Povežite se sa nama

MONITORING

NEKONTROLISAN IZVOZ ZMIJA I ŠVERC PRIJETE DA NARUŠE EKOLOŠKU RAVNOTEŽU: Poskok bez zaštite

Objavljeno prije

7 godina

na

zmija

Iz Crne Gore godišnje se u Srbiju izveze i više od 200 živih primjeraka poskoka i tako ugrožava opstanak ove vrste zmija, značajnih za ekološku ravnotežu. Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja ne štiti zakonom otrovnice, pa se njima trguje i švercuje.

Iako Srbija nikada nije dobila dozvolu, trgovina poskocima između dvije zemlje odvija se neometano. Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije već četiri godine beogradskom Institutu za virusologiju, vakcine i serume Torlak izdaje godišnju dozvolu za uvoz 300 živih primjeraka poskoka (Vipera ammodytes) iz Crne Gore. Crnogorsko Ministarstvo održivog razvoja i turizma, odnosno Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, s druge strane, svake godine uredno odbije zahtjev za dozvolu za izvoz sa svoje teritorije. Ali to odbijanje je u stvari – pristanak. U obrazloženju Agencije se navodi da poskok nije zaštićena vrsta u Crnoj Gori i da „nije propisana obaveza izdavanja dozvole od strane nadležnog organa”.

Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije, na pitanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN – CG) i Monitora, o tome koliko je izdato dozvola za povratak poskoka u Crnu Goru, kratko je odgovorilo – nijedna.

Iz ovog resora podsjećaju da je poskok u Srbiji zaštićen i da njegovo sakupljanje u prirodi nije dozvoljeno još od 2013. godine. Institut Torlak je prvi zahtjev za uvoz iz Crne Gore uputio 2014. godine. Tada je uvezeno 140 poskoka, sljedeće godine 218, pretprošle 126, a prošle 33 otrovnice. Prema podacima Ministarstva zaštite životne sredine Srbije, u maju ove godine podnijet je zahtjev za uvoz 200 živih otrovnica.

Dok nadležni u Crnoj Gori tvrde da izvoz poskoka ne može ugroziti opstanak te vrste i ne žure sa mjerama zaštite, stručnjaci u razgovoru za CIN-CG/Monitor kažu da su te ocjene paušalne.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore (MORT) ističe da se „na osnovu dosadašnjih istraživanja i monitoringa pomenutih vrsta (poskok, šarka), smatra da se usljed stanja brojnosti ovih populacija trenutno ne zahtijeva njihova nacionalna zaštita”. Ipak, iz MORT-a kažu da će „ukoliko se ukaže potreba za revizijom i usklađivanjem Liste zaštićenih vrsta u Crnoj Gori, a nakon završetka opsežnih terenskih istraživanja u kontekstu nominacije Natura 2000 vrsta i staništa, u prvom planu biti vrste koje su u režimu korišćenja, odnosno poskok”.

Natura 2000 je mreža područja zaštite prirode na teritoriji EU.

„Kako se nominacija Natura 2000 mreže od strane Crne Gore mora završiti do dana punopravnog članstva u EU, zasigurno da će se u navedenom vremenskom periodu najkasnije donijeti odluke o reviziji Liste zaštićenih vrsta”, kazali su iz MORT-a.

„U zavisnosti od utvrđenog stanja populacija, prioritetna mjera biće i potpuna zabrana izlova jedinki za proizvodnju antiseruma sa određenih lokaliteta u državi”, naglašavaju u Ministarstvu.

U Rješenju Agencije iz marta ove godine navodi se mišljenje Sektora za zaštitu prirode, monitoring, analizu i izvještavanje: „Sakupljanje i izvoz jedinki vrste Vipera ammodytes (poskok) na području Crne Gore u periodu maj-jul 2018. (lokaliteti: Danilovgrad, Lazine, Koljat, Očinići, Cetinje, Pečurica, Vladimir, Ostros i područje Pljevalja), u količini od 200 jedinki, neće ugroziti opstanak vrste, niti se negativno odraziti na brojnost populacije”.

Na ponovljeno pitanje, o tome na osnovu čega tvrde da sakupljanje i izvoz poskoka neće ugroziti ovu vrstu, iz Agencije su odgovorili da ne posjeduju egzaktne podatke, ali da oni na koje se pozivaju proizilaze iz redovnih terenskih istraživanja koje sprovode njihovi eksperti.

Biolog Vuk Iković za CIN-CG/Monitor ističe da vjerodostojnih podataka nema: „Za pojedine vrste su rađena istraživanja na svega par lokaliteta, ali opšte stanje je nepoznato”. On kaže da su populaciona istraživanja šarke i šargana obavljena u Nacionalnom parku Bjelasica, ali ne i za poskoka.

I njegov kolega Bogić Gligorović potvrđuje da u Crnoj Gori „baze vrsta i njihovog rasprostranjenja i nivoa ugroženosti nijesu formirane, ili su u početnim fazama”. Jovana Janjušević, iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica, kaže da je zbog toga jasno da se procjene ugroženosti zmija daju bez naučnog osnova.

„Postavlja se logično pitanje, ko utvrđuje opravdanost i kvotu hvatanja određenog broja jedinki neke nezaštićene vrste, ako znamo da Crna Gora nema ‘Crvenu knjigu’ u kojoj su naznačene procjene populacija”, kaže ona za CIN-CG/Monitor.

Iz Agencije navode da „stvarno stanje populacija zmija otrovnica povlači za sobom dugotrajna istraživanja koja su izuzetno zahtjevna, zbog uslova rada na terenu (pristupačnost terena i klimatski uslovi)”.

U Crnoj Gori živi 15 vrsta zmija, od kojih su tri vrste – poskok, šarka i šargan – otrovne. Lidija Polović, direktorica Prirodnjačkog muzeja Crne Gore, napominje da je Crna Gora jedno od najbogatijih područja Evrope po broju vrsta gmizavaca, te da imamo veliku odgovornost da sačuvamo to bogatstvo za buduće generacije. U razgovoru za CIN-CG/Monitor, ona objašnjava da zmije u ekosistemu imaju značajnu ulogu kao regulatori brojnosti populacija sitnih sisara (naročito glodara) i insekata. „Prenamnožavanje glodara uzrokovalo bi štetne posljedice po čovjeka u smislu uništavanja dobara, usjeva, kao i u pogledu ugrožavanja ljudskog zdravlja zato što su oni prenosioci mnogih zaraznih bolesti”, naglašava Polović.

Kugu, koja je tokom 14. vijeka usmrtila trećinu evropskog stanovništva, upravo su prenijeli pacovi koji su brodovima došli u lučke gradove, podsjeća biolog Iković. Kako u gradovima nije bilo predatora ovih glodara – zmija, stopa smrtnosti je bila značajno veća nego na selu. On upozorava da se može desiti da na pojedinim lokalitetima dođe do prekomjernog lova poskoka i da se u tom mjestu pojavi mišja groznica.

Pored značajne uloge zmija u ekosistemu, njihov otrov se koristi u kozmetici i u medicini za proizvodnju ljekova, za suzbijanje tumora, regulisanje šećerne bolesti, krvnog pritiska…

Institut Torlak koristi poskoke iz Crne Gore za proizvodnju protivotrova. Gligorović objašnjava da u regionu ne postoji drugi institut iz kojeg zdravstvene ustanove u Crnoj Gori mogu obezbijediti serum za zmijski ujed. Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u periodu od 2013 – 2016 bilo je između 33 i 38 bolničkih otpusta godišnje sa dijagnozom – otrovno dejstvo kontakta sa otrovnim životinjama.

Iković navodi da je dodatni problem što se poskoci hvataju za vrijeme sazrijevanja spermatozoida mužjaka (početak proljeća), pa kada stignu u Torlak dolazi do njihove povećane smrtnosti.

„U cilju održivosti populacije, sakupljene jedinke poskoka nakon cijeđenja otrova u Institutu trebalo bi da se vrate u svoje prirodno stanište. Međutim, to nije slučaj”, kaže Iković. Prirodno stanište tako gubi svoju ravnotežu.

Biolozi upozoravaju i na nestručan lov, jer se koriste dugačke drvene hvataljke koje stegnu vrat poskoka. „Tako dolazi do oštećenja jednjaka i usnog otvora i lomljenja vratnih rebara što je slučaj sa više od 50 odsto jedinki. Glavno je da budu sakupljene, a koji je stepen povreda, na to se ne obraća pažnja. Problem se dodatno komplikuje što Torlak ne preuzima bolesne jedinke”, objašnjava Iković.

Herpetolog Rastko Ajtić objavio je još 2008. godine naučni rad u kojem navodi da zakonska regulativa o zaštiti poskoka u Crnoj Gori ne postoji, te da se svake godine oni nesmetano love: „Tokom marta i aprila, na teritoriji Crne Gore sakupljeno je 351 jedinki poskoka, koje je Institut Torlak trebalo da otkupi za proizvodnju antiseruma”. U radu se ističe da je „edukacija snabdjevača (lovaca zmija iz Srbije i Crne Gore) za Institut Torlak jedan od prioriteta”.

Ajtić je sada stručni saradnik-herpetolog u Zavodu za zaštitu prirode Srbije i u razgovoru za CIN-CG/Monitor potvrđuje da se nije mnogo odmaklo sa obukom: „U Srbiji se praktično ne sakupljaju posljednjih desetak godina, pa se niko nije prijavljivao za obuku. U Crnoj Gori postoje ljudi koji i dalje hvataju poskoke, ali nijesu stručno osposobljeni. Kažem to, zato što ja pregledam svaku zmiju koja se uveze i konstatujem da li ima povreda nastalih pri nestručnom hvatanju, koje se nalaze na vratnom regionu. Te povrede dovode do uginuća poslije određenog perioda”.

„Lovci” na zmije u Crnoj Gori, s kojima je CIN-CG/Monitor stupio u kontakt nijesu htjeli da govore o ovoj temi.

„Izlovljavanje zmija se vrši pomoću hvataljki, isključivo ručnim hvatanjem za vrat zmije kako ne bi došlo do njihovog ozljeđivanja”, objašnjavaju u Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine. Na pitanje, na koji način se u Crnoj Gori za Institut Torlak sakupljaju poskoci, ko obavlja taj posao i koliko se plaća, iz Agencije su odgovorili: „Postupak hvatanja vrše zmijolovci mještani koji žive na prostoru predloženih lokaliteta za izlov i imaju veliko iskustvo u ophođenju sa zmijama. Privredno društvo Glosarij doo iz Podgorice, kao partner u izvoznom dijelu posla sarađuje sa zmijolovcima”.

Iz Glosarija kažu da su oni uvoznici i distributeri protivotrova u Crnoj Gori, a da prilikom izvoza poskoka obavljaju samo špediciju. I pored više urgencija, iz Torlaka nijesu stigli odgovori o ovoj temi.

„Crna Gora mora što prije da zabrani sakupljanje poskoka na svojoj teritoriji, dok se ne odredi stanje na terenu, a onda bi trebalo da definiše dugoročne mjere za unapređivanje postojeće situacije”, navodi Iković. Jedan od načina za poboljšanje zaštite ove vrste, kako ističe, jeste stvaranje uslova za prezimljavanje i razmnožavanje (hibernaciju poskoka u institutu, sparivanje u zarobljeništvu, te rađanje mladih).

Ajtić ističe da su u Torlaku nakon 15 godina otklonili „sve nedostatke vezane za uzgoj poskoka u zarobljeništvu”. Institut je nedavno napravio 300 terarijuma za uzgoj poskoka, po preporukama stručnjaka iz Zavoda za zaštitu prirode Srbije.

U okruženju se stvari mijenjaju, ali ne i u Crnoj Gori. „Tada smo još bili u zajednici, i da me ne shvatite pogrešno, ja sam radio kompletan spisak životinja (vodozemaca i gmizavaca) koje je potrebno zaštiti u SRJ i kasnije u SCG. I onda su otrovne zmije izbačene sa spiska. Na moje pitanje zašto, dobio sam neke podrugljive odgovore od nekih ljudi koje neću da imenujem”, prisjeća se Ajtić.

Za razliku od Crne Gore, biolog Gligorović navodi da su sve tri vrste otrovnica zaštićene ili strogo zaštićene zakonom u regionu, a takođe i u evropskim zemljama.

U Hrvatskoj su poskok i šargan strogo zaštićene vrste, a šarka spada u zaštićene. Kao i u Srbiji, u Albaniji su pomenute tri otrovnice zakonom zaštićene – dio su „crvene liste” i imaju status „niži rizik”. Lovljenje, ubijanje ili uznemiravanje ovih vrsta zabranjeno je zakonom. Kazna za ubijanje poskoka u Srbiji je oko 120 eura, a za šarku više od 800 eura. Ubijanje životinja, pored toga, tretira se kao krivično djelo, pa pored novčane, prijeti kazna zatvora do jedne godine. Kazna za ubijanje poskoka u Hrvatskoj iznosi gotovo hiljadu eura.

Direktorica Prirodnjačkog muzeja Polović smatra da je spisak vrsta gmizavaca koji su zakonom zaštićeni neophodno što prije revidirati: „Populacije poskoka, šarke i šargana su ugrožene, kako uništavanjem prirodnih staništa tako i nekontrolisanim sakupljanjem u komercijalne i kolekcionarske svrhe. Nemilosrdno ubijanje iz straha takođe je jedan od ugrožavajućih faktora”.

Biolozi naglašavaju da je neophodno domaće propise usaglasiti sa Bernskom konvencijom (o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa) koju je potpisala i Crna Gora. „Poskok je prema Bernskoj konvenciji strogo zaštićen i on bi morao biti na listi zaštićenih vrsta Crne Gore”, kaže Iković.

Iz Agencije objašnjavaju da lista zaštićenih vrsta datira iz 2006, a da je Crna Gora Bernsku konvenciju ratifikovala 2008. godine: „Svakako da postoji potreba da se pomenuta lista revidira. To je neophodno u cilju usklađivanja sa aktuelnom nomenklaturom, kao i zbog dopune novim vrstama koje su u posljednje vrijeme registrovane u Crnoj Gori”.

Iz Izvještaju iz sjenke Koalicije 27, koja okuplja nevladine organizacije Green Home, Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Sjeverna zemlja, Društvo mladih ekologa Nikšić i Zelena akcija iz Hrvatske, konstatovano je da je najočigledniji primjer neusklađenosti nacionalnog sa evropskim zakonodavstvom u oblasti zaštite prirode, gdje vrste zaštićene na nivou Evrope ne uživaju zaštitu Crne Gore.

„Tri otrovnice, ali i neke druge vrste koje nijesu našle mjesto na spisku zaštićenih vrsta u Crnoj Gori moraće biti predmet rasprave onoga trenutka kada se Poglavlje 27 otvori. Otvaranje tog poglavlja je isključivo rezultat ispunjenja tehničkih uslova koji su postavljeni pred Vladu, a to je donošenje ‘Strategije aproksimacije’, odnosno jasnog akcionog plana s vremenskim okvirom, a ne signal zasluga da je napredak u ovoj oblasti zapažen. To je vidljivo i iz prethodnih, vrlo kritičkih izvještaja Evropske komisije i rezolucija Evropskog parlamenta”, kaže Jovana Janjušević, iz CZIP-a.

Zvanično nema šverca, a berza radi

Na internacionalnim sajtovima, koji okupljaju ljubitelje zmija, mogu se naći oglasi o prodaji poskoka iz Crne Gore, prije svega s Ade Bojane, koji su na cijeni zbog karakteristične nijanse crvene boje.

Kontaktirali smo prodavca iz Češke i saznali da je ženku poskoka s Ade već prodao, te da će novi primjerak nabaviti tokom ljeta, a ponudiće je po cijeni od 100 eura. Na drugom sajtu, prodavac iz Holandije oglasio je prodaju poskoka iz Crne Gore. Objasnio nam je da je riječ o ženki koju prodaje za 80 eura. O tome kako i gdje su nabavili poskoke nijesu bili voljni da odgovaraju.

Biolog Vernes Zagora je prije dvije godine skrenuo pažnju na ovaj problem, navodeći da par odraslog mužjaka i ženke može dostići cijenu i do 700 eura.

Zagora za CIN-CG/Monitor upozorava da se situacija nije promijenila: „Slali smo dopise Agenciji da ih upozorimo na ovaj i druge slučajeve. Nijesmo dobili odgovor”, kaže Zagora.

Iz Agencije kažu da informacije o krijumčarenju zmija iz Crne Gore dobijaju od Ekološke inspekcije, Uprave carina, NVO i savjesnih građana. Da bi se preduprijedilo krijumčarenje u toku je definisanje „protokola o postupanju”.

Iz Ekološke inspekcije, međutim, tvrde da nemaju saznanja o tome da se iz Crne Gore krijumčare zmije otrovnice. Intervenisali su samo jednom, kada je, na poziv carinika, na graničnom prelazu Dobrakovo, u julu 2017. godine uhvaćena „crvenorepa boa”, koju su nepoznate osobe ostavile između dva granična prelaza. Zmija je predata Prirodnjačkom muzeju u Podgorici.

Iz Uprave carina navode da su od 2008. godine registrovali samo četiri slučaja izvoza poskoka i da nijesu registrovali pokušaje krijumčarenja, ali to ne znači i da toga nema.

„Da ih je kojim slučajem naša zemlja na vrijeme zaštitila, danas ne bismo imali situaciju da otrovnice Crne Gore nezakonito masovno hvataju i izlažu na najvećem sajmu reptila u Evropi Terraristika Hamm u Njemačkoj, koji se organizuje i tri puta godišnje”, navodi Jovana Janjušević.

Drugi štite bolje

Biolog Bogić Gligorović za CIN-CG/Monitor govori o osobenostima i zaštiti tri zmije otrovnice:

Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758); poskok, crnokrug – naša najotrovnija zmija, zastupljena je na području čitave Crne Gore do 1.500 metara nadmorske visine, a može se sresti i na većim visinama. Poskok nije zaštićen u Crnoj Gori. Na Aneksu II je Bernske konvencije i na Aneksu IV Natura 2000 mreže zaštićenih područja.

Vipera berus (Linnaeus, 1758); šarka – zastupljena na visinama iznad 1.200 metara nadmorske visine. Šarka nije zaštićena u Crnoj Gori, ali jeste u zemljama regiona. Na Aneksu III je Bernske konvencije.

Vipera ursinii (Bonaparte, 1835); šargan, stepska šarka, žutokrug – najmanja otrovnica u Crnoj Gori. Ostao je na planinskim staništima tako da se sada može naći samo na visinama iznad 1.100 metara nadmorske visine. Šargan nije zaštićen u Crnoj Gori, a zaštićen je strogo u zemljama regiona. Na Aneksu II je Bernske konvencije i na Aneksu IV Natura 2000 mreže zaštićenih područja.

Predrag NIKOLIĆ

stop2readdisklejmer-cin-monitor-birn

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

ŠVERCOVANE CIGARETE I VLAST: Koju igru igraš

Objavljeno prije

4 sata

na

21 Marta, 2025

Objavio:

Ima posla za parlamentarni Anketni odbor. Da li ćemo od njihovog rada imati koristi, drugo je pitanje. Odgovor na njega vrijedi desetine miliona koji mogu završiti u državnom budžetu, ili u džepovima švercera i njihovih pokrovitelja

 

 

Poslanici vladajuće većine donijeli su odluku o osnivanju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u vezi sa švercom cigareta u Crnoj Gori.

“Cilj Anketnog odbora nije zamjena za pravosudne organe, već vršenje Ustavom utvrđene nadzorne funkcije Skupštine…“, saopštio je, u ime jednog od predlagača (Demokrate), poslanik Boris Bogdanović. „Odbor će istražiti veze između organizovanog kriminala i državnih struktura, analizirati ekonomsku štetu nastalu usljed gubitka poreskih prihoda i predložiti sistemske mehanizme za sprečavanje budućih zloupotreba. Takođe, kroz parlamentarnu kontrolu, biće identifikovane političke odgovornosti svih onih koji su svojim nečinjenjem ili aktivnim djelovanjem omogućili dugogodišnje funkcionisanje šverca cigareta.”

Prethodno je opoziciona URA parlamentu uputila gotovo identičnu inicijativu, predlažući osnivanje istoimenog anketnog odbora, sa istim brojem članova i rasporedom mjesta koja bi u njemu pripala poziciji, odnosno, opoziciji.

Rad Anketnog odbora podržaće i DPS (njima će, izgleda, pripasti i mjesto predsjednika odbora). “Kao što smo više puta kazali – nemamo problem da o ovoj i svim drugim temama iz prošlosti razgovaramo u Skupštini”, napisao je šef poslaničkog kluba DPS Andrija Nikolić na mreži X, ne propuštajući da naglasi kako je „jasno šta su stvarni politički motivi ove inicijative“.

Možemo pretpostaviti  na šta je mislio Nikolić pominjući stvarne političke motive. Počev od predstojećih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom. Činjenica je, međutim, da je šverc cigareta bio, a čini se, i ostao na vrhu popisa ilegalnih poslova koji u Crnoj Gori. Nijesu malobrojni oni koji tvrde da su se u švercu cigareta preko  naše zemlje  promijenili samo organizatori i, eventualno, tranzitni putevi i krajnja odredišta švercovane robe. Taj ilegalni posao  oblikuje ekonomske, društvene i političke tokove u zemlji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Potreba za donošenjem tog zakona je jasna: prema podacima Zavoda za zapošljavanje, već dvije godine  Crna Gora „uvozi“ preko 25.000 sezonskih radnika, uz angažman više od 10.000 sezonaca sa ovdašnjeg tržišta rada, uglavnom studenata i đaka. Lako je pretpostaviti da je taj broj još veći, računajući neiskorijenjeni rad na crno. Problem je najuočljiviji tokom ljetnje turističke, poljoprivredne i građevinske sezone, kada ovdašnji poslodavci javno vape za radnom snagom.

Sličan problem postoji i u okruženju, ali su tamo pokušali da ga ublaže, ako se on već ne može trajno riješiti. Demografska kretanja ne idu u prilog zadovoljenja potreba na tržištu rada, dok i oni koji su kvalifikovani i voljni da rade, sve češće (i lakše) posao nalaze na bolje platežnim tržištima EU. Počev od Hrvatske. Tamo već postoji zakon koji poslodavcima omogućava da, uz finansijsku pomoć države, sezonskim radnicima ponudi određene finansijske benefite (minimalna plata, staž, zdravstveno osiguranje…) tokom perioda kada oni nijesu radno angažovani, kako bi im bilo na raspolaganju kada se ponovo ukaže potreba za njihovo radno angažovanje. To se pokazalo kao rješenje koje, u značajnoj mjeri, odgovara i poslodavcima i zapošljenima.

Crnogorske vlasti su najavljivale slično rješenje, ali smo  stigli tek do nacrta zakona. Dok potraga sa sezonskim radnicima za predstojeću sezonu  uveliko traje. Samo na ovonedjeljnom Sajmu sezonskog zapošljavanja u Podgorici zainteresovanima je ponuđeno više od dvije hiljade radnih mjesta. Što je samo djelić očekivane (uobičajene) potražnje.

Vladin prijedlog bio je pred socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima – a sada mu, prema najavama, predstoji dotjerivanje,  javna rasprava, pa tek onda izrada prijedloga koji će biti upućen parlamentu na eventualno izglasavanje. Teško je očekivati da će sve to biti završeno na vrijeme za predstojeću sezonu.

Iz Ministarstva rada se još nadaju da će zakon stići na vrijeme i kažu kako se njegovim donošenjem želi postići efikasnije zapošljavanje domaće radne snage za sezonske poslove. “Pored toga, zakon ima za cilj suzbijanje sive ekonomije i omogućavanje fleksibilnijeg angažovanja radne snage“, navodi se u njihovom saopštenju, „Očekuje se da zakon doprinese unapređenju poslovnog ambijenta i tržišta rada u Crnoj Gori“.

Po onome što se do sada čulo, sindikalci nijesu pretjerano zadovoljni ponuđenim. “Ministarstvo je ponudilo samo poreze i doprinose, a to nije dovoljno da taj radnik sačeka narednu sezonu”, kazao je Srđa Keković, Generalni sekretar USSCG, objašnjavajući da su oni nudili hrvatski model, koji  podrazumijeva da neko odradi sezonu (šest, sedam ili devet mjeseci) a da za vrijeme kada nije angažovan prima neku naknadu i ima plaćene poreze i doprinose.

Istovremeno, i poslodavci zebu od mogućnosti da sav teret „izdržavanja“ sezonskih radnika van sezone može pasti na njihova pleća. Što baš i nije pretjerano isplativo, mada je, možda, bolje od neizvjesnosti da se naredne sezone neće moći pokrenuti posao zbog nedostatka radne snage. „Spremni smo da preuzmemo poreze i doprinose ako ih država nema u budžetu, ali mu nećemo dati platu (sezonskom radniku – prim. Monitora) za vrijeme dok nije angažovan“, kazao je predsjednik Crnogorskog turističkog saveza Žarko Radulović. Kao dodatni problem Radulović ističe to što ponuđena verzija zakona ne nudi dovoljno pomaka, odnosno olakšane procedure, prilikom zapošljavanja sezonaca iz inostranstva. A oni se, kaže, „pokazuju kao dobri radnici, zadovoljni su uslovima i spremni da rade za niže plate nego u bilo kojoj drugoj top destinaciji“.

Dok se o zakonu o sezonskim radnicima makar priča, neka druga obećanja su pala u zapećak. Poput formiranja Fiskalnog savjeta. Da ga imamo, a zakonska obaveza odavno postoji, nedavna rasprava premijera i profesora Ekonomskog fakulteta o uzrocima inflacije u Crnoj Gori bila bi poprilično izlišna. Sve bi mu to, prethodno, rekli članovi Fiskalnog savjeta. Ili bi stručna javnost zaključila kako smo napravili pogrešan izbor njegovih članova.

Vlada u najavljenom roku ne uspijeva realizovati ni obećanja koja su data međunarodnim partnertima (EU), čija je realizacija neophodna za dobijanje prvih tranši novca iz Plana rasta za zemlje Zapadnog Balkana.

Rok za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende Crne Gore 2024.-2027, koja je zimus usvojena u Briselu,  istekao je 28. februara 2025. Trenutna procjena je da je Crna Gora u potpunosti ispunila 10 koraka, dok su četiri  djelimično ispunjena, predočila je članovima Vlade ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

Među tim „djelimično ispunjenim“ obavezama nalazi se i Prostorni plan Crne Gore, uz prateće propise. Na tom dokumentu radi se još od vremena Vlade Duška Markovića (2016.-2020). Završetak se najavljuje već poodavno ali dokument nikako da dođe pred poslanike. Odnosno na javnu raspravu koja bi trebala da prethodi finalnom prijedlogu Prostornog plana.

Razna su tumačenja zašto ovaj, krajnje neophodan, posao traje neuobičajeno dugo. Uz hroničnu sporost administracije, postoje i spekulacije o mnogobrojnim parcijalnim interesima potencijalnih investitora kojima bi valjalo udovoljiti.  Tako što će se nešto dodati Planu ili, na način da se njegovo donošenje još prolongira dok neko nešto ne završi. Na primjer, kupi poljoprivredno zemljište koje će budućim Planom postati građevinsko.

Za sada su to samo priče. Nepostojanje važećeg Prostornog plana Crne Gore onemogućava donošenje planova nižeg reda, među kojima je i novi PP Podgorice i, odnedavno kao njegov sastavni dio, projekat Velje brdo o kome su nam sa puno entuzijazma govorili premijer i ministar urbanizma Slaven Radunović.

Još jedna obaveza iz Reformske agende – reforma izbornog zakonodavstva – čeka rasplet aktuelnih političkih razmirica vlasti i opozicije. Kao što je čekala i prethodna tri-četiri izborna ciklusa. Vlast se mijenjala, ali model nije: opozicija traži reforme izbornih pravila kako bi većini smanjila prostor za zloupotrebe, vlast traži izgovore da tu priču prolongira. I tako ukrug. Jedinstveni su samo u tome da partijama nikad nije dosta državnog novca, a da su tzv. otvorene liste dobar prijedlog. Za neko bolje vrijeme.

Imamo i set neispunjenih „obećanja“ koja nam niko nije dao. U formalnom smislu. Ali se ispunjenje tih očekivanja podrazumijeva kao neophodan dio najavljene normalnosti.  Na vrhu ove liste nalaze se zakoni u vladi i Skupštini, koji bi normirali ponašanje izabranih političkih predstavnika u svakodnevnim, ali i nekim manje uobičajenim okolnostima (prava i obaveze tehničke vlade), smanjujući njihov pravo na improvizaciju i, nazovimo je, domišljatost. U vladinom posjedu je jedna, pomalo problematična, verzija zakona o vladi, dok  sličnog dokumenta koji bi uredio rad parlamenta nema u najavi.

U državi koja skoro tri godine ne može da okonča izborni proces u jednoj lokalnoj samoupravi sa otprilike 1.500 upisanih birača, ništa od navedenog ne predstavlja iznenađenje. Što bi rekli, vlast dlaku mijenja ali ćud nikada.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

1 sedmica

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljkiIreni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Na odluku Etičkog odbora novinar i pisac Brano Mandić se satirično osvrnuo u tekstu O čemu govorimo kada govorimo o sisama, objavljenom u oktobru prošle godine. Ne sluteći da će ga zbog ovog citata policija uputiti na sud: ,,Kakva sreća za jednu novinarku da bude cilj ili po grčki telos, a ne po srpski telo, odnosno objekat žudnje jednog matorog jarca koji omladini pokazuje kako bez njega nema udarca niti emisije bez kafanske dosjetke kojom ćemo relaksirati atmosferu pošto smo još napeti od trodecenijskog antisrpskog proganjanja. Ako nam napetost dalje naloži, možemo reći i da je to ispod suknje cilj, a ne objekat, pa pohvaliti i oko gaća, i ispod kaiša i oko struka, jer tako to mi na Palama po Grigoriju Palami tumačimo, a u Nikšiću po svetom Nilu Sorskom.”

Deset dana nakon objave teksta profesor Stamatović je, preko advokatske kancelarije Šušić, podnio prijavu Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.

Osnovno državno tužilaštvo procijenilo da nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. I sve bi se, kao i mnogi skandali do sada, tako i završilo da nije bilo revnosne policije.

Mandić je, protekle sedmice, svojom kolumnom obavijestio javnost da mu je ,,policija upala u tekst”.

Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića. Obaviješten je od suda da se mora pojaviti na saslušanju 16. aprila uz prijetnju dovođenjem. U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka navodi se da je prekršio Zakon o Javnom redu i miru Crne Gore, i to u članu 7 stav 1: „Ko na javnom mjestu vrijeđa drugog ili se drsko ponaša, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 400 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”

Ispad profesora Stamatovića, koji je verifikovan odlukom Etičkog odbora UCG, tako dobija novu dimenziju. Policijskog i sudskog progona novinara i pisca za kolumnu u kojoj je s pravom kritikovao profesorov seksistički govor i odobravanje istog od strane najznačajnije visokoškolske institucije u državi.

Da nije po srijedi nešto što liči na represiju i nedemokratiju, tvrde iz policije. Saopštili su da su postupili na zakonit način, bez namjere podrivanja ili targetiranja pojedinca, uz jednak odnos prema svim građanima.Napominjući da će u konačnom Sud za prekršaje cijeniti osnovanost podnijete prekršajne prijave.

Srećom po policiju, uključio se i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović zatraživši od policijskih službenika (pravnika) koji se bave prekršajnom oblašću da nedvosmisleno utvrde sve okolnosti osnovanosti podnošenja zahtjeva za pokretanje ovog prekršajnog postupka.

Objasnio je da će se službenici Uprave policije sa posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema svim događajima u kojima policija cijeni opravdanost zahtjeva, ,,a koji se odnose na pojačanu kritiku prema licima koja su dužna da trpe veći pritisak javnosti, odnosno razumijevanje upotrebe specifičnih tehnika i stilova novinarskog izražavanja prilikom društvenog komentarisanja”.

Šćepanović je naložio rukovodiocima svih organizacionih jedinica Uprave policije da bez odlaganja u svim postupanjima koja uključuju medijske radnike primjenjuju principe zakonitosti, proporcionalnosti, transparentnosti, objektivnosti i zaštite javnog interesa, kao i opšteprihvaćena načela medijskog diskursa zagarantovana međunarodnim pravom i konvencijama.

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su u ovakvim slučajevima neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koje, kao i u Mandićevom slučaju, vlast, kada joj treba, baštini i danas.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je recimo nakon devet mjeseci izviđaja, krajem 2023. godine, utvrdilo da u  stavovima sveštenika SPC Ognjena Femića, sadržanim u autorskom tekstu na portalu IN4S pod naslovom Ujedinjenje ili ukrajinizacija nema elemenata krivičnog djela. Institucija ombusmana reagovala je zbog tog teksta.

Isti aršini i literarne slobode nijesu  važile za publicistu i istoričara Bobana Batrićevića koji u autorskom tekstu u avgustu 2023, kritikovao stavove  velikodostojnika SPC u Crnoj Gori. Nakon pritiska javnosti, VDT je konačno u martu 2024, odustalo  od gonjenja istoričara i kolumniste Batrićevića.

Da novoj vladajućoj većini nije strano kopiranje pritisaka iz DPS doba ili aktuelnih iz Vučićevog sistema, govori i tekst sa portala Press, koji je blizak Pokretu Evropa sad.Naslov teksta – Da li je Brano Mandić dobio 12,5 hiljada eura od države da ,,Normalizuje” ili profesora zove ,,matorim jarcem”? A u samom tekstu se pored saopštenja policije, podsjeća da je ,,krajem prošle godine nevladina organizacija ‘Žuta kornjača’ Branislava Mandića  od Ministarstva kulture i medija dobila 12.524 eura za portal ‘Normalizuj.me”, piše portal Press, a prenosi portal Gradske televizije.

Mandić se odavno zamjerio moćnicima i braniteljima prošle i ove vlasti. ,,…đavo nije skriven već se ukazao u punom kapacitetu izvršne vlasti koju smo prepustili budalama. Jedina stvar koja je tragičnija od navedenog je to što sve govori da baš takve budale zaslužujemo”, piše Mandić u jednoj od kolumni.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo