Povežite se sa nama

MONITORING

NOVI DETALJI O VEZAMA ŠARIĆA I CRNOGORSKOG VRHA: Od Pljevalja do Košljuna

Objavljeno prije

na

Prati trag novca, reći će svaki novinarski priručnik. Gotovo je neprimijećeno prošla informacija da je trag novca u aferi Košljun, koja se upravo raspliće pred Višim sudom a u kojoj se pominju brojna imena vladajuće partije, od lokala do vrha, doveo do of šor kompanije povezane sa narkobosom Darkom Šarićem. Neće to biti prvi put da putevi novca spoje državni vrh i uhapšenog bosa.

Vijesti su objavile dio dokumentacije tužilaštva, koja ukazuje da je na račun firme Durabilly LLC, koja se povezuje sa Šarićem, uplaćeno 1,3 miliona eura sa računa firme SP Luna Vida Rađenovića u Prvoj banci. Radi se o novcu od prodaje opštinske zemlje na Košljunu Palestincu Muhamedu Rašidu, poslovno tijesno uvezanom sa premijerom Milom Đukanoivćem. Antikorupcijska komisija palestinskih vlasti tereti Rašida da je pronevjerio preko 15 miliona eura iz palestinskih javnih fondova te da je taj novac prebacio van zemlje. Dok su Rašida procesuirale palestinske vlasti, Rašidove firme su poslovale po Crnoj Gori, kupovale nekretnine na primorju, od Skočiđevojke do Košljuna, i povukle 12,8 miliona eura iz Prve banke braće Đukanović uz visoke keš kolaterale. Te transakcije ovdašnje tužilaštvo nije provjeravalo.

Zbog sumnjive transkacije između opštine Budva, firme SP Luna i Muhameda Rašida, sada su pred Višim sudom gradonačelnik Budve Lazar Rađenović, Aleksandar Tičić, savjetnik Đukanovića i bivši budvanski funkcioner, i Jelica Petričević, bivša direktorica Prve banke. Oni se terete za zloupotrebu službenog položaja zbog milionskih kreditnih garancija koje je opština Budva 2007. godine izdala kompaniji SP Luna za kupovinu opštinskog zemljišta na lokaciji Košljun, koje je potom po višestruko većoj cijeni prodato Rašidu.

Tužilaštvo ih tereti da su omogućili Vidu Rađenoviću da pobijedi na licitaciji za opštinsku zemlju, da to zemljište plati kreditom iz Prve banke i potom ga proda po desetostruko većoj cijeni unaprijed poznatom kupcu – Rašidovoj firmi Pionir investments.

Prema dokumentaciji tužilaštva dio novca od prodaje zemljišta Rašidu, 1,3 miliona od ukupno 3,5 miliona eura, uplaćen je Šarićevoj kompaniji Durabilly LLC koju zvanično vodi Predrag Milosavljević. Milosavljević je u Srbiji gonjen zbog pranja novca kao saradnik Šarića. Kompanija Durabily LLC pominjala se i kao jedna od firmi preko kojih je Šarićev klan prao novac u podgoričkoj Hipo Alpe Adria banci, u vrijeme kada je bankom upravljao ministar poljoprivrede Petar Ivanović, inače Šarićev saputnik na bijegu za Ženevu. O tom letu i sumnjivim transakcijama preko Hipo Alpe Adria Banke Monitor je prvi detaljno pisao.

Novac od prodaje zemljišta na Košljunu je Šarićevoj kompaniji Durrabilly LLC uplaćen zbog navodnih konsultantskih usluga u preprodaji opštinske zemlje na brdu Košljun.

Na proljeće ove godine pred specijalnom tužiteljicom Vido Rađenović svjedočio je da je tu uplatu od 1,3 milona eura (tada se nije znalo da je novac uplaćen Šariću) nadzirala Jelica Petričević, bivša direktorica Prve banke braće Đukanović.

Rađenović je tvrdio da je novac odmah nakon što je legao na račun njegove kompanije, uplaćen dalje bez njegovog znanja. ,,Poslije malo više vremena, zvala me je Lela Petričević i rekla mi je da će u Budvu da dođu neka lica. Rekla mi je da s njima treba da potpišem ugovor o konsultantskim uslugama i rekla mi je da je to vezano za ovaj posao o prodaji ove zemlje u Podkošljunu. Došli su jedan čovjek i jedna žena i ja sam taj ugovor potpisao”, kazao je Rađenović pred specijalnom tužiteljicom.

Zašto je novac od prodaje opštinske zemlje završio na računu kompanija Darka Šarića? O kakvim se uslugama Šarića oko prodaje zemlje na Košljunu zaista radi? Da li je Šarićev novac korišćen tokom same transakcije, pa mu potom vraćen? Na ta pitanja nema odgovora, jer tužilaštvo istragu u aferi Košljun ne vodi dalje od budvanske lokalne vlasti. Iako je očito da je u posao oko Košljuna uključen sami vrh.

Isto se u sudnici zapitao optuženi gradonačelnik Budve Lazar Rađenović. On je kazao da mu ,,nije jasno zašto se tužilaštvo zaustavilo na istrazi koja se odnosi na dva miliona, a nije nastavilo dalje sa istragom”, misleći na ostatk novca od prodaje, koji je, očito završio na Šarićevom računu.

Čitav posao prodaje opštinskog zemljišta je, prema svjedočenju Vida Rađenovića, on dogovarao sa Svetozarom Marovićem, potpredsjednikom DPS, i njegovim saradnicima, budvanskim čelnicima, s jedne strane, i sa druge sa upravom Prve banke braće Đukanović. Ugovor o prodaji zemljišta Rašidu je prema tvrdnjama Lazara i Vida Rađenovića pred sudom donijet na potpisivanje iz advokatske kancelarije Ane Kolarević, sestre premijera Đukanovića, koja je navodno zastupala interese kupca Muhameda Rašida. Kredit za njegovu kupovinu obezbijeđen je iz Prve banke braće Đukanović.

Vidu Rađenoviću to nije bila prva transakcija sa Familijom. On je iste, 2007. prodao zemljišni kompleks od 6.200 kvadrata u Miločerskom parku firmi San investment, iza koje stoji drugi premijerov prijatelj sa međunarodnih potjernica – Stanko Subotić Cane. Rađenoviću je Subotić, simptomatično, platio kreditom banke braće Đukanović u iznosu 2,1 miliona eura. Pošto Cane nije vraćao kredit, zemljište je završilo na listu nepokretnosti Prve banke, koja ga je oglasila za prodaju.

Ista Subotićeva kompanija uzimala je millionske kredite iz Prve, a za jedan od tih plasmana garant je bila Šariećva kompanija. U knjizi o Šariću, beogradskog novinara Stevana Dojčinovića, podsjeća se da dokumentacija Pr¬ve ukazuje da je Ša-ri¬će¬va kom¬pa¬ni¬ja La¬fi¬no trejd iz De¬la¬ve¬ra, bi¬la ga¬rant za kre¬dit kom¬pa¬ni¬ji San in-vest¬ment Stan¬ka Su¬bo¬ti¬ća u Prvoj. Radilo se o depozitu od preko 4,5 miliona eura kojim je Šarićeva kom¬pa¬ni¬ja u oktobru 2008. go¬di¬ne garantovala Subotićev kredit. Novinarka OCCRP Miranda Patrucić svojevremeno je, a nakon što je OCCRP objavio detalje o drugim transkacijama Šarića i Subotića preko Prve, javno upitala Subotića – zašto ga strane službe tretiraju kao člana klana Šarić zaduženog za pranje novca. Nije bilo odgovora.

Jedno je očito. Šarićeve kompanije su tokom 2007, i 2008. godine preko Đukanovićeve banke i Hipo banke, kojom je rukovodio Đukanovićev najbliži sradnik Petar Ivanović, i kroz transakcije sa Đukanovićevim prijateljima, u novčane tokove ubacile desetine miliona. Sve se to odvijalo bez znanja vlasnika banke i premijera?

Pri sklapanju ovih poslova banke nijesu poštovale Zakon o sprečavanju pranja novca, vlastita pravila, niti slijedile dobru bankarsku praksu. Tužilaštvo o svemu tome do danas nije povelo sveobuhvatnu istragu, koja bi vodila do vrha lanca odgovornih. Tužilaštvo nije reagovalo ni kada je Šarićeva Mat kompani sa Prvom bankom, u jeku Balkanskog ratnika, povlačila kredit iz Prve i nakon što joj je Centralna banka zabranila nove kredite.

Nijesu to jedine povoljnosti koje je Šarić imao u Crnoj Gori.

Njegovi saradnici imali su privilegovane aranžmane sa bivšom gradonačelnicom Kotora Majom Ćatović, kumom Ane Kolarević. Preuzeli su Luku Risan dok je na čelu Vlade bio Filip Vujanović, potpredsjednik DPS. Imali su privilegovane aranžmane sa pljevaljskom opštinom kojom je rukovodio Filip Vuković iz DPS. Vuković se tereti da je bez odluke lokalnog parlamenta eksproprisao oko milion eura opštinskog kredita parcele u Otilovićima – gdje je bila planirana gradnja velike cementare. Vuković je u ime opštine kupovao parcele koje prethodno od mještana nije uspio da otkupi Josif Mićković, Šarićev advokat. Budvanski čelnik DPS Boro Lazović poklonio je milionsku imovinu fudbalskog kluba Mogren Šariću. Premijer Đukanović, predsjednik DPS, nije ništa znao o tome?

,,U Crnoj Gori, što se politike tiče, veze Šarića dosežu do Mila Đukanovića i njegovih ljudi. U pitanju su veze preko Prve banke, davanja garancije Šariću za državljanstvo i poslova oko fudbalskog kluba Mogren”, kazao je nedavno za Monitor Stevan Dojčinović, autor knjige o Šariću. ,,Znamo da se Šarić u Crnu Goru sklonio nakon zaplene kokaina na jahti Maui u Urugvaju, kada su svi mediji počeli o njemu da pišu kao o najvećem narko dileru na Balkanu. Tu je najčudnije zbog čega mu je Crna Gora garantovala za državljanstvo iako su, uprkos tome što još nije bio optužen, agencije ove države bile upoznate sa Šarićevim aktivnostima”, podsjeća.

Mnoštvo je veza između Šarića i crnogorskog vrha. Od Pljevalja do Košljuna. Tužilaštvo o tome ćuti. Istrage se vode samo do direktora banaka i gradskih administratora. Oni iznad njih, koji odlučuju, zaštićena su vrsta.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo