Povežite se sa nama

MONITORING

MUZIČKI HITOVI TINEJDŽERA U CRNOJ GORI: Mržnja je u modi

Objavljeno prije

na

Kad prosječnom crnogorskom građaninu kažete da mladi slušaju i pjevaju fašističke pjesme, vjerovatno će pomisliti na omladinu privrženu nekoj od desničarskih partija i „evergrinima” kao što su: „Od Topole pa do Ravne gore” ili „Marširala kralja Petra garda”. Ništa od toga. Hitovi potiču iz devedesetih, zovu se, na primjer, „Sve džamije u oblake lete” i „Oj Alija, Aljo, muslimanski izrode” i u modi su već među djecom.

„Artist” se zove Rodoljub Roki Vulović. Teče pjesma: „Oj Alija, Alija muslimanski izrode / prevešće te Tuđman žednog preko vode /

Oj Alija Aljo male su ti međe / da si ost'o sa nama bile bi još veće”. Refren glasi: „Nema više turskih pita od posavskog zlatnog žita!”

Hit ima više verzija na internetu. Jedan video počinje kadrom tenka koji prolazi kroz ruševine, slijedi junak sa uzdignuta tri prsta. Potom vojnici kroz razoreni grad – moguće Vukovar – nose crnu zastavu sa mrtvačkom glavom. U sljedećem kadru eksplodira ćošak jedne zgrade. Kuće koje gore, u daljini džamija, vojnici na tenkovima, ljudi sa crnim kapuljačama, snimci iz logora u kojima su bili Bošnjaci. Cijev koja gađa neku zgradu, po svemu sudeći u Sarajevu. Za kraj: artiljerijski pogodak u minaret.

Baja Mali Knindža ima više hitova, najveći je, ipak: „Ne volim te Alija,

zato što si balija, srušio si miran san! Nosila ti Drina sto mudžahedina – svaki dan!”

Raspjevani Miro Semberac zadužen je za izvedbu djela: „Jadna Bosno suverena”. Početak govori sve: „Jao jadna Bosno suverena /

Zbog Alije posta razorena / Što proglasi Bosnu suverenu / Ne imao glavu na remenu / Došlo vrijeme da se Srbi svete/ Sve džamije u oblake lete.” Pored verzije u kojoj umjetnik zaneseno cupka, postoji i animirana u kojoj je impresivan dio gdje Alija, nacrtan kao čiča Gliša, ostaje bez glave.

Sluša se već na kraju osnovne škole, širi, pored ostalog, u grupama koje djeca prave dok igraju kompjuterske igrice. „Ja sam te pjesme prvo čuo na internetu, od drugova koji su iz Dalmacije. U školi većina djece zna takve pjesme. Neki od nas to slušaju ironično, ali u razredu ima i neočetnika koji stvarno tako misle”, kaže Monitorov sagovornik, novopečeni gimnazijalac. Na pitanje ko je Alija Izetbegović kaže: ,,Neki Bosanac, biće predsjednik Bosne”. Ne zna ko je Slobodan Milošević.

Priča kako i među njegovim internet drugovima ima različitih, više ili manje zagriženih. „Jedan drug nas je jednom ubjeđivao da je jedini način da Srbi i Hrvati nešto zajedno urade da, ako se neka Bosanda raznese u crkvi, zajedno idu palit džamije”.

Nije riječ ni o kakvom podmlatku navijačkih grupa, nikakvi skinhedsi, nikakvi vjerni slušaoci srpske majke Cece Ražnatović, ne ni djeca sa margina društva. Obična djeca, 14-15 godina, dobri đaci. Osim ovog „specijalnog”, prate svjetske muzičke trendove.

U jednoj od crnogorskih škola dječaci su jednom odlučili da prirede koncert i uredno u školi otpjevali „Sve džamije u oblake lete” obogaćenu verzijom na engleskom. Školi je bilo najvažnije da niko za to ne čuje.

Većina ratničkog muzičkog smeća proizvedenog devedestih objavljuje se i na engleskom prevodu. „Oj Alija, Aljo” ima i verziju prevedenu na turski.

„Oj Alija Aljo, muslimanski izrode” prevedeno je kao „muslim degenerate.” Po onome što piše u komentarima, YouTube povremeno blokira neke od kanala bogatih takvim sadržajima, ali se oni brzo pojave pod drugim imenom. Podrška stiže odasvud. Ne samo: ,,Поздрав от България 🙂 СМЪРТ ЗА ТУРЦИТЕ!!!”, i od ostale slovenske braće, već i iz Engleske, Amerike… prosto, sa svih strana.

Koliko čitava stvar ima veze s mozgom pokazuje, recimo, to da je pjesma „Serbia strong – Bog je Srbin i on će nas čuvati”, sa sihovima „Karadžiću vodi Srbe svoje / Nek’ se vidi nikog se ne boje”, ilustrovana fotografijama Radovana Karadžića sa suđenja u Haškom tribunalu.

Koliko sve ima veze sa zapuštenim društvom, djecom bez predstave o vrijednostima, bez svijesti o tome šta je dobro, a šta zlo, pokazuje sve ostalo.

„Humor naše generacije je jednostavno takav”, kaže djevojčica koja objašnjava da se ona sa svojim društvom takvim pjesmama ruga. „Znam da ima puno glupih ljudi u mojoj generaciji koji to slušaju i koji se jednog dana mogu skupiti i uraditi ko zna šta”. To što ona zna, ne znaju oni koji bi morali znati.

Društvo u kojem je slagana laž na laži, u kom su ratovi devedesetih dijelom prekrečeni, dijelom prekriveni državnim zaboravom, nije ni voljno ni spremno da se bori protiv fašizma koji gmiže ispod površine i niko ne zna kad će i kako će eksplodirati. „Svaka misao, i ona najbolja i ona najgora, podrazumijeva mogućnost da se i ostvari: ona nosi težnu da se širi, da djeluje i da je drugi prihvate kao način mišljenja orijentacije i akcije”, piše profesor Đuro Šušnjić.

Na kraju osnovne škole, u posljednjoj lekciji iz istorije, đaci uče „Raspad Jugoslavije”. Na pet stranica sa gomilom fotografija u dva poglavlja: Kriza jugoslovenskog društva i Stvaranje novih država. Ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stali su u pet-šest bezličnih pasusa. Svaka rečenica kao da je sto puta procijeđena ne bi li bila što bezbojnija. Nikakvo čudo što, i ako nije preskočio posljednju lekciju, naš sagovornik ne zna ko je Slobodan Milošević. U udžbeniku postoji njegova fotografija iz Haga, piše i kad je tamo isporučen. Doktoru nauka koji nikad nije čuo za naše ratove da date to štivo, teško bi shvatio šta se zapravo događalo.

Svi stariji od pedeset godina svojm su očima gledali u kakve su se zvijeri pretvorili mnogi od onih koji su odrastali u bratstvu i jedinstvu. Nije lako čak ni zamisliti kako bi, ako bi bili prilike, izgledali ovi koji rastu uz leteće džamije.

Adolf i Eva

Zapuštenost crnogorskog društva očita je i po tome što niko više ne reaguje ni na sasvim očite stvari, nezamislive u uljudnom svijetu. Na državnom takmičenju u debatama, održanom prošle godine u podgoričkoj gimnazji „Slobodan Škerović” jedan od timova se zvao „Adolf i Eva”. „Niko im nije branio, svako može da odabere ime koje hoće” objašnjava Moniorova sagovornica, gimnazijalka.

Da ne bješe Nikšićana

Red je da se podsjeti: Baja Mali Knindža opjevao je i „Rat za mir”.

„Tamo pored plavog mora borila se Crna Gora / Kad je bilo stani-pani stizali su Nikšićani / Kada ono borba poče / kod Goražda i kod Foče.

Reci sestro gorska vilo / Kako li je tamo bilo / I po kiši i po blatu / Dubrovniku i Cavtatu / i Konavli i Ćilipi / Crnogorci kad zaškripi.

Da ne bješe Nikšićana i momaka iz Berana / Uvelo bi naše cvjeće kod Trebinja i Bileće. I tako dalje.

Ako ćemo pravo, Baja Mali Knindža neuporedivo je pošteniji od tvoraca i pisaca domaće istorije. Samo da je još dodao ubistva, silovanja, paljenje, etničko čišćenje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo