Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJE RANKA RADULOVIĆA: DPS lutrija

Objavljeno prije

na

ranko-radulovic

Da je kojim slučajem stranac prolazio pored Tužilaštva dok su Nikšićanina Ranka Radulovića sa lisicama na rukama uvodili u tu instituciju, pomislio bi da su bosovi crnogorske politike predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević. Radulović je opsovao njih, a ne glavnog, njegovog sugrađanina i sedmostrukog premijera Mila Đukanovića, onog čiji je amin bio najvažniji da on ode u pritvor. Nepominjanjem svog dugogodišnjeg zaštitinika Radulović je signalizirao na sumnju: da li je riječ o činu za vašingtonske i briselske oči? Bilo kako bilo, Đukanovićev opasni (kako slovi) Nikšićanin, terenski operativac, je nakon godina sumnjivih poslova završio iza (Đukanovićevih) rešetaka.

Iako se Radulović godinama dovodi u vezu sa ilegalnim aktivnostima – od nelegalne gradnje, preko sumnji u učešće u izbornim mahinacijama DPS-a, do sumnjivih biznisa – upravo je u trenutku kada Crna Gora očekuje odluku o dobijanju pozivnice za NATO – pao. Zvanično zbog – zelenašenja (8.000 eura datih pod kamatu), iako je objavljeno da je uhapšen zbog sumnje da je organizator kriminalne grupe koja je pripremala ubistva na teritoriji Crne Gore, ali i da je akcijom policije spriječeno da do likvidacija dođe! Čijih, nije navedeno.

Osim Radulovića, uhapšeni su Nikšićani Ratko Martinović i Slaviša Tanjević, dok je policija nagovijestila da će krivične prijave podnijeti i protiv Milutina Piljevića i Radojice Zejaka. Radulović je tužiocu kazao da mu je život ugrožen te da će izjavu o ,,kriminalcima iz MUP-a” dati u prisustvu advokata.

,,Zbog negativnog stava koji imam prema situaciji koja me prati već više mjeseci, a zbog koje sam tražio prijem kod predsjednika države i Vlade, ne želim da danas ovdje dajem izjavu iz razloga što želim da ta izjava obuhvati sve događaje koji su prethodili pritisku na mene, kao i događaj koji prati sve akcije pritiska na mene i moju porodicu, a koje su rezultat dejstva kriminalne grupe unutar MUP-a u Nikšiću, Podgorici i Herceg Novom”.

Zvanično ovako ide: inspektori su 1. jula blizu Nikšića zaustavili taksi u kome je bio Piljević i od njega oduzeli pištolj. Tada su bezuspješno pokušali da zaustave i audi u kojem su bili Radulović i Martinović, ali su oni pobjegli u pravcu jezera Slano. Četiri dana kasnije policajci su pretragom terena pronašli paket u kojem se nalazila improvizovana eksplozivna naprava, punjena sa oko kilogram jakog eksploziva i pištolj CZ. Policija tvrdi i to da je naprava mogla da se aktivira daljinski i vjeruju da je eskploziv iz auta izbacio Martinović.

Neposredno prije hapšenja, kazali su iz policije, pretrešene su tri Radulovićeve kuće i njegov kafić, njegovu kuću u Pljevljima, zatim i Zejakov stambeni objekat na Žabljaku, koji je Radulović koristio. Pretresli su i porodične kuće Martinovića i Piljevića. Pronađena je određena količina oružja i municije, koja će se vještačiti.

Izvor Monitora iz obavještajnog sektora, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da je riječ o Đukanovićevoj pokaznoj vježbi, kojom šalje dvojaku poruku.

„Prva je ona Evrpskoj uniji i NATO – kojima ovakvim hapšenjima poručuje da pravosudni sistem funkcioniše nalik demokratskim zemljama. To se od njega traži i on to mora ispuniti kako bi sačuvao sopstvenu nekažnjivost. Druga poruka je upućena svojima, unutar Crne Gore: budite lojalni, inače ćete i vi završiti ovako!”

Radulović zna ko odlučuje o njegovoj sudbini, pa ga ne spominje. Kao, uostalom, ni pohapšeni iz Budve. Dok DPS lutrija radi, nada posljednja umire.

Ranko Radulović odavno puni medijske stubce, njegova „radna” biografija pozamašna je. U noći između 9. i 10. jula 1999. godine, u Novom Sadu, ispred kafića Kaskada likvidiran je Kićun Vilotijević, poznati crnogorski bos, iz glavnog vojvođanskog grada. Sa njim je bio i rođak Mikan Novaković, iz Vrbasa, koji je ranjen. Kako su prenosili mediji, istraga je bila usmjerena i u pravcu Crne Gore zbog poznatog fakta da je porodica Vilotijevića u višedecenijskom sukobu s nikšićkom familijom Radulović. Ubistvo nije riješeno, iako se sumnjalo da je motiv krvna osveta.

Kićunov brat Milan Vilotijević osuđen je zbog ubistva Slavka Radulovića iz bezobzirne osvete (21. ja¬nu¬a¬ra 1997. go¬di¬ne, Bi¬strič¬ko na¬se¬lje, Nik¬ši¬ć) na 20 godina zatvora. Ubio ga je jer je ovaj, s braćom Miomirom i Rankom, ubio njegovog brata Zorana Vilotijevića. Uprkos tome što su braća Radulović (Ranko, Slavko, Miomir) osuđeni na zatvorske kazne od 15, 12 i osam godina zatvora za ubistvo Zorana Vilotijevića, Milan Vilotijević je odlučio da se osveti. Tako je pisalo u obrazloženju sudske presude.

Viši sud u glavnom gradu Crne Gore sudio je i Milošu i Srđanu Raduloviću zbog sumnje da su pokušali da ubiju Milanovog sina Marka. Pravosnažno su osuđeni. Potom, sudilo se i maloljetniku Marku Vilotijeviću zbog pokušaja ubistva Miloša Radulovića. Pravosnažno je oslobođen.

Nakon odsluženja kazne Radulovići ulaze u razne poslove pod patronatom vlasti. Tokom raspada jedinstvenog DPS-a, na Milovu i Momirovu struju, oni se povezuju sa lukrativnim poslom šverca cigareta u Bosni i Hercegovini, a koji je, kako smo pisali, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović, kum Momira Bulatovića.

Radulović se često spominje kao čovjek koji je za potrebe DPS-a vodio ozbiljan terenski dio posla u kampanji ,,od vrata do vrata”, na području Nikšića. U tome je ,,partner” široj javnosti manje poznatoj Nikšićanki Nadi Martinović. Ona je, prema više izvora našeg lista, osoba od najvećeg povjerenja prvog čovjeka DPS-a, koja iz pozadine kontroliše najdelikatnije procese u bici DPS- a za osvajanje i kontolu vlasti.

Time je, između ostaloga, Radulović zadobio naklonost premijera. Pa počeo da gradi. Nelegalno. Njegova firma Tani 2008. godine pojavila se kao jedan od izvođača radova na dionici puta Risan – Žabljak (Lipci – Knež Laz). Afera je odjeknula: kada je Radulovićeva mehanizacija rušila brdo pored puta, šut i kamenje prosipali su u more. Tako je Radulović napravio svojevrstan graditeljski poduhvat – iz mora je nikao tvrdi nasip od 6.191 kvadrata!

Sve to dešavalo se uz lokaciju koju je Radulović ranije kupio i tu namjeravao da sagradi pristanište, plažu i hotel. Za sve navedeno nije imao dozvolu. Decembra 2009., Osnovni sud u Kotoru ga, u prvostepenoj presudi, osuđuje za krivično djelo – protivpravno zauzimanje zemljišta. Tri mjeseca zatvorske kazne. Isto toliko dobija i za uništenje i oštećenje prirodnog dobra u Lipcima. Zbog žalbi i nastavka postupka slučaj zastarijeva.

Iako je, 2008. godine, po sopstvenom priznjanju napao službena lica u vršenju dužnosti – inspektore koji su došli na uviđaj u Lipcima – protiv njega nije pokrenut postupak. Iz tužilaštva (Kotor) su saopštili da im nije poznato da je bilo koji inspektor završio u moru, kako je navedeno u tekstu biznismena Radulovića.

Tužilaštvo je priznalo: ,,Tužilaštvo ni sada, nakon javnog priznanja Radulovića, ne može pokrenuti postupak protiv njega, jer je evidentno da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja za krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, koje je navodno izvršeno 2008. “.

Radulović je bio jasan: ,,Jednog sam udario, a drugi je sam skočio u more. Ako dođe stani – pani, imam ja dosta svjedoka koji će to da potvrde. A i oni sami znaju ko su i šta su… Da su ti inspektori došli po službenoj dužnosti, ja ih ne bih bacao u more. Ali kako su rekli da su došli u privatnoj režiji i da ih je poslao Krivokapić (Ranko), morao sam”.

Radulović je preko firme Tani bio angažovan i na saniranju posljedica eksplozije u Viru, kada je eksplodiralo skladište firme Buster, vlasnika Saše Božovića, rođaka Mila Đukanovića.

Pošto moćnici sa one strane zakona vole sportski angažman, kao dio šireg – društvenog uticaja, promocije, ali i legalizacije kapitala – ni Radulović nije ostao imun: bio je finansijer nikšićkog fudbalskog kluba Čelik. Nije mu bilo strano da vrijeđa sudije i članove rukovodstva Fudbalskog saveza Crne Gore, zbog čega je bio i suspendovan na godinu zabrane obavljanja svih funkcija u fudbalu.

U žižu javnosti Radulović je opet došao nedavno, 21. juna, kada je, pola sata nakon ponoći, osam metara od njegovog lokala Tani bačena eksplozivna naprava. Niko nije stradao, ali je od saline eksplozije napravljena šteta na sedam automobila parkiranih preko puta lokala. On je tada kazao da bomba nije bila namijenjena njemu niti njegovom lokalu.

Dan prije nego ovaj Monitor odlazi na kioske, četvrtak, policija je uhapsila Nikšićanina Ranka Vuletića zbog sumnje da je bacio bombu u neposrednoj blizini lokala Tani. Vuletić je uhapšen u policijskoj akciji nazvanoj Onogošt, i sproveden osnovnom državnom tužiocu.

Duško Kovačević
Sve je puno bogova

Kada čujem riječ kriminal, u kontekstu današnje Crne Gore, sjetim se Hilozoizma, filozovskog pravca koji sebe objašnjava Talesovim usklikom prirodi: ,,Sve je puno bogova”. U Đukanovićevoj Crnoj Gori sve je puno kriminala.

Kriminal je rudiment svih crnogorskih društvenih ,,egzistencijalija”. Od bezazlenog izbora za pjesmu Evrovizije, fakultetskih diploma ministara, pa sve do njegove najtragičnije sociometastaze – koja deformiše izbornu volju građana. Ovaj put neću o narko-ekonomiji i brojnim nerazjašnjenim ubistvima, koje nam dođu kao logične propratnosti u apoteozi kriminalnog.

To pounutrašnjenje inkrimisanog je toliko daleko pošlo da je čak nastanilo zvanično i institucionalno, pa nerijetko čujemo i od najviših državnih funkcionera otvorenu i javnu glorifikaciju kriminalaca (,,Kriminalci, znate, imaju svoj moral” kaže vrhovni državni tužilac)!

Imajući sve to u vidu, možemo reći da je krivično djelo simbolički obred koji predstavlja inicijaciju u crnogorski političko – poslovni establišment. Do kakvih sve etičkih inverzija dolazi usljed jednog dugog pada poznatog po maksimi „prvo država pa onda demokratija”. Jezivo.

Zato Ranko Radulović znakovito ne pominje vrhovnog Mogula, dok Krivokapića i Konjevića podsjeća na ono što u stvari najbolje rade, čitavo vrijeme koaliranja. Ne pominju ga ni Marović, budvanska grupa ali ni Šarić. Nadaju se u moral jednog kriminalca, u moral o kojem je tako nadahnuto govorila Ranka Čarapić.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo