Na velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta nedavno je prikazan film Slobodni Tomislava Žaje, kao prvi film Festivala filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2016. Tomislav Žaja je rođen u Zagrebu. Stekao je zvanje magistra režije dokumentarnog filma na Filmskoj akademiji Karlovog univerziteta u Pragu. U svojoj dvadesetpetogodišnjoj karijeti, Žaja je bio scenarista, režiser i producent više od pedeset dokumentaraca, nekoliko kratkih filmova i eksperimentalnih filmova, dvije TV adaptacije pozorišnih predstava, kao i tri dugometražna filma.
MONITOR: Film ,,Slobodni” prati ljude zatvorene u hrvatskim institucijama za osobe s intelektualnim teškoćama i njihov put u slobodu. Kako ste se zainteresovali za ovu temu i koliko dugo su trajale pripreme za film?
ŽAJA: Oduvijek sam bio vezan za ove ljude, jer je moj otac kao psiholog radio s njima. Kao dijete znao sam ga pitati zašto su ovi ljudi zatvoreni i žive u tako lošim uvjetima, gorim od bilo kojeg zatvora. Nije mi bilo jasno što su skrivili i zašto su tamo. Povremeno sam s ocem odlazio u pojedine institucije kad bi on morao nešto obaviti i uvjerio sam se da se radi o jednostavnim i dragim ljudima, koji su daleko od toga da bi nekome mogli učiniti nešto nažao, i nisu ni na koji način opasni po društvo. Štoviše, oni su, za razliku od nas, nesposobni za koncept mržnje. Bilo mi je strašno žao tih ljudi i želio sam im nekako pomoći. Mnogo godina kasnije počeo sam snimati filmove o ovim ljudima i kroz posljednjih 20-ak godina napravio desetak filmova koji pričaju njihove priče. Želio sam osvijestiti ljude za njihovo postojanje i ukazati na društvenu nepravdu prema ljudima koji u biti nisu ništa drugačiji od nas. Mi smo ti koji smo ih učinili drugačijima, time što smo ih getoizirali i segregirali. Kad su u Hrvatskoj krajem 2012. godine konačno krenule pripreme za proces deinstitucionalizacije ljudi s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama, u suradnji sa Udrugom za promicanje inkluzije koja je bila partner u procesu, krenuo sam dokumentirati tu prvu fazu i ubrzo shvatio da bi to mogao biti jedan do sada neviđen dokument koji zaokružuje sve aspekte ove ljudske i društvene drame, koja se očituje kroz duboku i sveobuhvatnu promjenu, kako na pojedinačnom ljudskom, tako i na društvenom planu. Radi se o svojevrsnom redizajnu društva, koje prestaje biti ,,društvo s invaliditetom” i postaje sretno društvo sa jednakim pravima i mogućnostima za sve ljude, baš kao što piše u ustavima većine zemalja svijeta. Film sam snimao tijekom pune tri godine i na kraju završio sa oko 120 sati snimljenog materijala, iz kojega sam izmontirao film od 73 minute.
MONITOR: Koliko je bilo zahtjevno sve te njihove priče zabilježiti? Jeste li naišli na probleme ili otpor prilikom intervjuisanja?
ŽAJA: Početak snimanja bio je težak. Kamera je u većinu tih institucija ušla prvi put, ili je barem bila prvi put slobodna prikazati sve što je vidjela, a ne samo odabrane, unaprijed pripremljene i namještene ljude i situacije. Uspio sam uvjeriti Ministarstvo socijalne politike u Hrvatskoj da nam izdaju specijalnu dozvolu za snimanje i da mi daju odriješene ruke. Objasnio sam svoje motive i kakav film želim napraviti, što je naišlo na plodno tlo, pošto su u Ministarstvu shvatili da nemam namjere tražiti krivce i nekog napadati, već jednostavno afirmirati mogućnost bolje i sretnije sutrašnjice za ljude u njihovim lokalnim zajednicama, umjesto socijalne smrti na koju smo ih desetljećima osuđivali. U krajnjoj liniji je potpuno svejedno da li ljudi žive u zatvoru od jedne ili pet zvjezdica.
MONITOR: Kako ste zadobili povjerenje protagonista?
ŽAJA: Za dokumentarizam je, prije svega, potrebno puno strpljenja. Zapravo je svejedno s kojim ljudima radite, jer svaka osoba zahtijeva drugačiji pristup i komunikaciju. Ovi ljudi su na nas od početka gledali kao na prijatelje koji ih gotovo jedini posjećuju i zanimaju se za njih. Također, bilo im je jasno da smo na njihovoj strani i da im nastojimo pomoći, da smo njihovi partneri i suradnici na putu prema slobodi. Osim toga, bili su sretni da konačno i oni u nečemu sudjeluju, da surađuju na nečemu i što je najvažnije, da su u nešto uključeni. Konačno se njih pitalo o njima samima, a nije netko drugi govorio u njihovo ime. Bili su ravnopravni sudionici u projektu i u startu sam svakome objasnio da se u bilo kojem trenutku ima pravo predomisliti i reći želi li da se nešto snimi ili ne. Ako bi netko rekao da nešto ne snimamo ili da već snimljenu situaciju ne stavimo u film, znali su da ću to poštovati. Njihova volja i pravo na izbor za mene su zakon. Ljudi su važniji od filma.
MONITOR: Kako je protekla premijera? S obzirom na to da je ovo vrlo intiman film, kako je reagovala porodica protagonista, institucije…?
ŽAJA: Reakcije na film su odlične, publika ga jako voli. To mi je puno važnije od mišljenja kritičara, iako su i kritike vrlo dobre. Film je ove godine prikazan na više od 30 međunarodnih festivala i dobio je osam nagrada za najbolji film. No mene najviše od svega vesele turneje po raznim zemljama, gdje odlazim među ljude i nakon projekcija vodim diskusije s publikom. Taj dijalog je izuzetno važan, jer se tom prilikom ljudi okreću od sebe ka drugima, a pritom uče o sebi i vlastitom društvu naglas promišljajući nadolazeće promjene i bolju budućnost za sve članove svojih lokalnih zajednica. Nešto slično planiram organizirati i u Crnoj Gori, te sam u vezi s tim već započeo razgovore s ljudima iz vladinih i nevladinih organizacija koji su pokazali interes za pokretanje javne diskusije na ovu temu. Crna Gora je na putu u Europsku uniju i pitanje deinstitucionalizacije i inkluzije je jedno od neizostavnih poglavlja u procesu pridruživanja. U tom smislu je razmjena iskustava sa Hrvatskom dobar potez, a ja ću osobno dati sve od sebe da promoviram vrijednosti inkluzije i pomognem u povezivanju svih strana u procesu. Osnovni preduvjet za promjenu je ostvarivanje partnerskog odnosa vladinih i nevladinih organizacija.
MONITOR: Koje su to još teme koje vas interesuju?
ŽAJA: Svaki film za mene je nova misija. Osim umjetničkog aspekta, ili baš zbog njega, film je moćno oružje za društvene promjene, jer nas poučava na direktan način, kroz iskustveni doživljaj, te tako utječe na svijest ljudi i mijenja ih. Danas su autori angažiranih dokumentaraca ujedno svojevrsni aktivisti, zagovarači prava ljudi čije priče iznose u javnost, ljudi kojima su filmom dali glas i mogućnost da uđu u naše živote, da postanu dio nas. Trenutno radim na novom dugometražnom dokumentarcu koji se zove ,,Susjedi”. Taj film prati grupu ljudi sa psihičkim bolestima u Osijeku, koji nakon dugogodišnjeg boravka po duševnim bolnicama i institucijama pokušavaju živjeti na slobodi, a to znači pronaći posao, obnoviti kontakte sa svojim raspadnutim obiteljima, pronaći svoje mjesto pod suncem.
MONITOR: Početkom godine počinje snimanje filma proslavljenog Veljka Bulajića, na kome ćete sarađivati. Neke scene biće snimljene i u Crnoj Gori?
ŽAJA: Budući da osim kao redatelj radim i kao producent međunarodnih filmskih projekata, Veljko Bulajić mi je prije nekoliko godina ponudio da pročitam njegov scenarij za film Bijeg do mora. Od prve sam se oduševio, jer scenarij ne samo da je odličan, nego je i potpuno drugačiji od prethodnih Bulajićevih filmova. Tako je počela moja suradnja sa Bulajićem, koji je legenda europskog filma i čovjek od kojega sam puno naučio. Sad smo u završnim pripremama za snimanje koje počinje za oko dva mjeseca i završava sredinom aprila. Bijeg do mora je intimna priča jednog njemačkog vojnika iz Drugog svjetskog rata, koji se kao starac nakon smrti supruge vraća na mjesto gdje je nekada ratovao i gdje se zaljubio u jednu ženu iz tog kraja. Radi se o filmu u kojem nema politike i mitova, nema dobrih i loših, u kojemu se Bulajić bavi isključivo malim, običnim ljudima u brutalnoj okrutnosti rata. Bijeg do mora je koprodukcija Gral Filma iz Hrvatske i Dogma studija iz Crne Gore, a trenutno smo u završnim pregovorima sa njemačkom producentskom kućom Laura Film iz Berlina. U Crnoj Gori ćemo snimati desetak dana u aprilu slijedeće godine. Glavnu ulogu će igrati poznati njemački glumac Tom Wlaschiha, a nekoliko uloga je pripalo poznatim crnogorskim glumcima poput Mirka Vlahovića, Srđana Grahovca i drugih. Crna Gora obiluje izuzetno atraktivnim filmskim lokacijama, pa će kroz široku međunarodnu kino i TV distribuciju ovaj film promovirati ljepote i specifičnosti Crne Gore na najbolji mogući način.
Miroslav MINIĆ