Povežite se sa nama

MONITORING

SVAĐE U CENTRALNOJ BANCI: Interesi povlašćenih prijete sistemu

Objavljeno prije

na

Da nije tragično, bilo bi smiješno to što nas je snašlo iz Centralne banke Crne Gore (CBCG). Guverner Radoje Žugić, potpomognut sa šest članova Savjeta CB (makar četvorica među njima se lažno predstavljaju i prodaju za velike pare pošto im je mandat istekao prije dvije godine) po hitnom postupku zahtijeva od Skupštine Crne Gore da razriješi viceguvernerku Irenu Radović. Spočitavajući joj nestručnost, donošenje odluka u ličnom interesu i odavanje poslovne tajne. Narodski – izdaju!

Riječ je o istoj osobi koju je parlament prije nepunih 18 mjeseci imenovao za viceguvernerku zaduženu za kontrolu bankarskog sistema. Irena Radović je, prema podacima sa sajta CBCG, nakon proglašenja crnogorske nezavisnosti 2006. bila zamjenica britanskog ambasadora u Crnoj Gori. U oktobru 2010. imenovana je na mjesto ambasadorke Crne Gore u Francuskoj, i nerezidentnog ambasadora u Knjaževini Monako i Knjaževini Andori. U istom periodu, do oktobra 2015., bila je ambasadorka i stalna predstavnica Crne Gore pri UNESCO… Profesionalni angažman u CBCG započela je kao savjetnica guvernera za kontrolu bankarskog sistema, u jesen 2016.

Iznoseći odbranu na stranicama ovdašnjih medija, dr Radović kaže kako se suočava sa „odmazdom čovjeka koji smatra da je iznad zakona, institucija i sistema”. Za inicijativu guvernera Žugića za njeno razrješenje i postupak koji je uslijedio tvrdi da su „protivzakoniti, neprofesionalni i neljudski”.

Kako bi otklonili sve nedoumice i sumnje da je u pitanu „samo” lični sukob dvoje od osmoro ljudi koji imaju pravo da vedre i oblače crnogorskim finansijskim sistemom, guverner i viceguvernerka stvar su podigli na nivo (ne)profesionalnih odnosa i angažmana unutar CBCG.

„U ostvarivanju dužnosti i ovlašćenja viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema dr Irena Radović nije pokazala odgovarajući nivo stručnosti i efikasnosti, što je rezultiralo i predlaganjem određenih rješenja za koja je utvrđeno da su mogla imati ozbiljne posljedice i rizik po stabilnost bankarskog sistema i negativno uticati na ugled i integritet CBCG”, navedeno je u obrazloženju prijedloga za smjenu dr Radović, dostavljenom Skupštini Crne Gore, „Takođe, nije poštovala ni politike, procedure i proces odlučivanja uspostavljene aktima CBCG”.

Ni Irena Radović nije ostala dužna. „Moji odnosi sa guvernerom Žugićem bili su poremećeni tako i toliko da sam, nakon neuspjele medijacije, bila prinuđena da podnesem tužbu”, stoji u njenon saopštenju. „Neki od razloga za tužbu nalaze se u činjenicama da je guverner više mjeseci odbijao komunikaciju nužnu za obavljanje mog i njegovog posla – ključnog u CBCG za stabilnost finansijskog sistema; smjene rukovodilaca u mom sektoru bez konsultacije sa mnom i bez bilo kakvog obrazloženja; zaduživanja drugog viceguvernera zadacima iz domena moje zakonske nadležnosti uz neinformisanje ključnih ljudi sektora kontrole banaka i mene kao nadležnog viceguvernera; opasnog i nezakonitog zadržavanja bitnih informacija za kontrolu banaka i uskraćivanja mi prava da raspolažem informacijama o takvim i drugim aktivnostima u CBCG kada ih zatražim kao viceguverner i član Savjeta CBCG…”.

Radović, konačno, tvrdi kako je povreda zakona učinjena i tako što je postupak njenog razrješenja započet pošto je ona pred Osnovnim sudom u Podgorici pokrenula spor zbog diskriminacije i mobinga protiv guvernera Žugića. I taj postupak je u toku.

Ta činjenica je važna i guverneru i njegovim saradnicama iz Savjeta CB. U njihovom zahtjevu za razrješenje stoji kako je Radović „u okviru jednog od postupaka koji je pokrenula kod drugog nadležnog organa” dostavila dokument koji je CBCG označila određenim stepenom tajnosti. CBCG je protiv nje krajem maja podnijela krivičnu prijavu zbog sumnje da je izvršila krivčno djelo ,,odavanja poslovne tajne”.

,,Taj navod je sramna manipulacija guvernera Žugića”, odgovara Radović, „ne radi se o dokumentu koji je označen stepenom tajnosti i kao takav se ne smatra poslovnom tajnom”. Pa prelazi u kontraofanzivu. „U oktobru 2017. godine sam odbila da napišem predlog za smjenu glavnog izvršnog direktora jedne od stranih banaka u Crnoj Gori bez ikakvog razloga ili validnog utemeljenja. Nijesam se slagala sa selektivnim kontrolama pojedinih banaka, dok su se druge kontrole odlagale na zahtjev guvernera. Tražila sam da se u CBCG strogo vodi računa da se ne ponavlja praksa da se u tenderskoj komisiji za nabavke CBCG ili u svojstvu ovlašćenog lica ne nalazi bilo ko od bliskih srodnika članova rukovodstva CBCG, poput sestrića guvernera… Ta praksa je nastavljena”, navodi u saopštenju viceguvernerka koja će, možda, biti razriješena prije nego što ovaj tekst stigne do čitalaca.

Stvar je hitna, zaključio je Žugić. Možda je do tog uvjerenja došao nedavno, kada je Dan objavio dokumenta koja pokazuju da je CBCG finansirala njegove doktorske studije i preskupa službena putovanja. Žugić je, navodno, zaključio da je Radović zaslužna što su ta dokumenta procurela iz CBCG, mada njihovi saradnici kažu kako kontrolori banaka nemaju pristup izvodima CBCG.

Ili je stvar starijeg datuma. Žugić je, jesenas, kroz parlament provukao izmjene i dopune Zakona o centralnoj banci. Praktično u jednom danu. I bez rasprave. Bio je to dopunjeni i dorađeni prijedlog koji je, nekih dvije godine ranije, zaustavio isti Radoje Žugić. Tada u svojstvu ministra finansija u vladi Mila Đukanovića.

Jedan od noviteta „Žugićevog Zakona” bilo je to što su iz njega ispali članovi 47 i 48 koji su propisivali prava i obaveze viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema i viceguvernera za finansijsku stabilnost i platni promet. „Izmjenama i dopunama Zakona o CBCG iz 2017. godine propisano je da guverner može pojedine poslove iz svoje nadležnosti prenijeti na viceguvernere, što znači da guverner u skladu sa Ustavom i zakonom odlučuje da li će i koje poslove iz svoje nadležnosti prenijeti na viceguvernere…”, objašnjava Savjet CBCG u prošlonedjeljnom dopisu Skupštini Crne Gore. Privatizacija na mala vrata.

Prema onome što je Monitor saznao, poslanici nijesu imali pojma o tome šta i zašto usvajaju. Izgleda da je viceguvernerka Radović – svjesna šta pomenute promjene znače i za njen profesionalni angažman – pokušala da upozori poslanike vladajuće većine na potencijalnu opasnost. Ali, stvar je već bila gotova.

Samo je, dodatno, navukla šefovu srdžbu. I produbila već započet sukob – lični i profesionalni. Nema sumnje da će neki od medija prije ili kasnije objaviti dokumentaciju koja pokazuje naum Žugića i njegove CBCG da imenuje i razrješava menadžment komercijalnih banaka. Iako to nije njegov, već posao akcionara i borda tih banaka.

A panika je počela. Ne samo u Crnoj Gori. Nema čovjeka sa ozbiljnijim rejtingom u svijetu finansija koga od ponedjeljka nije pozvalo bar nekoliko sagovornika iz inostranstva, uglavnom iz centrala ovdašnjih banaka, interesujući se šta im je raditi. Do „konačnog” – treba li povlačiti kapital.

To bi – na nekom drugom mjestu – proizvelo posljedice po one koji su, slijedeći vlastite interese, ugrozili sistem. Postoji narodna mudrost koja nadobudne uči da kad im je sve potaman, stave kamičak u cipelu da ih žulja. U CBCG su postupili suprotno. Kad sistem nije imao ozbiljnijih problema oni su riješili da stave – cipelu pod kamen. Samo što su zaboravili da opomenu vlasnike, kako bi na vrijeme izvadili nogu.

Štetu će platiti neko drugi.

Vlast bez kredibiliteta

Savjet CBCG ima osam članova: guverner Radoje Žugić, viceguverneri Nikola Fabris, Irena Radović i Miodrag Radonjić i četiri člana koji nijesu zaposleni u Centralnoj banci: Srđa Božović, Milivoje Radović, Milorad Jovović i Asim Telaćević.

Njih sedam (svi sem Radović) podržali su i potpisali Predlog za razrješenje viceguvernerke. Problem je što je četvorici od sedam potpisnika mandat u Savjetu CBCG istekao 2016. (Telaćević, Božović, Radović i Jovović su „samozvani” članovi Savjeta). Zakonodavna vlast nije našla za shodno da se pozabavi izborom njihovih nasljednika.

Znači, zahtjev za razrješenje Irene Radović potpisalo je troje od mogućih osam članova Savjeta sa zakonitim mandatom. To ne znači da se ni njihov potpis, odnosno funkcija, ne može problematizovati.

Počnimo od guvernera.

Žugića je nekadašnji predsjednik Filip Vujanović prvi put predložio za prvog čovjeka Centralne banke 2010. nakon obračuna vlasti sa dotadašnjim guvernerom Ljubišom Krgovićem. Potom je, 2012. podnio ostavku na funkciju guvernera, vratio se u Vladu (ministar finansija) i ponovo postao član DPS. I njenog Glavnog odbora. Opet je, nakon što ga je Vujanović 2016. u svom trećem mandatu predložio za guvernera, podnio ostavke na političke funkcije…

„Predsjednik je za guvernera predložio bivšeg guvernera i ministra finansija a sadašnjeg savjetnika predsjednika Vlade”, pisalo je u zahtjevu koji je Vujanović uputio parlamentu. „Mogao je, jednako, dodati još ponešto iz zvanične biografije predloženog kandidata”, pisali smo u Monitoru tih dana: „Radoje Žugić je radio i u odborima dvije komercijalne banke – Podgoričke banke prije privatizacije i Prve banke Crne Gore. Predsjedavao je odborima direktora Servisimporta, Centralne depozitarne agencije, Lovćen osiguranja. Dvije od pomenutih kompanija od propasti je spasila privatizacija, dvije država, a pete više nema. Da li je to mana ili preporuka bivšem i budućem guverneru?

Nikola Fabris je, možda najdugovječniji funkcionera CBCG. Šira ga javnost prepoznaje po 500 eura „jednokratne socijalne pomoći” koju je 2014. primio od Ministarstva prosvjete (u mandatu ministra Slavoljuba Stijepovića) dok se njegova mjesečna zarada mjerila hiljadama eura.

Fabris je tvrdio da socijalu nije ni tražio ni dobio. U pitanju je, kaže, 500 eura kojim je Ministarstvo pomoglo objavljivanje knjige Umijeće upravljanja novcem, koautora Nikole Fabrisa i Radojice Luburića, izvršnog direktora CBCG. Novac nije vraćen a afera je zataškana.

Najmlađi član Savjeta, viceguverner Miodrag Radonjić bio je Žugićev pomoćnik kada je ovaj bio ministar finansija. Verzirani kažu kako je aktuelni viceguverner, na koga je Žugić prenio najveći /najvažniji dio poslova iz nekadašnje nadležnosti viceguvernerke Radović šefovo povjerenje zaslužio tokom pregovora i potpisivanja kredita za izgradnju autoputa sa kineskom Eksim bankom. Taj kredit je uzet u dolarima i realizovan je bez osiguranja od valutnog rizika.

Probrano društvo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PEJOVIĆ OPET ŠALJE RADNIKE KUĆI: Ekologija i struja zatvaraju KAP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove nedjelje uprava KAP-a najavila je radnicima da se pripreme za postepeno gašenje ćelija i potpuni prestanak proizvodnje aluminijuma od 15. decembra zbog visokih cijena struje od 1. januara. Istovremeno, drama oko KAP-a, koja traje decenijama, mogla bi da dobije svoj epilog i zbog ekologije

 

„Šta si mi ovo poslao, se*em ti se u titulu? Je..ću ti majku, vidjećeš ti, pokazaću ti ja“, zaprijetio je vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica Veselin Pejović direktoru Agencije za zaštitu životne sredine Milanu Gazdiću. Razlog: Agencija je Pejoviću ispostavila rješenje o naplati eko naknade od 800.000 eura u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudne naplate.

Gazdić je prijavio prijetnje policiji. Pejović je uhapšen. Nakon saslušanja tužilaštvo je ocjenilo da u radnjama Pejovića nema elementa krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Ovog puta je sve ostalo na prijetnjama za razliku od incidenta iz 2015. kada je na beogradskom aerodromu Pejović nasrnuo na Nebojšu Medojevića. Kasnije je ponovio da će pljuvati i šamarati Medojevića gdje god ga vidi, da bi se nakon reakcija javnosti pravdao da su njegove riječi izvučene iz konteksta. Napad nije.

Prije nego što je izgubio takt i počeo sa uvredama i psovkama, Pejović je zaprijetio Gazdiću da će ga prijaviti Specijalnom državnom tužiocu. Izgleda da ga je dodatno razjarilo to što je Gazdić odgovorio da to slobodno učini.

SDT inače ni nakon osam godina nije utvrdilo da li, i ko treba da odgovara zbog nepravilnosti u vezi 137 miliona eura državnih garancija datih KAP-u. Državna revizorska institucija utvrdila je nepravilnosti u reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. Potpise na sporne ugovore o državnim garancijama, bez procjene opravdanosti te pomoći i kontragarancija, stavili su u ime Vlade tadašnji ministri finansija i ekonomije Igor Lukšić i Branko Vujović, premijer u tom periodu bilo je Milo Đukanović, aktuelni predsjednik države. A KAP-om je upravljao ruski oligarh Oleg Deripaska.

I pored neažurnosti SDT-a, Pejović je Miliovju Katniću podnio krivičnu prijavu protiv premijera Zdravka Krivokapća, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, ministra ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratka Mitrovića i direktora Agencije za zaštitu životne sredine Milana Gazdića. Prijavu je podnesena zbog udruženog kriminalnog djelovanja i zloupotrebe funkcija koje obavljaju a sve na štetu Pejovićeve kompanije Uniprom, koja gazduje KAP-om.

Izu Uniproma tvrde da je jasno da su ekološki otpad, povodom kojeg je došlo do incidenta sa Agencijom, ostavili Rusi, tačnije CEAC, jer je Uniprom preuzeo KAP u stečaju tek 2015. godine. „U nemogućnosti da naknadu naplati od CEAC-a a ni od KAP AD u stečaju, nakon pet godina ona mijenja dispozitiv rješenja dana 22. 11. 2021. godine. U dispozitivu mijenja subjekta koji je obavezan na plaćanje naknade, tako što sada tu obavezu ustanovljava na privredno društvo Uniprom d.o.o. Nikšić za iznos od 348.000 eura, a zatim i rješenja za sljedeće godine, stvarajući obavezu za Uniprom u iznosu većem od 700.000 eura“, naveo je Pejović.
Iz Agencije tvrde da su u posljednja dva mjeseca uspjeli da od Pejovićeve kompanije naplate 137.000 eura zaostalih eko naknada i naknada zbog zagađenja životne sredine. Te takse i kazne nijesu plaćene od 2016. godine. Direktor Agencije Gazdić je 1. oktobra donio rješenje kojim su preinačena sva prethodna, koja KAP nije platio, a kojima je Pejoviću bilo naloženo da ih plaća sukcesivno, svakog mjeseca do kraja godine. Sva rješenja ispostavljena su Unipromu, koji je preuzeo organizaciju proizvodnje tokom stečajnog postupka prodaje imovine KAP-a. Uz obrazloženje da je upravo Uniprom korisnik postrojenja, pa samim tim i obveznik plaćanja eko naknade u skladu sa propisima.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ARAPI GASE DUVANSKI KOMBINAT: Glavni grad pohitao da proda svoje akcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat

 

Duvanski kombinat se gasi. Tako su prije nekoliko dana saopštili predstavnici većinskog vlasnika Novog duvanskog kombinata, kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata –  Grand lnternational FZ-LLC. Menadžer kompanije Grand International FZ-LLC Ahmad Ibrahim Hamdan kaže da je kompanija sada u procesu prestanka obavljanja svoje djelatnosti.

Tako će, prema najavama,  prestati proizvodnja duvana, koja u Podgorici postoji od 1903. godine, kada je kralj Nikola osnovao fabriku Monopol duvana. Kasnije je to privredno društvo promijenilo mnogo oblika organizovanja i imena, a posljednje je Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP), pod kojim posluje i danas. Njega su osnovali Vlada Crne Gore i Glavni grad Podgorica, nakon što je u stečaj otišao stari Duvanski kombinat.  Njegova imovina prodata je građevinskom preduzeću Zetagradnja. Danas na mjestu, gdje je nekada bila fabrika, niče novi stambeni kvart.

Arapska kompanija preuzela je duvanski kombinat 2016.  Jedina se prijavila na tenderu za dokapitalizaciju NDKP-a. Ponudila je ulaganje od 20 miliona eura i zapošljavanje 75 radnika. Zaposlili  su šezdesetak radnika. Krajem maja 2018. godine počeli su sa probnom proizvodnjom, dok krajem septembra 2019. godine na dvije proizvodne linije počinju sa proizvodnjom cigareta. Kompanija Grand International FZ-LLC u julu ove godine kupila je i dio akcija u duvanskom kombunatu od Glavnog grada za nešto više do dva miliona eura. Vlada Crne Gore vlasnik je 1,16 odsto akcija. Međutim, firma je cijelo vrijeme poslovala sa gubitkom, a 2020. godinu završili su sa gubitkom od 3,4 miliona eura.

Interesantno, Glavni grad je  prodao svoje akcije u Duvanskom kombinatu dan nakon što je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović saopštio da su inspektori počeli kontrolu tog preduzeća, po nalogu bivšeg rukovodioca Uprave prihoda i carina Aleksandra Damjanovića. Odluku o prodaji akcija su obrazložili lošim poslovanjem tog preduzeća u prošloj godini. Novac od prodaje će, kako je tada saopšteno, iskoristiti za razvojne projekte.

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat. Iz preduzeća su saopštili da su više puta bili predmet kontrole carinskih organa i Poreske uprave.

,,Nakon čega nijesu utvrđene bilo kakve nepravilnosti, niti date primjedbe. Takođe, bili smo i predmet kontrole međunarodne organizacije koja se bavi borbom protiv krijumčarenja cigareta – OLAF, koja je dala pozitivno mišljenje na naše poslovanje. Nažalost, Grand International FZ-LLC i mendžment Novog duvanskog kombinata nije naišao na razumijevanje i podršku od strane Vlade Crne Gore. Obraćajući se u više navrata zvaničnim dopisima i propratnom dokumentacijom, a u vezi sa našim budućim investicijama i zainteresovanošću za otkup vlasničkog udjela države u Novom duvanskom kombinatu, unapređenjem i razvojem proizvodnje duvana, rješavanjem pitanja otpada, kao i nekih pitanja vezano za funkcionisanje Slobodne zone u skladu sa međunarodnim standardima, nijesmo dobili nijednu povratnu informaciju, kao ni odgovor na bilo koje zvanično obraćanje”, navodi Hamdan u pismu premijeru Zdravku Krivokapiću.

U Vladi, prema informacijama Monitora, sumnjaju da se i u Novom duvanskom kombinatu odvijaju nelegalne aktivnosti povezane sa švercom cigareta. Ali još nema zvaničnih saopštenja šta su pokazale brojne kontrole poslovanja NDKP-a. Zbog toga su, na predlog Damjanovića, naložili pojačan nadzor ovog preduzeća. To je ranije javno rekao i Abazović.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Za regulaciju Morače prije tri godine bili su odabrani Cijevna Comerc, Beton Montenegro i Bemax. Oni su navodni višak materijala (šljunak) otkupljivali po cijeni od ispod tri eura. Tokom moratorijuma Vlada je kineskoj firmi China Road and Bridge Corporation (CRBC) izdala saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije. Nedavno je Osnovni sud u Podgorici presudio da CRBC treba da plati 200.000 eura zbog uništavanja riba i drugog živog svijeta u rijeci Tari tokom izgradnje auto-puta Bar-Boljare. Iz kompanije su najavili žalbu.

Na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede izvršna vlast se prenula pa je na sjednici 28. oktobra usvojila zaključke kojim se zadužuje Nacionalni koordinacioni savjet za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije da preduzme aktivnosti u cilju sprječavanja dalje devastacije prirodnih resursa Crne Gore.

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić ocijenio je da je devastacija u donjem toku Morače, kao i okolnog područja koja je urađena posljednjih decenija, i te kako bila poznata činjenica prethodnoj vlasti, koja nije preduzimala adekvatne mjere. Lakušić je upozorio da sve indicije govore da je jedan dio te vlasti bio u direktnoj sprezi sa građevinskom mafijom radi ostvarivanja enormnog profita od eksploatacije šljunka.

Nedavno je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Ministar Stijović je targetirao kompanije koje će biti pod lupom Bemax, Beton Montenegro, Milonjić i ortaci, Cijevna Comerc, Čelebić, Avio petrol, Fidija i Glavni grad Podgorica koji je poslovao preko firme Čelebić.
Poručio je i da će sva ta preduzeća morati da pokažu ulazne fakture za šljunak i izlazne za beton, kako bi inspektori utvrdili da li se podaci podudaraju. ,,Postoje i male kompanije koje su eksploatisale šljunak za potrebe većih kompanija. Te podatke smo proslijedili
policiji i ne možemo ih sada otkrivati”, rekao je on.

Direktor Uprave za inspekcijske poslove Ilir Harasani izjavio je da ,,dostina tih firmi proizvodi beton, postoje izlazne fakture gdje su prodali na hiljade kubika betona, međutim ulazne fakture svjedoče da nije kupljeno ni deset odsto šljunka”.

U borbu sa mafijom se ulazi sa malim iskustvom i nikakvom praksom. Nakon što su uhapšeni zbog nelegalne eksploatacije šljunka  pušteni su da se brane sa slobode, zamjenik rukovodioca ODT Podgorica, državni tužilac Nikola Boričić, rekao je da je taj predmet u njihovoj, a ne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva i da bi se oglasili nenadležnim da je bilo elemenata organizovanog kriminala. S druge strane ministar Stijović tvrdi da je riječ o organizovanom kriminalu: ,,Imate veliki broj kompanija koje nijesu povezane, ali su imale veze sa državnim institucijama, vlastima Glavnog grada. Svi ti ljudi su nalazili način da im se ćuti i da lako prolaze kroz to”. Kazao je i da su u igri ozbiljne kompanije koje se bave ovim poslom i da postoji strah državnih institutucija da se sukobe sa tim.

Na strah i opstrukciju upozorio je i premijer Zdravko Krivokapić. On je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli. ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”, pita se Krivokapić.

I u NVO CZIP se pitaju da li se zaista sa par hiljada eura novčane ili par godina zatvorske kazne može nadoknaditi pričinjena šteta koja se mjeri vjekovima i milionima. ,,Još uvijek postoji bojazan da ni ovaj slučaj neće otići dalje od pompezne medijski ispraćene akcije privođenja, ali bez realne kaznene politike prema počiniocima”, izjavila je Ksenija  Medenica iz CZIP-a.

Privedenim osobama se na teret stavlja djelo protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta za koje je članom 254 Krivičnog zakonika propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Iz CZIP-a smatraju da se u konkretnom slučaju, osim navedenog, radi i o oštećenju životne sredine koje je propisano kao krivično djelo članom 307 za koje je propisana maksimalna zatvorska kazna do osam godina. ,,Konkretno, ključni problem je u tome što za moguće kazne za počinioce i pričinjena šteta nisu srazmjerne. Izgubili smo mnogo više od neke ‘novčane kazne ili nekoliko godina zatvora’. Bez adekvatne kaznene politike, možemo da očekujemo da će se nedjela prema prirodi nastaviti i da akcija nadležnih neće biti ozbiljno shvaćena”, ocjenila je  Medenica.

Da će se ,,mafija” zastrašiti novčanim kaznama ili prijetnjom zatvorom do godinu dana male su šanse. Toga su svjesni i pojedini u državnim institucijama. Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Lakušić izjavio je da je zabrinjavajuće ,,što pravosudni sistem u ovakvim situacijama nema adekvatne sankcije za počinioce ovih djela”.

I dok se institucije i dalje ne snalaze najbolje, mediji su jedini koji su na ovaj problem ukazivali godinama. Posljednjih mjeseci o nelegalnoj eksploataciju šljunka uporno je pisao novinar Vuk Vujisić i za to dobio brojne prijetnje. On za Monitor kaže da ,,institucije moraju nastaviti sa akcijama kako bi se procesuirali svi oni koji godinama kradu državno dobro i koji su doveli u pitanje vodosnadbijevanje primorja. Jasno je da se radi o pljački zajedničkih resursa, prirodnog dobra i ekocidu nevjerovatnih razmjera. Apsurdno je da neko može da krade naše zajedničko dobro, zarađujući na 100 hiljada eura, a pojedine firme i milione i da još zastrašuju građanske aktiviste i novinare koji pokušavaju da to prijave.  Devastirano je i možemo reći ukradeno preko 1.500.000 m2 državnog zemljišta, a da nemamo nijednu konfiskovanu mašinu, a ni počinioca u Spužu”.

Ove nedjelje su mještani Botuna, Mitrovića i Ljajkovića protestovali zbog zabrane vađenja šljunka iz Morače. Oni su poručili predstavnicima Vlade da nijesu građevinska mafija, već da od tog posla izdržavaju porodice. Traže da im se omogući nastavak vađenja šljunka ili će radikalizovati proteste.

,,Država mora pokazati snagu. U suprotnom šalje se poruka da svi možemo da krademo državna dobra i da ne odgovaramo, a pri tom da stičemo veliku imovinsku korist. Svako ko sabotira akcije, istragu i procesuiranje preduzeća i počinioca je saučesnik u ovom ekocidu i pljački i treba da odgovara. Država ima sve mehanizme da to učini”, kaže Vujisić.

Država ima mehanizme, ali ih za sada koristi samo za medijsku promociju.

Predrag NIKOLIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo