Povežite se sa nama

MONITORING

MUZIČKI HITOVI TINEJDŽERA U CRNOJ GORI: Mržnja je u modi

Objavljeno prije

na

cetnici

Kad prosječnom crnogorskom građaninu kažete da mladi slušaju i pjevaju fašističke pjesme, vjerovatno će pomisliti na omladinu privrženu nekoj od desničarskih partija i „evergrinima” kao što su: „Od Topole pa do Ravne gore” ili „Marširala kralja Petra garda”. Ništa od toga. Hitovi potiču iz devedesetih, zovu se, na primjer, „Sve džamije u oblake lete” i „Oj Alija, Aljo, muslimanski izrode” i u modi su već među djecom.

„Artist” se zove Rodoljub Roki Vulović. Teče pjesma: „Oj Alija, Alija muslimanski izrode / prevešće te Tuđman žednog preko vode /

Oj Alija Aljo male su ti međe / da si ost'o sa nama bile bi još veće”. Refren glasi: „Nema više turskih pita od posavskog zlatnog žita!”

Hit ima više verzija na internetu. Jedan video počinje kadrom tenka koji prolazi kroz ruševine, slijedi junak sa uzdignuta tri prsta. Potom vojnici kroz razoreni grad – moguće Vukovar – nose crnu zastavu sa mrtvačkom glavom. U sljedećem kadru eksplodira ćošak jedne zgrade. Kuće koje gore, u daljini džamija, vojnici na tenkovima, ljudi sa crnim kapuljačama, snimci iz logora u kojima su bili Bošnjaci. Cijev koja gađa neku zgradu, po svemu sudeći u Sarajevu. Za kraj: artiljerijski pogodak u minaret.

Baja Mali Knindža ima više hitova, najveći je, ipak: „Ne volim te Alija,

zato što si balija, srušio si miran san! Nosila ti Drina sto mudžahedina – svaki dan!”

Raspjevani Miro Semberac zadužen je za izvedbu djela: „Jadna Bosno suverena”. Početak govori sve: „Jao jadna Bosno suverena /

Zbog Alije posta razorena / Što proglasi Bosnu suverenu / Ne imao glavu na remenu / Došlo vrijeme da se Srbi svete/ Sve džamije u oblake lete.” Pored verzije u kojoj umjetnik zaneseno cupka, postoji i animirana u kojoj je impresivan dio gdje Alija, nacrtan kao čiča Gliša, ostaje bez glave.

Sluša se već na kraju osnovne škole, širi, pored ostalog, u grupama koje djeca prave dok igraju kompjuterske igrice. „Ja sam te pjesme prvo čuo na internetu, od drugova koji su iz Dalmacije. U školi većina djece zna takve pjesme. Neki od nas to slušaju ironično, ali u razredu ima i neočetnika koji stvarno tako misle”, kaže Monitorov sagovornik, novopečeni gimnazijalac. Na pitanje ko je Alija Izetbegović kaže: ,,Neki Bosanac, biće predsjednik Bosne”. Ne zna ko je Slobodan Milošević.

Priča kako i među njegovim internet drugovima ima različitih, više ili manje zagriženih. „Jedan drug nas je jednom ubjeđivao da je jedini način da Srbi i Hrvati nešto zajedno urade da, ako se neka Bosanda raznese u crkvi, zajedno idu palit džamije”.

Nije riječ ni o kakvom podmlatku navijačkih grupa, nikakvi skinhedsi, nikakvi vjerni slušaoci srpske majke Cece Ražnatović, ne ni djeca sa margina društva. Obična djeca, 14-15 godina, dobri đaci. Osim ovog „specijalnog”, prate svjetske muzičke trendove.

U jednoj od crnogorskih škola dječaci su jednom odlučili da prirede koncert i uredno u školi otpjevali „Sve džamije u oblake lete” obogaćenu verzijom na engleskom. Školi je bilo najvažnije da niko za to ne čuje.

Većina ratničkog muzičkog smeća proizvedenog devedestih objavljuje se i na engleskom prevodu. „Oj Alija, Aljo” ima i verziju prevedenu na turski.

„Oj Alija Aljo, muslimanski izrode” prevedeno je kao „muslim degenerate.” Po onome što piše u komentarima, YouTube povremeno blokira neke od kanala bogatih takvim sadržajima, ali se oni brzo pojave pod drugim imenom. Podrška stiže odasvud. Ne samo: ,,Поздрав от България 🙂 СМЪРТ ЗА ТУРЦИТЕ!!!”, i od ostale slovenske braće, već i iz Engleske, Amerike… prosto, sa svih strana.

Koliko čitava stvar ima veze s mozgom pokazuje, recimo, to da je pjesma „Serbia strong – Bog je Srbin i on će nas čuvati”, sa sihovima „Karadžiću vodi Srbe svoje / Nek’ se vidi nikog se ne boje”, ilustrovana fotografijama Radovana Karadžića sa suđenja u Haškom tribunalu.

Koliko sve ima veze sa zapuštenim društvom, djecom bez predstave o vrijednostima, bez svijesti o tome šta je dobro, a šta zlo, pokazuje sve ostalo.

„Humor naše generacije je jednostavno takav”, kaže djevojčica koja objašnjava da se ona sa svojim društvom takvim pjesmama ruga. „Znam da ima puno glupih ljudi u mojoj generaciji koji to slušaju i koji se jednog dana mogu skupiti i uraditi ko zna šta”. To što ona zna, ne znaju oni koji bi morali znati.

Društvo u kojem je slagana laž na laži, u kom su ratovi devedesetih dijelom prekrečeni, dijelom prekriveni državnim zaboravom, nije ni voljno ni spremno da se bori protiv fašizma koji gmiže ispod površine i niko ne zna kad će i kako će eksplodirati. „Svaka misao, i ona najbolja i ona najgora, podrazumijeva mogućnost da se i ostvari: ona nosi težnu da se širi, da djeluje i da je drugi prihvate kao način mišljenja orijentacije i akcije”, piše profesor Đuro Šušnjić.

Na kraju osnovne škole, u posljednjoj lekciji iz istorije, đaci uče „Raspad Jugoslavije”. Na pet stranica sa gomilom fotografija u dva poglavlja: Kriza jugoslovenskog društva i Stvaranje novih država. Ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stali su u pet-šest bezličnih pasusa. Svaka rečenica kao da je sto puta procijeđena ne bi li bila što bezbojnija. Nikakvo čudo što, i ako nije preskočio posljednju lekciju, naš sagovornik ne zna ko je Slobodan Milošević. U udžbeniku postoji njegova fotografija iz Haga, piše i kad je tamo isporučen. Doktoru nauka koji nikad nije čuo za naše ratove da date to štivo, teško bi shvatio šta se zapravo događalo.

Svi stariji od pedeset godina svojm su očima gledali u kakve su se zvijeri pretvorili mnogi od onih koji su odrastali u bratstvu i jedinstvu. Nije lako čak ni zamisliti kako bi, ako bi bili prilike, izgledali ovi koji rastu uz leteće džamije.

Adolf i Eva

Zapuštenost crnogorskog društva očita je i po tome što niko više ne reaguje ni na sasvim očite stvari, nezamislive u uljudnom svijetu. Na državnom takmičenju u debatama, održanom prošle godine u podgoričkoj gimnazji „Slobodan Škerović” jedan od timova se zvao „Adolf i Eva”. „Niko im nije branio, svako može da odabere ime koje hoće” objašnjava Moniorova sagovornica, gimnazijalka.

Da ne bješe Nikšićana

Red je da se podsjeti: Baja Mali Knindža opjevao je i „Rat za mir”.

„Tamo pored plavog mora borila se Crna Gora / Kad je bilo stani-pani stizali su Nikšićani / Kada ono borba poče / kod Goražda i kod Foče.

Reci sestro gorska vilo / Kako li je tamo bilo / I po kiši i po blatu / Dubrovniku i Cavtatu / i Konavli i Ćilipi / Crnogorci kad zaškripi.

Da ne bješe Nikšićana i momaka iz Berana / Uvelo bi naše cvjeće kod Trebinja i Bileće. I tako dalje.

Ako ćemo pravo, Baja Mali Knindža neuporedivo je pošteniji od tvoraca i pisaca domaće istorije. Samo da je još dodao ubistva, silovanja, paljenje, etničko čišćenje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo