Prije nešto više od sedmicu Donald Tramp je počeo da radi na ispunjavanju još jednog od svojih predizbornih obećanja: priznao je Jerusalim za prijestonicu Izraela. Očekujući lavinu negativni reakcija, a i da ublaži efekt ove zapaljive vijesti, dodao je da će premještanje SAD ambasade iz dosadašnje, međunaradno priznate prijestonice Tel Aviva, biti kompletirano tek za nekoliko godina.
Reakcije su burne i negativne. Palestinsko pitanje, decenije kolonizacije, okupacije i etničkog čišćenja Palestine, koje Izrael sprovodi zahvaljujući pokroviteljstvu, podršci i ćutanju SAD pa i EU, je postalo top globalna poltička i medijska tema.
Najvjerniji politički prijatelji Izraela, uključujući Britaniju i Francusku, su oštro osudili Trampov potez ističući da po dogovorima iz Osla iz 1993. status Jerusalima treba da se odluči u završnoj etapi mirovnih pregovora između Palestinaca i Izraela, a da Trampova jednostrana akcija dovodi u pitanje i mogućnost pregovora i šansu da oni rezultiraju u stvaranju dvije suverene države – Palestine i Izraela.
Tereza Mej je otvoreno rekla da se njena vlada ne slaze sa Trampovom odlukom. „Ona ugrožava šanse za mir u regionu. Britanija nema planova da svoju ambasadu premješta iz Tel Aviva”.
Francuski predsjednik Emanuel Makron, koji se među EU liderima smatra najbliskijim Trampu je bio jednako direktan izjavljujući da Francuska ne pordžava odluku SAD o Jerusalimu. „Francuska želi da vidi dvije države, Izrael i Palestinu, koje žive u miru i bezbjednosti, sa Jerusalimom kao prijestonicom obje države”.
Federika Mogerini, zadužena za spoljnu politiku EU, izjavila je da Trampova odluka može da ima veoma zabrinjavajuće posljedice u tom već veoma nestabilnom regionu. „To nas može vratiti u puno mračnija vremena od onih u kojima trenutno živimo”. Podsjetila je da je Jerusalim, kao centar u kome se nalaze sveta mjesta tri najbrojnije religije, značajan za čitavi svijet.
Lista sličnih reagovanja je dugačka i uključuje papu, koji je apelovao da se ne narušava staus kuo, Njemačku, Rusiju i Kinu. Nekoliko haj-tek kineskih i japanskih firmi je otišlo korak dalje otkazujući u posljednjem momentu poslovne posjete Izraelu.
Revolt zbog Trampovog ,,darivanja” Jerusalima Israelu očekivano je doveo do talasa protesta u arapskom i muslimanskom svijetu, od Maroka do Indonezije. Na protestima u Palestini izraelska vojska ubila je do sada dvojicu demonstranata, a preko 800 ih je ranjeno, dok je Gaza bombardovana i četvoro ljudi je ubijeno uz veliki broj povrijeđenih, uglavnom civila.
Sudbina Jerusalima, jednog od tri najsvetija mjesta za muslimanske vjernike, izazvala je političku mobilizaciju u islamskom svijetu. Organizovan je sastanak Arapske lige. Pozvane su sve zemlje da kao odgovor na Trampovo deklarisanje Jerusalima za glavni grad Izraela, priznaju državu Palestinu u međunarodno priznatim granicama iz 1967, koje uljučuju i veliki dio Jerusalima, tj. istočni Jerusalim i Stari Grad u kome se nalazi većina svetih mjesta, koje Izrael okupira od 1967. godine, a koje Izrael, a sada i Tramp smatraju njegovom prijestonicom.
U Kairu su se sastali predstavnici Egipta, Palestine i Jordana. Palestinski lider Mahmud Abas i lideri egipatskih hrišćana – Kopta su odlučili da bokotuju i Trampovog zamjenika Majka Pensa koji treba da posjeti region između 18. i 20. decembra. Najoštriji u komentarima je turski predsjednik Taip Erdogan. On je izjavio da je Trampova odluka stvorila „vatreni obru蔑 u regionu. Erdogan je, pozivajući na koordiniranu akciju muslimanskih zemalja putem Organizacije za islamsku saradnju, Izrael nazvao terorističkom zemljom koja ubija djecu.
Dok mediji spekulišu o mogućnosti erupcije treće intifade/ustanka Palestinaca, na koju pozivaju lideri Palestinskog pokreta Hamas koji je na vlasti u opsjednutoj Gazi, ali i Iran, čuju se mišljenja da je cilj Trampovog priznavanja Jerusalima upravo da isprovocira reakciju Palestinaca naoružanih uglavnom kamenjem, što bi jedna od najvećih svjetskih vojnih sila Izrael iskoristio da završi etničko čišćenje okupiranih Palestinskih djelova istočnog Jerusalima.
U pozadini ovog događaja postavlja se pitanje o preživljavanju principa svjetske diplomatije u Trampovoj eri, koliko god da se oni mogu smatrati praznom formom u koje moćni umotavaju akcije u svome interesu. Tramp je pod noge bacio diplomatski poredak i diplomatski jezik, uključujući decenije pristupa SAD da će status Jerusalima biti odlučen u skladu sa međunarodnim zakonima i dijalogom između Palestinaca i Izraelaca.
Tramp je izabrao pristup koji je nespojiv sa ulogom SAD kao „poštenog medijatora” u decenijama dugim, neuspješnim pregovorima između Izaela i Palestine. Mada su SAD uvijek u velikoj mjeri podupirala interese i narativ Izraela, pritiskajući Palestince da odustanu od svojih glavnih zahtjeva, kao što su povlačenje Izraela sa okupiranih teritorija, povratak palestinskinh izbjeglica, proglašavanje okupiranih djelova Jerusalima za palestinsku prijestonicu itd.
Uprkos činjenici da su palestinski zahtjevi u saglasnosti sa brojnim UN rezolucijama i međunarornim zakonima, Izrael zahvaljujući moćnim prijateljima uspijeva da ih nekažnjeno krši i da aneksira dodatne djelove Palestine putem izgradnje ilegalnih kolonija za eksluzivnu upotrebu jevrejske populacije.
Palestinski predsjednik Mahmud Abas nije jedini koji smatra da su jednostranim priznavanjem Jerusalima, SAD sebe eliminisale kao kredibilnog medijatora u mirovnim pregovorima. Palestinski lider se nada da će EU preuzeti tu ulogu od SAD, i u intenzivnom je kontaktu sa EU čelnicima po tom pitanju.
Posmatrači uočavaju trend povlačenja Amerike iz regionalne politike i navode kao primjer da je u Siriji iznalaženje političkog rješenja prepušteno Rusiji, Turskoj i Iranu, dok se uloga SAD svela na obuku raznih ,,prijateljskih” naoružanih grupa.
Oštra retorika lidera ključnih arapskih zemalja je neminovan odgovor na burne reakcije tzv. arapske ulice, na novonastalu situaciju, koju smatraju izrazom strategije Zapada koja je moguća jer nihovi lideri šuruju sa SAD i Izraelom. Oštrica kritike lidera islamskih zemalja je usmjerena ka Izraelu, a ne prema Americi. Poznavaoci prilika tvrde da je to zbog toga jer su ove zemlje saveznice SAD.
Nekoliko renomiranih autora, stručnjaka za ovaj region, smatra da je Trampovom potezu morao prethoditi amin od saveznika kao što su Saudisjka Arabija i Egipt. Njujork tajms je početkom decembra objavio da je Saudijska Arabija pozvala Abasa u posjetu u novembu da mu predloži dil kakav se dosada nijesu usudili da predlože ni Amerikanci ni Izrael. Mada ovo poriču i Saudijci i Amerikanci, tekst tvrdi da je Abasu ponuđena država koja bi se sastojala od nekoliko nepovezanih teritorija na Zapadnoj obali nad kojima Palestinci ne bi imali puni suverentitet, a Abu Dis, palestinsko selo blizu istočnog Jerusalima, je navodno ponuđeno kao palestinska prijestonica.
Čuje se i varijanta, koja takođe nije zvanično potvrđena, da je Saudijska Arabija ponudila Egiptu ogromnu svotu novca za Sinaj da bi ga spojila sa Gazom i ponudila Palestincima kao buduću državu. Ove i slične priče bi zvučale kao tragikomična fikcija, ali u kontekstu međunarodnog bezakonja, ništa ne izgleda nemoguće.
Izvjesno je da će se nastaviti prolivanje palestinske krvi u otporu protiv kontinuiranog otimanja njihove zemlje i gaženja ljudskih prava.
Američki potez je još jedna nepravda, koju mnogi vide kao najveću, sa kojom žive generacije Plaestinaca od 1948. kada je međunarodna zajednica osnovala Izrael na njihovoj zemlji.
Rješavanje palestinskog pitanja će morati da dođe spolja. Nemoć da utiču na svoju sudbinu je dodatni dio bolne stvarnosti u kojoj su se našli Palestinci kao žrtve kolonijalnih interesa.
Neki smatraju da Trampovo priznavanje Jerusalima ima i neplanirani pozitivni rezultat. Vratilo je zaboravljeno palestinsko pitanje u regionalnu i globalnu agendu. I da se može očekivati da će emotivni naboj koji je Trampova odluka kreirala u islamskom svijetu dovesti do zbijanja redova, te da će primorani pritiscima iznutra, lideri muslimanskih zemlja, od kojih su neke moćni politički i ekonomski partneri SAD i EU, morati da počnu da koriste poluge svoje moći da obezbijede pravednije rješenje za Palestinu.
Zašto je Trampova odluka neprihvatljiva?
Prije 70 godina UN su donijele rezoliciju kojom je teritorija na kojoj se nalazila istorijska Palestina podijeljena na jevrejsku i arapsku, dok je Jerusalim dobio specijalni status i stavljen je pod međunarodnu kontrolu.
Kada je Izrael proglašen državom 15. maja 1948, Palestinci su se digli na ustanak i uslijedio je Arapsko –izraelski rat u kome je uništeno preko 500 palestinskinh sela, a 750.000 Palestinaca postali su izbjeglice.
Primirje je sklopljeno 1949. Uspostavljena je linija razgraničenja, takozvana Zelena linija, kojom je znatno uvećana teritorija Izraela. Jerusalim je podijeljen na Istocni koji je ostao palestinski, i stavljen je pod kontrolu Jordana, i Zapadni koji je priključen Izraelu.
U ratu iz 1967. Izrael je okupirao čitavu teritriju koja je pripala Palestini, uključujući i Istočni Jerusalim kao i sirijsku Golansku visoravan i egipatski Sinaj. Sinaj je poslije rata 1973. godine vraćen, dok su sve ostale teritorije pod izraelskom okupacijom do danas.
Izrael, Zapadni Jerusalim i okupirani Istočni Jerusalim proglašava svojom „ujedinjenom i vječnom prijestinicom”. UN je odgovorila Rezolucijom 242 koja poziva Izrael da se povuče sa okupiranih teritorija jer je njihovo prisvajanje protivno međunarodnim zakonima.
Uslijedile su brojne UN rezolucije koje su osuđivale okupaciju palestinske zemlje i Golana, od kojih se sedam odnosilo na aneksiju Istočnog Jerusalima.
Po međunarodnom pravu Palestina, uključujući i Istočni Jerusalim, su ilegalno okupirane teritorije, a Trampovo priznavanje ,,ujedinjenog” Jerusalima, kao izraelske prijestinice, je akt kršenja međunarodih zakona.
Radmila STOJANOVIĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice