Kao i svuda u svijetu, ekonomska pitanja su od velike važnosti i u Iranu, isticali su ljetos u Teheranu sagovornici. Privreda je prevashodna tema za vladu, uvjeravao je gostujuće novinare Mohamad Taki Roghaniha, generalni direktor Iranskog instituta za kulturu o medije (ICPI).
,,Imali smo veoma duge sankcije protiv Irana koje su nam stvorile probleme. U posljednje četiri godine, za mandata predsjednika Hasana Rohanija, vlada je preduzimala dobre korake. No, mislim da je potreban duži period za stabilizovanje prilika,” govorio je Rohani, koji je i glavni urednik Iranskog dnevnika u izdanju državne novinske agencije IRNA.
Posljednjeg četvrtka u 2017, poslije mjeseci pojedinačnih protesta po Iranu povodom neisplaćenih plata ili izgubljenih depozita usred bankrota nelicenciranih kreditnih i finansijskih institucija, u petomilionskom gradu Maršadu na sjeveroistoku zemlje izbile su demonstracije, zbog „visokih cijena”. Narednih dana se slično zbilo u drugim gradovima u zemlji, ponegdje i sa sukobima demonstranata i policije.
Prema vlastima, poginula je 21 osoba, među njima i slučajni prolaznici i pripadnici snaga bezbjednosti. Iranski vladini mediji objavljuju da u nekim incidentima sa tragičnim ishodom snage bezbjednosti nisu otvarale vatru već su pogibije počinili „subverzivni elementi”. Prema tvrdnjama vlasti protesti su organizovani putem popularne smartfon aplikacije Telegram. Oni za to okrivljuju „kontra-revolucionare”. Iz Irana su slike demonstranata, za koje su strane medijske kuće ponekad tvrdile da ne garantuju autentičnost, zapaljenih kontejnera, demoliranih modernih autobuskih stajališta, obilazile svijet u svečarskim novogodišnjim danima.
Protesti su se stišali nakon snažnog odgovora vlasti. Zvaničnici tvrde da je širom zemlje koja ima preko 80 miliona stanovnika u protestima učestovalo 42.000 demonstranata. Uhapšeno je 3.700, od kojih su neki pušteni. Vlasti tvrde da prave razliku između ,,zavedenih” i ubijeđenih ,,kontrarevolucionara.” Potonjima prijete stroge kazne, poručuju zvaničnici.
Protesti demonstranata su se kretali od kritika ,,visokih cijena” do zahtjeva za ukidanje Islamske Republike. Čulo se i negodovanje zbog pomoći koju Iran pruža vladama u Iraku i Siriji u borbi protiv tzv. Islamske džave, te Huti Ansarulah pokretu u Jemenu u suprotstavljanju vojnoj intervenciji Saudijske Arabije i nekih drugih zemalja Zaliva. Analitičari iz regiona kažu da takvi slogani nisu novi i da nisu u sladu sa istraživanjima (pored ostalog i poznate američke agencije Pju) koja pokazuju da iransko javno mnjenje snažno podržava slanje vojnih savjetnika u pomoć, prije svega, režimu sirijskog predsjednika Bašara al Asada.
Posmatračima nije promaklo da su na početnim protestima uzvikivane rijetke parole, kao što je „Smrt Rohaniju”. Mašhad je sjedište konzervativnog imama Ebrahima Raisija, najvećeg Rohanijevog rivala na predsjedničkim izborima iz maja 2017. te Raisijevog tasta, radikalnog imama Ahmada Alamolhoda, koji je prozivao vladu zbog pitanja poput dopuštanja održavanje muzičkih koncerata. Prema ovom mišljenju, protesti su eskalirali dan pošto je šef policije Teherana objavio da žene više neće biti hapšene zbog „neprikladnog prekrivanja” već biti slate na obrazovne časove.
Obraćajući se Rohanijevim konzervativnim rivalima, prvi potpredsjednik Republike Ešak Jahangiri je rekao: ,,Kada je socijalni i politički pokret počeo na ulicama, oni koji su ga pokrenuli neće nužno moći da ga kontrolišu na kraju. Oni koji se nalaze iza takvih događaja, opeći će svoje prste”.
Zapovjednik Korpusa Islamske revolucionarne garde (IRGC) general Mohamad Ali Džafari je pomenuo kako je „bivši vladin funkcioner” možda bio umiješan u početne proteste koji su potom izmakli kontroli. Neki analitičari nagađaju da je riječ o Ruhanijevom prethodniku na mjestu predsjednika Mahmudu Ahmedinežadu koji je u neprestanoj javnoj borbi sa sudskim vlastima zbog slučajeva korupcije nekih članova njegovog nekadašnjeg kabineta.
Kritika zvaničnog Teherana je usmjerena prema pokretu Mudžahedin e-Halk (MKO, Narodni mudžahedini Irana) koji iz inostranstva vodi oružanu borbu protiv Islamske Republike. Slijede nasljednici dinastije Pahlavi koja je oborena u Islamskoj revoluciji 1979. Najveće optužbe su na račun stranih obavještajnih službi i neprijateljskih država. Materijale za to daju i predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp sa bliskim saradnicim koji su požurili da pruže glasnu podršku antivladinim demonstrantima u Iranu.
Iranski vrhovni vođa Ajatolah Ali Hamenei prozvao je SAD i Veliku Britaniju, obećavši da će odgovoriti stranim silama koje, kako je rekao, pokušavaju da sruše Islamsku Republiku. „Iran ima snažne dokaze da su posljednje smrtonosne demonstracije orkestrirane spolja”, rekao je imam Hamnei.
Hamnei je na Twitteru napisao: ,,Američki zvaničnici bi trebalo da znaju, prvo, da su promašili metu… Drugo, da su nanijeli štetu Iranu posljednjih dana… I trebali bi znati da ovo neće proći bez odgovora”.
Drugi iranski zvaničnici optužili su američku Centralnu obaveštajnu službu (CIA) i izraelski Mossad da stoje iza nemira, a Saudijsku Arabiju, sa je, prema njima, finansirala navodne operacije. Direktor CIA Majk Pompeo odbacio je ove optužbe, rekavši da proteste vodi iranski narod.
SAD su zatražile vanrednu sjednicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija prošlog petka kako bi se raspravljalo o protestima u Iranu. Američka ambasadorka Niki Hejli tvrdila je da bi nemiri mogli eskalirati u sukob širih razmjera i povukla je paralele sa Sirijom. ,,Iranski režim sada je pred upozorenjem: svijet će posmatrati šta radite”, izjavila je Hejli.
Ruski ambasador u UN Vasilij Nebenzja uzvratio je da bi, ukoliko bi pozicija SAD bila usvojena, Savjet, takođe, mogao raspravljati o nemirima iz 2014. u američkom gradu Fergusonu zbog policijskog ubistva tinejdžera afroameričkog porijekla ili o američkom gušenju pokreta Okupirajmo Vol strit. Britanija i Francuska ponovile su da Iran mora poštovati prava demonstranata. Francuski ambasador Fransoa Delatr izjavio je da ,,dešavanja u posljednjim danima ne predstavljaju pretnju miru i međunarodnoj sigurnosti”. Kina je takođe opisala sazivanje sastanka kao miješanje u iranska unutrašnja pitanja. Etiopija, Kuvajt i Švedska izrazili su rezervisanost prema najavljenoj diskusiji.
Iranski ambasador Gholamali Hoshro osudio je sazivanje sastanka kao ,,farsu i gubljenje vremena” i izjavio je da bi Savjet bezbjednosti umjesto toga trebalo da se posveti izraelsko-palestinskom sukobu ili ratu u Jemenu.
Nezadovljstvo u Iranu je realnost. Roghaniha je ukazao da su za oporavak iranske privrede i smanjivanje stope nezaposlenosti, rasprostranjene i među ženama, veoma važne strane direktne investicije (SDI). Procenjuje se da bi Iranu trebalo 30 do 50 milijardi dolara SDI godišnje da bi problem nezaposlenosti bio rješavan. ,,Na žalost, administracija predsjednika Trampa sprečava priliv investicija uvođenjem novih sankcija Iranu. To nam stvara problem,” kazao je Roghanika.
Dalekosežno je miješanje SAD u zbivanja i prilike u Iranu, još od 1979, praktično otkada je sa vlasti sišla dinastija Pahlavi koja je bila među najbližim saveznicima Vašingtona i Izraela. Od tada je Iran pod američkim sankcijama, blažim ili strožim, a od 2012. je bio i pod veoma strogim sankcijama međunarodne zajednice zbog nuklearnog programa za koji je bezuspješno dokazivao da nije vojni. Iako je sporazum velikih sila sa Iranom po tom pitanju konačno postignut 2015. godine, američke sankcije su dijelom ostale, a poslije dolaska Donalda Trampa za predsjednika SAD i sporazum je doveden u pitanje.
Administracija Rohani je uspjela da značajno smanji inflaciju koja je u vrijeme njegovog dolaska na predsjedničko mjesto iznosila 40 odsto, a sada je ispod 10. To je postigao dosta strogim neoliberalnim mjerama, a predstoje i dalja smanjenja koja je on nagovijestio u govoru prije dvadesetak dana kada je podnosio predlog budžeta.
Za Iran je dobra vijest što je u tekućoj godini, koja se u toj zemlji završava 21. marta, već ostvaren rast BDP od šest odsto, povećan je izvoza nafte i gasa, i najavljene investicije, naročito iz Azije i Rusije. Pitanje je u kojoj mjeri će remetilački politički faktor dozvoliti da to bude prepoznato jer dobri ekonomski pokazatelji poslije niza loših godina ne mogu da daju rezultat preko noći.
Neki analitičari savjetuju vladi predsednika Rohanija da se umjesto bavljenja mogućim zavjerama konzervativaca ili stranih sila, usredsredi na suštinu nezadovoljstva u javnosti – ,,visoke cijene”. U krajnjoj liniji, na Rohanijevom timu je da na kreativan način ublaži teret koji pritiska ekonomski front. Najvažniji problem će biti kako da pomiri potrebu za dubokim reformama sa ekonomskim (ne)prilikama u društvu i sa sve nepovoljnijim spoljnim okruženjem.
Podudaranje
Slučajno ili ne, pobuna nezadovoljnih u Iranu, gotovo se poklopila sa obiljeležavanjem 40 godina od početka Islamske revolucije. Poslije 13 mjeseci, vojno najmoćnijeg autokratu na Bliskom istoku cara Mohameda Rezu Pahlavija, najbližeg saveznika Zapada u regionu, je nenaoružana, ali disciplinovana masa građana zbacila po uputstvima njihovih vođa, islamskih sveštenika. Šah je bio prinužen da 16. januara 1979. zauvijek napusti Iran. Ajatolah Homeni se mjesec dana kasnije trijumfalno vratio u Teheran uz doček više miliona ljudi da predvodi Islamsku revoluciju u zemlji. Posljednja vlada imperijalnog Irana je uskoro okončana.
Milan BOŠKOVIĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice