Jedna od najčešće ponavljanih tvrdnji glasi da nekoliko desetina pitanja postavljenih chatbotu može potrošiti približno pola litra vode. Ta procjena pomogla je javnosti da zamisli ekološku cijenu vještačke inteligencije, ali je ne treba prihvatati kao univerzalno pravilo

Svaki put kada postavimo zadatak našem AI asistentu, neki super računar se zagrijava. Da bi nastavili sa brojnim pitanjima i taskovima potrebno je da se rashlade. Gotovo nekontrolisana upotreba ovih digitalnih pomoćnika uzrokuje ogromnu potrošnju vode koja služi za rashlađivanje data centara u kojima se procesuiraju naši svakodnevni promptovi.

Svaki odgovor na naša pitanja nastaje u fizičkim postrojenjima ispunjenim hiljadama računara koji troše električnu energiju i proizvode veliku količinu toplote. Za njihovo rashlađivanje, najčešće je potrebna voda. Ona se koristi za hlađenje opreme, ali i u elektranama koje proizvode struju potrebnu za njen rad. Stručnjaci razlikuju direktnu potrošnju vode u samom centru podataka i indirektnu potrošnju povezanu sa proizvodnjom električne energije.

Sistem je sličan kao i kod personalnih računara ili lap topova. Što više radi, veće je zagrijavanjanje. Moćni procesori koji pokreću savremene AI modele rade neprekidno i pri tome stvaraju veliku količinu toplote. Ako temperatura postane previsoka, oprema može usporiti, prestati da radi ili se oštetiti.

Neki centri podataka koriste vazduh za hlađenje, dok drugi koriste sisteme u kojima voda preuzima toplotu iz postrojenja. Dio vode može kružiti kroz zatvoren sistem, ali se kod određenih načina hlađenja dio svakako gubi isparavanjem. Takav sistem može trošiti manje električne energije od klasičnog hlađenja klima-uređajima, ali zato povećava potrošnju vode.

Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, sistemi za hlađenje i kontrolu uslova mogu činiti oko sedam odsto ukupne potrošnje energije u veoma efikasnim velikim centrima podataka, ali i više od 30 odsto u manje efikasnim postrojenjima

Jedna od najčešće ponavljanih tvrdnji glasi da nekoliko desetina pitanja postavljenih chatbotu može potrošiti približno pola litra vode. Ta procjena pomogla je javnosti da zamisli ekološku cijenu vještačke inteligencije, ali je ne treba prihvatati kao univerzalno pravilo.

Potrošnja jednog AI upita zavisi od velikog broja činilaca. Recimo, modela koji se koristi, složenosti zadatka, trajanja obrade, efikasnosti čipova, opterećenja servera, načina hlađenja, lokalne klime, doba dana i izvora električne energije. Isti zadatak zato može imati potpuno različit vodeni otisak u dva centra podataka.

Istraživači američke laboratorije Lawrence Berkeley utvrdili su da potrošnja vode po pojedinačnom računarskom zadatku može varirati više hiljada puta, u zavisnosti od efikasnosti opreme i mjesta na kojem se obrada odvija. Zbog toga nije moguće pouzdano odrediti koliko vode troši svako pitanje bez podataka o konkretnom sistemu koji ga obrađuje.

Globalni centri podataka potrošili su oko 1,5 odsto ukupne svjetske električne energije 2024. godine. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da bi se njihova potrošnja struje do 2030. mogla više nego udvostručiti i dostići oko 945 teravat-sati godišnje. To je nešto više od današnje ukupne potrošnje električne energije u Japanu. AI je glavni, iako ne i jedini, pokretač tog rasta. Veća potrošnja struje obično znači i veći pritisak na vodne resurse.

Microsoft navodi da su njegovi centri podataka tokom jedne izvještajne godine u prosjeku trošili 0,30 litara vode po kilovat-satu električne energije koju je koristila računarska oprema. To je 39 odsto manje nego 2021. godine. Kompanija razvija i novu generaciju centara sa zatvorenim sistemima u kojima voda kruži između servera i rashladnih uređaja, bez stalnog dopunjavanja radi hlađenja.

Precizan odgovor o potrošnji vodenih resursa za sada ne postoji. Kompanije uglavnom objavljuju ukupnu godišnju potrošnju svojih postrojenja, ali rijetko navode koliko je vode utrošeno baš na AI.

D.LUČIĆ

Trenutno ne postoji poseban međunarodni sporazum koji uređuje autonomno oružje i oružje zasnovano na vještačkoj inteligenciji. Potpuno autonomno naoružanje nije stvar daleke budućnosti. Ono je već tu, upozoravaju čelnici UN-a i Crvenog krsta

Opet se upozorava na smrtonosnost oružja koje se unapređuje strašnim AI sistemima i alatima. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutiereš i predsjednica Međunarodnog komiteta Crvenog krsta Mirjana Špoljarić Eger upozorili su prošlog utorka da bi autonomno oružje, koje može ubijati bez ljudskog učešća i kontrole, uskoro moglo biti korišćeno u sukobima. Pozvali su na hitne pregovore o ograničavanju upotrebe ovakvog naoružanja. Upozorili su da smo opasno blizu moralne crvene linije i svijeta u kojem mašine biraju koju metu će eliminisati.

„Pregovori moraju početi odmah kako bi hitno bio usvojen pravno obavezujući instrument kojim bi se regulisali autonomni sistemi naoružanja, uz jasne zabrane i ograničenja“, naveli su iz UN-a i Crvenog krsta. Već je u planu sastanak u Ženevi na kome će se između ostalog razgovarati o mogućim novim pravilima, u vrijeme sve veće zabrinutosti zbog uloge poluautonomnog oružja podržanog vještačkom inteligencijom. Radi se o formalnim pregovorima planiraim za novembar, kada je zakazana velika revizijska konferencija koja se održava jednom u pet godina. Prvi zajednički apel dvije organizacije izdale su 2023. godine. Tada su tražile od država da do 2026. pregovaraju o pravno obavezujućem instrumentu.

Smrtonosni autonomni sistemi naoružanja najčešće se definišu kao sistemi koji biraju mete i primjenjuju silu bez ljudskog učešća. Autonomno oružje već koriste neke vojske, poput protivraketnih sistema na ratnim brodovima, ali za sada nije poznato da je takvo oružje upotrijebljeno protiv ljudi. Mediji navode da je oružje unaprijeđeno AI-em korišćeno u sukobima u Ukrajini, Sudanu, Gazi, Iranu i zemljama Persijskog zaliva. Ipak, nijesmo uspjeli naći potvrde da su na ratištima korišćeni sistemi sa autonomnim funkcijama, odnosno nema nesporno potvrđenog slučaja da je potpuno autonomno oružje samostalno izabralo i oduzelo ljudski život bez ljudske intervencije.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava strahuju i da se ponašanje sistema kojima upravlja vještačka inteligencija ne može dovoljno pouzdano predvidjeti niti kontrolisati, što povećava opasnost od smrtonosnih grešaka. Tu je i problem što je takve počinioce teže pozvati na odgovornost u eventualnim budućim postupcima za ratne zločine, ukazale su ove organizacije. „Države moraju pokazati političku hrabrost i preći sa postepenih rasprava na odlučno djelovanje“, navodi se u zajedničkom saopštenju. „Neke odluke moraju zauvijek ostati u rukama ljudi, a nijedna nije važnija od odluke da li nekome oduzeti život“, rekla je na konferenciji za novinare u Ženevi, Karolin Melani Režimbal, načelnica službe u Kancelariji UN-a za pitanja razoružanja. Iako se države slažu da se međunarodno humanitarno pravo primjenjuje i na smrtonosne autonomne sisteme naoružanja, posebni i pravno obavezujući međunarodni standardi za takve sisteme praktično ne postoje.

Razgovori u Ženevi, za čiji je prelazak u formalne pregovore potreban konsenzus, odvijaju se u teškim okolnostima obilježenim geopolitičkim tenzijama i nedavnim povlačenjem pojedinih evropskih država iz sporazuma o zabrani protivpješadijskih mina.

Trenutno ne postoji poseban međunarodni sporazum koji uređuje autonomno oružje i oružje zasnovano na vještačkoj inteligenciji. Razgovori, započeti 2014. godine, donijeli su određeni napredak, ali je u međuvremenu tehnologija značajno napredovala, a svijet postao mnogo opasniji. Otuda i pojačana zabrinutost.

„Autonomni sistemi naoružanja nijesu dio neke daleke budućnosti: trka ka sve većoj autonomiji oružanih sistema već je uveliko u toku“, upozorili su Gutereš i Špoljarić. Tako su otkrili samo dio slike opasnog svijeta koji nas okružuje. Čelnici UN-a i Crvenog krsta pozvali su na „političku hrabrost“, poručujući: „Propust da se reaguje brzo i odlučno koštaće ljudskih života“.

D. LUČIĆ

Jedna AI kompanija je kupovala gomile knjiga, kidala im hrbat, skenirala ih i  pretvarala u smeće. Skenirane podatke je koristila za obučavanje svog AI modela. Ovaj trend je izazvao zabrinutosti u vezi s autorskim pravima i budućnošću fizičkih knjiga, ali i brigu kako živjeti u svijetu u kome AI uči na rijetkim i nedostupnim knjigama i znanjima skupljenim u njima

Mediji su posljednjih dana prenosili vijest kako je jedna kompanija koja se bavi vještačkom inteligencijom „uništila“ milione knjiga u okviru „kontroverznog projekta“ namijenjenog obučavanju svojih modela. Kasnije se ispostavilo da se radi o kompaniji Anthropic koja stoji iza sve popularnije AI alatke Claude.

Oni koji se bave ovim poljem otkriće da je kompanija to radila još 2024. godine. Sve bi vjerovatno prošlo bez ikakve reakcije da prodavci antikvarnih knjiga u Velikoj Britaniji i širom Evrope nijesu počeli da dobijaju neobične zahtjeve anonimnih kupaca za hiljade malo poznatih naslova.

Jedan londonski prodavac rijetkih knjiga primio je dva „neuobičajeno velika“ upita za specijalizovane knjige sa anonimnih imejl adresa, bez „imena ili podataka o kompaniji“, navodi portal City A.M. Kako komunikacija sa „kupcem“ nije tekla kako treba, prodavac jee posumnjao da su narudžbine pravile kompanije koje se bave vještačkom inteligencijom.

Prema nedavno objavljenim sudskim dokumentima, Anthropic je pokrenula interni program poznat kao Project Panama, u okviru kojeg je zaključeno da su knjige od suštinskog značaja za obučavanje naprednih AI modela. Navodno, knjige uče sisteme „kako da dobro pišu“, za razliku od korišćenja „nekvalitetnog internet jezika“. Kompanija je kupila milione polovnih knjiga, odsjekla im hrbat i u automatizovanom procesu skenirala svaku stranicu ponaosob. Nakon skeniranja, knjige su išle na reciklažu.

Interni planski dokumenti Anthropica takođe pokazuju da su čelnici kompanije željeli da program ostane tajna, piše portal Futurism. Prema nedavno objavljenim sudskim dokumentima, jedan od rukovodilaca rekao je: „Ne želimo da se sazna da radimo na ovom projektu“. Iz Anthropica su reagovali: „Claude se obučava na kombinaciji javno dostupnih podataka sa interneta, komercijalno nabavljenih skupova podataka i podataka koje sami generišemo. Nabavka knjiga široko je rasprostranjena praksa za obučavanje velikih jezičkih modela u čitavoj AI industriji. Nijedan od naših programa za nabavku podataka ne kupuje i ne uništava rijetke ili antikvarne knjige.“

Ovaj trend je izazvao nove zabrinutosti u vezi s autorskim pravima i budućnošću fizičkih knjiga. Nepostojanje obaveze objavljivanja podataka čini gotovo nemogućim da autori i izdavači utvrde da li su njihova djela uključena u skupove podataka korišćene za obučavanje AI modela. Pored toga, pravni status takvog korišćenja značajno se razlikuje od jedne jurisdikcije do druge.

AI sistemi su obučavani na knjigama zaštićenim autorskim pravima. Sada su ovi sistemi sposobni da proizvode nove knjige. To dovodi do pojave jeftinih naslova generisanih pomoću AI na digitalnim tržištima. Dosta je izdavača koji vrć zahtijevaju strožu regulativu.

Reuters je izvijestio da je sud koji je vodio taj slučaj zaključio da se obučavanje vještačke inteligencije na knjigama može smatrati dozvoljenom upotrebom (fair use) u okviru zakona o autorskim pravima, ali da je Anthropic prekršio autorska prava više autora i njihovih izdavača time što je u svojoj centralnoj biblioteci čuvao sedam miliona piratskih knjiga.

Navodno su i druge kompanije imale istu ili sličnu praksu. Dok su se kompanije kao što su OpenAI, Google i Meta takođe suočavale s pravnim problemima zbog korišćenja knjiga za obučavanje vještačke inteligencije, Anthropic je za sada jedina kompanija za koju je otkriveno da je fizički rastavljala i uništavala knjige kako bi njihov sadržaj koristila za obučavanje svojih modela.

Moguće je da je Anthropic u okviru svojih ranijih aktivnosti nabavljao rijetke, pa čak i knjige koje se više ne štampaju, ali možda nikada nećemo sa sigurnošću znati koje su knjige uništene, sve dok njihovi naslovi jednog dana ne postanu javno poznati. Treba se zamisliti kako će biti živjeti u svijetu u kome se AI uči na rijetkim i nedostupnim knjigama i znanjima skupljenim u njima.

D. LUČIĆ