Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN ZLATIČANIN, SVJETSKI BOKSERSKI ŠAMPION: Moram ostati najbolji

Objavljeno prije

na

Crnogorski profesionalni bokser Dejan Zlatičanin, poznat po nadimku Dinamit, osvojio je 11. juna 2016. godine titulu profesionalnog prvaka svijeta u lakoj kategoriji, u verziji WBC, nokautom u 54. sekundi treće runde. U američkom gradiću Veroni pobijedio je Frenklina Mamanija iz Bolivije, petog na listi WBC federacije. To mu je bila 22. pobjeda u karijeri, 14. do koje je došao nokautom i do sada nije imao nijedan poraz. WBC pojas u lakoj kategoriji prije njega nosile su bokserske legende Roberto Duran (Panama), Hektor Kamačo (Portoriko), Hulio Cezar Ćavez (Meksiko), Pernel Vitaker (SAD), Flojd Mejveder (USA), Mani Pakjao (Filipini).

– Ova 2016. godina je godina koja je prošla u mom znaku, godina u kojoj je Crna Gora dobila prvog svjetskog šampiona u profesionalnom boksu. Ovo je godina koja me je, tako da kažem, napravila besmrtnim u svijetu sporta. Godina u kojoj sam dobio veliko poštovanje i priznanje za moj rezultat od Pošte Crne Gore time što je izdala poštansku markicu sa mojim likom i veliko im hvala na tome, kaže Zlatičanin, koji se ovih dana nalazi u Americi, u razgovoru za Monitor.

MONITOR: Vi ste nakon Mate Parlova drugi bokser sa ex-yu prostora koji je osvojio svjetsku krunu u WBC, najkvalitetnijoj bokserskoj asocijaciji.
ZLATIČANIN: Upravo tako, ja sam drugi čovjek koji je postao šampion svijeta u najprestižnijoj federaciji WBC poslije Parlova. Mislim da ta činjenica govori koliko je značajan ovaj rezultat za mnogo veće i moćnije zemlje nego što je to Crna Gora. Znači, drugi sam poslije Parlova, a bojim se da ću biti i posljednji. Ipak, nadam se da se varam.

MONITOR: Nikad u svojoj karijeri niste bili nokautirani ili završili u nokdaunu. Koliko je teško napraviti vrhunsku boksersku karijeru, pogotovo kad se zna da niste imali podršku države Crne Gore?
ZLATIČANIN: Tako je, nikad u svojoj bokserskoj profesionalnoj karijeri nisam bio u nokdaunu ili nokautiran. Mislim da je to dobro a možda i nije, jer obično bokseri koji nikad nisu padali ako padnu teže im je da ustanu, ali hvala Bogu ja imam jaku bradu. Koliko je teško napraviti rezultat ravan ovom koji sam ja napravio? Ravan je naučnoj- fantastici… Kad se sjetim šta sam sve prošao i kakvu sam podršku imao od državnih institucija nikad ne bih više krenuo istim putem, ali sad sam na krovu svijeta i moram ostati najbolji.

MONITOR: Ipak, na Fejsbuku ste napisali: ,,Tako se bori za svoju zemlju. Crnogorci su vazda bili ponosni, tako mora i da se prezentuju u svijetu, ako želiš biti najbolji nema opravdanja. Ideš jasno i čvrsto i nema predaje!”.
ZLATIČANIN: Napisao sam na Facebook profilu odmah po silasku sa ringa poruku koja glasi – tako se bori za svoju zemlju. To sam tako osjetio u tom trenutku, jer sam bio ponosan što predstavljam jednu zemlju kao što je Crna Gora, koja je kroz istoriju poznata kao mala Sparta. Ali, vratile su mi se i neke slike koje su jako ružne, a to su – kako neki drugi sportisti iz moje zemlje, koji mi nisu ni do koljena, imaju veću pažnju i podršku od strane države.

MONITOR: Od koga ste imali najveću podršku? U jednom intervjuu rekli ste da je to Mijo Martinović, predsjednik Crnogorske profesionalne bokserske federacije.
ZLATIČANIN: Najveću podršku imam svakako od moje porodice, ali i od Martinovića jer da nismo zajedno ušli u sve ovo teško da bih sam mogao izaći na površinu i nezamislivo je da bih mogao da osvojim najznačajniji trofej u svijetu boksa, a vi znate šta znači taj pojas za prostor SAD i svijet uopšte!

MONITOR: Ko Vam je sljedeći protivnik? Da li ćete uspjeti da zadržite pojas koji najviše vrijedi u svijetu boksa?
ZLATIČANIN: Sljedeći protivnik mi je Amerikanac meksičkog porijekla. Zove se Majki Garsija. To je izvrstan bokser, bivši šampion svijeta u dvije težinske kategorije i jako je popularan u Americi. Sve su to neki detalji koji me motivišu da izađem sa ringa kao pobjednik. On ima odličan skor – bez poraza je sa 35 pobjeda, ali to me ni malo ne plaši, jer ja želim najjače u ringu a Garsija je jedan od takvih. Meč će biti održan 28. januara i vjerujem da ću odbraniti svoju titulu i vjerujem da će Garsija zabiljeziti prvi poraz!

MONITOR: Koja Vam je borba do sada bila najteža?
ZLATIČANIN: Svaka borba je sama po sebi teška, ali sve se to zaboravi kad vam sudija podigne ruku u vazduh i proglasi vas za pobjednika. Ja sam borac i utreniran sam da podnosim teret i teške mečeve. To nije borba samo sa protivnikom već i borba sa samim sobom, a to zna da ide do neviđenih granica.

MONITOR: Potpisali ste petogodišnji ugovor sa najmoćnijim čovjekom u svijetu boksa Al Hajmonom. Kako je došlo do toga?
ZLATIČANIN: Da, sa Al Hajmonom sam potpisao petogodišnji ugovor. Sa Hajmonom mogu da rade samo najbolji. Do saradnje je došlo poslije moje pobjede nad Škotlanđaninom Rikijem Brnsom, koji je poslije poraza od mene postao svjetski šampion u super lakoj kategoriji. Time je postao trostruki šampion svijeta i ušao u istoriju Škotske kao prvi Škotlanđanin koji je šampion u tri težinske kategorije.

MONITOR: Pažnju na sebe skrenuli ste pobjedom nad dvostrukim svjetskim prvakom Rikijem Brnsom na njegovom terenu u Glazgovu iako niste dobili odgovarajuću finansijsku ponudu. Zanimljivo – istog dana dobili ste kćerkicu Sofiju…
ZLATIČANIN: Da, ponuda koju su nudili Brnsovi promoteri bila je jako loša. Ja sam u početku tražio da se ona malo poveća, jer je bila poražavajuća, ali nisu htjeli, tako da sam poslije dužeg ubjeđivanja odlučio da se ipak borim za toliko. Bio sam ljut, jako ljut. I, eto, istog dana se dešava da par sati prije meča dobijem ćerkicu Sofiju. I u tim momentima ja sam bio kao u transu, bio je to neki osjećaj koji mi je dao snagu i izlaz da ja to mogu i hoću da pobijedim jedno veliko ime kao što je Riki Brns. Nije mi više ništa bilo važno samo da pobijedim protivnika. I naravno tu pobjedu sam posvetio mojoj ćerkici Sofiji.

MONITOR: Dobili ste ove godine u Crnoj Gori nekoliko velikih priznanja. Proglašeni ste za najuspješnijeg sportistu Podgorice, za najboljeg sportistu Crne Gore u 2016. godini, u tradicionalnom 62. izboru Udruženja sportskih novinara, a Pošta Crne Gore publikovala je prigodnu poštansku marku za posebne prilike posvećenu Vašem izvanrednom sportskom uspjehu… Šta Vam znače ta priznanja?
ZLATIČANIN: Sva priznanja koja sam dobio imaju veliki značaj u mom životu, pogotovo priznanje od Pošte Crne Gore jer to me učinilo posebnim kao kad sam postao i šampion svijeta. I ostala priznanja su mi značajna, ali sam nezadovoljan što nisam proglašen za sportistu Crne Gore u tradicionalnom izboru Crnogorskog olimpijskog komiteta. Kazali su da ne mogu da budem proglašen za sportistu Crne Gore prema pravilima Međunarodnog olimpijskog komiteta. A sve do sada nisam znao da nemam status reprezentativca.

MONITOR: Ko su trenutno najbolji bokseri u Crnoj Gori?
ZLATIČANIN: Najbolji bokseri u Crnoj Gori, mogu da govorim samo u prošlom vremenu, su Mijo Perunović, Dobrašinović, Mugoša, Sjekloća, Gajović… No, uvijek se neko preskoči. U ovom trenutku ne vidim nikog osim talentovanih klinaca, a oni tek treba da rade i da se dokazuju.

MONITOR: Zanimljivo je da ste se za mečeve pripremali na planini Rogla pored Maribora?
ZLATIČANIN: Na Rogli se pripremam uvijek kad radim bazične pripreme, tamo imam sve uslove tako da mi i najviše prija treniranje tamo.

MONITOR: Kakvi su Vam dalji planovi?
ZLATIČANIN: Planovi su jasni – sada slijedi odbrana titule, a za kasnije ću razmišljati nakon tog meča.

MONITOR: Dobili ste ponudu da se preselite sa porodicom u SAD. Hoćete li se preseliti iz Crne Gore?
ZLATIČANIN: Da, imam ponudu da se preselim sa porodicom u Sjedinjene Američke Države, ali nekako ne mogu da se odvojim od Crne Gore. Ja sam od onih kojima je moje ljepše, pa makar i kamenita Crna Gora, nego ne znam ni ja koja zemlja. Ali putevi su čudni – nekad se mjesto stanovanja mijenja iz prinudnih situacija ili, kako da kažem, ako me budu naćerali – onda nemam izbora.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo