Povežite se sa nama

MONITORING

SVAĐE U CENTRALNOJ BANCI: Interesi povlašćenih prijete sistemu

Objavljeno prije

na

Da nije tragično, bilo bi smiješno to što nas je snašlo iz Centralne banke Crne Gore (CBCG). Guverner Radoje Žugić, potpomognut sa šest članova Savjeta CB (makar četvorica među njima se lažno predstavljaju i prodaju za velike pare pošto im je mandat istekao prije dvije godine) po hitnom postupku zahtijeva od Skupštine Crne Gore da razriješi viceguvernerku Irenu Radović. Spočitavajući joj nestručnost, donošenje odluka u ličnom interesu i odavanje poslovne tajne. Narodski – izdaju!

Riječ je o istoj osobi koju je parlament prije nepunih 18 mjeseci imenovao za viceguvernerku zaduženu za kontrolu bankarskog sistema. Irena Radović je, prema podacima sa sajta CBCG, nakon proglašenja crnogorske nezavisnosti 2006. bila zamjenica britanskog ambasadora u Crnoj Gori. U oktobru 2010. imenovana je na mjesto ambasadorke Crne Gore u Francuskoj, i nerezidentnog ambasadora u Knjaževini Monako i Knjaževini Andori. U istom periodu, do oktobra 2015., bila je ambasadorka i stalna predstavnica Crne Gore pri UNESCO… Profesionalni angažman u CBCG započela je kao savjetnica guvernera za kontrolu bankarskog sistema, u jesen 2016.

Iznoseći odbranu na stranicama ovdašnjih medija, dr Radović kaže kako se suočava sa „odmazdom čovjeka koji smatra da je iznad zakona, institucija i sistema”. Za inicijativu guvernera Žugića za njeno razrješenje i postupak koji je uslijedio tvrdi da su „protivzakoniti, neprofesionalni i neljudski”.

Kako bi otklonili sve nedoumice i sumnje da je u pitanu „samo” lični sukob dvoje od osmoro ljudi koji imaju pravo da vedre i oblače crnogorskim finansijskim sistemom, guverner i viceguvernerka stvar su podigli na nivo (ne)profesionalnih odnosa i angažmana unutar CBCG.

„U ostvarivanju dužnosti i ovlašćenja viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema dr Irena Radović nije pokazala odgovarajući nivo stručnosti i efikasnosti, što je rezultiralo i predlaganjem određenih rješenja za koja je utvrđeno da su mogla imati ozbiljne posljedice i rizik po stabilnost bankarskog sistema i negativno uticati na ugled i integritet CBCG”, navedeno je u obrazloženju prijedloga za smjenu dr Radović, dostavljenom Skupštini Crne Gore, „Takođe, nije poštovala ni politike, procedure i proces odlučivanja uspostavljene aktima CBCG”.

Ni Irena Radović nije ostala dužna. „Moji odnosi sa guvernerom Žugićem bili su poremećeni tako i toliko da sam, nakon neuspjele medijacije, bila prinuđena da podnesem tužbu”, stoji u njenon saopštenju. „Neki od razloga za tužbu nalaze se u činjenicama da je guverner više mjeseci odbijao komunikaciju nužnu za obavljanje mog i njegovog posla – ključnog u CBCG za stabilnost finansijskog sistema; smjene rukovodilaca u mom sektoru bez konsultacije sa mnom i bez bilo kakvog obrazloženja; zaduživanja drugog viceguvernera zadacima iz domena moje zakonske nadležnosti uz neinformisanje ključnih ljudi sektora kontrole banaka i mene kao nadležnog viceguvernera; opasnog i nezakonitog zadržavanja bitnih informacija za kontrolu banaka i uskraćivanja mi prava da raspolažem informacijama o takvim i drugim aktivnostima u CBCG kada ih zatražim kao viceguverner i član Savjeta CBCG…”.

Radović, konačno, tvrdi kako je povreda zakona učinjena i tako što je postupak njenog razrješenja započet pošto je ona pred Osnovnim sudom u Podgorici pokrenula spor zbog diskriminacije i mobinga protiv guvernera Žugića. I taj postupak je u toku.

Ta činjenica je važna i guverneru i njegovim saradnicama iz Savjeta CB. U njihovom zahtjevu za razrješenje stoji kako je Radović „u okviru jednog od postupaka koji je pokrenula kod drugog nadležnog organa” dostavila dokument koji je CBCG označila određenim stepenom tajnosti. CBCG je protiv nje krajem maja podnijela krivičnu prijavu zbog sumnje da je izvršila krivčno djelo ,,odavanja poslovne tajne”.

,,Taj navod je sramna manipulacija guvernera Žugića”, odgovara Radović, „ne radi se o dokumentu koji je označen stepenom tajnosti i kao takav se ne smatra poslovnom tajnom”. Pa prelazi u kontraofanzivu. „U oktobru 2017. godine sam odbila da napišem predlog za smjenu glavnog izvršnog direktora jedne od stranih banaka u Crnoj Gori bez ikakvog razloga ili validnog utemeljenja. Nijesam se slagala sa selektivnim kontrolama pojedinih banaka, dok su se druge kontrole odlagale na zahtjev guvernera. Tražila sam da se u CBCG strogo vodi računa da se ne ponavlja praksa da se u tenderskoj komisiji za nabavke CBCG ili u svojstvu ovlašćenog lica ne nalazi bilo ko od bliskih srodnika članova rukovodstva CBCG, poput sestrića guvernera… Ta praksa je nastavljena”, navodi u saopštenju viceguvernerka koja će, možda, biti razriješena prije nego što ovaj tekst stigne do čitalaca.

Stvar je hitna, zaključio je Žugić. Možda je do tog uvjerenja došao nedavno, kada je Dan objavio dokumenta koja pokazuju da je CBCG finansirala njegove doktorske studije i preskupa službena putovanja. Žugić je, navodno, zaključio da je Radović zaslužna što su ta dokumenta procurela iz CBCG, mada njihovi saradnici kažu kako kontrolori banaka nemaju pristup izvodima CBCG.

Ili je stvar starijeg datuma. Žugić je, jesenas, kroz parlament provukao izmjene i dopune Zakona o centralnoj banci. Praktično u jednom danu. I bez rasprave. Bio je to dopunjeni i dorađeni prijedlog koji je, nekih dvije godine ranije, zaustavio isti Radoje Žugić. Tada u svojstvu ministra finansija u vladi Mila Đukanovića.

Jedan od noviteta „Žugićevog Zakona” bilo je to što su iz njega ispali članovi 47 i 48 koji su propisivali prava i obaveze viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema i viceguvernera za finansijsku stabilnost i platni promet. „Izmjenama i dopunama Zakona o CBCG iz 2017. godine propisano je da guverner može pojedine poslove iz svoje nadležnosti prenijeti na viceguvernere, što znači da guverner u skladu sa Ustavom i zakonom odlučuje da li će i koje poslove iz svoje nadležnosti prenijeti na viceguvernere…”, objašnjava Savjet CBCG u prošlonedjeljnom dopisu Skupštini Crne Gore. Privatizacija na mala vrata.

Prema onome što je Monitor saznao, poslanici nijesu imali pojma o tome šta i zašto usvajaju. Izgleda da je viceguvernerka Radović – svjesna šta pomenute promjene znače i za njen profesionalni angažman – pokušala da upozori poslanike vladajuće većine na potencijalnu opasnost. Ali, stvar je već bila gotova.

Samo je, dodatno, navukla šefovu srdžbu. I produbila već započet sukob – lični i profesionalni. Nema sumnje da će neki od medija prije ili kasnije objaviti dokumentaciju koja pokazuje naum Žugića i njegove CBCG da imenuje i razrješava menadžment komercijalnih banaka. Iako to nije njegov, već posao akcionara i borda tih banaka.

A panika je počela. Ne samo u Crnoj Gori. Nema čovjeka sa ozbiljnijim rejtingom u svijetu finansija koga od ponedjeljka nije pozvalo bar nekoliko sagovornika iz inostranstva, uglavnom iz centrala ovdašnjih banaka, interesujući se šta im je raditi. Do „konačnog” – treba li povlačiti kapital.

To bi – na nekom drugom mjestu – proizvelo posljedice po one koji su, slijedeći vlastite interese, ugrozili sistem. Postoji narodna mudrost koja nadobudne uči da kad im je sve potaman, stave kamičak u cipelu da ih žulja. U CBCG su postupili suprotno. Kad sistem nije imao ozbiljnijih problema oni su riješili da stave – cipelu pod kamen. Samo što su zaboravili da opomenu vlasnike, kako bi na vrijeme izvadili nogu.

Štetu će platiti neko drugi.

Vlast bez kredibiliteta

Savjet CBCG ima osam članova: guverner Radoje Žugić, viceguverneri Nikola Fabris, Irena Radović i Miodrag Radonjić i četiri člana koji nijesu zaposleni u Centralnoj banci: Srđa Božović, Milivoje Radović, Milorad Jovović i Asim Telaćević.

Njih sedam (svi sem Radović) podržali su i potpisali Predlog za razrješenje viceguvernerke. Problem je što je četvorici od sedam potpisnika mandat u Savjetu CBCG istekao 2016. (Telaćević, Božović, Radović i Jovović su „samozvani” članovi Savjeta). Zakonodavna vlast nije našla za shodno da se pozabavi izborom njihovih nasljednika.

Znači, zahtjev za razrješenje Irene Radović potpisalo je troje od mogućih osam članova Savjeta sa zakonitim mandatom. To ne znači da se ni njihov potpis, odnosno funkcija, ne može problematizovati.

Počnimo od guvernera.

Žugića je nekadašnji predsjednik Filip Vujanović prvi put predložio za prvog čovjeka Centralne banke 2010. nakon obračuna vlasti sa dotadašnjim guvernerom Ljubišom Krgovićem. Potom je, 2012. podnio ostavku na funkciju guvernera, vratio se u Vladu (ministar finansija) i ponovo postao član DPS. I njenog Glavnog odbora. Opet je, nakon što ga je Vujanović 2016. u svom trećem mandatu predložio za guvernera, podnio ostavke na političke funkcije…

„Predsjednik je za guvernera predložio bivšeg guvernera i ministra finansija a sadašnjeg savjetnika predsjednika Vlade”, pisalo je u zahtjevu koji je Vujanović uputio parlamentu. „Mogao je, jednako, dodati još ponešto iz zvanične biografije predloženog kandidata”, pisali smo u Monitoru tih dana: „Radoje Žugić je radio i u odborima dvije komercijalne banke – Podgoričke banke prije privatizacije i Prve banke Crne Gore. Predsjedavao je odborima direktora Servisimporta, Centralne depozitarne agencije, Lovćen osiguranja. Dvije od pomenutih kompanija od propasti je spasila privatizacija, dvije država, a pete više nema. Da li je to mana ili preporuka bivšem i budućem guverneru?

Nikola Fabris je, možda najdugovječniji funkcionera CBCG. Šira ga javnost prepoznaje po 500 eura „jednokratne socijalne pomoći” koju je 2014. primio od Ministarstva prosvjete (u mandatu ministra Slavoljuba Stijepovića) dok se njegova mjesečna zarada mjerila hiljadama eura.

Fabris je tvrdio da socijalu nije ni tražio ni dobio. U pitanju je, kaže, 500 eura kojim je Ministarstvo pomoglo objavljivanje knjige Umijeće upravljanja novcem, koautora Nikole Fabrisa i Radojice Luburića, izvršnog direktora CBCG. Novac nije vraćen a afera je zataškana.

Najmlađi član Savjeta, viceguverner Miodrag Radonjić bio je Žugićev pomoćnik kada je ovaj bio ministar finansija. Verzirani kažu kako je aktuelni viceguverner, na koga je Žugić prenio najveći /najvažniji dio poslova iz nekadašnje nadležnosti viceguvernerke Radović šefovo povjerenje zaslužio tokom pregovora i potpisivanja kredita za izgradnju autoputa sa kineskom Eksim bankom. Taj kredit je uzet u dolarima i realizovan je bez osiguranja od valutnog rizika.

Probrano društvo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo