović dio transnacionalnog organizovanog kriminala koji se bavi švercom cigareta, droge, oružja i pranjem novca. U posljednje vrijeme, DEA je posvetila posebnu pažnju činjenici da se predstavnici najvećih narkokartela i najopasnijih terorističkih organizacija svijeta sureću u Crnoj Gori i sklapaju dilove ,,droga za oružje”. Preko Luke Bar je u prethodnih nekoliko godina izvezeno preko 1.300 tona pješadijskog naoružanja, eksploziva, granata, minobacača, ručnih bacača i raketnih lansera, koji su preko Saudijske Arabije završili kod pripadnika ISIS u Siriji. Kada je bavarska policija uhapsila Podgoričanina sa autom punim oružja i eksploziva i GPS-om koji je imao ukucanu adresu u Parizu, samo nedelju dana prije terorističkog napada, međunarodne bezbjednosne strukture su počele ozbiljnije da posmatraju dešavanja ovdje. DEA je u više navrata tražila od crnogorske policije hapšenje stranih državljana koji su u Crnoj Gori sklapali dilove, gdje se za drogu kupovalo oružje i eksploziv za terorističke napade. DEA nije uključivala crnogorsku ANB u ove operacije zbog procjene da bi podaci procurili do mafije. Snažna involviranost operativca jedne moćne zapadne službe i čovjeka za specijalane operacije na Bliskom i Srednjem Istoku Mohameda Dahlana, ukazuje da su Crna Gora, ali i Srbija, postale veoma izložene djelovanju terorističkih organizacija, kroz duboku povezanost sa vlastima i bezbjednosnim službama. Zbog toga je DEA otvorila svoju kancelariju u Zagrebu, jer je Zapadni Balkan na putu da pomuti ,,slavu” Latinskoj Americi kao region kojim upravlja mafija i gdje se prave dilovi sa terorističkim organizacijama svijeta. Pažnja međunarodnog faktora polako se okreće i prema balkanskoj konfederaciji organizovanog kriminala, koja upravlja ovim regionom.

Kao član Odbora za bezbjednost, u kontinuitetu pratim ove fenomene, javno djelujem i u stalnom sam konfliktu sa Đukanovićem, koji je na jednoj sjednici Vlade na dnevni red stavio i moju izjavu o hapšenju Vučelića u Minhenu. Tada sam iskazao sumnju da Vučelić nije mogao sam da organizuje šverc oružja za teroriste, i da je u taj posao uključena i crnogorska vlast, preko korumpiranih djelova ANB. Slično kao što ANB decenijama pruža logističku podršku švercu cigareta preko Crne Gore, iz kojih se prihoda i finansiraju tajne crne operacije. Vlada je odlučila da protiv mene podnese krivičnu prijavu zbog te izjave, što je prvi put da je Vlada tužila građanina.

Nagradu doživljavam kao priznanje za angažman u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, koje dolazi u specifičnom trenutku. Dok u SAD dobijam medalju za borbu protiv terorizma, ovdje me Katnić i njegovi saradnici, Sinđa i Minđa, sumnjiče da sam terorista.

MONITOR: Specijalni tužilac je ove sedmice saslušao Andriju Mandića i Slavena Radunovića povodom krivične prijave koju je DF tužilaštvu dostavio pred izbore. O čemu ste tačno obavijestili tužioca?
MEDOJEVIĆ: Nedjeljama prije izbora prikupljali smo saznanja o planovima DPS-a da pokrade izbore. Pet dana pred izbore dostavili smo Katniću sve – imena aktivista DPS-a, agenata ANB-a, funkcionera DPS-a zaduženih za kupovinu ličnih karata, dovođenje glasača iz dijaspore i lažnih fantom birača iz okruženja, mrtvih lica… Obavijestili smo ga i da DPS planira da, kada vidi kolika je izlaznost, ubaci svoje grupe huligana koji bi u majicama DF-a napali TV Pink, sjedište DPS-a, napravili incidente, a zbog kojih bi Vlada uvela vanredno stanje, prekinula brojanje, optužila DF, i pokrenula zabranu rada Fronta i pohapsila njegove lidere. Umjesto da tužilac postupi hitno po toj informaciji, dođe do dokaza i pohapsi aktiviste DPS-a, on je organizovao lažni državni udar sa dvojicom saradnika, doušnika srbijanske policije i napravio pravi državni udar, smanjio izlaznost za šest odsto i onemogućio pobjedu opozicije.

MONITOR: Kažete da je Katnić organizovao, odnosno učestvovao u montiranju državnog udara?
MEDOJEVIĆ: Nemam dileme da je Katnić organizovao državni udar po nalogu Đukanovića lično i tako postao važan član kriminalne organizacije. On je od ranije pod ozbiljnom hipotekom ratnih zločina u operacijama u Cavtatu 1991. godine, a tu je i njegovo pobratimstvo sa jednim od vođa klana Grand. Nakon državnog udara, Katnić je prestao da bude dio pravosudnog sistema i prešao na stranu kriminala. On je opasnost po demokratiju i pravni poredak i insistiraću da njegova smjena bude jedan od uslova opozicije za održavanje fer izbora. Jednom će morati odgovarati za krivična djela koja je počinio po nalogu Đukanovića u režiranju lažnog državnog udara.

MONITOR: To su ozbiljne optužbe.
MEDOJEVIĆ: Đukanović je lično naručio državni udar, kada je dobio informacije da DF neće izvoditi ljude na dan izbora i da je prethodni plan propao. Na brzinu je, uz pomoć bivšeg ratnog komandanta i agenta crnogorske ANB za specijalne operacije, pronašao saradnika srbijanske službe Velimirovića koji je uz pomoć drugog saradnika srbijanske službe Sinđelića, pozvao pripadnike ravnogorskih pokreta da dođu u Crnu Goru na dan izbora. Oni nijesu imali pojma da ih Sinđa i Minđa navlače u već pripremljen scenario lažnog udara. Pohapšeni su bez dokaza, i tek će građani plaćati njihove odštetne zahtjeve.

Na izborni dan Katnić je izašao sa podacima koji su više puta mijenjani i sve se pretvorilo u farsu i bruku za državu. Sinđa i Minđa su oslobođeni, a optužena dva Rusa koja ili ne postoje ili nemaju nikakve veze sa lažiranim udarom. Katnić još nije tražio njihovo izručenje, jer zna da će doživjeti profesionalnu blamažu.

Plan koji je predlagao Beba Popović bio je još monstruozniji. On je nagovarao Đukanovića da pohapsi lidere DF, da za to koristi kriminalce koji bi imali značke i nosili fantomke, sa instrukcijama da nas pobiju pri najmanjem otporu prilikom hapšenja. Imali smo informacije, pa smo u izbornoj noći bili na bezbjednim lokacijama.

MONITOR: Rekli ste nedavno da ćete se zalagati da opozicija izađe sa zajedničkom platformom prema Markoviću, ali smo svjedoci ponovnih međusobnih optužbi. Ima li neophodnog minimuma zajedništva?
MEDOJEVIĆ: Kada vas vlast brutalno pokrade na izborima i povrh svega organizuje državni udar, prava opozicija skoro da nema izbora. Opcije su: jedinstvo opozicije, nepriznavanje rezultata izbora, bojkot parlamenta i protesti. Nepohodno je stvoriti političku krizu i osporiti legitimitet Skupštine i Vlade. Prvi korak je napravljen. Opozicija je počela da sarađuje i dogovara poteze. I dugi korak je napravljen. Nijesmo priznali izbore i proglasili smo bojkot parlamenta. Ali oko metode političke borbe, nemamo saglasnost. DF insistira na intenziviranju vaninstitucionalnih metoda. Ponudili smo formiranje opozicionog kabineta, sastavljenog od lidera partija i opozicione Vlade od 18 ministara koji bi istovremeno bili i izvjestioci opozicije i pratili rad Vlade. Kao i osnivanje slobodnog parlamenta od 39 poslanika koji bi razmatrali iste teme kao i Katnićev parlament. Tako bi se stvorio institucionalni paralellizam, kao poruka građanima i međunarodnom faktoru da se radi o državnoj sistemskoj krizi. Uz proteste i uključivanje civilnog sektora brzo bi kreirali potreban pritisak za pregovore i formiranje Vlade koja bi sprovela brze reforme izbornog sistema i stvorila uslove za fer izbore. Na žalost, ostatak opozicije nije spreman da sarađuje sa DF-om na konkretnim aktivnostima.

Gubi se vrijeme i isplivavaju bizarni lični kompleksi, frustracije, animoziteti. U DF-u smo iskreni i jedinstveni u namjeri da radimo zajedno sa ostatkom opozicije kako bi popravili odnose i došli do zajedničkih uslova prema DPS-u za rješavanje političke krize. Prirodno bi se otvorilo i pitanje jedinstvene liste opozicije na izborima u Nikšiću, ponovljenim parlamentarnim izborima i zajedničkom kandidatu za predsjednika.

MONITOR: Šta je sa situacijom u Kotoru i Budvi i neuspješnim dogovorima opozicije u tim gradovima?
MEDOJEVIĆ: Neformiranje lokalnih vlasti raduje DPS i šteti opoziciji. Više nijesu ni važni razlozi zašto vlast nije formirana, ko je zatezao, ko je mijenjao mišljenja, odustajao od sopstvenih predloga. Najvažnije je da se nađe rješenje. Cijenim da su svi svjesni kakve bi nesagledive političke posljedice po kredibilitet opozicije imalo ponavljanje izbora.

MONITOR: Niz neriješenih ubistava i eksplozija se nastavlja. Koliko je alarmantno bezbjednosno stanje u zemlji?
MEDOJEVIĆ: Bezbjednosne prilike su izuzetno složene. Mojkovački klan je preuzeo Vladu, a klan iz Granda Katnića. Kontrola posla teškog više stotina miliona eura oko šverca cigareta dovela je do više eksplozija i rata, koji eskalira, između mojkovačkog klana i Granda. Zaplijena broda sa cigaretama kod Krita donijela je gubitak nekom od preko 20 miliona eura. Očekivana je odmazda oštećene strane. Po svemu sudeći, Marković i Đukanović, preko ANB-a, sukobljavaju narkoklanove, da se u međusobnim likvidacija očiste karteli koji ne prihvataju autoritet režima. Marković je više puta opravdavao međusobne likvidacije. Ovakva politika je veoma opasna i već dovodi do nevinih žrtava. Samo srećom, u dva teroristička napada eksplozivom koja su se desila usred dana, nije bilo više žrtava. Ovo može rezultirati atentatima na političare, novinare, NVO aktiviste, sa motivom da se optuži neprijateljska strana. Očekuje nas eskalacija sukoba sa mogućom destabilizacijom političkih prilika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo