Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN ZLATIČANIN, SVJETSKI BOKSERSKI ŠAMPION: Moram ostati najbolji

Objavljeno prije

na

zlaticanin

Crnogorski profesionalni bokser Dejan Zlatičanin, poznat po nadimku Dinamit, osvojio je 11. juna 2016. godine titulu profesionalnog prvaka svijeta u lakoj kategoriji, u verziji WBC, nokautom u 54. sekundi treće runde. U američkom gradiću Veroni pobijedio je Frenklina Mamanija iz Bolivije, petog na listi WBC federacije. To mu je bila 22. pobjeda u karijeri, 14. do koje je došao nokautom i do sada nije imao nijedan poraz. WBC pojas u lakoj kategoriji prije njega nosile su bokserske legende Roberto Duran (Panama), Hektor Kamačo (Portoriko), Hulio Cezar Ćavez (Meksiko), Pernel Vitaker (SAD), Flojd Mejveder (USA), Mani Pakjao (Filipini).

– Ova 2016. godina je godina koja je prošla u mom znaku, godina u kojoj je Crna Gora dobila prvog svjetskog šampiona u profesionalnom boksu. Ovo je godina koja me je, tako da kažem, napravila besmrtnim u svijetu sporta. Godina u kojoj sam dobio veliko poštovanje i priznanje za moj rezultat od Pošte Crne Gore time što je izdala poštansku markicu sa mojim likom i veliko im hvala na tome, kaže Zlatičanin, koji se ovih dana nalazi u Americi, u razgovoru za Monitor.

MONITOR: Vi ste nakon Mate Parlova drugi bokser sa ex-yu prostora koji je osvojio svjetsku krunu u WBC, najkvalitetnijoj bokserskoj asocijaciji.
ZLATIČANIN: Upravo tako, ja sam drugi čovjek koji je postao šampion svijeta u najprestižnijoj federaciji WBC poslije Parlova. Mislim da ta činjenica govori koliko je značajan ovaj rezultat za mnogo veće i moćnije zemlje nego što je to Crna Gora. Znači, drugi sam poslije Parlova, a bojim se da ću biti i posljednji. Ipak, nadam se da se varam.

MONITOR: Nikad u svojoj karijeri niste bili nokautirani ili završili u nokdaunu. Koliko je teško napraviti vrhunsku boksersku karijeru, pogotovo kad se zna da niste imali podršku države Crne Gore?
ZLATIČANIN: Tako je, nikad u svojoj bokserskoj profesionalnoj karijeri nisam bio u nokdaunu ili nokautiran. Mislim da je to dobro a možda i nije, jer obično bokseri koji nikad nisu padali ako padnu teže im je da ustanu, ali hvala Bogu ja imam jaku bradu. Koliko je teško napraviti rezultat ravan ovom koji sam ja napravio? Ravan je naučnoj- fantastici… Kad se sjetim šta sam sve prošao i kakvu sam podršku imao od državnih institucija nikad ne bih više krenuo istim putem, ali sad sam na krovu svijeta i moram ostati najbolji.

MONITOR: Ipak, na Fejsbuku ste napisali: ,,Tako se bori za svoju zemlju. Crnogorci su vazda bili ponosni, tako mora i da se prezentuju u svijetu, ako želiš biti najbolji nema opravdanja. Ideš jasno i čvrsto i nema predaje!”.
ZLATIČANIN: Napisao sam na Facebook profilu odmah po silasku sa ringa poruku koja glasi – tako se bori za svoju zemlju. To sam tako osjetio u tom trenutku, jer sam bio ponosan što predstavljam jednu zemlju kao što je Crna Gora, koja je kroz istoriju poznata kao mala Sparta. Ali, vratile su mi se i neke slike koje su jako ružne, a to su – kako neki drugi sportisti iz moje zemlje, koji mi nisu ni do koljena, imaju veću pažnju i podršku od strane države.

MONITOR: Od koga ste imali najveću podršku? U jednom intervjuu rekli ste da je to Mijo Martinović, predsjednik Crnogorske profesionalne bokserske federacije.
ZLATIČANIN: Najveću podršku imam svakako od moje porodice, ali i od Martinovića jer da nismo zajedno ušli u sve ovo teško da bih sam mogao izaći na površinu i nezamislivo je da bih mogao da osvojim najznačajniji trofej u svijetu boksa, a vi znate šta znači taj pojas za prostor SAD i svijet uopšte!

MONITOR: Ko Vam je sljedeći protivnik? Da li ćete uspjeti da zadržite pojas koji najviše vrijedi u svijetu boksa?
ZLATIČANIN: Sljedeći protivnik mi je Amerikanac meksičkog porijekla. Zove se Majki Garsija. To je izvrstan bokser, bivši šampion svijeta u dvije težinske kategorije i jako je popularan u Americi. Sve su to neki detalji koji me motivišu da izađem sa ringa kao pobjednik. On ima odličan skor – bez poraza je sa 35 pobjeda, ali to me ni malo ne plaši, jer ja želim najjače u ringu a Garsija je jedan od takvih. Meč će biti održan 28. januara i vjerujem da ću odbraniti svoju titulu i vjerujem da će Garsija zabiljeziti prvi poraz!

MONITOR: Koja Vam je borba do sada bila najteža?
ZLATIČANIN: Svaka borba je sama po sebi teška, ali sve se to zaboravi kad vam sudija podigne ruku u vazduh i proglasi vas za pobjednika. Ja sam borac i utreniran sam da podnosim teret i teške mečeve. To nije borba samo sa protivnikom već i borba sa samim sobom, a to zna da ide do neviđenih granica.

MONITOR: Potpisali ste petogodišnji ugovor sa najmoćnijim čovjekom u svijetu boksa Al Hajmonom. Kako je došlo do toga?
ZLATIČANIN: Da, sa Al Hajmonom sam potpisao petogodišnji ugovor. Sa Hajmonom mogu da rade samo najbolji. Do saradnje je došlo poslije moje pobjede nad Škotlanđaninom Rikijem Brnsom, koji je poslije poraza od mene postao svjetski šampion u super lakoj kategoriji. Time je postao trostruki šampion svijeta i ušao u istoriju Škotske kao prvi Škotlanđanin koji je šampion u tri težinske kategorije.

MONITOR: Pažnju na sebe skrenuli ste pobjedom nad dvostrukim svjetskim prvakom Rikijem Brnsom na njegovom terenu u Glazgovu iako niste dobili odgovarajuću finansijsku ponudu. Zanimljivo – istog dana dobili ste kćerkicu Sofiju…
ZLATIČANIN: Da, ponuda koju su nudili Brnsovi promoteri bila je jako loša. Ja sam u početku tražio da se ona malo poveća, jer je bila poražavajuća, ali nisu htjeli, tako da sam poslije dužeg ubjeđivanja odlučio da se ipak borim za toliko. Bio sam ljut, jako ljut. I, eto, istog dana se dešava da par sati prije meča dobijem ćerkicu Sofiju. I u tim momentima ja sam bio kao u transu, bio je to neki osjećaj koji mi je dao snagu i izlaz da ja to mogu i hoću da pobijedim jedno veliko ime kao što je Riki Brns. Nije mi više ništa bilo važno samo da pobijedim protivnika. I naravno tu pobjedu sam posvetio mojoj ćerkici Sofiji.

MONITOR: Dobili ste ove godine u Crnoj Gori nekoliko velikih priznanja. Proglašeni ste za najuspješnijeg sportistu Podgorice, za najboljeg sportistu Crne Gore u 2016. godini, u tradicionalnom 62. izboru Udruženja sportskih novinara, a Pošta Crne Gore publikovala je prigodnu poštansku marku za posebne prilike posvećenu Vašem izvanrednom sportskom uspjehu… Šta Vam znače ta priznanja?
ZLATIČANIN: Sva priznanja koja sam dobio imaju veliki značaj u mom životu, pogotovo priznanje od Pošte Crne Gore jer to me učinilo posebnim kao kad sam postao i šampion svijeta. I ostala priznanja su mi značajna, ali sam nezadovoljan što nisam proglašen za sportistu Crne Gore u tradicionalnom izboru Crnogorskog olimpijskog komiteta. Kazali su da ne mogu da budem proglašen za sportistu Crne Gore prema pravilima Međunarodnog olimpijskog komiteta. A sve do sada nisam znao da nemam status reprezentativca.

MONITOR: Ko su trenutno najbolji bokseri u Crnoj Gori?
ZLATIČANIN: Najbolji bokseri u Crnoj Gori, mogu da govorim samo u prošlom vremenu, su Mijo Perunović, Dobrašinović, Mugoša, Sjekloća, Gajović… No, uvijek se neko preskoči. U ovom trenutku ne vidim nikog osim talentovanih klinaca, a oni tek treba da rade i da se dokazuju.

MONITOR: Zanimljivo je da ste se za mečeve pripremali na planini Rogla pored Maribora?
ZLATIČANIN: Na Rogli se pripremam uvijek kad radim bazične pripreme, tamo imam sve uslove tako da mi i najviše prija treniranje tamo.

MONITOR: Kakvi su Vam dalji planovi?
ZLATIČANIN: Planovi su jasni – sada slijedi odbrana titule, a za kasnije ću razmišljati nakon tog meča.

MONITOR: Dobili ste ponudu da se preselite sa porodicom u SAD. Hoćete li se preseliti iz Crne Gore?
ZLATIČANIN: Da, imam ponudu da se preselim sa porodicom u Sjedinjene Američke Države, ali nekako ne mogu da se odvojim od Crne Gore. Ja sam od onih kojima je moje ljepše, pa makar i kamenita Crna Gora, nego ne znam ni ja koja zemlja. Ali putevi su čudni – nekad se mjesto stanovanja mijenja iz prinudnih situacija ili, kako da kažem, ako me budu naćerali – onda nemam izbora.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo