Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV ŽAJA, REDITELJ: Nesposobni za koncept mržnje

Objavljeno prije

na

Na velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta nedavno je prikazan film Slobodni Tomislava Žaje, kao prvi film Festivala filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2016. Tomislav Žaja je rođen u Zagrebu. Stekao je zvanje magistra režije dokumentarnog filma na Filmskoj akademiji Karlovog univerziteta u Pragu. U svojoj dvadesetpetogodišnjoj karijeti, Žaja je bio scenarista, režiser i producent više od pedeset dokumentaraca, nekoliko kratkih filmova i eksperimentalnih filmova, dvije TV adaptacije pozorišnih predstava, kao i tri dugometražna filma.

MONITOR: Film ,,Slobodni” prati ljude zatvorene u hrvatskim institucijama za osobe s intelektualnim teškoćama i njihov put u slobodu. Kako ste se zainteresovali za ovu temu i koliko dugo su trajale pripreme za film?
ŽAJA: Oduvijek sam bio vezan za ove ljude, jer je moj otac kao psiholog radio s njima. Kao dijete znao sam ga pitati zašto su ovi ljudi zatvoreni i žive u tako lošim uvjetima, gorim od bilo kojeg zatvora. Nije mi bilo jasno što su skrivili i zašto su tamo. Povremeno sam s ocem odlazio u pojedine institucije kad bi on morao nešto obaviti i uvjerio sam se da se radi o jednostavnim i dragim ljudima, koji su daleko od toga da bi nekome mogli učiniti nešto nažao, i nisu ni na koji način opasni po društvo. Štoviše, oni su, za razliku od nas, nesposobni za koncept mržnje. Bilo mi je strašno žao tih ljudi i želio sam im nekako pomoći. Mnogo godina kasnije počeo sam snimati filmove o ovim ljudima i kroz posljednjih 20-ak godina napravio desetak filmova koji pričaju njihove priče. Želio sam osvijestiti ljude za njihovo postojanje i ukazati na društvenu nepravdu prema ljudima koji u biti nisu ništa drugačiji od nas. Mi smo ti koji smo ih učinili drugačijima, time što smo ih getoizirali i segregirali. Kad su u Hrvatskoj krajem 2012. godine konačno krenule pripreme za proces deinstitucionalizacije ljudi s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama, u suradnji sa Udrugom za promicanje inkluzije koja je bila partner u procesu, krenuo sam dokumentirati tu prvu fazu i ubrzo shvatio da bi to mogao biti jedan do sada neviđen dokument koji zaokružuje sve aspekte ove ljudske i društvene drame, koja se očituje kroz duboku i sveobuhvatnu promjenu, kako na pojedinačnom ljudskom, tako i na društvenom planu. Radi se o svojevrsnom redizajnu društva, koje prestaje biti ,,društvo s invaliditetom” i postaje sretno društvo sa jednakim pravima i mogućnostima za sve ljude, baš kao što piše u ustavima većine zemalja svijeta. Film sam snimao tijekom pune tri godine i na kraju završio sa oko 120 sati snimljenog materijala, iz kojega sam izmontirao film od 73 minute.

MONITOR: Koliko je bilo zahtjevno sve te njihove priče zabilježiti? Jeste li naišli na probleme ili otpor prilikom intervjuisanja?
ŽAJA: Početak snimanja bio je težak. Kamera je u većinu tih institucija ušla prvi put, ili je barem bila prvi put slobodna prikazati sve što je vidjela, a ne samo odabrane, unaprijed pripremljene i namještene ljude i situacije. Uspio sam uvjeriti Ministarstvo socijalne politike u Hrvatskoj da nam izdaju specijalnu dozvolu za snimanje i da mi daju odriješene ruke. Objasnio sam svoje motive i kakav film želim napraviti, što je naišlo na plodno tlo, pošto su u Ministarstvu shvatili da nemam namjere tražiti krivce i nekog napadati, već jednostavno afirmirati mogućnost bolje i sretnije sutrašnjice za ljude u njihovim lokalnim zajednicama, umjesto socijalne smrti na koju smo ih desetljećima osuđivali. U krajnjoj liniji je potpuno svejedno da li ljudi žive u zatvoru od jedne ili pet zvjezdica.

MONITOR: Kako ste zadobili povjerenje protagonista?
ŽAJA: Za dokumentarizam je, prije svega, potrebno puno strpljenja. Zapravo je svejedno s kojim ljudima radite, jer svaka osoba zahtijeva drugačiji pristup i komunikaciju. Ovi ljudi su na nas od početka gledali kao na prijatelje koji ih gotovo jedini posjećuju i zanimaju se za njih. Također, bilo im je jasno da smo na njihovoj strani i da im nastojimo pomoći, da smo njihovi partneri i suradnici na putu prema slobodi. Osim toga, bili su sretni da konačno i oni u nečemu sudjeluju, da surađuju na nečemu i što je najvažnije, da su u nešto uključeni. Konačno se njih pitalo o njima samima, a nije netko drugi govorio u njihovo ime. Bili su ravnopravni sudionici u projektu i u startu sam svakome objasnio da se u bilo kojem trenutku ima pravo predomisliti i reći želi li da se nešto snimi ili ne. Ako bi netko rekao da nešto ne snimamo ili da već snimljenu situaciju ne stavimo u film, znali su da ću to poštovati. Njihova volja i pravo na izbor za mene su zakon. Ljudi su važniji od filma.

MONITOR: Kako je protekla premijera? S obzirom na to da je ovo vrlo intiman film, kako je reagovala porodica protagonista, institucije…?
ŽAJA: Reakcije na film su odlične, publika ga jako voli. To mi je puno važnije od mišljenja kritičara, iako su i kritike vrlo dobre. Film je ove godine prikazan na više od 30 međunarodnih festivala i dobio je osam nagrada za najbolji film. No mene najviše od svega vesele turneje po raznim zemljama, gdje odlazim među ljude i nakon projekcija vodim diskusije s publikom. Taj dijalog je izuzetno važan, jer se tom prilikom ljudi okreću od sebe ka drugima, a pritom uče o sebi i vlastitom društvu naglas promišljajući nadolazeće promjene i bolju budućnost za sve članove svojih lokalnih zajednica. Nešto slično planiram organizirati i u Crnoj Gori, te sam u vezi s tim već započeo razgovore s ljudima iz vladinih i nevladinih organizacija koji su pokazali interes za pokretanje javne diskusije na ovu temu. Crna Gora je na putu u Europsku uniju i pitanje deinstitucionalizacije i inkluzije je jedno od neizostavnih poglavlja u procesu pridruživanja. U tom smislu je razmjena iskustava sa Hrvatskom dobar potez, a ja ću osobno dati sve od sebe da promoviram vrijednosti inkluzije i pomognem u povezivanju svih strana u procesu. Osnovni preduvjet za promjenu je ostvarivanje partnerskog odnosa vladinih i nevladinih organizacija.

MONITOR: Koje su to još teme koje vas interesuju?
ŽAJA: Svaki film za mene je nova misija. Osim umjetničkog aspekta, ili baš zbog njega, film je moćno oružje za društvene promjene, jer nas poučava na direktan način, kroz iskustveni doživljaj, te tako utječe na svijest ljudi i mijenja ih. Danas su autori angažiranih dokumentaraca ujedno svojevrsni aktivisti, zagovarači prava ljudi čije priče iznose u javnost, ljudi kojima su filmom dali glas i mogućnost da uđu u naše živote, da postanu dio nas. Trenutno radim na novom dugometražnom dokumentarcu koji se zove ,,Susjedi”. Taj film prati grupu ljudi sa psihičkim bolestima u Osijeku, koji nakon dugogodišnjeg boravka po duševnim bolnicama i institucijama pokušavaju živjeti na slobodi, a to znači pronaći posao, obnoviti kontakte sa svojim raspadnutim obiteljima, pronaći svoje mjesto pod suncem.

MONITOR: Početkom godine počinje snimanje filma proslavljenog Veljka Bulajića, na kome ćete sarađivati. Neke scene biće snimljene i u Crnoj Gori?
ŽAJA: Budući da osim kao redatelj radim i kao producent međunarodnih filmskih projekata, Veljko Bulajić mi je prije nekoliko godina ponudio da pročitam njegov scenarij za film Bijeg do mora. Od prve sam se oduševio, jer scenarij ne samo da je odličan, nego je i potpuno drugačiji od prethodnih Bulajićevih filmova. Tako je počela moja suradnja sa Bulajićem, koji je legenda europskog filma i čovjek od kojega sam puno naučio. Sad smo u završnim pripremama za snimanje koje počinje za oko dva mjeseca i završava sredinom aprila. Bijeg do mora je intimna priča jednog njemačkog vojnika iz Drugog svjetskog rata, koji se kao starac nakon smrti supruge vraća na mjesto gdje je nekada ratovao i gdje se zaljubio u jednu ženu iz tog kraja. Radi se o filmu u kojem nema politike i mitova, nema dobrih i loših, u kojemu se Bulajić bavi isključivo malim, običnim ljudima u brutalnoj okrutnosti rata. Bijeg do mora je koprodukcija Gral Filma iz Hrvatske i Dogma studija iz Crne Gore, a trenutno smo u završnim pregovorima sa njemačkom producentskom kućom Laura Film iz Berlina. U Crnoj Gori ćemo snimati desetak dana u aprilu slijedeće godine. Glavnu ulogu će igrati poznati njemački glumac Tom Wlaschiha, a nekoliko uloga je pripalo poznatim crnogorskim glumcima poput Mirka Vlahovića, Srđana Grahovca i drugih. Crna Gora obiluje izuzetno atraktivnim filmskim lokacijama, pa će kroz široku međunarodnu kino i TV distribuciju ovaj film promovirati ljepote i specifičnosti Crne Gore na najbolji mogući način.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo