Povežite se sa nama

PARALELE

Njegoš i Aleksandar

Objavljeno prije

na

O zloupotrebi Njegoševa lika 1925. godine u propagandi vlasti SHS puno je napisano. Međutim, istorija korišćenja Petra II u ideologiji Karađorđevića ima svoju predistoriju. Još se crnogorski leš nije bio ohladio od ubistva na Podgoričkoj skupštini, a nove vlasti su otpočele s izrabljivanjem Njegoševa lika u svoje velikodržavne i reklamne svrhe. U cetinjskom režimskom glasilu Novo doba, već 4. decembra 1918. na naslovnoj strani nalazimo ulagivački tekst u kome se regent Aleksandar Karađorđević povezuje s Njegošem: „Proviđenju je najmilije bilo, da prije 30 godina u podnožju GORDOG LOVĆENA A POD OKRILJEM NEUMRLOG NJEGOŠA (podvukao autor) ugleda sunca svjetlost Veliki Unuk besmrtnog Karađorđa, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonašljednik Aleksandar. Cetinje!… Budi svjesno, da se je iz tvog gnijezda izlegao soko, kojemu ‘sve prepone na put bjehu’ i ipak ‘k cilju dospje velikome’; da je iz tvog grmena izašao laf, koji narodu svom ‘varvarske lance sruši’; da se iz tvoje kolijevke iznjihao muž koji ‘dunu život srpskoj duši’ i ‘dade Srbu stalne grudi’, Cetinje!… Diči se i ponosi, što si ti rodno mjesto Najvećeg muža na Slovenskom Jugu. Najvećeg i po patnjama, Najvećeg i po slavi. Cetinje!… Veseli se i zaori gromko ispod Lovćena da odjekne Avala, Velebit i Šarplanina: Neka živi Otac VELIKE SRBIJE (podvukao autor), Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Prestolonašljednik Aleksandar!.” Iz navedenoga teksta, ili bolje reći apoteoze srpskome regentu, mogu se definisati osnovne postavke programskih nacrta nove vlasti: nepostojanje partikularizma u Njegoševoj romantičarskoj misli (prevashodnost oslobođenja srpstva/slovenstva u odnosu na oslobođenje Crne Gore) omogućiće tadašnjim ,,spinerima” da preko njegovih stihova Aleksandra Karađorđevića predstave kao jedinog dostojnog ujedinitelja Južnih Slovena. Pravo na to mu daju: rođenje na Cetinju pod Lovćenom (koje ima ulogu djevičanske oaze slobodarstva) i rođačke veze s dinastijom Petrović-Njegoš, istina izbjegavanjem njihovog pomena i isključivim pominjanjem vladike (,,a pod okriljem neumrlog Njegoša”). Svjesna činjenice da sukcesija, nelegalno i nelegitimno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji može izazvati dublju političku krizu u zemlji, nova vlast preko Njegoša pokušava retorički amortizovati novonastalo stanje; to joj ipak nije pošlo za rukom, jer će u januaru buknuti ustanak protivnika nametnutog ujedinjenja, koje će se pretvoriti u desetogodišnji građanski rat. Montažom stihova velikog pjesnika između redova dnevnopolitičkih potreba, ostalim Južnim Slovenima poslata je poruka da je dinastija Karađorđević jedina bila kadra da ,,varvarske lance sruši”, te to Srbiji omogućava paternalizam u toku potpuno novih političkih procesa. Mimikrija uz lik najvećeg južnoslovenskog pjesnika olakšavala je izgradnju kulta ličnosti vladara u novonastaloj zajednici.

Jedan od ujediniteljskih vođa, Marko Daković, nekoliko dana nakon navedenog teksta, u ime Izvršnoga narodnog odbora, podebljavao je težnje Petra II Petrovića za ujedinjenjem ,,svog naroda” i osudio razaranje Njegoševa groba na Lovćenu od strane Austrougara. Narednih nekoliko godina proteći će u apelima zvaničnih državnih komentatora o potrebi obnove planinske kapele, a Njegošev lik počeće intenzivnije da se interpretira u korist aktuelnih političkih dešavanja. Od 1919. zaključno s 1925. godinom (kad će vladika biti vraćen na Lovćen) Njegoš će biti tretiran u preko 220 bibliografskih jedinica u crnogorskim publikacijama i zbornicima. Paralelno s medijskom ,,sakralizacijom” Petra II, tekla je satanizacija dinastije Petrović. Jedan od primjera potpunog ruiniranja njenog imidža biće nebriga prema kulturnom nasljeđu – rodna kuća Petrovića na Njegušima služila je kao vojni objekat, a bilo je i prijedloga da se ona transformiše u kasarnu jugoslovenske žandarmerije. Aktuelna polemika o Njegošu pokazuje sve limite crnogorske intelektualne elite. Umjesto da se istražuje građa i dokazuje na koji je način Njegoš zloupotrebljavan, vodi se raspra oko nečega što je više nego očigledno – Njegoš nije genocidan, Njegoš je pjesnik romantizma, mislilac univerzalne vrijednosti koju je svaka ideologija na ovaj ili onaj način interpretirala u skladu sa svojim shvatanjima.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo