Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJE RANKA RADULOVIĆA: DPS lutrija

Objavljeno prije

na

Da je kojim slučajem stranac prolazio pored Tužilaštva dok su Nikšićanina Ranka Radulovića sa lisicama na rukama uvodili u tu instituciju, pomislio bi da su bosovi crnogorske politike predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević. Radulović je opsovao njih, a ne glavnog, njegovog sugrađanina i sedmostrukog premijera Mila Đukanovića, onog čiji je amin bio najvažniji da on ode u pritvor. Nepominjanjem svog dugogodišnjeg zaštitinika Radulović je signalizirao na sumnju: da li je riječ o činu za vašingtonske i briselske oči? Bilo kako bilo, Đukanovićev opasni (kako slovi) Nikšićanin, terenski operativac, je nakon godina sumnjivih poslova završio iza (Đukanovićevih) rešetaka.

Iako se Radulović godinama dovodi u vezu sa ilegalnim aktivnostima – od nelegalne gradnje, preko sumnji u učešće u izbornim mahinacijama DPS-a, do sumnjivih biznisa – upravo je u trenutku kada Crna Gora očekuje odluku o dobijanju pozivnice za NATO – pao. Zvanično zbog – zelenašenja (8.000 eura datih pod kamatu), iako je objavljeno da je uhapšen zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja je pripremala ubistva na teritoriji Crne Gore, ali i da je akcijom policije spriječeno da do likvidacija dođe! Čijih, nije navedeno.

Osim Radulovića, uhapšeni su Nikšićani Ratko Martinović i Slaviša Tanjević, dok je policija nagovijestila da će krivične prijave podnijeti i protiv Milutina Piljevića i Radojice Zejaka. Radulović je tužiocu kazao da mu je život ugrožen te da će izjavu o ,,kriminalcima iz MUP-a” dati u prisustvu advokata.

,,Zbog negativnog stava koji imam prema situaciji koja me prati već više mjeseci, a zbog koje sam tražio prijem kod predsjednika države i Vlade, ne želim da danas ovdje dajem izjavu iz razloga što želim da ta izjava obuhvati sve događaje koji su prethodili pritisku na mene, kao i događaj koji prati sve akcije pritiska na mene i moju porodicu, a koje su rezultat dejstva kriminalne grupe unutar MUP-a u Nikšiću, Podgorici i Herceg Novom”.

Zvanično ovako ide: inspektori su 1. jula blizu Nikšića zaustavili taksi u kome je bio Piljević i od njega oduzeli pištolj. Tada su bezuspješno pokušali da zaustave i audi u kojem su bili Radulović i Martinović, ali su oni pobjegli u pravcu jezera Slano. Četiri dana kasnije policajci su pretragom terena pronašli paket u kojem se nalazila improvizovana eksplozivna naprava, punjena sa oko kilogram jakog eksploziva i pištolj CZ. Policija tvrdi i to da je naprava mogla da se aktivira daljinski i vjeruju da je eskploziv iz auta izbacio Martinović.

Neposredno prije hapšenja, kazali su iz policije, pretrešene su tri Radulovićeve kuće i njegov kafić, njegovu kuću u Pljevljima, zatim i Zejakov stambeni objekat na Žabljaku, koji je Radulović koristio. Pretresli su i porodične kuće Martinovića i Piljevića. Pronađena je određena količina oružja i municije, koja će se vještačiti.

Izvor Monitora iz obavještajnog sektora, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da je riječ o Đukanovićevoj pokaznoj vježbi, kojom šalje dvojaku poruku.

„Prva je ona Evrpskoj uniji i NATO – kojima ovakvim hapšenjima poručuje da pravosudni sistem funkcioniše nalik demokratskim zemljama. To se od njega traži i on to mora ispuniti kako bi sačuvao sopstvenu nekažnjivost. Druga poruka je upućena svojima, unutar Crne Gore: budite lojalni, inače ćete i vi završiti ovako!”

Radulović zna ko odlučuje o njegovoj sudbini, pa ga ne spominje. Kao, uostalom, ni pohapšeni iz Budve. Dok DPS lutrija radi, nada posljednja umire.

Ranko Radulović odavno puni medijske stubce, njegova „radna” biografija pozamašna je. U noći između 9. i 10. jula 1999. godine, u Novom Sadu, ispred kafića Kaskada likvidiran je Kićun Vilotijević, poznati crnogorski bos, iz glavnog vojvođanskog grada. Sa njim je bio i rođak Mikan Novaković, iz Vrbasa, koji je ranjen. Kako su prenosili mediji, istraga je bila usmjerena i u pravcu Crne Gore zbog poznatog fakta da je porodica Vilotijevića u višedecenijskom sukobu s nikšićkom familijom Radulović. Ubistvo nije riješeno, iako se sumnjalo da je motiv krvna osveta.

Kićunov brat Milan Vilotijević osuđen je zbog ubistva Slavka Radulovića iz bezobzirne osvete (21. ja¬nu¬a¬ra 1997. go¬di¬ne, Bi¬strič¬ko na¬se¬lje, Nik¬ši¬ć) na 20 godina zatvora. Ubio ga je jer je ovaj, s braćom Miomirom i Rankom, ubio njegovog brata Zorana Vilotijevića. Uprkos tome što su braća Radulović (Ranko, Slavko, Miomir) osuđeni na zatvorske kazne od 15, 12 i osam godina zatvora za ubistvo Zorana Vilotijevića, Milan Vilotijević je odlučio da se osveti. Tako je pisalo u obrazloženju sudske presude.

Viši sud u glavnom gradu Crne Gore sudio je i Milošu i Srđanu Raduloviću zbog sumnje da su pokušali da ubiju Milanovog sina Marka. Pravosnažno su osuđeni. Potom, sudilo se i maloljetniku Marku Vilotijeviću zbog pokušaja ubistva Miloša Radulovića. Pravosnažno je oslobođen.

Nakon odsluženja kazne Radulovići ulaze u razne poslove pod patronatom vlasti. Tokom raspada jedinstvenog DPS-a, na Milovu i Momirovu struju, oni se povezuju sa lukrativnim poslom šverca cigareta u Bosni i Hercegovini, a koji je, kako smo pisali, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović, kum Momira Bulatovića.

Radulović se često spominje kao čovjek koji je za potrebe DPS-a vodio ozbiljan terenski dio posla u kampanji ,,od vrata do vrata”, na području Nikšića. U tome je ,,partner” široj javnosti manje poznatoj Nikšićanki Nadi Martinović. Ona je, prema više izvora našeg lista, osoba od najvećeg povjerenja prvog čovjeka DPS-a, koja iz pozadine kontroliše najdelikatnije procese u bici DPS- a za osvajanje i kontolu vlasti.

Time je, između ostaloga, Radulović zadobio naklonost premijera. Pa počeo da gradi. Nelegalno. Njegova firma Tani 2008. godine pojavila se kao jedan od izvođača radova na dionici puta Risan – Žabljak (Lipci – Knež Laz). Afera je odjeknula: kada je Radulovićeva mehanizacija rušila brdo pored puta, šut i kamenje prosipali su u more. Tako je Radulović napravio svojevrstan graditeljski poduhvat – iz mora je nikao tvrdi nasip od 6.191 kvadrata!

Sve to dešavalo se uz lokaciju koju je Radulović ranije kupio i tu namjeravao da sagradi pristanište, plažu i hotel. Za sve navedeno nije imao dozvolu. Decembra 2009., Osnovni sud u Kotoru ga, u prvostepenoj presudi, osuđuje za krivično djelo – protivpravno zauzimanje zemljišta. Tri mjeseca zatvorske kazne. Isto toliko dobija i za uništenje i oštećenje prirodnog dobra u Lipcima. Zbog žalbi i nastavka postupka slučaj zastarijeva.

Iako je, 2008. godine, po sopstvenom priznjanju napao službena lica u vršenju dužnosti – inspektore koji su došli na uviđaj u Lipcima – protiv njega nije pokrenut postupak. Iz tužilaštva (Kotor) su saopštili da im nije poznato da je bilo koji inspektor završio u moru, kako je navedeno u tekstu biznismena Radulovića.

Tužilaštvo je priznalo: ,,Tužilaštvo ni sada, nakon javnog priznanja Radulovića, ne može pokrenuti postupak protiv njega, jer je evidentno da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja za krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, koje je navodno izvršeno 2008. “.

Radulović je bio jasan: ,,Jednog sam udario, a drugi je sam skočio u more. Ako dođe stani – pani, imam ja dosta svjedoka koji će to da potvrde. A i oni sami znaju ko su i šta su… Da su ti inspektori došli po službenoj dužnosti, ja ih ne bih bacao u more. Ali kako su rekli da su došli u privatnoj režiji i da ih je poslao Krivokapić (Ranko), morao sam”.

Radulović je preko firme Tani bio angažovan i na saniranju posljedica eksplozije u Viru, kada je eksplodiralo skladište firme Buster, vlasnika Saše Božovića, rođaka Mila Đukanovića.

Pošto moćnici sa one strane zakona vole sportski angažman, kao dio šireg – društvenog uticaja, promocije, ali i legalizacije kapitala – ni Radulović nije ostao imun: bio je finansijer nikšićkog fudbalskog kluba Čelik. Nije mu bilo strano da vrijeđa sudije i članove rukovodstva Fudbalskog saveza Crne Gore, zbog čega je bio i suspendovan na godinu zabrane obavljanja svih funkcija u fudbalu.

U žižu javnosti Radulović je opet došao nedavno, 21. juna, kada je, pola sata nakon ponoći, osam metara od njegovog lokala Tani bačena eksplozivna naprava. Niko nije stradao, ali je od saline eksplozije napravljena šteta na sedam automobila parkiranih preko puta lokala. On je tada kazao da bomba nije bila namijenjena njemu niti njegovom lokalu.

Dan prije nego ovaj Monitor odlazi na kioske, četvrtak, policija je uhapsila Nikšićanina Ranka Vuletića zbog sumnje da je bacio bombu u neposrednoj blizini lokala Tani. Vuletić je uhapšen u policijskoj akciji nazvanoj Onogošt, i sproveden osnovnom državnom tužiocu.

Duško Kovačević
Sve je puno bogova

Kada čujem riječ kriminal, u kontekstu današnje Crne Gore, sjetim se Hilozoizma, filozovskog pravca koji sebe objašnjava Talesovim usklikom prirodi: ,,Sve je puno bogova”. U Đukanovićevoj Crnoj Gori sve je puno kriminala.

Kriminal je rudiment svih crnogorskih društvenih ,,egzistencijalija”. Od bezazlenog izbora za pjesmu Evrovizije, fakultetskih diploma ministara, pa sve do njegove najtragičnije sociometastaze – koja deformiše izbornu volju građana. Ovaj put neću o narko-ekonomiji i brojnim nerazjašnjenim ubistvima, koje nam dođu kao logične propratnosti u apoteozi kriminalnog.

To pounutrašnjenje inkrimisanog je toliko daleko pošlo da je čak nastanilo zvanično i institucionalno, pa nerijetko čujemo i od najviših državnih funkcionera otvorenu i javnu glorifikaciju kriminalaca (,,Kriminalci, znate, imaju svoj moral” kaže vrhovni državni tužilac)!

Imajući sve to u vidu, možemo reći da je krivično djelo simbolički obred koji predstavlja inicijaciju u crnogorski političko – poslovni establišment. Do kakvih sve etičkih inverzija dolazi usljed jednog dugog pada poznatog po maksimi „prvo država pa onda demokratija”. Jezivo.

Zato Ranko Radulović znakovito ne pominje vrhovnog Mogula, dok Krivokapića i Konjevića podsjeća na ono što u stvari najbolje rade, čitavo vrijeme koaliranja. Ne pominju ga ni Marović, budvanska grupa ali ni Šarić. Nadaju se u moral jednog kriminalca, u moral o kojem je tako nadahnuto govorila Ranka Čarapić.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sistem je opet pokazao  da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli

 

Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.

,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.

Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da  maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.

Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.

Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.

U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.

Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FUNKCIONERSKA KAMPANJA: Iskočili iz DPS šinjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje, vlasti su prihvatile  kao obilježje svoje politike

 

Posljednji dan maja, premijer Dritan Abazović sa podgoričkim i rukovodstvom Opštine Tuzi, otvara dio bulevara Podgorica -Tuzi. Sve liči na scene kada su dio istog bulevara 2019. otvarali tadašnji predsjednik države Milo Đukanović i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Na optužbe da je otvaranje već viđena predstava i dio predizborne kampanje, Abazović odgovara da Vlada ima agendu, da nije mogla da zna kada će se raspisati izbori… Potrefilo se tako, baš kao što se i DPS- godinama namještalo, otvaranje u predizborni vakat.

,,Funkcionerska kampanja koju DPS toliko vodi je zapravo pokazala sav njihov očaj”, poručivali su iz Abazovićeve stranke u avgustu 2020. Sada su sve to zaboravili, pa potpredsjednik URE i ministar Goran Đurović, par dana prije izbora, kao Vladin predstavlja ukradeni program Stan za sve.  Da se nema granica  jasno je bilo kada su novi trajekt krstili predizbornim imenom Ruka pravde.

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje prihvatili su kao obilježje svoje politike.

I ostali koalicioni partneri u vlasti nalaze svoje načine predizborne promocije na istom tragu. Tako je krajem maja ministar pravde Marko Kovač sa rukovodstvom Opštine Nikšić usaglasio da Vlada donira Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 220.000 eura za rekonstrukciju Saborne crkve Sv.Vasilija Ostroškog u Nikšiću. SPC-u kao nedostaje novca pa svako malo mora država da je pripomogne, a posebno u predizbornom vremenu.

Kad od DPS politike ne prezaju oni koji su se borili protiv nje, što je ne bi baštinili i oni koji su bivšoj vlasti godinama bili saradnici. Tako su za potrebe Ministarstva kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, krajem maja, raspisani oglasi za čak šest direktora direktorata. Oglas se raspisuje dvije sedmice prije vanrednih parlamentarnih izbora, a rukovodioci se biraju na mandat od pet godina. Usput su raspisani i konkursi za pomoćnika direktora Uprave policije (Sektor za finansijsko-obavještajne poslove) i 16 oglasa za Upravu za gazdovanje šumama (za čuvare šuma, referente i portire)… Iz Vlade i od premijera opet objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju da to sa izborima nema baš nikakve veze.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo