Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nova Ranka?

Objavljeno prije

na

Tužilački savjet je konstatovao da je Vrhovnoj državnoj tužiteljki (VDT) Ranki Čarapić 10. aprila istekao mandat. Objavljeno je da će joj funkcija prestati kada Skupština donese takvu odluku, a ukoliko je u roku od 30 dana ne donese, „funkcija prestaje istekom tog roka”.

Savjet je, prema Zakonu o državnom tužilaštvu, o razlozima za prestanak funkcije VDT-u morao službeno obavijesti ministar pravde Duško Marković, a on je to uradio doslovno u posljednjem trenutku. Tako je izvršna vlast u Tužilaštvu tempirala i uvela jednu vrstu „stečaja”.

Predsjednik Savjeta – tijela koje po Ustavu obezbjeđuje samostalnost državnih tužilaštava i državnih tužilaca – ujedno i zamjenik VDT-a Veselin Vučković biće vršilac dužnosti. Ništa nije saopšteno na temu pravnog osnova kojim je v.d. uveden, niti koliko može potrajati.

Vučković je i dalje predsjednik Savjeta, iako je sada de facto i šef Tužilaštva. To je povreda Zakona o izmjenama i dopunama zakona o državnom tužilaštvu koji propisuje da VDT po položaju može biti samo član Savjeta – ne i njegov predsjednik.

Više izvora je potvrdilo da će Tužilački savjet konkurs za izbor novog VDT-a raspisati kada parlament (ne) donese odluku da je Čarapićevoj istekao mandat.

Konkurs je otvorenog tipa; mogu se prijaviti svi pravnici koji, pored opštih uslova za rad u državnim organima, imaju i petnaestogodišnje iskustvo u profesiji. Ipak, izbor zavisi od partijske podrške u parlamentu.

Po sadašnjoj proceduri – dakle, ukoliko ustavni amandmani sa predviđenom kvotom podrške od dvije trećine poslanika ne budu usvojeni – novog VDT-a će izglasati koalicija DPS-SDP, plus satelitske partije manjina.

Što se SDP-a tiče, nije lansirana niti jedna primjedba na rad VDT-a. U jednoj polemici između Uprave policije i Tužilaštva iz 2011. Ranko Krivokapić je kazao da je „u ovoj fazi Tužilaštvo iskoračilo i vuče jače”. Krivokapić i Ranka Čarapić su se prošle godine saglasili da je „Tužilaštvo nerijetko na meti političkih harangi i nerealnih očekivanja”.

Ni DPS nema razloga da bude nezadovoljna. Dosadašnja VDT je ignorisala najmanje 238 krivičnih prijava MANS-a protiv istaknutih pripadnika establišmenta i povezanih lica – podnosioca nije udostojila ni odgovorima o epilogu izviđaja.

Sve to ukazuje kako naizgled nema nikakvih prepreka da joj izglasaju još jedan mandat, tim prije jer je nedavno i Čarapićeva najavila moguću kandidaturu – pod uslovom da je biraju stari partijski poslodavci.

Ipak, veća medijska pažnja se poklanja eventualnoj kandidaturi Veselina Vučkovića, za koga Vijesti tvrde da je „uživao veliko povjerenje policije i javnosti; u njegovoj karijeri nema političkih, ličnih a ni profesionalnih mrlja”.

Nijesu poznati neki Vučkovićevi bitniji doprinosi u procesuiranju važnijih slučajeva. Naprotiv, kontingent nezavršenih istraga, odbačenih ili cinično redukovanih prijava iz posljednje decenije je nemoguće pomenuti upravo bez predmeta u kojima je on postupao.

Poput jednog broja ostalih u sadašnjem Tužilaštvu, Veselin Vučković je takođe kadrovski izbor Vesne Medenice (2003-2007. bila VDT). Zakletvu za funkciju osnovnog državnog tužioca u Podgorici je položio 27. novembra 2003.

Vučković je uzeo u rad tvrdnje Ane Vuković, tadašnje sutkinje Osnovnog suda, koja je vodila istragu navodnog trafikinga Moldavke – u koji su, pretpostavljalo se, makar kao korisnici usluga u lancu prostitucije bili umiješani pripadnici establišmenta. Tvrdila je Vukovićeva da je bila „pod intenzivnom policijskom prismotrom” i da je tadašnji šef tajne policije, aktuelni ministar pravde Duško Marković, „otišao i korak dalje, najavljujući da će, ako ne budem u stanju da dokažem tvrdnje, protiv mene podnijeti tužbu”.

Vučković je 23. februara 2004. saopštio da „nema osnovane sumnje da je određeno lice izvršilo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti” i uputio Anu Vuković da „može podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužiocu protiv određenog lica zbog određenog krivičnog djela”. Ona se „zahvalila” Tužilaštvu „što je potcjenjuju kao sutkinju”.

Naredni slučaj koji je izazvao pažnju javnosti, bila je krivična prijava zbog zakidanja oko 100.000 penzionera za osam penzija, ili, tvrdilo se, ukupno 130 miliona eura. Vlade Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića nijesu usklađivale penzije, čime je počinjeno krivično djelo zloupotrebe službenog položaja iz čl. 216 st. 1 KZ-a. Vučkoviću je 2004. dostavljena prijava, no on je godinama slučaj zataškavao.

Vujanovića, Đukanovića, te njihove nadležne ministre, Vučković nije procesuirao ni nakon što je Komisija sudskih vještaka Osnovnog suda u Podgorici kasnije utvrdila – a predstavnici državnih organa prihvatili njihov nalaz – da su penzioneri nezakonito bili zakinuti.

Takođe kao osnovni državni tužilac, Veselin Vučković je sredinom 2006. podnio zahtjev za sprovođenje istrage protiv direktora Montenegro Airlinesa Zorana Đurišića i njegovog saradnika Vladimira Đelevića. Teretio ih je da su od 2002. do 2006. na više nezakonitih načina oštetili kompaniju u državnom vlasništvu. Prvobitna procjena da su pronevjerili 44 miliona, vremenom se topila i spala na svega 450.000 dolara.

Sedinom 2010. slučaj je zaključen na način da je Tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjena Đurišića i Đelevića, jer „nema dokaza da su imenovani izvršili krivična djela zbog kojih je vođen postupak”.

Slično je i sa Vučkovićevom optužnicom s kraja 2006. u aferi Jugoimportmont, kada je generalnog i komercijalnog direktora te i direktora iz ortačke firme – obje u državnom vlasništvu – teretio zbog zloupotrebe službenog položaja u sticaju sa falsifikovanjem isprava u poslu izvoza 14 tona naoružanja. Tužba je takođe odbačena. Na koji način i pod kakvim uslovima?

Vrijedi se podsjetiti. Upravo je Tužilaštvo, naprečac, krajem 2009. odustalo od gonjenja, navodno „u nedostatku dokaza”, iako je, za razliku od afere sa Đurišićem i Đelevićem, došlo do suđenja – nepravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici direktor Jugoimportmonta je 2008. bio osuđen na 16 mjeseci zatvora, takođe su osuđeni i drugi inkriminisani. Prvooptuženi je, nota bene, u svojoj odbrani naglasio da je „sve radio sa dozvolom predsjednika države i ministra finansija, Filipa Vujanovića i Igora Lukšića” i izgleda najavio u nastavku sudskog postupka, do kojeg nije došlo, detaljnije informacije o svemu tome.

I afera Pošta je bila bombastična prilika za promociju Vučkovića, ali kao i prethodne – nakon par godina – ugasila se u tišini. Vučković je početkom 2006. i 2007. „intenzivno” postupao u predmetu o navodnim zloupotrebama direktora Pošte koji je, prema policijskoj prijavi, oštetio preduzeće za 10,5 milona eura.

Interesantno je da je prijavu, ispred Tužilaštva, odbačila maja 2008. lično Ranka Čarapić. Iz policije su bili nezadovoljni. Podsjetili su javnim saopštenjem na ulogu Vučkovića:

„Imajući u vidu stav osnovnog državnog tužioca, posebno u dijelu da u radnjama izvršnog direktora Pošte postoje elementi krivičnog djela, Područna jedinica Podgorica je, 14. novembra 2006. godine, protiv njega tom tužiocu podnijela krivičnu prijavu, a početkom decembra iste godine i poseban izvještaj kao dopunu krivične prijave”.

To nije konačan popis propalih Vučkovićevih tužbi. Novembra 2010. je Tužilaštvo odustalo i od krivičnog gonjenja po zahtjevu za sprovođenje istrage koji je Vučković 2005. podnio Osnovnom sudu u Podgorici protiv odgovornih lica u Telekomu zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja…

Vučković nije imao nikakav javni komentar povodom tog, niti drugih opisanih postupaka, čak ni onih u kojima je Tužilaštvo odustajanjem zaključivalo predmete koje je on otvorio i koji su mu dali prostor da se izjavama u javnosti reklamira.

U međuvremenu, Vučković je izabran za jednog od zamjenika VDT-a. Svega par mjeseci po preuzimanju dužnosti VDT-a, Ranka Čarapić ga je jula 2008. progurala u Tužilački savjet, sada tamo sjedi u drugom mandatu.

Svi dostupni podaci govore da joj je bio desna ruka. Uz njenu je saglasnost kasnije izabran za predsjednika Udruženja tužilaca, a od nedavno je i portparol Tužilaštva.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo