Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA NVO GARIWO IZ SARAJEVA: Svijet je odavno u haosu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali stanje u Bosni i Hercegovini?
BROZ: Aktuelno stanje je zapravo hronično (već dvadeset godina) stanje kontrolisanog haosa u kojem ništa u državi ne funkcioniše, jer su se tako dogovorili oni koji su u ratu bili istinski ratni prijatelji iako su se svetu predstavljali kao neprijatelji, a i danas, nažalost, vladaju našim prostorima. Dakle, nihil novum sub sole (ništa novo pod suncem).

MONITOR: U Hrvatskoj eskalira ustaštvo, u Srbiji četništvo, u BiH svi nacionalizmi… Čemu to vodi?
BROZ: Sve to vodi potpunom sunovratu u fašističku ideologiju, koji je do sada uvek završavao po istoj matrici: totalnom osiromašenju najvećeg dela stanovništva, koji je uvek srljao za svojim „velikim vođama”, čak i u najveće zločine genocida. S obzirom na tri hiper razvijena nacionalizma u BiH interesuje me ko će sada prvi početi?! Želim da verujem da najveće žrtve iz prošlog rata neće ponovo biti žrtve, iako im svetski trendovi ne duvaju u jedra. Njima je potrebna ogromna mudrost i u političkom i u verskom smislu, uz uzvišenu moralnost koja ih neće od žrtava pretvarati u zločince, ali ja, nažalost, ne vidim za sada aktivne pojedince koji bi bili reprezenti tolike i takve mudrosti.

Ne vidim ni interes, a nekmoli političku volju političara izvan regije Zapadnog Balkana, pa niti u EU koji bi pomogli da se fašizmi na našim prostorima sa glavne javne političke pozornice uklone na margine društva, gde i pripadaju. Unutrašnje snage za to ne postoje ni u političkim ni u nevladinim organizacijama. Uostalom, nije ni vama u Crnoj Gori mnogo lakše. A nije ni drugim zemljama u regiji…

MONITOR: Dodik najavljuje da će RS tražiti da joj se vrate ,,sve 83 nadležnosti, koje su prebačene na nivo BiH”, iz Hrvatske demokratske zajednice BiH hoće osnivanje trećeg entiteta. Da li je blizu kraj multietničke BiH i je li opet u njoj moguć rat?
BROZ: I Dodik i HDZ odavno žele i rade na disoluciji BiH i pripajanju „svojih teritorija” Srbiji tj. Hrvatskoj. To nije ništa novo, pitanje je u kojoj meri narod to želi i koliko ih strane sile podržavaju. Mislim da za novi rat ne bi imali podršku ni „svog” dela naroda, a kroz međunarodnu zajednicu (ma šta to značilo, ako uopšte išta znači) bi se i mogli provući, jer u njoj ne vidim ozbiljne političare sa vizijom, nego gomilu činovnika koji sve lošije vrše dnevnu funkciju, bez ikakve sposobnosti da zamisle sutrašnju situaciju, a nekmoli da je kreiraju. Pragmatičari su na Jalti pre sedamdeset godina podelili Balkan, a naši političari svojom glupošću i gramzivošću samo potvrđuju nedostatak ikakve vizije.

MONITOR: Kako BiH može postati moderna država u kojoj će ravnopravno i bezbjedno živjeti svi njeni građani?
BROZ: Ne može nijedna od zemalja regije postati moderna država sve dok ne iskoreni nepismenost kao osnov neizmernog primitivizma koji omogućuje svaku vrstu neravnopravnosti. Sve dok imamo milione onih koji žive u regiji Zapadnog Balkana a ne razumeju značenje pojma građanin (čak i studenti na mnogim univerzitetima u regiji su mi objašnjavali da je građanin stanovnik grada nasuprot seljaku – stanovniku sela!!!) Slavko Perović je u pravu kada kaže da „su to stanovnici, a ne građani”. Samo odgovorni građani mogu birati odgovorne političare koji će kreirati modernu državu. Ceo Balkan je jako daleko od toga.

MONITOR: Kako se na BiH reflektuje ,,hladni rat” između Hrvatske i Srbije?
BROZ: Te glupe i kontraproduktivne odnose nedoraslih politikanata koji se predstavljaju kao političari u obe zemlje, stavljaju u funkciju svojih fašističkih snova o destrukciji BiH politikanti u delovima BiH i tako samo truju narod. Zapravo ga plaše i huškaju, jer svi vladaju pomoću iste matrice – strahovima, ne shvatajući da će im se ti strahovi jednog dana obiti o glavu.

MONITOR: I svijet je na ivici haosa…
BROZ: Svet je odavno u haosu. Još 5. oktobra 2001., kada su SAD napale Avganistan kao „osvetu” za napad na Twin Towers u Njujorku, rekla sam da je tada počeo treći svetski rat. Ništa me do danas nije demantovalo. On se samo odvija negde nižim, a na drugim mestima višim intenzitetom. Ne poprima razmere nuklearnog rata samo zato što bogovi ratova žele profit, a ne totalno uništenje planete.

MONITOR: Jedna od Vaših knjiga naslovljena je „Imam petlju” i svojevrstan je priručnik o građanskoj hrabrosti. Koliko su građani u BiH, a i u regionu, a posebno mlade generacije, spremni da se suprotstave nasilju i nepravdi?
BROZ: Mladi u čitavoj regiji umesto spremnosti da se suprotstave svakome ko zloupotrebljava moć kršeći zakone i vršeći nasilje nad ljudskim pravima iskazuju samo spremnost da odu iz svoje zemlje u neku „obećanu”, gde ih ništa ne čeka, ali oni to ne znaju. Po njima je lakše otići nego se boriti, čemu ih uče i roditelji i učitelji i društvo. U njihovim udžbenicima nema pojma građanske hrabrosti, jer političari diktiraju programe, a plaše se obrazovanih mladih ljudi koji će znati da im se suprotstave. I tako i danas važi Krležina: „U toru je toplo, ali smrdi.”

MONITOR: Objavili ste i knjigu Dobri ljudi u vremenu zla – zbirku autentičnih svjedočenja pripadnika tri najveće nacionalne grupe sa prostora BiH o primjerima dobrote koju su doživjeli od pripadnika druge nacije za vrijeme rata od 92. do 95. Stiče se utisak da se i dalje sporadično piše i govori o dobrim ljudima?
BROZ: Mediiji uvek radije „tragaju za mirisom sveže krvi” nego za dobrotom i plemenitošću. A ima puno primera ljudi koji ostaju ljudi i u neljudskim vremenima. Ti ljudi su ogledalo u kojem ni političari, ni zločinci, ni prekršitelji zakona ne žele da vide svoje nakazno lice, i zato bi najradije da ga razbiju. Vrlo često takvi ljudi bivaju izopšteni i iz svojih malih, primitivnih sredina koje ne mogu da podnesu da je neko bio čestit i čovek dok je većina njih bilo nečestita i ponašala se neljudski. Ali, to je cena koju najbolji među nama plaćaju bez primisli kajanja.

MONITOR: Koliko su političke elite u BiH voljne da se suočavaju sa nedavnom prošlošću?
BROZ: I za političke elite u BiH, kao i u regiji, suočavanje sa prošlošću moralo bi početi suočavanjem sa zločinima iz devedesetih godina prošlog veka, koje su organizovali, u njima učestvovali ili ih podržavali. Ne treba zaboraviti ni narodnu: „Ćutanje je odobravanje”. Dakle, bilo bi to suočavanje sa nečim što im uopšte ne odgovara i što dve i po decenije čak bezobzirno negiraju, po principu bolje je i lagati nego se suočiti sa odgovornošću. Tu istu prošlost istovremeno zloupotrebljavaju zastrašujući glasače parolama poput: „Glasajte za nas ili ćete biti istrebljeni”, ili, kao i u Crnoj Gori, „peru svoje krvave biografije” bezočnom zloupotrebom čak i policije, tužilaštva i pravosuđa, čiji uposlenici pate od potpunog nedostatka građanske hrabrosti. Čestiti, retki pojedinci, poput Slobodana Pejovića u Crnoj Gori ili efendije Asmira Fatkića u BiH, spremni da se u ime istine suprotstave većini poslušnika, prolaze kroz pakao višedecenijskih progona, ali uzdignute glave!

MONITOR: Za ostavštinu Vašeg djeda predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita nasljednici, među kojima ste i Vi, pokrenuli su ostavinski postupak još 1983. godine. Dokle je stigao taj proces?
BROZ: Interesantno je da se prvih godina od pokretanja ostavinske rasprave u vreme SFRJ radilo o ideologiziranoj borbi za „očuvanje lika i dela” kroz donošenje čak i zakona o upravljanju Titovom zaostavštinom! Dakle, tadašnji političari su uticali na donošenje zakona koji sve što je Tito imao oduzima naslednicima i daje na upravljanje državi. Taj je zakon Ustavni sud stavio van zakona 2002. U međuvremenu je ta država političkom voljom i ratničkim pohodima po njoj uništena, a jedna od njenih pravnih naslednica Srbija, uspela je da u poslednjih četvrt veka Titovo političko nasleđe strovali u ponor, proglasi ga „jednim od dvadeset najvećih ratnih zločinaca dvadesetog veka” istovremeno rehabilitujući Dražu Mihailovića… Muzej 25. maja preimenovan je nekoliko puta, pre mesec dana poslednji put, valjda da bi se lakše zametnuli tragovi gde se nalazi preko 200.000 predmeta koji su bili u Titovom vlasništvu. Mnogi su predmeti nestali, tj. ukradeni, za mnoge se ne može utvrditi gde se nalaze… A sud u Beogradu pred kojim se vodi ostavinska rasprava već trideset drugu godinu ne omogućava naslednicima elementarna prava i donosi s vremena na vreme prvostepene presude koje se kose sa zakonom, pa ih posle nekoliko godina viši sud vrati na prvostepeno razmatranje i tako u nedogled. Dakle, pravosudni organi u službi političara u Srbiji, koji ne poštuju Titov politički legat, pa čak ni njegov legat antifašističkog vojskovođe iz Drugog svetskog rata, čine sve što je protiv zakona da bi oteli njegovu ličnu imovinu od naslednika. Tu više nema ideologije, to je čista pljačka!

Opljačkani Titovi nasljednici

MONITOR: Svojevremeno ste izjavili da je Tomislav Nikolić ,,kao šerif” ušao u Titov sef i nije dao spisak stvari koje se tamo nalaze. Kako doživljavate to što beogradski režim rehabilituje Dražu Mihailovića, a Tito se naziva zločincem?
BROZ: Taj spisak (komisije Predsednika Srbije čije je osnivanje potpisao lično Tomislav Nikolić) se ni posle tri godine od tog upada u Titov lični sef, bez prisustva suda i naslednika, kojima to Kabinet Tomislava Nikolića pisanim aktom nije dozvolio, nigde nije pojavio niti je dostavljen naslednicima. Zar to nije kao na divljem zapadu? Tito je svoje pozitivno mesto u svetskoj istoriji davno zauzeo uz Čerčila i Ruzvelta, što mu niko ne može nikada oduzeti, a to što naslednici kvislinga i drugih fašista pokušavaju da reinterpretiraju istoriju proglašavajući Tita zločincem, njihov je problem nemoći da se suoče sa fašizmom sopstvenih predaka. Ja taj problem nemam! Takvi su rehabilitovali Mihailovića, a pokušavaju da rehabilituju i Pavelića. Sve to, izaziva osećaj zgađenosti, a istovremeno učvršćuje i ponos što sam ćerka Žarka Broza i unuka baš Josipa Broza Tita!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo