Povežite se sa nama

Izdvojeno

NEPOZNATA LJEPOTA MORAČKIH PLANINA: Skriveno blago sjevera

Objavljeno prije

na

Planine, između Kolašina, Šavnika i Nikšića, još nijesu zauzele značajnije mjesto na turističkim mapama. Lokalni alpinisti tvrde da zbog  ljepote i bogastva kontrasta tog masiva, mogu da postanu respektabilan dio turističke ponude sjevera Crne Gore

 

,,Mjesto gdje slogan wild beauty dobija puno značenje”, ,,vidici koji su šok za sva čula”, ,,pitomina i kamen zagrljeni”… To su neki od utisaka alpinista i rekreativaca pri prvom susret sa Moračkim planinama. Taj nedovoljno promovisan, pa zato i turistima nepoznat, dio Crne Gore, kažu zaljubljenici aktivnog odmora, mogao bi da postane novi adut ovdašnje turističke ponude.

Moračke planine smještene su između Kolašina, Šavnika i Nikšića. Kapetanovo jezero,  ,,dolina narcisa” Lukavica i kanjon Mrtvice jedine su lokacije tog masiva  za koje se čulo u široj javnosti. Međutim, tvrdi alpinista Željko Pejović, Moračke planine kriju još mnogo toga vrijednog  pomene, viđenja i pohoda.

Cijeli masiv dobio je ime po istoimenoj rijeci, kojom je okružen sa sjeverioistočne i istočne strane.  Na jugu je čudesni greben Maganika, a na zapadu Mrtvica. Do većine vrhova Moračkih planina stigli su samo lokalnim  alpinisti. Minulih godina za svoje mjesto na planinarskim rutama izborila se   ,,ljepotica Lola”, planina koja je nejsjeverniji lanac Moračkih planina.  Najviši njen vrh je  Veliki Zebalac (2.129 m).

Istočni rub Lole strmo se  spušta prema toku Morače, a prirodnu, sjevernu granicu planine čini dolina rijeke Tušinje, od njenog gornjeg toka do ušća u rijeku Bukovicu. ,,Ne može se Lola podičiti šumom, kao, uostalom, ni   veliki dio Moračkih planina. Međutim, ta planina je jedno od najvećih pašnjaka u tom masivu. Lola je lako dostupna za planinare i rekreativce.  Iako joj pripisuju pitominu, Lola vas može iznediti i  divljinom i djelovima koji su nepristupačniji. Sa Velikog Zebalca ,,puca pogled” ka  Gornjoj Morači, a u pozadini se naziru Komovi”, objašnjavaju kolašinski alpinisti.

Stožac (2.141mnv) je jedan od najviših vrhova Moračkih planina. Staza nije markirana, kažu alpinisti, a uspon počinje odmah od Kapetanovog jezera i ide ,,pravo naviše u pravcu istoka siparom i pastirskom stazom”. Sa njega se, tvrde, može vidjeti cijela  Crna Gora.

,,Ono što možete vidjeti tokom proljeća u Moračkim planinama, često ostavlja bez riječi.  Prošle sedmice bila je prilika za  uspon  na dva susjedna, a toliko različita vrha. Na Talima (Ruda glava) bio je pravi  proljećni uspon,  a na Lukanje Čelo – Plani  peli smo se u potpuno zimskim uslovima.  Nevjerovatno kolika je količina snijega na tom dijelu”, kaže Pejović. On preporučuje turu kroz, prema njegovom mišljenju, najljepši dio Moračkih planina. Od Semolja, preko Javorja, između Zebalaca, pa zatim uspon na Krutaš i spuštanje na  Kapetanovo jezero. Ta tura se, objašnjava on, završava u Milin Dolu, iznad Veljeg Dubokog.

Mala Torna (2.060 mnv), malo je poznata, i ,,u sjenci” prvog susjeda Babljeg zuba – Torne. Ekipa predvođena Pejovićem lani je stigla i do njega, bez opreme. ,,Nemajući nikakvih informacija o vrhu Mala Torna,  odlučili smo  da izvidimo da li ga je moguće savladati bez opreme. Moguće je. Završni dio zahtijeva oprez, pogotovo greben koji se nalazi ispod samog vrha. A sa njega najljepši mogući pogled na sjevernu stijenu Torne”, tvrdi  Pejović.

Za Mali Žurim (1.965 mnv) važi da je ,,najmarkantniji vrh  planine Lukavice” Nazivaju ga crnogorski Materhorn. ,,Sa njega puca bajkovit pogled na ‘tibetansko lice’ Lukavice i njenih 380 izvora, na Maganik (2.139 mnv) možda najsuroviju i najbizarniju crnogorsku planinu, na Lolu, Štit (2.115 mnv)… U vedrim danima pogled dopire i do Lovćena i Orjena na jugu, i Durmitora i Kape Moračke na sjeveru”, piše u planinarskom vodičima.

Ljepotu za oko u Moračkim planinama, tvrdi Pejović, ,,u  stopu prati ljepota riječi”. Legende su još žive, mještani ih pamte i rado pričaju gostima. ,,Na vrhu jednog kamenu u Ivanbegovom katunu, nedaleko od Kapetanovog jezera, je busen zemlje sa ružom koja cveta na njemu. Po predanju,  na tom  katunu zmija je ujela dva sina Ivanbega,  dok su spavali. Dječacima nije bilo spasa i nakon toga Ivanbeg je odlučio da napusti to  mjesto. Samo se još jednom vratio kako bi na kamenu posadio ružu koja bi podsjećala na njegove sinove. Taj  događaj je opjevao i Radovan Bećirović u pjesmi Crnojevići”, priča sagovornik Monitora.

Znatno manje veličinom i manje poznato od Kapetanovog je Brničko jezero. I za njega je vezana legenda  puna mitskih, ali i istorijskih ličnosti.   Prema toj legendi, predak rovačkih Lješnjana, knez Bogdan Vojinić sa Čeva doselio se u Lješansku nahiju. Na slavi su porodicu napali Turci i napravili veliki zulum. Nakon što  je pobjegao od Turaka, knez Bogdan se naselio u Rovcima, dajuću selu ime Ljevišta, po svom nekadašnjem zavičaju u Lješanskoj nahiji. U strahu od turske osvete , često je slao sina Vojina na najviši obližnji vrh da čuva stražu.

,,Vojin bi tu svirao na svirali i, kako legenda kaže, toliko lijepo je svirao da je opčinio vilu koja je živjela u pećini u blizini. Međutim, svirku je čula i neka neman koja je živjela u Brnjičkom jezeru iznad Trebiješa, pa je iskočila iz jezera i ubila Vojina udarcem repom. Kada je vila vidjela da je Vojin poginuo zaplakala je, a od suza koje su joj tekle napravi se bistra voda koja se od tada naziva Vilina voda. Jezero iz koga je iskočila neman nazvano je Manito jezero, dok je mjesto gdje je Vojin poginuo dobilo ime Vojinovac“,  kaže lokalni hroničar i publicist Branislav  Jeknić.

Na zapadnoj strani katuna Ropušnice je vrh  Plani, a na njemu visoka kamena greda, koja se zove Prijeka greda. U jami u toj gredi, vjeruje narod, živjele su vile i ljubomorno čuvale svoje ljubimce divojarce od lovaca.

Za džinovske tali vezana je legenda o zmaju ,,koji vjekovima živi u Zmajskoj jami”. Slične  dvije jame postoje u vrhu Babin zub na jugu i u Potskom vrhu, na sjeveru od Tali. U Potskom vrhu, prema legendi,  zmaj je slomio krilo, pa nije mogao nastaviti probijanje jama vrhovima Lebršniku na Javorju i Jablanovom vrhu na Sinjavini.

Mještani tvrde da je ljekovito bilje još jedno bogatsvo Moračkih planina. Planinski čaj, kantarion, smrdljika, jasen, sporiš ( hajdučka trava), majčina dušica, pelin, kičica, trava protiv ujeda zmije, rastavić, dubačac, tiva…samo su neke od ,,čarobnih travki”, kojima se narod vjekovima liječio.

Najinteresantnija ljekovita biljka Moračkih planina je, kažu,  koprčina (caohrus ferruacea), vrlo cijenjena još kod starih Rimljana.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

POTPISAN TEMELJNI UGOVOR IZMEĐU VLADE I SPC-a: Ispalo, tako, kako je ispalo 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Patrijarh SPC-a  Porfirije i njegovi saradnici su prebačeni, opet helikopterom, iz Beograda u kamp specijalne policijske jedinice na Zlatici odakle su ih domaćini, opet pod teškom pratnjom, doveli u Blažovu vilu. Kritičari, oponenti i javnost  su dovedeni pred svršen čin. Sami čin je kulminacija godina i decenija debata i oštrih prepirki o ulozi i mjestu Srpske crkve u javnom i političkom životu Crne Gore

 

U srijedu ujutro je osvanula vijest da su u Vili Gorica predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović i njegova Svetost patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije Perić iznenada i konačno stavili potpise na Temeljni ugovor (TU) kojim se uređuju odnosi između države i većinske crkve u Crnoj Gori. U tu svrhu patrijarh i njegovi saradnici su prebačeni, opet helikopterom, iz Beograda u kamp specijalne policijske jedinice na Zlatici odakle su ih domaćini, opet pod teškom pratnjom, doveli u Blažovu vilu. Glavni domaćin, predsjednik Vlade, je 31. jula izjavio da je informacija da će Temeljni ugovor biti potpisan 3. avgusta zapravo „dezinformacija“ kao i da sami datum još nije bio preciziran. Na jučerašnjem presu je kazao  da nije znao datum već je očekivao 6. ili 14. avgust ali je ispalo tako kako je ispalo.

Tehnički čitava operacija je izvedena maltene besprijekorno. Kritičari, oponenti i javnost  su dovedeni pred svršen čin.  Sami čin je kulminacija godina i decenija debata i često oštrih prepirki o ulozi i mjestu srpske crkve u javnom i političkom životu Crne Gore.

Ubrzo je stiglo saopštenje Demokratske patrije socijalista (DPS) i njenih satelita kojim se traži izglasavanje nepovjerenja Vladi radi „zaštite vitalnih državnih interesa Crne Gore“ i očuvanja „šansi da naša zemlja krene putem evropske integracije“.  Vlada je optužena da je „stavila odnos sa SPC-om u prvi plan“, da je „dovela do podizanja tenzija u društvu“ te da je izgubljeno vrijeme za kvalitetno ispunjavanje obaveza iz evropske agende“. Dostavljeni su potpisi 36 poslanika, bez Bošnjačke stranke (BS) i Albanske koalicije. Da bi oborili Vladu DPS-u će trebati i makar jedna glas iz stare parlamentarne većine. Iz Vlade i URA-e je odgovoreno da je ugovor sa SPC-om  „formalno-pravno marginalno pitanje koje određenim političkim strukturama dugo vremena služi kao koristan politički alat za destabilizaciju i polarizaciju društva“ te da se treba okrenuti životnim pitanjima, suzbiti kriminal i ubrzati evropske integracije. URA je podsjetila da je u junu navršeno 10 godina od početka pristupnih pregovora s Evropskom unijom (EU) i da za čitavih 10 godina, Crna Gora je, kao najuspješniji pregovarač, uspjela privremeno zatvoriti samo 3 od 33 poglavlja.

Ove godine se navršava i 10 godina od Temeljnog ugovora koji je kao prijedlog DPS-ovoj Vladi tada dostavio pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović. Iz crkve je rečeno da na taj dokument, koji je inače bio puno povoljniji za crnogorske državne i nacionalne interese, nikada nije odgovoreno. Ugovor je trebao potpisati mitropolit Amfilohije u ime Episkopskog savjeta Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Mnogi analitičari smatraju da je lideru DPS-a, sedmostrukom premijeru i dvostrukom predsjedniku zemlje Milu Đukanoviću više odgovaralo da drži pitanje odnosa sa SPC-om otvorenim i da koristi i podgrijava podjele u društvu kako bi lakše vladao. Đukanović je prve predsjedničke izbore 1997. godine dobrim dijelom dobio zahvaljujući podršci mitropolita Amfilohija koji mu je prije toga upriličio i posjetu Patrijaršiji u Beogradu i slikanje sa tadašnjim patrijarhom Pavlom. I referendum za nezavisnost 2006. godine je prošao bez problema zahvaljujući cetinjskom mitropolitu koji je upadljivo ostao po strani odbijajući da javno podrži blok za ostanak u zajednici sa Srbijom. Mitropolit je dosljedno pomagao režim uvijek skrećući zapaljivim izjavama fokus sa gorućih životnih tema na identitetska pitanja i tumačenje prošlosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo