Povežite se sa nama

MONITORING

SNP I OSTALI: Programirani stečaj

Objavljeno prije

na

Na sedmom Kongresu Socijalističke narodne partije u Beranama je za predsjednika te stranke ponovo izabran Srđan Milić. Pravo glasa imalo je 526 delegata, glasao ih je 494. Srđan Milić je osvojio 273 glasa, Aleksa Bečić 141, dok je za Aleksandra Damjanovića glasalo 80 ljudi. Na prethodnom Kongresu Milić je izabran jednoglasno.

,,Nema nijednog pobjednika, ima samo onih koji su dobili veći broj glasova. Svi smo jedno, svi smo SNP”, ponadao se nakon glasanja Srđan Milić. ,,Ne može nas niko posvađati, ne može nas niko uništiti jer mi imamo vjeru u ono što je vizija. Imamo san da Crna Gora bude domovina svih građana”.

Tu su, dakle i vizija i snovi i misija, mali problem predstavlja pitanje – gdje je partija. Iako su sva tri kandidata na Kongresu kazala da će prihvatiti izborni rezultat i čestitati pobjedniku, te da će učiniti sve da se očuva jedinstvo u partiji, malo šta govori u prilog skladnim odnosima među dojučerašnjim protivkandidatima. I Bečić i Damjanović odbacili su mogućnost da postanu potpredsjednici partije, koju im Milić nije ni ponudio.

„Ovo je prvi i posljednji put, i to obećavam građanima Crne Gore, da budem pobijeđen uz pomoć centara moći koji su izvan SNP-a. Založiću se da ubuduće svi članovi SNP-a direktno na neposrednim izborima biraju predsjednika partije. Jer, rekao sam i ponovio nekoliko puta da cilj kongresa treba da bude da odrazi volju svih članova i simpatizera SNP-a širom Crne Gore”, kazao je nakon patrijskih izbora Aleksa Bečić.

Na pitanje da li bi prihvatio eventualnu Milićevu ponudu da bude potpredsjednik, Bečić je kazao da ne bi prihvatio nikakvu Milićevu ponudu, jer u politici nije zbog ličnog interesa i privilegija, ,,već zbog naroda i želje da iskreno mijenja stvari u interesu građana i generacija koje dolaze”.

I Aleksandar Damjanović, šef kluba poslanika SNP-a, rekao je da ne bi prihvatio mjesto potpredsjednika stranke, jer je bio kandidat za predsjednika. ,,Uvažio” je i okolnost da takvu ponudu nije ni dobio od predsjednika Milića.

U grupaciji koja je podržavala Bečića sigurni su da je volja članstva drugačija od one koja se pokazala na Kongresu. Osjećaju se, kažu, kao nakon izbornog poraza od DPS-a.

Aleksa Bečić je u izjavi za RSE ocijenio da u Crnoj Gori postoji potpuna kriza liderstva. Podsjetio je da je Milo Đukanović na čelu DPS-a punih sedamnaest godina, predsjednik SNS-a kasnije NOVE, dvanaest godina, predsjednik PZP-a osam godina sa novim mandatom od četiri godine, predsjednik SNP-a osam godina sa novim mandatom od četiri godine. ,,Svima je jasno da naš prioritetni zadatak, kao društva, mora biti liderska i kadrovska obnova kao spoj mladosti i iskustva jer bez novih snaga i nove energije, nema uspjeha, nema pobjeda i nema promjena”. Kako trenutno stvari stoje, taj zadatak će pričekati.

Bečić je ranije više puta govorio o ,,grupacijama” koje rade protiv njega, ali nikad nije precizirao o kome, zapravo, govori. ,,Meni je potpuno jasno zašto sam ja problem vrhu režima i DPS-a iz prizme budućih dešavanja, ali je veoma interesantno ko su im pomagači u tom procesu, odnosno ko su ‘junaci’ koji iza leđa, prikrivajući sopstvenu nesposobnost, rade ono što očito najbolje znaju – brinu o sebi i smišljaju afere”. Fakat da ,,junaci” o kojima govori Bečić ostaju neznani, prirodno umanjuje uvjerljivost čitave priče. Premda je tačno da ni Milić ni Damjanović, koji takođe često govore o onima koji ,,rade o glavi SNP-u, nikad ne imenuju koje to, jasno je da trojica partijskih čelnika nemaju u vidu iste ,,strukture”.

Opštenarodni je ovdje običaj da se stvari izgovaraju olako. Tako je predsjednik Milić na Kongresu, pozivajući prisutne da iz sale ,,izađu zajedno”, dodao: ,,shodno onome što su nas učile generacije prije nas koje su bile u SNP-u”.

Iz tih generacija Milić je očito izbacio ,,samo” dva bivša predsjednika partije. Momira Bulatovića koji je, nakon razlaza sa SNP-om formirao svoju partiju i Predraga Bulatovića koji je, ne tako davno, napustio SNP i prešao u Demokratski front. Jedinstvo može da postoji ili da ne postoji, a može i da se sanja. A snovi, kao što znamo, znaju da se ruše: na izborima 2012. SNP je, oslabljen, pored ostalog, odlaskom grupacije Predraga Bulatovića, dobio sedam mandata manje nego na izborima 2009. Uspjeh Alekse Bečića na izborima u Podgorici bio je, nakon dugog vremena, znak da SNP može da krene u drugom pravcu. Sad je Milić porazio Bečića i nije lako zamisliti sliku u kojoj zajedno nastavljaju da gaze tim putem.

Pored slike na kojoj vidi jedinstvo partije Milić je, valjda ponešen kongresnom atmosferom, konstatovao i kako je ,,SNP uvijek znala koje joj je mjesto u Crnoj Gori, gdje pripada i čemu teži”. Smrtnima već godinama nije lako da to uoče. Ubjedljivo najčešći odgovor koji se, kad god je bilo riječi o nekom važnom pitanju, od SNP-a i, naročito, predsjednika Milića, mogao dobiti glasio je: ,,O tome će odlučiti partijski organi”. Pa se to svaki put čekalo, pa rastezalo, pa je davalo rezultate kakve je davalo.

Zagonetka oko SNP-ovog članstva praktično ne postoji. Jasno je da su oni koji glasaju za tu partiju protivnici režima. Što više ka vrhu partije, to mutnije. Posljednji put kad je SNP dodao ruku DPS-u bilo je vrijeme biranja vrhovnog državnog tužioca. Funkcioner Demokratskog fronta Dragan Koprivica tada je ocijenio da je ,,Srđan Milić skinuo i posljednju masku pred crnogorskom javnošću, odigravši glavnu ulogu u konceptu projektne saradnje sa režimom”.

Godinama se već razmatra ko je od čelnika te stranke i koliko blizak DPS-u. Pa tu idu razne nijanse. U krugovima bliskim predsjedniku Miliću ovih se dana govorilo o mogućnosti da Aleksandar Damjanović formira novu partiju, ,,ne pod direktnim pokroviteljstvom DPS-a, nego nekih sličnih centara moći”.

Na Kongresu, a i poslije njega, Damjanović se iznenadno počeo baviti pitanjima identiteta. ,,SNP nikad ne treba da odstupi od našeg srpskog jezika i naše srpske crkve.” Njegove nastupe dosad su uglavnom obilježavale riječi kao što su ,,fiskalno” ili ,,makroekonomski”. Njegovo novo lice dio upućenih tumači time što DPS-u nedostaje ,,srpska, a naša” partija. Nekadašnji narodnjaci su se baš potrošili.

Kao što se ne zna šta će se desiti sa SNP-om, nije mnogo jasnije ni kojim putem stupa ostatak opozicije. U ovom trenutku malo kome je od opozicionih birača jasno za koga bi, kad bi izbori sjutra pali s neba, trebalo da glasaju. Raspad Pozitivne i nejasni budući koraci Demokratskog fronta donose atmosferu u kojoj izgleda kao da je jedina partija koja ovdje postoji – DPS. I da je samo pitanje njihove odluke kada će u koju od ostalih stranaka uvesti programirani stečaj.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo