Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA NVO GARIWO IZ SARAJEVA: Svijet je odavno u haosu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali stanje u Bosni i Hercegovini?
BROZ: Aktuelno stanje je zapravo hronično (već dvadeset godina) stanje kontrolisanog haosa u kojem ništa u državi ne funkcioniše, jer su se tako dogovorili oni koji su u ratu bili istinski ratni prijatelji iako su se svetu predstavljali kao neprijatelji, a i danas, nažalost, vladaju našim prostorima. Dakle, nihil novum sub sole (ništa novo pod suncem).

MONITOR: U Hrvatskoj eskalira ustaštvo, u Srbiji četništvo, u BiH svi nacionalizmi… Čemu to vodi?
BROZ: Sve to vodi potpunom sunovratu u fašističku ideologiju, koji je do sada uvek završavao po istoj matrici: totalnom osiromašenju najvećeg dela stanovništva, koji je uvek srljao za svojim „velikim vođama”, čak i u najveće zločine genocida. S obzirom na tri hiper razvijena nacionalizma u BiH interesuje me ko će sada prvi početi?! Želim da verujem da najveće žrtve iz prošlog rata neće ponovo biti žrtve, iako im svetski trendovi ne duvaju u jedra. Njima je potrebna ogromna mudrost i u političkom i u verskom smislu, uz uzvišenu moralnost koja ih neće od žrtava pretvarati u zločince, ali ja, nažalost, ne vidim za sada aktivne pojedince koji bi bili reprezenti tolike i takve mudrosti.

Ne vidim ni interes, a nekmoli političku volju političara izvan regije Zapadnog Balkana, pa niti u EU koji bi pomogli da se fašizmi na našim prostorima sa glavne javne političke pozornice uklone na margine društva, gde i pripadaju. Unutrašnje snage za to ne postoje ni u političkim ni u nevladinim organizacijama. Uostalom, nije ni vama u Crnoj Gori mnogo lakše. A nije ni drugim zemljama u regiji…

MONITOR: Dodik najavljuje da će RS tražiti da joj se vrate ,,sve 83 nadležnosti, koje su prebačene na nivo BiH”, iz Hrvatske demokratske zajednice BiH hoće osnivanje trećeg entiteta. Da li je blizu kraj multietničke BiH i je li opet u njoj moguć rat?
BROZ: I Dodik i HDZ odavno žele i rade na disoluciji BiH i pripajanju „svojih teritorija” Srbiji tj. Hrvatskoj. To nije ništa novo, pitanje je u kojoj meri narod to želi i koliko ih strane sile podržavaju. Mislim da za novi rat ne bi imali podršku ni „svog” dela naroda, a kroz međunarodnu zajednicu (ma šta to značilo, ako uopšte išta znači) bi se i mogli provući, jer u njoj ne vidim ozbiljne političare sa vizijom, nego gomilu činovnika koji sve lošije vrše dnevnu funkciju, bez ikakve sposobnosti da zamisle sutrašnju situaciju, a nekmoli da je kreiraju. Pragmatičari su na Jalti pre sedamdeset godina podelili Balkan, a naši političari svojom glupošću i gramzivošću samo potvrđuju nedostatak ikakve vizije.

MONITOR: Kako BiH može postati moderna država u kojoj će ravnopravno i bezbjedno živjeti svi njeni građani?
BROZ: Ne može nijedna od zemalja regije postati moderna država sve dok ne iskoreni nepismenost kao osnov neizmernog primitivizma koji omogućuje svaku vrstu neravnopravnosti. Sve dok imamo milione onih koji žive u regiji Zapadnog Balkana a ne razumeju značenje pojma građanin (čak i studenti na mnogim univerzitetima u regiji su mi objašnjavali da je građanin stanovnik grada nasuprot seljaku – stanovniku sela!!!) Slavko Perović je u pravu kada kaže da „su to stanovnici, a ne građani”. Samo odgovorni građani mogu birati odgovorne političare koji će kreirati modernu državu. Ceo Balkan je jako daleko od toga.

MONITOR: Kako se na BiH reflektuje ,,hladni rat” između Hrvatske i Srbije?
BROZ: Te glupe i kontraproduktivne odnose nedoraslih politikanata koji se predstavljaju kao političari u obe zemlje, stavljaju u funkciju svojih fašističkih snova o destrukciji BiH politikanti u delovima BiH i tako samo truju narod. Zapravo ga plaše i huškaju, jer svi vladaju pomoću iste matrice – strahovima, ne shvatajući da će im se ti strahovi jednog dana obiti o glavu.

MONITOR: I svijet je na ivici haosa…
BROZ: Svet je odavno u haosu. Još 5. oktobra 2001., kada su SAD napale Avganistan kao „osvetu” za napad na Twin Towers u Njujorku, rekla sam da je tada počeo treći svetski rat. Ništa me do danas nije demantovalo. On se samo odvija negde nižim, a na drugim mestima višim intenzitetom. Ne poprima razmere nuklearnog rata samo zato što bogovi ratova žele profit, a ne totalno uništenje planete.

MONITOR: Jedna od Vaših knjiga naslovljena je „Imam petlju” i svojevrstan je priručnik o građanskoj hrabrosti. Koliko su građani u BiH, a i u regionu, a posebno mlade generacije, spremni da se suprotstave nasilju i nepravdi?
BROZ: Mladi u čitavoj regiji umesto spremnosti da se suprotstave svakome ko zloupotrebljava moć kršeći zakone i vršeći nasilje nad ljudskim pravima iskazuju samo spremnost da odu iz svoje zemlje u neku „obećanu”, gde ih ništa ne čeka, ali oni to ne znaju. Po njima je lakše otići nego se boriti, čemu ih uče i roditelji i učitelji i društvo. U njihovim udžbenicima nema pojma građanske hrabrosti, jer političari diktiraju programe, a plaše se obrazovanih mladih ljudi koji će znati da im se suprotstave. I tako i danas važi Krležina: „U toru je toplo, ali smrdi.”

MONITOR: Objavili ste i knjigu Dobri ljudi u vremenu zla – zbirku autentičnih svjedočenja pripadnika tri najveće nacionalne grupe sa prostora BiH o primjerima dobrote koju su doživjeli od pripadnika druge nacije za vrijeme rata od 92. do 95. Stiče se utisak da se i dalje sporadično piše i govori o dobrim ljudima?
BROZ: Mediiji uvek radije „tragaju za mirisom sveže krvi” nego za dobrotom i plemenitošću. A ima puno primera ljudi koji ostaju ljudi i u neljudskim vremenima. Ti ljudi su ogledalo u kojem ni političari, ni zločinci, ni prekršitelji zakona ne žele da vide svoje nakazno lice, i zato bi najradije da ga razbiju. Vrlo često takvi ljudi bivaju izopšteni i iz svojih malih, primitivnih sredina koje ne mogu da podnesu da je neko bio čestit i čovek dok je većina njih bilo nečestita i ponašala se neljudski. Ali, to je cena koju najbolji među nama plaćaju bez primisli kajanja.

MONITOR: Koliko su političke elite u BiH voljne da se suočavaju sa nedavnom prošlošću?
BROZ: I za političke elite u BiH, kao i u regiji, suočavanje sa prošlošću moralo bi početi suočavanjem sa zločinima iz devedesetih godina prošlog veka, koje su organizovali, u njima učestvovali ili ih podržavali. Ne treba zaboraviti ni narodnu: „Ćutanje je odobravanje”. Dakle, bilo bi to suočavanje sa nečim što im uopšte ne odgovara i što dve i po decenije čak bezobzirno negiraju, po principu bolje je i lagati nego se suočiti sa odgovornošću. Tu istu prošlost istovremeno zloupotrebljavaju zastrašujući glasače parolama poput: „Glasajte za nas ili ćete biti istrebljeni”, ili, kao i u Crnoj Gori, „peru svoje krvave biografije” bezočnom zloupotrebom čak i policije, tužilaštva i pravosuđa, čiji uposlenici pate od potpunog nedostatka građanske hrabrosti. Čestiti, retki pojedinci, poput Slobodana Pejovića u Crnoj Gori ili efendije Asmira Fatkića u BiH, spremni da se u ime istine suprotstave većini poslušnika, prolaze kroz pakao višedecenijskih progona, ali uzdignute glave!

MONITOR: Za ostavštinu Vašeg djeda predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita nasljednici, među kojima ste i Vi, pokrenuli su ostavinski postupak još 1983. godine. Dokle je stigao taj proces?
BROZ: Interesantno je da se prvih godina od pokretanja ostavinske rasprave u vreme SFRJ radilo o ideologiziranoj borbi za „očuvanje lika i dela” kroz donošenje čak i zakona o upravljanju Titovom zaostavštinom! Dakle, tadašnji političari su uticali na donošenje zakona koji sve što je Tito imao oduzima naslednicima i daje na upravljanje državi. Taj je zakon Ustavni sud stavio van zakona 2002. U međuvremenu je ta država političkom voljom i ratničkim pohodima po njoj uništena, a jedna od njenih pravnih naslednica Srbija, uspela je da u poslednjih četvrt veka Titovo političko nasleđe strovali u ponor, proglasi ga „jednim od dvadeset najvećih ratnih zločinaca dvadesetog veka” istovremeno rehabilitujući Dražu Mihailovića… Muzej 25. maja preimenovan je nekoliko puta, pre mesec dana poslednji put, valjda da bi se lakše zametnuli tragovi gde se nalazi preko 200.000 predmeta koji su bili u Titovom vlasništvu. Mnogi su predmeti nestali, tj. ukradeni, za mnoge se ne može utvrditi gde se nalaze… A sud u Beogradu pred kojim se vodi ostavinska rasprava već trideset drugu godinu ne omogućava naslednicima elementarna prava i donosi s vremena na vreme prvostepene presude koje se kose sa zakonom, pa ih posle nekoliko godina viši sud vrati na prvostepeno razmatranje i tako u nedogled. Dakle, pravosudni organi u službi političara u Srbiji, koji ne poštuju Titov politički legat, pa čak ni njegov legat antifašističkog vojskovođe iz Drugog svetskog rata, čine sve što je protiv zakona da bi oteli njegovu ličnu imovinu od naslednika. Tu više nema ideologije, to je čista pljačka!

Opljačkani Titovi nasljednici

MONITOR: Svojevremeno ste izjavili da je Tomislav Nikolić ,,kao šerif” ušao u Titov sef i nije dao spisak stvari koje se tamo nalaze. Kako doživljavate to što beogradski režim rehabilituje Dražu Mihailovića, a Tito se naziva zločincem?
BROZ: Taj spisak (komisije Predsednika Srbije čije je osnivanje potpisao lično Tomislav Nikolić) se ni posle tri godine od tog upada u Titov lični sef, bez prisustva suda i naslednika, kojima to Kabinet Tomislava Nikolića pisanim aktom nije dozvolio, nigde nije pojavio niti je dostavljen naslednicima. Zar to nije kao na divljem zapadu? Tito je svoje pozitivno mesto u svetskoj istoriji davno zauzeo uz Čerčila i Ruzvelta, što mu niko ne može nikada oduzeti, a to što naslednici kvislinga i drugih fašista pokušavaju da reinterpretiraju istoriju proglašavajući Tita zločincem, njihov je problem nemoći da se suoče sa fašizmom sopstvenih predaka. Ja taj problem nemam! Takvi su rehabilitovali Mihailovića, a pokušavaju da rehabilituju i Pavelića. Sve to, izaziva osećaj zgađenosti, a istovremeno učvršćuje i ponos što sam ćerka Žarka Broza i unuka baš Josipa Broza Tita!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo