Povežite se sa nama

MONITORING

NOVE PREMIJEROVE LEKCIJE: Deficit morala

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-skupi

Premijer na Ekonomskom. Možda se političar vratio na mjesto zločina – tamo odakle je krenuo u, već trodecenijsku, avanturu osvajanja i čuvanja vlasti, bez obzira na cijenu? Možda biznismen obilazi konkurenciju (premijer je suvlasnik, dok dio njegovih ministara i njihovih pomoćnika predaju, na Univerzitetu Donja Gorica)? Ili Milo Đukanović, ponovo, treba alibi za rezultate svoje vlade?

Uglavnom, četrdeset godina pošto je Ivo Brešan objavio, kritičari kažu tragigrotesknu, dramu Nečastivi na Filozofskom fakultetu (moralitet u sedam slika), kao da se pred našim očima ponavljaju scene jednog od kultnih ostvarenja jugoslovenskog dramskog stvaralaštva.

,,Makroekonomske deficite riješićemo na srednji rok”, ubijeđivao je Đukanović prisutno društvo na čelu sa rektorkom Radmilom Vojvodić u ispravnost svoje političko-ekonomske vizije. A ovi su se pravili da ne znaju kako je premijer samo u dva poslednja mandata Crnu Goru zadužio za nekih 1,5 milijardi eura. Bestragom nestalog novca. Nakon što su posustali svi mogući tranziti – od Frančeska Prudentina do Darka Šarića – kojima je vlast godinama unazad finansirala svoje, a dijelom i državne potrebe.

,,Za Vladu, ali i za ukupno društvo, mnogo je teže riješiti deficit preduzetništva”, kaže čovjek koji, skupa sa kvazipreduzetničkom ekipom izniklom uz njegov DPS – sve računajući bivše i sadašnje članove familije, školske, partijske i tranzicione prijatelje od Italije, Srbije, preko Rusije do UAE – bankama duguje više od 500 miliona. Uglavnom nenaplativih sredstava. A državi, na ime aktiviranih bankarskih garancija i neplaćenih poreza, doprinosa, koncesija, komunalnih i drugih dažbina još 300-350 miliona eura. Bez Olega Deripaske.

,,Naše istorijsko nasljeđe je nažalost kult ratovanja, a ne kult stvaranja”, ne trepćući saopštava premijer pod čijom su komandom (makar on bio samo desetar ili mlađi vodnik u vojsci Slobodana Miloševića) u poslednjoj deceniji prošlog vijeka Crnogorci ratovali u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu i , konačno, na vlastitoj teritoriji – protiv NATO pakta, albanskih izbjeglica i Sedmog bataljona. A čiji saradnici danas slavodobitno najavljuju kako će očekivani poziv u NATO biti ,,najveći spoljnopolitički uspijeh Crne Gore nakon referenduma o nezavisnosti”. Zaboravljajući kako je i njihov DPS prije četvrt vijeka predano rušio zemlju na koju je Zapad tada gledao kao na prvu sledeću (13. a ne 29-tu) članicu EU.

Dok su njegovi podanici ubijali i ginuli, Đukanović je potopio crnogorsku pomorsku flotu (42 broda), i porušio metalsku, hemijsku, tekstilnu, prehrambenu i drvo-prerađivačku industriju od Pljevalja i Berana do Ulcinja i Herceg Novog.

Ostavljajući bez egzistencije hiljade familija koje ju hranila, kako se nekada govorilo, visokokvalifikovana i jeftina radna snaga školovana i obučena u nekadašnjoj SFRJ. Govorimo o ljudima koje vlast danas šalje u raznorazne akademije da ih tamo nauče kako se veže betonsko željezo i nabija tucanik ispod asfalta. Eventualno o onima koji, kao noćni stražari na gradilištima, zarađuju za lijekove koje ne mogu kupiti od premale penzije.

Ne mari premijer za to. ,,Tako reći do juče preduzetništvo i biznis bili su maltene porok zahvaljujući ideološkim predrasudama ranijeg sistema”, istakao je Đukanović na Ekonomskom, čitajući napisano: ,,Naša je obaveza da gradimo novi sistem zasnovan na novim vrijednostima. Prije svega na vrijednostima stvaranja, vrijednostima preduzetničkog društva. Stvaranje takve kulture i podsticanje preduzetništva i inovacija je najbolji put za ubrzani ekonomski razvoj”.

Pa recite da izbori nijesu blizu. Jer, kada bi ovo bio stvarni život a ne predizborna kampanja DPS-a, makar neko bi se usudio da premijeru, predsjedniku DPS-a, porodičnom vlasniku Prve banke i afere Telekom, biznismenu koji sa kumom dijeli višemilionski kredit (u švajcarcskim francima) vizionarski zarobljen u neiskorišćenom placu na budvanskoj obali – dakle da tom i takvom Đukanoviću – ukaže makar na sledeće.

Rezultat Đukanovićeve tranzicije je – skoro pa svaki treći zapošljeni u Crnoj Gori platu prima iz državnog budžeta. Daje mu je, ili uzima, Milo Đukanović. Tako imamo zapošljene u državnim firmama kojima poslodavac duguje 80 plata (Radoje Dakić) dok vlada, istovremeno, iz budžeta isplaćuje dugovanja privatnih preduzeća.

,,Ako imamo u vidu da Crna Gora ima oko 170.000 zaposlenih, od čega oko 50.000 u državnoj i lokalnoj administraciji i javnim preduzećima, jasno je opterećenje koji pada na leđa ovako oslabljene privrede kada je u pitanju izdržavanje tolike armije zaposlenih”, požalio se krajem prošle godine jedan od osnivača i prvi predsjednik Unije poslodavaca, danas ambasador Crne Gore u Skoplju, Predrag Mitrović.

On je i tom prilikom podsjetio na dokument Pet ubica biznisa koji je UPCG objavila krajem 2013. godine i u kome su, na osnovu opširne ankete među ovdašnjim poslodavcima, definisani ključni problemi poslovanja u Crnoj Gori: neodgovarajući regulatorni sistem, otežan pristup finansijskim sredstvima, veliku zastupljenost sive ekonomije, postojanje korupcije u svim oblastima i nivoima i nesklad između obrazovnih programa i tržišta rada.

Nije teško zaključiti da je za makar četiri od pet gorućih problema odgovorna vlast (izvršna, zakonodavna i sudska), četvrt vijeka personifikovana u liku i djelu premijera/predsjednika Đukanovića.

Premijer na sve to gleda malo drugačije. ,,Neću pogriješiti ako kažem da je deficit preduzetničke kulture ključni ograničavajući faktor ekonomskog razvoja Crne Gore”, rekao je Đukanović prošle nedjelje. Možda ne zna da u ovoj zemlji, u ovom trenutku, posluje više od 20 hiljada preduzeća (više nego jedno na svakih 35 stanovnika). Koliko im je lako pokazuje podatak da je, prema posljednjim podacima Centralne banke, njih više od 15 hiljada u blokadi zbog duga većeg od 500 miliona eura.

Jadnako je zanimljiv podatak da su najveći gubici zabilježeni u privrednim granama koje su, po sudu aktuelnih vlasti, naše strateške rezvojne grane: turizam, građevinarstvo i poslovanje nekretninama.

Kad saberemo i oduzmemo, da se zaključiti da ova zemlja funkcioniše zahvaljujući angažmanu nekih pet do sedam hiljada mahom malih i srednjih preduzeća. Njihovi radnici i vlasnici (uz 15-ak stranih banaka te nekoliko trgovačkih lanaca, telekomunikacionih i energetskih kompanija koje su takođe u stranom vlasništvu) svojom zaradom finansiraju ne samo sebe i državni budžet, već u velikoj mjeri i poslovne neuspijehe tajkunskih kompanija iz vladajućeg DPSDP okruženja.

Vlast im odgovara tako što ministar/vozač čini krivično djelo mijenjajući tablice na službenom vozilu, kako bi ga nesmetano koristio u slobodno vrijeme. Drugi godinu dana krije ko je u privatne svrhe zloputrebljavao službenu platnu karticu. Treći razmišlja da li će se na suđenjima uhapšenim gradonačelnicima pojaviti kao svjedok ili jedan od optuženih. Četvrta herojski ne odgovara na dokaze da je pokrala kolege tako što je njihove naučne radove prepisala i prikazala kao svoje…

Premijer na sve to ima odgovor. I poentu. Ona glasi ,,država ne smije biti prepoznata kao institucija za uhljebljenje”. To kaže čovjek koji je, kao predsjednik vladajuće partije, godinu dana primao platu na ime bivše funkcije u državnoj službi. Za to vrijeme je, makar jedanput, na posao otišao sa satom na ruci vrijednim više od 100 hiljada eura. I još kaže kako ,,socijalna pomoć mora biti izuzetak u krajnjoj nuždi”.

Nije dakle problem što je trećina privrednih aktivnosti u sivoj ekonomiji. Što povjerioci – zahvaljujući opstrukciji vlasti – ne mogu da naplate svoja potraživanja, a država poreze i doprinose. Ne brine što uplašeni bankari ne daju kredite. Nijesu problem ni monopoli, prevare i pljačkaške privatizacije. Samo fali još ovaca za šišanje i mužu.

Jedan od direktora Googlea za zapadnu Evropu, Lazar Džamić ovako je opisao ekonomski trenutak Srbije: ,,Mi već jesmo bogato društvo, samo se mnogo krade, rasipa i ošljari (u prevodu – loše radi)”. Baš liči.

Dug Vladin drug

Negdje između proljeća i jeseni ove godine Crna Gora je i zvanično postala rizično zadužena zemlja, sa državnim dugom većim od 69 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Prema dostupnim podacima Ministarstva finansija državni dug Crne Gore je na kraju marta ove godine iznosio oko 2,44 milijarde eura, i bio je za četvrtinu veći u odnosu na mart prethodne godine. Tek za poređenje: u junu 2006. godine, dok smo iščekivali da Filip Vujanović podigne crveni barjak pred sjedištem UN na Ist Riveru, tada najmlađa država na svijetu dugovala je 701 miliona eura. Približno od 3,5 do 4 puta manje nego danas. Ljetos (1. jul) Ministarstvo finansija je, pretpostavlja se na zahtijev premijera Đukanovića, korigovalo vlastite podatke. Prema novoj interpretaciji državni dug iznosi 1,94 milijarde eura (skoro 500 miliona manji od martovskog!?) ali ,,u njega nije uračunat kredit od 809 miliona uzet kod kineske Exim banke čija otplata kreće tek 2021. godine”. Kako da ne. Crna Gora se za četiri mjeseca (1. mart – 1. jul 2015. godine) zadužila novih 300 miliona. A da se ne zna ni đe su te pare otišle, ni kako će ih i ko vraćati kad za to dođe vrijeme. A doći će.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo