Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV ŽAJA, REDITELJ: Nesposobni za koncept mržnje

Objavljeno prije

na

zaja

Na velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta nedavno je prikazan film Slobodni Tomislava Žaje, kao prvi film Festivala filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2016. Tomislav Žaja je rođen u Zagrebu. Stekao je zvanje magistra režije dokumentarnog filma na Filmskoj akademiji Karlovog univerziteta u Pragu. U svojoj dvadesetpetogodišnjoj karijeti, Žaja je bio scenarista, režiser i producent više od pedeset dokumentaraca, nekoliko kratkih filmova i eksperimentalnih filmova, dvije TV adaptacije pozorišnih predstava, kao i tri dugometražna filma.

MONITOR: Film ,,Slobodni” prati ljude zatvorene u hrvatskim institucijama za osobe s intelektualnim teškoćama i njihov put u slobodu. Kako ste se zainteresovali za ovu temu i koliko dugo su trajale pripreme za film?
ŽAJA: Oduvijek sam bio vezan za ove ljude, jer je moj otac kao psiholog radio s njima. Kao dijete znao sam ga pitati zašto su ovi ljudi zatvoreni i žive u tako lošim uvjetima, gorim od bilo kojeg zatvora. Nije mi bilo jasno što su skrivili i zašto su tamo. Povremeno sam s ocem odlazio u pojedine institucije kad bi on morao nešto obaviti i uvjerio sam se da se radi o jednostavnim i dragim ljudima, koji su daleko od toga da bi nekome mogli učiniti nešto nažao, i nisu ni na koji način opasni po društvo. Štoviše, oni su, za razliku od nas, nesposobni za koncept mržnje. Bilo mi je strašno žao tih ljudi i želio sam im nekako pomoći. Mnogo godina kasnije počeo sam snimati filmove o ovim ljudima i kroz posljednjih 20-ak godina napravio desetak filmova koji pričaju njihove priče. Želio sam osvijestiti ljude za njihovo postojanje i ukazati na društvenu nepravdu prema ljudima koji u biti nisu ništa drugačiji od nas. Mi smo ti koji smo ih učinili drugačijima, time što smo ih getoizirali i segregirali. Kad su u Hrvatskoj krajem 2012. godine konačno krenule pripreme za proces deinstitucionalizacije ljudi s intelektualnim i psihosocijalnim teškoćama, u suradnji sa Udrugom za promicanje inkluzije koja je bila partner u procesu, krenuo sam dokumentirati tu prvu fazu i ubrzo shvatio da bi to mogao biti jedan do sada neviđen dokument koji zaokružuje sve aspekte ove ljudske i društvene drame, koja se očituje kroz duboku i sveobuhvatnu promjenu, kako na pojedinačnom ljudskom, tako i na društvenom planu. Radi se o svojevrsnom redizajnu društva, koje prestaje biti ,,društvo s invaliditetom” i postaje sretno društvo sa jednakim pravima i mogućnostima za sve ljude, baš kao što piše u ustavima većine zemalja svijeta. Film sam snimao tijekom pune tri godine i na kraju završio sa oko 120 sati snimljenog materijala, iz kojega sam izmontirao film od 73 minute.

MONITOR: Koliko je bilo zahtjevno sve te njihove priče zabilježiti? Jeste li naišli na probleme ili otpor prilikom intervjuisanja?
ŽAJA: Početak snimanja bio je težak. Kamera je u većinu tih institucija ušla prvi put, ili je barem bila prvi put slobodna prikazati sve što je vidjela, a ne samo odabrane, unaprijed pripremljene i namještene ljude i situacije. Uspio sam uvjeriti Ministarstvo socijalne politike u Hrvatskoj da nam izdaju specijalnu dozvolu za snimanje i da mi daju odriješene ruke. Objasnio sam svoje motive i kakav film želim napraviti, što je naišlo na plodno tlo, pošto su u Ministarstvu shvatili da nemam namjere tražiti krivce i nekog napadati, već jednostavno afirmirati mogućnost bolje i sretnije sutrašnjice za ljude u njihovim lokalnim zajednicama, umjesto socijalne smrti na koju smo ih desetljećima osuđivali. U krajnjoj liniji je potpuno svejedno da li ljudi žive u zatvoru od jedne ili pet zvjezdica.

MONITOR: Kako ste zadobili povjerenje protagonista?
ŽAJA: Za dokumentarizam je, prije svega, potrebno puno strpljenja. Zapravo je svejedno s kojim ljudima radite, jer svaka osoba zahtijeva drugačiji pristup i komunikaciju. Ovi ljudi su na nas od početka gledali kao na prijatelje koji ih gotovo jedini posjećuju i zanimaju se za njih. Također, bilo im je jasno da smo na njihovoj strani i da im nastojimo pomoći, da smo njihovi partneri i suradnici na putu prema slobodi. Osim toga, bili su sretni da konačno i oni u nečemu sudjeluju, da surađuju na nečemu i što je najvažnije, da su u nešto uključeni. Konačno se njih pitalo o njima samima, a nije netko drugi govorio u njihovo ime. Bili su ravnopravni sudionici u projektu i u startu sam svakome objasnio da se u bilo kojem trenutku ima pravo predomisliti i reći želi li da se nešto snimi ili ne. Ako bi netko rekao da nešto ne snimamo ili da već snimljenu situaciju ne stavimo u film, znali su da ću to poštovati. Njihova volja i pravo na izbor za mene su zakon. Ljudi su važniji od filma.

MONITOR: Kako je protekla premijera? S obzirom na to da je ovo vrlo intiman film, kako je reagovala porodica protagonista, institucije…?
ŽAJA: Reakcije na film su odlične, publika ga jako voli. To mi je puno važnije od mišljenja kritičara, iako su i kritike vrlo dobre. Film je ove godine prikazan na više od 30 međunarodnih festivala i dobio je osam nagrada za najbolji film. No mene najviše od svega vesele turneje po raznim zemljama, gdje odlazim među ljude i nakon projekcija vodim diskusije s publikom. Taj dijalog je izuzetno važan, jer se tom prilikom ljudi okreću od sebe ka drugima, a pritom uče o sebi i vlastitom društvu naglas promišljajući nadolazeće promjene i bolju budućnost za sve članove svojih lokalnih zajednica. Nešto slično planiram organizirati i u Crnoj Gori, te sam u vezi s tim već započeo razgovore s ljudima iz vladinih i nevladinih organizacija koji su pokazali interes za pokretanje javne diskusije na ovu temu. Crna Gora je na putu u Europsku uniju i pitanje deinstitucionalizacije i inkluzije je jedno od neizostavnih poglavlja u procesu pridruživanja. U tom smislu je razmjena iskustava sa Hrvatskom dobar potez, a ja ću osobno dati sve od sebe da promoviram vrijednosti inkluzije i pomognem u povezivanju svih strana u procesu. Osnovni preduvjet za promjenu je ostvarivanje partnerskog odnosa vladinih i nevladinih organizacija.

MONITOR: Koje su to još teme koje vas interesuju?
ŽAJA: Svaki film za mene je nova misija. Osim umjetničkog aspekta, ili baš zbog njega, film je moćno oružje za društvene promjene, jer nas poučava na direktan način, kroz iskustveni doživljaj, te tako utječe na svijest ljudi i mijenja ih. Danas su autori angažiranih dokumentaraca ujedno svojevrsni aktivisti, zagovarači prava ljudi čije priče iznose u javnost, ljudi kojima su filmom dali glas i mogućnost da uđu u naše živote, da postanu dio nas. Trenutno radim na novom dugometražnom dokumentarcu koji se zove ,,Susjedi”. Taj film prati grupu ljudi sa psihičkim bolestima u Osijeku, koji nakon dugogodišnjeg boravka po duševnim bolnicama i institucijama pokušavaju živjeti na slobodi, a to znači pronaći posao, obnoviti kontakte sa svojim raspadnutim obiteljima, pronaći svoje mjesto pod suncem.

MONITOR: Početkom godine počinje snimanje filma proslavljenog Veljka Bulajića, na kome ćete sarađivati. Neke scene biće snimljene i u Crnoj Gori?
ŽAJA: Budući da osim kao redatelj radim i kao producent međunarodnih filmskih projekata, Veljko Bulajić mi je prije nekoliko godina ponudio da pročitam njegov scenarij za film Bijeg do mora. Od prve sam se oduševio, jer scenarij ne samo da je odličan, nego je i potpuno drugačiji od prethodnih Bulajićevih filmova. Tako je počela moja suradnja sa Bulajićem, koji je legenda europskog filma i čovjek od kojega sam puno naučio. Sad smo u završnim pripremama za snimanje koje počinje za oko dva mjeseca i završava sredinom aprila. Bijeg do mora je intimna priča jednog njemačkog vojnika iz Drugog svjetskog rata, koji se kao starac nakon smrti supruge vraća na mjesto gdje je nekada ratovao i gdje se zaljubio u jednu ženu iz tog kraja. Radi se o filmu u kojem nema politike i mitova, nema dobrih i loših, u kojemu se Bulajić bavi isključivo malim, običnim ljudima u brutalnoj okrutnosti rata. Bijeg do mora je koprodukcija Gral Filma iz Hrvatske i Dogma studija iz Crne Gore, a trenutno smo u završnim pregovorima sa njemačkom producentskom kućom Laura Film iz Berlina. U Crnoj Gori ćemo snimati desetak dana u aprilu slijedeće godine. Glavnu ulogu će igrati poznati njemački glumac Tom Wlaschiha, a nekoliko uloga je pripalo poznatim crnogorskim glumcima poput Mirka Vlahovića, Srđana Grahovca i drugih. Crna Gora obiluje izuzetno atraktivnim filmskim lokacijama, pa će kroz široku međunarodnu kino i TV distribuciju ovaj film promovirati ljepote i specifičnosti Crne Gore na najbolji mogući način.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo