Povežite se sa nama

Izdvojeno

NEPOZNATA LJEPOTA MORAČKIH PLANINA: Skriveno blago sjevera

Objavljeno prije

na

Planine, između Kolašina, Šavnika i Nikšića, još nijesu zauzele značajnije mjesto na turističkim mapama. Lokalni alpinisti tvrde da zbog  ljepote i bogastva kontrasta tog masiva, mogu da postanu respektabilan dio turističke ponude sjevera Crne Gore

 

,,Mjesto gdje slogan wild beauty dobija puno značenje”, ,,vidici koji su šok za sva čula”, ,,pitomina i kamen zagrljeni”… To su neki od utisaka alpinista i rekreativaca pri prvom susret sa Moračkim planinama. Taj nedovoljno promovisan, pa zato i turistima nepoznat, dio Crne Gore, kažu zaljubljenici aktivnog odmora, mogao bi da postane novi adut ovdašnje turističke ponude.

Moračke planine smještene su između Kolašina, Šavnika i Nikšića. Kapetanovo jezero,  ,,dolina narcisa” Lukavica i kanjon Mrtvice jedine su lokacije tog masiva  za koje se čulo u široj javnosti. Međutim, tvrdi alpinista Željko Pejović, Moračke planine kriju još mnogo toga vrijednog  pomene, viđenja i pohoda.

Cijeli masiv dobio je ime po istoimenoj rijeci, kojom je okružen sa sjeverioistočne i istočne strane.  Na jugu je čudesni greben Maganika, a na zapadu Mrtvica. Do većine vrhova Moračkih planina stigli su samo lokalnim  alpinisti. Minulih godina za svoje mjesto na planinarskim rutama izborila se   ,,ljepotica Lola”, planina koja je nejsjeverniji lanac Moračkih planina.  Najviši njen vrh je  Veliki Zebalac (2.129 m).

Istočni rub Lole strmo se  spušta prema toku Morače, a prirodnu, sjevernu granicu planine čini dolina rijeke Tušinje, od njenog gornjeg toka do ušća u rijeku Bukovicu. ,,Ne može se Lola podičiti šumom, kao, uostalom, ni   veliki dio Moračkih planina. Međutim, ta planina je jedno od najvećih pašnjaka u tom masivu. Lola je lako dostupna za planinare i rekreativce.  Iako joj pripisuju pitominu, Lola vas može iznediti i  divljinom i djelovima koji su nepristupačniji. Sa Velikog Zebalca ,,puca pogled” ka  Gornjoj Morači, a u pozadini se naziru Komovi”, objašnjavaju kolašinski alpinisti.

Stožac (2.141mnv) je jedan od najviših vrhova Moračkih planina. Staza nije markirana, kažu alpinisti, a uspon počinje odmah od Kapetanovog jezera i ide ,,pravo naviše u pravcu istoka siparom i pastirskom stazom”. Sa njega se, tvrde, može vidjeti cijela  Crna Gora.

,,Ono što možete vidjeti tokom proljeća u Moračkim planinama, često ostavlja bez riječi.  Prošle sedmice bila je prilika za  uspon  na dva susjedna, a toliko različita vrha. Na Talima (Ruda glava) bio je pravi  proljećni uspon,  a na Lukanje Čelo – Plani  peli smo se u potpuno zimskim uslovima.  Nevjerovatno kolika je količina snijega na tom dijelu”, kaže Pejović. On preporučuje turu kroz, prema njegovom mišljenju, najljepši dio Moračkih planina. Od Semolja, preko Javorja, između Zebalaca, pa zatim uspon na Krutaš i spuštanje na  Kapetanovo jezero. Ta tura se, objašnjava on, završava u Milin Dolu, iznad Veljeg Dubokog.

Mala Torna (2.060 mnv), malo je poznata, i ,,u sjenci” prvog susjeda Babljeg zuba – Torne. Ekipa predvođena Pejovićem lani je stigla i do njega, bez opreme. ,,Nemajući nikakvih informacija o vrhu Mala Torna,  odlučili smo  da izvidimo da li ga je moguće savladati bez opreme. Moguće je. Završni dio zahtijeva oprez, pogotovo greben koji se nalazi ispod samog vrha. A sa njega najljepši mogući pogled na sjevernu stijenu Torne”, tvrdi  Pejović.

Za Mali Žurim (1.965 mnv) važi da je ,,najmarkantniji vrh  planine Lukavice” Nazivaju ga crnogorski Materhorn. ,,Sa njega puca bajkovit pogled na ‘tibetansko lice’ Lukavice i njenih 380 izvora, na Maganik (2.139 mnv) možda najsuroviju i najbizarniju crnogorsku planinu, na Lolu, Štit (2.115 mnv)… U vedrim danima pogled dopire i do Lovćena i Orjena na jugu, i Durmitora i Kape Moračke na sjeveru”, piše u planinarskom vodičima.

Ljepotu za oko u Moračkim planinama, tvrdi Pejović, ,,u  stopu prati ljepota riječi”. Legende su još žive, mještani ih pamte i rado pričaju gostima. ,,Na vrhu jednog kamenu u Ivanbegovom katunu, nedaleko od Kapetanovog jezera, je busen zemlje sa ružom koja cveta na njemu. Po predanju,  na tom  katunu zmija je ujela dva sina Ivanbega,  dok su spavali. Dječacima nije bilo spasa i nakon toga Ivanbeg je odlučio da napusti to  mjesto. Samo se još jednom vratio kako bi na kamenu posadio ružu koja bi podsjećala na njegove sinove. Taj  događaj je opjevao i Radovan Bećirović u pjesmi Crnojevići”, priča sagovornik Monitora.

Znatno manje veličinom i manje poznato od Kapetanovog je Brničko jezero. I za njega je vezana legenda  puna mitskih, ali i istorijskih ličnosti.   Prema toj legendi, predak rovačkih Lješnjana, knez Bogdan Vojinić sa Čeva doselio se u Lješansku nahiju. Na slavi su porodicu napali Turci i napravili veliki zulum. Nakon što  je pobjegao od Turaka, knez Bogdan se naselio u Rovcima, dajuću selu ime Ljevišta, po svom nekadašnjem zavičaju u Lješanskoj nahiji. U strahu od turske osvete , često je slao sina Vojina na najviši obližnji vrh da čuva stražu.

,,Vojin bi tu svirao na svirali i, kako legenda kaže, toliko lijepo je svirao da je opčinio vilu koja je živjela u pećini u blizini. Međutim, svirku je čula i neka neman koja je živjela u Brnjičkom jezeru iznad Trebiješa, pa je iskočila iz jezera i ubila Vojina udarcem repom. Kada je vila vidjela da je Vojin poginuo zaplakala je, a od suza koje su joj tekle napravi se bistra voda koja se od tada naziva Vilina voda. Jezero iz koga je iskočila neman nazvano je Manito jezero, dok je mjesto gdje je Vojin poginuo dobilo ime Vojinovac“,  kaže lokalni hroničar i publicist Branislav  Jeknić.

Na zapadnoj strani katuna Ropušnice je vrh  Plani, a na njemu visoka kamena greda, koja se zove Prijeka greda. U jami u toj gredi, vjeruje narod, živjele su vile i ljubomorno čuvale svoje ljubimce divojarce od lovaca.

Za džinovske tali vezana je legenda o zmaju ,,koji vjekovima živi u Zmajskoj jami”. Slične  dvije jame postoje u vrhu Babin zub na jugu i u Potskom vrhu, na sjeveru od Tali. U Potskom vrhu, prema legendi,  zmaj je slomio krilo, pa nije mogao nastaviti probijanje jama vrhovima Lebršniku na Javorju i Jablanovom vrhu na Sinjavini.

Mještani tvrde da je ljekovito bilje još jedno bogatsvo Moračkih planina. Planinski čaj, kantarion, smrdljika, jasen, sporiš ( hajdučka trava), majčina dušica, pelin, kičica, trava protiv ujeda zmije, rastavić, dubačac, tiva…samo su neke od ,,čarobnih travki”, kojima se narod vjekovima liječio.

Najinteresantnija ljekovita biljka Moračkih planina je, kažu,  koprčina (caohrus ferruacea), vrlo cijenjena još kod starih Rimljana.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo