Povežite se sa nama

MONITORING

NEVOLJE U PRIMJENI ZAKONA O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU: Samo vlast na dobitku

Objavljeno prije

na

Tri mjeseca primjene Zakona o zaradama u javnom sektoru bila su dovoljna da ukažu na brojna ograničenja i mane tog propisa. Otud se, sa raznih strana, sve glasnije govori o potrebi njegovog mijenjanja i usklađivanja sa našom ekonomskom ali i socijalnim stvarnošću.

,,Aktuelni Zakon o zaradama u javnom sektoru je nepravedan, diskriminatorski i neprimjenjiv u praksi”, ocijenio je početkom mjeseca ,,opozicioni” ministar finansija Raško Konjević. On je dan kasnije dodatno precizirao u razgovorima za televiziju Atlas i radio Antenu M: ,,Zakonom o zaradama u javnom sektoru zadovoljni su funkcioneri, ali nijesu službenici kojim je dominantno trebalo da bude posvećen”.

Konjević objašnjava da su na taj propis ozbiljne primjedbe iznijele brojne insititucije, nekoliko opština, gotovo pa sva komunalna preduzeća, … , sve do zapošljenih u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. ,,Ukazao sam da taj Zakon u sistemskom smislu nije donio određena rješenja na adekvatan način, a drugi aspekt je da za primjenu tog Zakona u budžetu za 2016. nedostaje nešto više od 15 miliona eura, zbog čega je potreban i rebalans budžeta”, napominje ministar finansija. Nije lako ostaviti po strani primjedbe njegovih kritičara koji podsjećaju da je Vlada, u kojoj je Konjević kao dio tadašnje vladajuće koalicije bio ministar policije i javne uprave, jednoglasno usvojila i parlamentu proslijedila prijedlog zakona o zaradama u javnom sektoru. Ozbiljan novac je u pitanju.

Na finansijske probleme koje je proizveo Zakon o zaradama nedjeljama i(li) mjesecima ukazuje predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić. ,,Nije u redu da se predsjedniku opštine poveća plata za 500 ili 600 eura, a nekom službeniku za 50. To neću podržati”, naveo je Šćekić konstatujući da opštini Berane nedostaje nekih 500 hiljada eura da bi sprovela u djelo zamisli autora spornog Zakona. Zgodna ilustracija za, kako se ono kaže, nesaglasje između teorije i prakse.

,,Primjena zakona značila bi enormno i nemoralno povećanje zarada rukovodećeg kadra u odnosu na službenike koji obavljaju značajan dio lokalnih poslova, a posebno bi pogodila zaposlene sa nižom stručnom spremom koji obavljaju teške poslove komunalnog održavanja i službu spasavanja”, ponavlja Ščekić.

Zapravo, ova se primjedba još tokom pripreme Zakona i rasprave koja je prethodila njegovom usvajanju izdvojila kao osnov golemog nezadovoljstva. Prosto – Zakon je spakovan po mjeri vladajuće elite (sve tri grane vlasti) a na uštrb armije profesionalaca iz javnog sektora i zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Dok su zarade predsjednika države, vlade i parlamenta, ministara, poslanika i njihovih najbližih saradnika praktično udvostručene, zapošljeni u državnoj administraciji morali su da se zadovolje obećanom povišicom od 5-6 odsto. Da bi se po primjeni Zakona pokazalo da će neki od njih, zapravo, dobiti manju platu.

Sve to je pratilo tragikomično obrazloženje Vladinih glasnogovornika da se promjenom koeficijanta i povećanjem plate većim od 1.000 eura, ,,samo legalizuje novac koji su funkcioneri i onako dobijali kroz naknade za raznorazne dodatne aktivnosti.

,,Skandalozno je da u Crnoj Gori, državi socijalne pravde, raspon između najnižeg i najvišeg koeficijenta za obračun zarada u javnom sektoru bude 1:12,3 da najviši koeficijent na državnom nivou bude 32, a najniži 2,6”, registrovali su aktivisti Demokrata u svom saopštenju, ,,Na ovaj način su svi državni i lokalni funkcioneri, i zaposleni u njihovim kabinetima, privilegovani u odnosu na najveći broj službenika i namještenika koji su se ovih dana, nakon isplate zarada, suočili sa činjenicom da od povećanja zarada nema ništa, a u nekim slučajevima, zarade su čak i smanjene, zbog smanjene obračunske vrijednosti koeficijenta”.

Stvari su išle dotle da su javnosti, kao ilustracija stanja po usvajanju Zakona, podmetani lažni podaci (kao vrijednost iznosa koji se množi za datim koeficijentom uzimali su 55 umjesto 60,1 euro – što na predsjedničkim platama pravi razliku veću od 200 eura). Sve to da bi se pokazalo kako će politička elita imati plate jedva veće od 2.000 eura. Iako su iste, u stvarnosti, bliže iznosu od 2,5 pa čak i tri hiljade eura (zavisno od godina radnog staža).

Na drugoj strani – među običnim pukom – plate su smanjivane a nezadovoljstvo raslo. ,,Neke plate će biti smanjene na pola, a izvjesne su i brojne tužbe radnika crnogorskih komunalnih preduzeća koje će koštati mnogo više od planiranih ušteda”, rečeno je, krajem maja, na sjednici Odbora za komunalnu privredu pri Privrednoj komori CG.

,,Dovešćemo do toga da će oni koji rade na održavanju javnih površina, sa sadašnjom platom od 470 eura, primati 236”, izračunao je direktor hercegnovske Čistoće Borivoje Bonić. Slične projekcije iznijele su njegove kolege sa svih strana Crne Gore. Korak dalje otišao je Miloš Ražnatović, direktor cetinskog Vodovoda, tvrdnjom da je ,,Ovim zakonom suspendovan princip korporativnog upljavljanja…”.

Dolazimo do drugog bloka rješenja iz usvojenog Zakona koja su, svima koji su ih pokušali primijeniti, donijela velike glavobolje. Jednostavno, riječ je o tome da je zakonodavac u pripremi ovog propisa pod firmu javni sektor strpao sva privredna društva koja su u vlasništvu države ili lokalnih samouprava. Uz nekoliko, uglavnom teško objašnjivih, izuzetaka. Tako su se, na primjer, u crnogorskom javnom sektoru našle i Plantaže, Budvanska i Ulcinjska rivijera ili Crnogorska plovidba, ali nijesu zdravstvo, obrazovanje, instutucije kulture… Zapravo, zakon nije obuhvatio skoro polovinu (23 -25 hiljada) zapošljenih iz javnog sektora koji se, u Crnoj Gori, procjenjuje na nekih 59 – 60 hiljada!?

Da bi zbrka bila kompletna, Vlada je predložila a parlament prihvatio da se Zakon o zaradama ne odnosi na Centralnu banku. Ali isti princip nije važio za regulatorne agencije za energetiku i telekomunikacije, na primjer, iako su i one jednako samostalne i samoodržive. Po istom principu (babi se snilo što joj je bilo milo) zakon se ne odnosi na Elektroprivredu. Ali važi za sva druga infrastrukturna preduzeća.

Konačno, Zakonom o zaradama u javnom sektoru nijesu propisana mnoga zvanja u opštinama. Nema predsjednik skupštine opštine, potpredsjednik opštine, glavni administrator, menadžer, sekretar skupštine…

Sve je to bio razlog da Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) 19. maja podnese Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o zaradama kojim se, kako navode, narušava princip jednakosti pred zakonom, te proklamovana sloboda tržišta, preduzetništva i konkurencije.

,,Smatramo da se zaposleni u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države ili lokalne samouprave ne mogu smatrati zaposlenima u javnom sektoru, iz prostog razloga što ta privredna društva, bez obzira na oblik obavljaja privredne djelatnosti, u cjelosti posluju po propisima koji važe za sve ostale privredne subjekte realnog sektora”, navodi se u analizi UPCG.

Šta sada?

,,Uradili smo u Ministarstvu finansija analizu, definisali osam prioritetnih problema u primjeni tog zakona i tu smo informaciju uputili resornom potpredsjedniku Vlade Vujici Lazoviću koji je pratio sa Radojem Žugićem izradu i primjenu tog zakona”, pohvalio se – i prozvao – ministar Konjević, ,,Očekujem da ćemo u narednih nekoliko dana unutar vladinih tijela otvoriti to pitanje. Pisana informacija je prije desetak dana upućena Lazoviću”. Čekamo.

Da, na kraju, ne ispadne kako priču o Zakonu o zaradama pričamo gledajući na njega, iskuljučivo, očima kritičara i nezadovoljnika. Istina je da je ovaj Zakon osjetno poboljšao (legalne) finansije nekih 800 do 1000 stanovnika Crne Gore zapošljenih na državnim funkcijama koje, prema ocjeni bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, ,,ranije nijesu bile finansijski vrjednovane u skladu sa odgovornošću koju nose”.

Pošto u Crnoj Gori radi nekih 160 hiljada zapošljenih, proizilazi da je svaki 20 zapošljeni državni funkcioner. Zato bi se moglo reći da, od masovne vaučerske privatizacije, ovdašnja vlast nije donijela propis koji je tako očigledno poboljšao status većem broju zapošljenih. Druga je priča to što ceh plaća onaj ,,ostatak” od 99,5 odsto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo