Povežite se sa nama

MONITORING

NEVOLJE U PRIMJENI ZAKONA O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU: Samo vlast na dobitku

Objavljeno prije

na

Tri mjeseca primjene Zakona o zaradama u javnom sektoru bila su dovoljna da ukažu na brojna ograničenja i mane tog propisa. Otud se, sa raznih strana, sve glasnije govori o potrebi njegovog mijenjanja i usklađivanja sa našom ekonomskom ali i socijalnim stvarnošću.

,,Aktuelni Zakon o zaradama u javnom sektoru je nepravedan, diskriminatorski i neprimjenjiv u praksi”, ocijenio je početkom mjeseca ,,opozicioni” ministar finansija Raško Konjević. On je dan kasnije dodatno precizirao u razgovorima za televiziju Atlas i radio Antenu M: ,,Zakonom o zaradama u javnom sektoru zadovoljni su funkcioneri, ali nijesu službenici kojim je dominantno trebalo da bude posvećen”.

Konjević objašnjava da su na taj propis ozbiljne primjedbe iznijele brojne insititucije, nekoliko opština, gotovo pa sva komunalna preduzeća, … , sve do zapošljenih u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. ,,Ukazao sam da taj Zakon u sistemskom smislu nije donio određena rješenja na adekvatan način, a drugi aspekt je da za primjenu tog Zakona u budžetu za 2016. nedostaje nešto više od 15 miliona eura, zbog čega je potreban i rebalans budžeta”, napominje ministar finansija. Nije lako ostaviti po strani primjedbe njegovih kritičara koji podsjećaju da je Vlada, u kojoj je Konjević kao dio tadašnje vladajuće koalicije bio ministar policije i javne uprave, jednoglasno usvojila i parlamentu proslijedila prijedlog zakona o zaradama u javnom sektoru. Ozbiljan novac je u pitanju.

Na finansijske probleme koje je proizveo Zakon o zaradama nedjeljama i(li) mjesecima ukazuje predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić. ,,Nije u redu da se predsjedniku opštine poveća plata za 500 ili 600 eura, a nekom službeniku za 50. To neću podržati”, naveo je Šćekić konstatujući da opštini Berane nedostaje nekih 500 hiljada eura da bi sprovela u djelo zamisli autora spornog Zakona. Zgodna ilustracija za, kako se ono kaže, nesaglasje između teorije i prakse.

,,Primjena zakona značila bi enormno i nemoralno povećanje zarada rukovodećeg kadra u odnosu na službenike koji obavljaju značajan dio lokalnih poslova, a posebno bi pogodila zaposlene sa nižom stručnom spremom koji obavljaju teške poslove komunalnog održavanja i službu spasavanja”, ponavlja Ščekić.

Zapravo, ova se primjedba još tokom pripreme Zakona i rasprave koja je prethodila njegovom usvajanju izdvojila kao osnov golemog nezadovoljstva. Prosto – Zakon je spakovan po mjeri vladajuće elite (sve tri grane vlasti) a na uštrb armije profesionalaca iz javnog sektora i zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Dok su zarade predsjednika države, vlade i parlamenta, ministara, poslanika i njihovih najbližih saradnika praktično udvostručene, zapošljeni u državnoj administraciji morali su da se zadovolje obećanom povišicom od 5-6 odsto. Da bi se po primjeni Zakona pokazalo da će neki od njih, zapravo, dobiti manju platu.

Sve to je pratilo tragikomično obrazloženje Vladinih glasnogovornika da se promjenom koeficijanta i povećanjem plate većim od 1.000 eura, ,,samo legalizuje novac koji su funkcioneri i onako dobijali kroz naknade za raznorazne dodatne aktivnosti.

,,Skandalozno je da u Crnoj Gori, državi socijalne pravde, raspon između najnižeg i najvišeg koeficijenta za obračun zarada u javnom sektoru bude 1:12,3 da najviši koeficijent na državnom nivou bude 32, a najniži 2,6”, registrovali su aktivisti Demokrata u svom saopštenju, ,,Na ovaj način su svi državni i lokalni funkcioneri, i zaposleni u njihovim kabinetima, privilegovani u odnosu na najveći broj službenika i namještenika koji su se ovih dana, nakon isplate zarada, suočili sa činjenicom da od povećanja zarada nema ništa, a u nekim slučajevima, zarade su čak i smanjene, zbog smanjene obračunske vrijednosti koeficijenta”.

Stvari su išle dotle da su javnosti, kao ilustracija stanja po usvajanju Zakona, podmetani lažni podaci (kao vrijednost iznosa koji se množi za datim koeficijentom uzimali su 55 umjesto 60,1 euro – što na predsjedničkim platama pravi razliku veću od 200 eura). Sve to da bi se pokazalo kako će politička elita imati plate jedva veće od 2.000 eura. Iako su iste, u stvarnosti, bliže iznosu od 2,5 pa čak i tri hiljade eura (zavisno od godina radnog staža).

Na drugoj strani – među običnim pukom – plate su smanjivane a nezadovoljstvo raslo. ,,Neke plate će biti smanjene na pola, a izvjesne su i brojne tužbe radnika crnogorskih komunalnih preduzeća koje će koštati mnogo više od planiranih ušteda”, rečeno je, krajem maja, na sjednici Odbora za komunalnu privredu pri Privrednoj komori CG.

,,Dovešćemo do toga da će oni koji rade na održavanju javnih površina, sa sadašnjom platom od 470 eura, primati 236”, izračunao je direktor hercegnovske Čistoće Borivoje Bonić. Slične projekcije iznijele su njegove kolege sa svih strana Crne Gore. Korak dalje otišao je Miloš Ražnatović, direktor cetinskog Vodovoda, tvrdnjom da je ,,Ovim zakonom suspendovan princip korporativnog upljavljanja…”.

Dolazimo do drugog bloka rješenja iz usvojenog Zakona koja su, svima koji su ih pokušali primijeniti, donijela velike glavobolje. Jednostavno, riječ je o tome da je zakonodavac u pripremi ovog propisa pod firmu javni sektor strpao sva privredna društva koja su u vlasništvu države ili lokalnih samouprava. Uz nekoliko, uglavnom teško objašnjivih, izuzetaka. Tako su se, na primjer, u crnogorskom javnom sektoru našle i Plantaže, Budvanska i Ulcinjska rivijera ili Crnogorska plovidba, ali nijesu zdravstvo, obrazovanje, instutucije kulture… Zapravo, zakon nije obuhvatio skoro polovinu (23 -25 hiljada) zapošljenih iz javnog sektora koji se, u Crnoj Gori, procjenjuje na nekih 59 – 60 hiljada!?

Da bi zbrka bila kompletna, Vlada je predložila a parlament prihvatio da se Zakon o zaradama ne odnosi na Centralnu banku. Ali isti princip nije važio za regulatorne agencije za energetiku i telekomunikacije, na primjer, iako su i one jednako samostalne i samoodržive. Po istom principu (babi se snilo što joj je bilo milo) zakon se ne odnosi na Elektroprivredu. Ali važi za sva druga infrastrukturna preduzeća.

Konačno, Zakonom o zaradama u javnom sektoru nijesu propisana mnoga zvanja u opštinama. Nema predsjednik skupštine opštine, potpredsjednik opštine, glavni administrator, menadžer, sekretar skupštine…

Sve je to bio razlog da Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) 19. maja podnese Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o zaradama kojim se, kako navode, narušava princip jednakosti pred zakonom, te proklamovana sloboda tržišta, preduzetništva i konkurencije.

,,Smatramo da se zaposleni u privrednim društvima u većinskom vlasništvu države ili lokalne samouprave ne mogu smatrati zaposlenima u javnom sektoru, iz prostog razloga što ta privredna društva, bez obzira na oblik obavljaja privredne djelatnosti, u cjelosti posluju po propisima koji važe za sve ostale privredne subjekte realnog sektora”, navodi se u analizi UPCG.

Šta sada?

,,Uradili smo u Ministarstvu finansija analizu, definisali osam prioritetnih problema u primjeni tog zakona i tu smo informaciju uputili resornom potpredsjedniku Vlade Vujici Lazoviću koji je pratio sa Radojem Žugićem izradu i primjenu tog zakona”, pohvalio se – i prozvao – ministar Konjević, ,,Očekujem da ćemo u narednih nekoliko dana unutar vladinih tijela otvoriti to pitanje. Pisana informacija je prije desetak dana upućena Lazoviću”. Čekamo.

Da, na kraju, ne ispadne kako priču o Zakonu o zaradama pričamo gledajući na njega, iskuljučivo, očima kritičara i nezadovoljnika. Istina je da je ovaj Zakon osjetno poboljšao (legalne) finansije nekih 800 do 1000 stanovnika Crne Gore zapošljenih na državnim funkcijama koje, prema ocjeni bivšeg ministra finansija Radoja Žugića, ,,ranije nijesu bile finansijski vrjednovane u skladu sa odgovornošću koju nose”.

Pošto u Crnoj Gori radi nekih 160 hiljada zapošljenih, proizilazi da je svaki 20 zapošljeni državni funkcioner. Zato bi se moglo reći da, od masovne vaučerske privatizacije, ovdašnja vlast nije donijela propis koji je tako očigledno poboljšao status većem broju zapošljenih. Druga je priča to što ceh plaća onaj ,,ostatak” od 99,5 odsto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo