Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR IZ ZAGREBA I PREDSJEDNIK NOVE LJEVICE: Ustaštvo je ozakonjeno u aktuelnoj hadezeovoj vladi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošle nedjelje osnovali ste u Zagrebu stranku Nova ljevica, čiji ste Vi predsjednik. Zašto ste se kao istoričar odlučili da osnujete baš takvu političku partiju?
MARKOVINA: Pravo pitanje bi bilo zašto smo se uopće odlučili da osnujemo ikakvu partiju, s obzirom na to da nam to objektivno može donijeti samo nevolje, a nekakvu profesionalnu afirmaciju smo već ostvarili. No u takvim razmišljanjima, shvatili smo da istinske ljevice u Hrvatskoj nema i da je naš zadatak da razbijamo strahove i ponudimo dosljedne lijeve politike.

MONITOR: Na kakva je reagovanja naišlo osnivanje Nove ljevice?
MARKOVINA: Reagiranja su upravo u skladu s očekivanjima. S jedne strane iskreno oduševljenje i podrška brojnih ljudi koji godinama nisu imali partiju koja dosljedno zastupa njihova stajališta, a s druge histerija nacionalističke desnice, optužbe za jugoslavenstvo i zajedljivost mlade ekonomske ljevice koja nas titulira da smo liberali.

MONITOR: Prilikom osnivanja stranke rekli ste da nudite zemlju u kojoj ćete jasno smjestiti ustaški pokret na mjesto koje mu pripada. Da li je hrvatsko društvo zahvatila eskalacija ustaštva i fašizacije?
MARKOVINA: Perfidna teza, koju pokušavaju nametnuti desni novinari i analitičari, koristi logiku da je riječ o marginalnim pojavama i pokretima koji nemaju podršku građana. No to predstavlja krajnji cinizam s obzirom na to da su ustaški sentimenti praktično ozakonjeni u aktualnoj hadezeovoj vladi, jednako kao i u prošloj. Ništa uvjerljivije ne govori u prilog ovoj tezi od upornog odbijanja premijera Plenkovića da ploču s ustaškim natpisom naprosto ukloni iz Jasenovca.

MONITOR: Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović ogradila se proljetos od ustaštva i pokušaja njegovog rehabilitovanja kada su jevrejske, srpske i antifašističke organizacije najavile da će bojkotovati zvaničnu komemoraciju u Jasenovcu, ali je prećutala najnoviji skandal s ustaškom spomen-pločom u Jasenovcu. Kako to objašnjavate?
MARKOVINA: Predsjednica Grabar-Kitarović je jedna od najustrajnijih promotorica historijskog revizionizma, o čemu njezin odlazak u Jasenovac pretprošle godine, mimo službene komemoracije i niz općih mjesta koje je upisala u knjigu dojmova, a u kojima se niti jednom riječju ne spominje ustaštvo, najbolje svjedoči.

MONITOR: Jeste li optimista da je ostvariv program Nove ljevice?
MARKOVINA: Program je naravno ostvariv isključivo ukoliko dođemo na vlast, no da ne vjerujem u solidan rezultat ovih nastojanja, ne bi se s tim ni bavio. Na kraju krajeva, već iz same činjenice koliko smo tabua razbili samom simboličkom pojavom i koliko smo panike zbog toga izazvali mislim da smo uspjeli nešto pomaknuti u društvu.

MONITOR: Ustaštvo u Hrvatskoj, četništvo u Srbiji, svi nacionalizmi u Bosni i Hercegovini… Kakve su Vaše prognoze – čemu to vodi?
MARKOVINA: Nema to čemu više voditi mimo onoga što već postoji. Radi se o potpunoj rehabilitaciji nasljeđa i ideja kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata. Pri čemu danas tragično nedostaju partizani, metaforički govoreći, i pri čemu je ovdje puno više riječ o borbi za budućnost, no što je riječ o borbi za tumačenje prošlosti.

MONITOR: U toku je i hladni rat između Srbije i Hrvatske…
MARKOVINA: Tu se radi o žalosnim pokušajima dokazivanja moći i uvjeravanja samih sebe u važnost vlastite vanjske politike. Riječ je, jasno, o bijegu od vlastite beznačajnosti.

MONITOR: HDZ pokušava da u BiH oživi koncept Herceg-Bosne. Božo Ljubić, nosilac liste HDZ-a, tvrdi da ,,Hrvatska Republika Herceg-Bosna nije ugašena niti je napuštena”… Šta bi značilo osnivanje tog entiteta?
MARKOVINA: Puno je bitnije koji bi bio njegov sadržaj. A on ne može predstavljati ništa drugo do li još jednog teritorija na kojem postoje građani prvog i drugog reda. Pored toga što je ta zamisao već u ideji nemoralna, ona je još gora s obzirom na način na koji se devedesetih pokušala sprovesti.

MONITOR: Podijeljen je i Vaš rodni grad Mostar. Mnogi tvrde da njime vlada mafija, buja nacionalizam..
MARKOVINA: Mostar je tako temeljito uništen od sva tri nacionalizma, s naglaskom na hrvatski, da ga je danas gotovo nemoguće prepoznati. Čak i u fizičkom smislu. Pored toga što su mu ubili duh, uporno mu ubijaju i arhitekturu, ne bi li dokrajčili i posljednje tragove memorije.

MONITOR: Mnogi geopolitičari tvrde da svijet ide iz kontrolisanog u nekontrolisani haos. Kako to spriječiti?
MARKOVINA: Stvari su vrlo jednostavne. U trenutku kad velike sile prestanu zbog svojih imperijalnih sila držati zemlje trećeg svijeta u kolonijalnom položaju i izazivati u njima ratove, dokinut će se i potreba da ljudi iz tih zemalja odlaze i da se ljudi odaju očajničkim terorističkim akcijama.

MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
MARKOVINA: Mi smo u tolikoj mjeri devastirana društva da čisto sumnjam kako će nas išta od toga bitnije dotaknuti. Uostalom, čitav ovaj prostor predstavlja avangardu aktualnih političkih procesa u Evropi. Mi smo to, naime, odradili još devedesetih.

MONITOR: Nedavno je u Beogradu promovisana Vaša knjiga ,,Jugoslavenstvo poslije svega” u čijem uvodu kažete da je ,,o jugoslavenstvu danas, najblaže rečeno, poželjno šutjeti”. Zašto?
MARKOVINA: Zbog svega ovoga što nam se upravo događa po osnivanju stranke, a događaju se prijetnje, etiketiranja i hajke. Radi se o posljednjem utočištu nacionalizma, čiji je projekt tako neslavno propao da ne može podnijeti nikakvu vrstu komparacije i ogledala.

MONITOR: Šta, kao istoričar, mislite o tvrdnjama da istoriju pišu pobjednici i ima li na ovim našim prostorima istoriografije koja se zalaže za odbranu digniteta nauke?
MARKOVINA: Pobjednici pišu institucionalnu historiju, ali je ona mitomanska i ne valja ništa. Upravo zbog toga sam prošle godine objavio Povijest poraženih, jer se jedino iz perspektive poraženih može vidjeti kakvi smo mi i kakva su ova naša društva u cjelini.

MONITOR: Kakvu cijenu plaćaju nezavisni, objektivni istoričari među koje i Vi spadate?
MARKOVINA: Takvu da ih se u potpunosti ignorira i obezvrijeđuje, a kad to postane nemoguće, onda ih se pokušava ušutkati raspirivanjem histerije i straha. Najzabavnije od svega je što kad čovjek jednom ostane bez posla i egzistencijalnog straha, stekne takvu vrstu slobode da mu postane savršeno svejedno što kolektiv o ičemu misli.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo