Sjedinjene Američke Države u utorak ujutro dobile su najgoru ekonomsku vijest još od 1929. godine i vremena svjetske ekonomske krize. Akcije na tamošnjim berzama zabilježile su najgori dnevni početak od Velike depresije, a kako su ekonomski novinari izvijestili sve zbog novog carinskog rata koji je američki predsjednik Donald Tramp poveo protiv Kine, druge najmoćnije nacionalne ekonomije na svijetu.
,,To je zub za zub, Kina uzvraća, a to tršišta tjera u vrtlog. Današnji pad vjerovatno će narednih dana ubrzati približavanje najnižim godišnjim cijenama”, kazao je Piter Kardilo, glavni ekonomista tržišta pri brokerskoj kući First Standard Financial u Njujorku.
Prije lomova na američkim berzama, vlada Kine je donijela odluku da od 2. aprila uvede uvozne takse za 128 vrsta roba iz SAD kao odgovor na carine na čelik i aluminijum koje je prošlog mjeseca uveo Vašington. Tada je predsjednik SAD Donald Tramp potpisao memorandum O borbi protiv ekonomske agresije Kine. On je izjavio da poštuje kineskog predsjednika Si Đinpinga, saradnju s Kinom oko Sjeverne Koreje, ali da SAD imaju trgovinski deficit.
U utorak uveče administracija predsjednika Trampa podigla je ulog u rastućem trgovinskom obračunu s Kinom, najavljujući carine od 25 odsto na približno 1.300 proizvoda iz te zemlje s područja industrijske tehnologije, prometa i medicine, u pokušaju da prisili Peking na promjene u praksi poštovanja intelektualnog vlasništva. Ured američkog trgovačkog predstavnika predstavio je popis proizvoda koji obuhvata oko 50 milijardi dolara uvoza procijenjenih za 2018, od hemikalija do televizora, motornih vozila i elektroničkih komponenti.
U srijedu je Kina uzvratila. Ministarstvo finansija u Pekingu je saopštilo da će biti pogođeno 106 američkih proizvoda uključujući soju, automobile i hemikalije na koje će biti primijenjene carine od 25 osto, što će iznositi 50 milijardi dolara.
SAD i Kina pokazuju mišice čime utiču na finansijska tržišta, procjenjuju analitičari. To može razmirice podignuti na globalniji nivo. Najveći pobjednici biće japanski jen, švajcarski franak i zlato.
Tramp je pokrenuo trgovinske mjere protiv Kine, uz obrazloženje da je deficit SAD u trgovini s ovom zemljom ,,van kontrole” i da iznosi 504 milijarde dolara (prema zvaničnim podacima SAD deficit iznosi 375 milijardi dolara), optuživši istovremeno Peking za krađu intelektualne svojine.
,,To je najveći deficit koji je imala bilo koja zemlja u istoriji našeg svijeta “, rekao je Tramp uoči potpisivanja memoranduma. ,,Imamo aktuelnu situaciju i s ogromnom krađom intelektualne svojine, koja, isto tako, iznosi više stotina milijardi dolara”.
Kineski državni mediji u međuvremenu su pozvali druge zemlje na otpor. ,,Budući da se čini kako će se SAD i dalje ponašati na taj način, druge zemlje trebalo bi da prestanu da se nadaju da će biti pošteđene njihovih protekcionističkih poteza. Stoga trebaju biti odlučnije u čvrstom postavljanju protiv SAD”, napisano je u pekinškom dnevniku Čajna dejli koji se smatra bliskim vladi Kine. Američke carine u prvom razdoblju povećale bi rast bruto domaćeg proizvoda SAD i usporile kineski ekonomski rast. Takođe bi usporile svjetski ekonomski rast, naveo je list, pozivajući se na istraživanje banke China International Capital Corporation.
Čajna dejli navodi da je Kina pozvala na rješavanje bilateralnih ekonomskih i trgovinskih sporova kroz pregovore, ali i da neće odstupiti od kontramjera da bi zaštitila svoja prava i interese. Podsjeća, takođe, da je posljednjih dana i druga strana izrazila spremnost da pregovara kako bi se pronašlo rješenje.
Neki ekonomisti sa strane manje su diplomate. Objašnjavaju da su SAD, zaratile s nekim ko za njih jeftino radi njihove brendove. Po takvima, kada Kina proizvede jedan ajfon ona u svoj ukupan domaći proizvod uknjiži 50 dolara. Kada isti ajfon američka kompanija proda a da ni ne stigne u SAD već pravo ode kupcu, ona u domaći BDP ukalkuliše 1.000 dolara. Sada je ta lagodna pozicija SAD u opasnosti.
Prije dvije sedmice prvom odlukom Tramp je uveo carine na uvoz čelika i aluminija. To su kineski trgovinski stručnjaci ocijenili kao ,,bezobziran napad” na multilateralni trgovinski sistem
EU je zaprijetila da će uvesti carine na burbon, puter od kikirikija, brusnice i sok od pomorandže, proizvedene u SAD. Brazil, nacija od preko 200 miliona ljudi i još jedna velika privreda u usponu objavila je da razmatra recipročne mjere.
Američki predsjednik ponudio je da pregovara o novim tarifama s drugim zemljama, vjerovatno misleći na američke saveznike u Evropi i Aziji, zasnivajući to na maglovitim pitanjima bezbjednosti. Tako će privremeno biti izuzeti od primjene carina članice Evropske unije, Argentina, Australija, Brazil i Južna Koreja.
Dakle, ukoliko se ostavi po strani Kina i pojedini neprijatelji Vašingtona, saveznici SAD bi na kraju mogli da sasvim izbjegnu Trampove tarife.
U Njemačkoj smatraju da se to, jednostavno, zove ucjena. Vašington prisiljava dugogodišnje saveznike u Evropi i Aziji da maltene preklinju da im budu ukinute tarife – što nije ni velikodušno ni pristojno. To se doživljava kao šamar tradicionalnim partnerima Vašingtona kao što su Njemačka i Južna Koreja. A takav takav potez može da pokrene i trgovinski obračun, jer erodira ostatke povjerenja ili nade koje su američki saveznici polagli u predsjednika Trampa. Tvrdnja da će kažnjavanje saveznika doprinijeti bezbjednosti Amerike nema nikakvog smisla.
Posjeća se da je Trampov nekadašnji menadžer kampanje i savjetnik Stiv Benon, jednom sam sebe nazvao „ekonomskim nacionalistom”. To je dobra etiketa i za Trampa.
Tramp je već u više navrata djelovao po tom impulsu da kazni partnere ili države koje ne „igraju pošteno”, šta god to značilo. Na primjer, onda kada je povukao SAD iz Transpacifičkog partnerstva (TPP), sporazuma o kome je Vašington godinama pregovarao s ključnim saveznicima u Aziji. Ili kada je objavio povlačenje iz Pariskog sporazuma o klimi.
Ukoliko opstane Trampov presedan – korišćenje klimavog argumenta nacionalne bezbjednosti da se progura ekonomsko nacionalistička agenda – to će iskoristiti i druge zemlje. Tako će biti potkopana međunarodna trgovinska politika, strahuju u Njemačkoj, drugoj največoj zemlji izvozniku, poslije Kine.
Izlaz se vidi u djelovanju Trampove Republikanske stranke u Kongresu SAD. Republikanski predstavnici moraju konačno da priznaju da je isuviše opasno dati Trampu prostora da sam manevriše u ključnim pitanjima, uključujući i carine. To je opasno za SAD i za cio svijet. Zbog toga moraju ograničiti njegovu moć, smatra se u Njemačkoj.
Tramp je u svojim tvitovima naveo razloge zašto smatra da je u pravu: ,,Kada jedna zemlja gubi milijarde u trgovinskoj razmjeni i to s gotovo svima onima s kojima pravi poslove, trgovački rat je opravdan i lako se dobija… Prekidajući trgovinsku razmjenu pobijedićemo ubjedljivo. Jednostavno, zar ne!”
Međutim, nobelovac ekonomista Pol Krugman piše: ,,Tačno je da trgovinski deficit stvara probleme kada je ekonomija u depresiji i kada je nezaposlenost velika… Sada kada je u SAD nezaposlenost četiri odsto motivi za uzbunu su slabi. Nema šanse da dobijemo trgovinski rat, možemo jedino otvoriti put represalijama”.
Neuspjeh s kaznenim carinama i logika eskalacije opresivnih mjera vjerovatno će dovesti do širenja lepeze zabrana na strateške sektore kao što su informatika, elektronika, automobili i djelovi… Tu nastaje problem koji se lako može oblikovati kao finalni napad na Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO), na šta su već ranije u tekstu upozorili iz Njemačke.
Poslije Drugog svjetskog rata desetine zemalja su pod vođstvom SAD uspostavile niz trgovinskih pravila i institucija čiji je cilj bio da spriječe ponavljanje Velike depresije iz tridesetih. Pored mnogih bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini ustanovljena je i STO sa zadatkom da nadzire sistem i kažnjava one koji bi da zaobiđu pravila. To je daleko od savršenog rješenja, ali omogućava rješavanje sporova među zemljama.
STO je moralni korektiv beskrupuloznih tržišnih zakona i multinacionalnih kompanija. Sa STO zemlje u razvoju imaju povlašćene izvozne carine, što bi trebalo da pomogne njihovom ekonomskom razvoju. Tako je STO postala epicentar globalizacije.
No, biznismen Tramp preokrenut u predsjednika najveće ekonomske sile svijeta ignoriše STO i optužuje njene predstavnike za nepravedan odnos prema SAD. Ne odgovara mu da se u dugim rundama pregovora gomba s Trećim svijetom oko uklanjanja vidljivo prevaziđenih procenata. Radije poseže za palijativnim mjerama disciplinovanja svijeta, za daljim rušenjem globalizacije, pa i već načete STO. Tu prijeti mnoštvo mogućih opasnih reperkusija koje dovode do opšte svjetske neravnoteže i konflikta.
Ostatak svijeta bi mogao protumačiti Trumpove tarife kao signal da SAD odustaju od vođstva u trgovini i da odbacuju obavezu da igraju po pravilima koja su prethodne administracije uz mnogo truda uspostavile. Na duži rok, kao što naglašava londonski nedeljnik Ekonomist, takva percepcija bi mogla navesti druge zemlje da odgovore recipročnim mjerama.
Crni utorak
Velika kriza ili Velika depresija globalni je ekonomski krah koji je počeo 1928. godine i trajao do 1939. Smatra se za najduži i najoštriji sunovrat industrijalizovanog Zapadnog svijeta do Velike recesije 2008.
Za početak Velike krize uzima se 29. oktobar 1929, dan poznat kao Crni utorak, kada je došlo do pada berze u SAD, što je dovelo do drastičnog umanjenja proizvodnje roba i usluga, dramatičnog rasta nezaposlenosti i akutne deflacije.
Zbog kulturno-socioloških posljedica ovog događaja, koje su bile najizraženije u SAD, Velika kriza nalazi se na drugom mjestu na listi događaja s razornimm uticajem na američko društvo. Prednjači Građanski rat 1864-1868.
Velika depresija imala je razorne posljedice kako u bogatim tako i u siromašnim zemljama. Lična primanja, prihodi od poreza, profiti i cijene su pali, dok je međunarodna trgovina bila više nego prepolovljena. U SAD je nezaposlednost dostigla 25 odsto, a u nekim zemljama čak 33 odsto.
Bila je to najduža, najdublja i najrasprostranjenija finansijska kriza 20. vijeka. I danas se Velika depresija uzima kao primjer koliko svjetska privreda može biti uništena.
Savremeni ekonomisti se uglavnom slažu da je Velika depresija okončana sa približavanjem Drugog svjetskog rata. Mnogi, naime, vjeruju da su troškovi vlada za naoružanje ubrzali oporavak i smanjili nezaposlenost.
Milan BOŠKOVIĆ
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice