Povežite se sa nama

Izdvojeno

NEPOZNATA LJEPOTA MORAČKIH PLANINA: Skriveno blago sjevera

Objavljeno prije

na

Planine, između Kolašina, Šavnika i Nikšića, još nijesu zauzele značajnije mjesto na turističkim mapama. Lokalni alpinisti tvrde da zbog  ljepote i bogastva kontrasta tog masiva, mogu da postanu respektabilan dio turističke ponude sjevera Crne Gore

 

,,Mjesto gdje slogan wild beauty dobija puno značenje”, ,,vidici koji su šok za sva čula”, ,,pitomina i kamen zagrljeni”… To su neki od utisaka alpinista i rekreativaca pri prvom susret sa Moračkim planinama. Taj nedovoljno promovisan, pa zato i turistima nepoznat, dio Crne Gore, kažu zaljubljenici aktivnog odmora, mogao bi da postane novi adut ovdašnje turističke ponude.

Moračke planine smještene su između Kolašina, Šavnika i Nikšića. Kapetanovo jezero,  ,,dolina narcisa” Lukavica i kanjon Mrtvice jedine su lokacije tog masiva  za koje se čulo u široj javnosti. Međutim, tvrdi alpinista Željko Pejović, Moračke planine kriju još mnogo toga vrijednog  pomene, viđenja i pohoda.

Cijeli masiv dobio je ime po istoimenoj rijeci, kojom je okružen sa sjeverioistočne i istočne strane.  Na jugu je čudesni greben Maganika, a na zapadu Mrtvica. Do većine vrhova Moračkih planina stigli su samo lokalnim  alpinisti. Minulih godina za svoje mjesto na planinarskim rutama izborila se   ,,ljepotica Lola”, planina koja je nejsjeverniji lanac Moračkih planina.  Najviši njen vrh je  Veliki Zebalac (2.129 m).

Istočni rub Lole strmo se  spušta prema toku Morače, a prirodnu, sjevernu granicu planine čini dolina rijeke Tušinje, od njenog gornjeg toka do ušća u rijeku Bukovicu. ,,Ne može se Lola podičiti šumom, kao, uostalom, ni   veliki dio Moračkih planina. Međutim, ta planina je jedno od najvećih pašnjaka u tom masivu. Lola je lako dostupna za planinare i rekreativce.  Iako joj pripisuju pitominu, Lola vas može iznediti i  divljinom i djelovima koji su nepristupačniji. Sa Velikog Zebalca ,,puca pogled” ka  Gornjoj Morači, a u pozadini se naziru Komovi”, objašnjavaju kolašinski alpinisti.

Stožac (2.141mnv) je jedan od najviših vrhova Moračkih planina. Staza nije markirana, kažu alpinisti, a uspon počinje odmah od Kapetanovog jezera i ide ,,pravo naviše u pravcu istoka siparom i pastirskom stazom”. Sa njega se, tvrde, može vidjeti cijela  Crna Gora.

,,Ono što možete vidjeti tokom proljeća u Moračkim planinama, često ostavlja bez riječi.  Prošle sedmice bila je prilika za  uspon  na dva susjedna, a toliko različita vrha. Na Talima (Ruda glava) bio je pravi  proljećni uspon,  a na Lukanje Čelo – Plani  peli smo se u potpuno zimskim uslovima.  Nevjerovatno kolika je količina snijega na tom dijelu”, kaže Pejović. On preporučuje turu kroz, prema njegovom mišljenju, najljepši dio Moračkih planina. Od Semolja, preko Javorja, između Zebalaca, pa zatim uspon na Krutaš i spuštanje na  Kapetanovo jezero. Ta tura se, objašnjava on, završava u Milin Dolu, iznad Veljeg Dubokog.

Mala Torna (2.060 mnv), malo je poznata, i ,,u sjenci” prvog susjeda Babljeg zuba – Torne. Ekipa predvođena Pejovićem lani je stigla i do njega, bez opreme. ,,Nemajući nikakvih informacija o vrhu Mala Torna,  odlučili smo  da izvidimo da li ga je moguće savladati bez opreme. Moguće je. Završni dio zahtijeva oprez, pogotovo greben koji se nalazi ispod samog vrha. A sa njega najljepši mogući pogled na sjevernu stijenu Torne”, tvrdi  Pejović.

Za Mali Žurim (1.965 mnv) važi da je ,,najmarkantniji vrh  planine Lukavice” Nazivaju ga crnogorski Materhorn. ,,Sa njega puca bajkovit pogled na ‘tibetansko lice’ Lukavice i njenih 380 izvora, na Maganik (2.139 mnv) možda najsuroviju i najbizarniju crnogorsku planinu, na Lolu, Štit (2.115 mnv)… U vedrim danima pogled dopire i do Lovćena i Orjena na jugu, i Durmitora i Kape Moračke na sjeveru”, piše u planinarskom vodičima.

Ljepotu za oko u Moračkim planinama, tvrdi Pejović, ,,u  stopu prati ljepota riječi”. Legende su još žive, mještani ih pamte i rado pričaju gostima. ,,Na vrhu jednog kamenu u Ivanbegovom katunu, nedaleko od Kapetanovog jezera, je busen zemlje sa ružom koja cveta na njemu. Po predanju,  na tom  katunu zmija je ujela dva sina Ivanbega,  dok su spavali. Dječacima nije bilo spasa i nakon toga Ivanbeg je odlučio da napusti to  mjesto. Samo se još jednom vratio kako bi na kamenu posadio ružu koja bi podsjećala na njegove sinove. Taj  događaj je opjevao i Radovan Bećirović u pjesmi Crnojevići”, priča sagovornik Monitora.

Znatno manje veličinom i manje poznato od Kapetanovog je Brničko jezero. I za njega je vezana legenda  puna mitskih, ali i istorijskih ličnosti.   Prema toj legendi, predak rovačkih Lješnjana, knez Bogdan Vojinić sa Čeva doselio se u Lješansku nahiju. Na slavi su porodicu napali Turci i napravili veliki zulum. Nakon što  je pobjegao od Turaka, knez Bogdan se naselio u Rovcima, dajuću selu ime Ljevišta, po svom nekadašnjem zavičaju u Lješanskoj nahiji. U strahu od turske osvete , često je slao sina Vojina na najviši obližnji vrh da čuva stražu.

,,Vojin bi tu svirao na svirali i, kako legenda kaže, toliko lijepo je svirao da je opčinio vilu koja je živjela u pećini u blizini. Međutim, svirku je čula i neka neman koja je živjela u Brnjičkom jezeru iznad Trebiješa, pa je iskočila iz jezera i ubila Vojina udarcem repom. Kada je vila vidjela da je Vojin poginuo zaplakala je, a od suza koje su joj tekle napravi se bistra voda koja se od tada naziva Vilina voda. Jezero iz koga je iskočila neman nazvano je Manito jezero, dok je mjesto gdje je Vojin poginuo dobilo ime Vojinovac“,  kaže lokalni hroničar i publicist Branislav  Jeknić.

Na zapadnoj strani katuna Ropušnice je vrh  Plani, a na njemu visoka kamena greda, koja se zove Prijeka greda. U jami u toj gredi, vjeruje narod, živjele su vile i ljubomorno čuvale svoje ljubimce divojarce od lovaca.

Za džinovske tali vezana je legenda o zmaju ,,koji vjekovima živi u Zmajskoj jami”. Slične  dvije jame postoje u vrhu Babin zub na jugu i u Potskom vrhu, na sjeveru od Tali. U Potskom vrhu, prema legendi,  zmaj je slomio krilo, pa nije mogao nastaviti probijanje jama vrhovima Lebršniku na Javorju i Jablanovom vrhu na Sinjavini.

Mještani tvrde da je ljekovito bilje još jedno bogatsvo Moračkih planina. Planinski čaj, kantarion, smrdljika, jasen, sporiš ( hajdučka trava), majčina dušica, pelin, kičica, trava protiv ujeda zmije, rastavić, dubačac, tiva…samo su neke od ,,čarobnih travki”, kojima se narod vjekovima liječio.

Najinteresantnija ljekovita biljka Moračkih planina je, kažu,  koprčina (caohrus ferruacea), vrlo cijenjena još kod starih Rimljana.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo