Povežite se sa nama

OKO NAS

NEBRIGA NADLEŽNIH OPUSTOŠILA KOLAŠINSKE KATUNE: Stočari prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Za bavljenje stočarstvom na području kolašinske opštine, sudeći prema iskustvima kolašinskih stočara – potrebno je više hrabrosti nego bilo čega drugog. Stočari su već decenijama bez garancije da će im se naporan rad isplatiti. Nema organizovanog otkupa mesa i mliječnih proizvoda. Do katuna koji su bez struje i dalje se stiže lošim putevima, a nedostaju i stručni savjeti nadležnih službi. Zbog svega i stočari sa najbrojnijim stadima tvrde da rade uzaludan posao i da žive na granici siromaštva.

Satima se može pješačiti Bjelasicom, a da se ne naiđe na stado ovaca. Najljepša kolašinska planina, od stručnjaka proglašena za idealnu za stočarstvo a u narodnim pjesmama poznata po ,,bijelim stadima”, uskoro će opustjeti, tvrde malobrojni stočari, koji se ovog ljeta spremaju da izdignu u katune.

Na katunu Vranjak, do kojeg se stiže prvo asfaltnim, a zatim većim dijelom makadamskim putem, desetak polurazrušenih ili pustih koliba. Prošlog ljeta iz samo tri se vijorio dim. U jednoj od njih i ovog ljeta biće porodica Vuković. Dragica i Radenko bi se, da su neka druga vremena, mogli nazvati ,,gazdama” jer imaju skoro 180 ovaca i koza, i desetak krava. Ipak, tvrde da im prihodi od toliko stoke služe samo ,,da nijesu gladni”.

,,Ne znam šta da vam kažem, a da ne bude ono što možete čuti od svakog ko se odluči da na ovaj način zarađuje za život. Naporni uzaludni rad i neprestano iznalaženje načina da se ne bude u minusu”, priča Radenko.

Najveći problem kolašinskih stočara je, smatra, nedostatak organizovanog otkupa mlijeka. ,,Iako je Vranjak katun sa najboljim putem, dosta vode i paše, skoro da se ne isplati ovo raditi. Nemamo đe da prodamo ono što proizvedemo. To je naša najveća muka. Od ovo stoke što imamo bilo bi 200 litara mlijeka dnevno. Žena prošlog ljeta nije muzla jer se nema đe prodati”.

Ljetnji mjeseci su vrijeme kada je ,,muža” najbolja i kada bi trebalo da se najviše zaradi od prodaje mlječnih proizvoda. No, kako Vukovići tvrde, gradska pijaca je pretrpana sirom, pa se samo jedan dio proizvedenog proda. Ne čudi ih što je sve manje onih koji žele sa stokom na planinu, i što će uskoro katuni biti samo atrakcija za turiste.

,,Prošlog ljeta su u katunu, pored moje, bile samo dvije porodice. Kada se završi kosidba u selima možda će još izdignuti još dvije porodice. To je sve. Na ovom katunu bilo je nekada mnogo koliba, a u svakoj po nekoliko porodica. Sjećam se vremena kada je po šest domaćinstava koristilo jednu kolibu”, priča kolašinski stočar.

Na ,,zlatne dane” kolašinskog stočarstva svježe je sjećanje i u opštinskoj savjetodavnoj službi za poljoprivredu. Sredinom devete decenije prošlog vijeka bilo je mnogo teže “prebrojati” stada na kolašinskim planinama.

,,Osamdesetih je bilo oko 33 000 ovaca, sada ih je na planinama oko 6300. Jasno je da stočari na katunima nemaju dobre uslove. Fale dobri putevi, struja…Vodosnabdijevanje je, naročito na Sinjavini, problematično. To su sve razlozi smanjenja stočnog fonda”, priznaju opštinski savjetnici za poljoprivredu. Podsjećaju i da su prije dvije godine zbog loših puteva do Lukavice, katuna kod Kapetanovog jezera, neki stočari bili primorani da iz Veljeg Dubokog u Rovcima sa stokom idu preko Nikšića.

Za ,,izdig” se inače izdvaja mnogo novaca, jer je većina katuna od sela udaljena i po 50 kilometara. To je značajan trošak za domaćinstva, a tek jednim dijelom se nadoknađuje sredstvima resornog ministarstva. Da bi se spremili za ljeto na Vranjaku, Radenko i Dragica, kažu, potroše prosječno po 600 eura, što za plaćanje tura vozačima kamiona koji su im prevezli neophodne stvari, što za obezbjeđivanje namirnica.

,,Traba obezbijediti najosnovnije za nekoliko mjeseci. I pored toga je teško, jer nema struje, pa ni načina da se namirnice sačuvaju. Moramo i po velikim vrućinama ložiti vatru da bi pripremili obroke. Nekom turisti ove kolibe i ovakav život mogu izgledati atraktivno. Ipak, živjeti na ovakav način nije lako. Prošlog ljeta mi se bio pokvario agregat, pa nijesam imala đe ni pripuniti baterije mobilnih telefona. Sve su to stvari koje bi olakšale. Da ne spominjem da bih, da ima struje, mogla koristiti muzilicu. Ovako svakodnevno muzem po deset krava dva puta dnevno”, opisuje Dragica svoju svakodnevicu.

U lokalnoj upravi tvrde da su minulih nekoliko godina napravili brojne pomake kada je riječ o poboljšanju uslova života na katunima. Završili su sanaciju nekoliko puteva, a prije dva ljeta za nekoliko katuna na Sinjavini poboljšano je i vodosnabdijevanje.

Stočari samatraju da sve to nije dovoljno s obzirom na to da je uz turizam stočarstvo definisano u zvaničnim dokumentima kao jedna od strateških razvojnih grana kolašinske privrede. Teško će se, smatraju, na katunima ponoviti ,,statistika” od prije samo dvije i po decenije, kada se na Sinjavini za samo jedan dan otkupljivalo po 1700 jagnjadi.

„To sada zvuči kao fantastika”, kazao je nedavno, prisjetivši se tih brojki Milidrag Bulatović, nekadašnji direktor Sinjavine, jednog od OOUR-a Veletrgovine.

Sa stečajem u tom preduzeću, prestala je da postoji klanica. Katanac na vratima Sinjavine označio je i početak propasti kolašinskog stočarstva.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo