Na sedmom Kongresu Socijalističke narodne partije u Beranama je za predsjednika te stranke ponovo izabran Srđan Milić. Pravo glasa imalo je 526 delegata, glasao ih je 494. Srđan Milić je osvojio 273 glasa, Aleksa Bečić 141, dok je za Aleksandra Damjanovića glasalo 80 ljudi. Na prethodnom Kongresu Milić je izabran jednoglasno.
,,Nema nijednog pobjednika, ima samo onih koji su dobili veći broj glasova. Svi smo jedno, svi smo SNP”, ponadao se nakon glasanja Srđan Milić. ,,Ne može nas niko posvađati, ne može nas niko uništiti jer mi imamo vjeru u ono što je vizija. Imamo san da Crna Gora bude domovina svih građana”.
Tu su, dakle i vizija i snovi i misija, mali problem predstavlja pitanje – gdje je partija. Iako su sva tri kandidata na Kongresu kazala da će prihvatiti izborni rezultat i čestitati pobjedniku, te da će učiniti sve da se očuva jedinstvo u partiji, malo šta govori u prilog skladnim odnosima među dojučerašnjim protivkandidatima. I Bečić i Damjanović odbacili su mogućnost da postanu potpredsjednici partije, koju im Milić nije ni ponudio.
„Ovo je prvi i posljednji put, i to obećavam građanima Crne Gore, da budem pobijeđen uz pomoć centara moći koji su izvan SNP-a. Založiću se da ubuduće svi članovi SNP-a direktno na neposrednim izborima biraju predsjednika partije. Jer, rekao sam i ponovio nekoliko puta da cilj kongresa treba da bude da odrazi volju svih članova i simpatizera SNP-a širom Crne Gore”, kazao je nakon patrijskih izbora Aleksa Bečić.
Na pitanje da li bi prihvatio eventualnu Milićevu ponudu da bude potpredsjednik, Bečić je kazao da ne bi prihvatio nikakvu Milićevu ponudu, jer u politici nije zbog ličnog interesa i privilegija, ,,već zbog naroda i želje da iskreno mijenja stvari u interesu građana i generacija koje dolaze”.
I Aleksandar Damjanović, šef kluba poslanika SNP-a, rekao je da ne bi prihvatio mjesto potpredsjednika stranke, jer je bio kandidat za predsjednika. ,,Uvažio” je i okolnost da takvu ponudu nije ni dobio od predsjednika Milića.
U grupaciji koja je podržavala Bečića sigurni su da je volja članstva drugačija od one koja se pokazala na Kongresu. Osjećaju se, kažu, kao nakon izbornog poraza od DPS-a.
Aleksa Bečić je u izjavi za RSE ocijenio da u Crnoj Gori postoji potpuna kriza liderstva. Podsjetio je da je Milo Đukanović na čelu DPS-a punih sedamnaest godina, predsjednik SNS-a kasnije NOVE, dvanaest godina, predsjednik PZP-a osam godina sa novim mandatom od četiri godine, predsjednik SNP-a osam godina sa novim mandatom od četiri godine. ,,Svima je jasno da naš prioritetni zadatak, kao društva, mora biti liderska i kadrovska obnova kao spoj mladosti i iskustva jer bez novih snaga i nove energije, nema uspjeha, nema pobjeda i nema promjena”. Kako trenutno stvari stoje, taj zadatak će pričekati.
Bečić je ranije više puta govorio o ,,grupacijama” koje rade protiv njega, ali nikad nije precizirao o kome, zapravo, govori. ,,Meni je potpuno jasno zašto sam ja problem vrhu režima i DPS-a iz prizme budućih dešavanja, ali je veoma interesantno ko su im pomagači u tom procesu, odnosno ko su ‘junaci’ koji iza leđa, prikrivajući sopstvenu nesposobnost, rade ono što očito najbolje znaju – brinu o sebi i smišljaju afere”. Fakat da ,,junaci” o kojima govori Bečić ostaju neznani, prirodno umanjuje uvjerljivost čitave priče. Premda je tačno da ni Milić ni Damjanović, koji takođe često govore o onima koji ,,rade o glavi SNP-u, nikad ne imenuju koje to, jasno je da trojica partijskih čelnika nemaju u vidu iste ,,strukture”.
Opštenarodni je ovdje običaj da se stvari izgovaraju olako. Tako je predsjednik Milić na Kongresu, pozivajući prisutne da iz sale ,,izađu zajedno”, dodao: ,,shodno onome što su nas učile generacije prije nas koje su bile u SNP-u”.
Iz tih generacija Milić je očito izbacio ,,samo” dva bivša predsjednika partije. Momira Bulatovića koji je, nakon razlaza sa SNP-om formirao svoju partiju i Predraga Bulatovića koji je, ne tako davno, napustio SNP i prešao u Demokratski front. Jedinstvo može da postoji ili da ne postoji, a može i da se sanja. A snovi, kao što znamo, znaju da se ruše: na izborima 2012. SNP je, oslabljen, pored ostalog, odlaskom grupacije Predraga Bulatovića, dobio sedam mandata manje nego na izborima 2009. Uspjeh Alekse Bečića na izborima u Podgorici bio je, nakon dugog vremena, znak da SNP može da krene u drugom pravcu. Sad je Milić porazio Bečića i nije lako zamisliti sliku u kojoj zajedno nastavljaju da gaze tim putem.
Pored slike na kojoj vidi jedinstvo partije Milić je, valjda ponešen kongresnom atmosferom, konstatovao i kako je ,,SNP uvijek znala koje joj je mjesto u Crnoj Gori, gdje pripada i čemu teži”. Smrtnima već godinama nije lako da to uoče. Ubjedljivo najčešći odgovor koji se, kad god je bilo riječi o nekom važnom pitanju, od SNP-a i, naročito, predsjednika Milića, mogao dobiti glasio je: ,,O tome će odlučiti partijski organi”. Pa se to svaki put čekalo, pa rastezalo, pa je davalo rezultate kakve je davalo.
Zagonetka oko SNP-ovog članstva praktično ne postoji. Jasno je da su oni koji glasaju za tu partiju protivnici režima. Što više ka vrhu partije, to mutnije. Posljednji put kad je SNP dodao ruku DPS-u bilo je vrijeme biranja vrhovnog državnog tužioca. Funkcioner Demokratskog fronta Dragan Koprivica tada je ocijenio da je ,,Srđan Milić skinuo i posljednju masku pred crnogorskom javnošću, odigravši glavnu ulogu u konceptu projektne saradnje sa režimom”.
Godinama se već razmatra ko je od čelnika te stranke i koliko blizak DPS-u. Pa tu idu razne nijanse. U krugovima bliskim predsjedniku Miliću ovih se dana govorilo o mogućnosti da Aleksandar Damjanović formira novu partiju, ,,ne pod direktnim pokroviteljstvom DPS-a, nego nekih sličnih centara moći”.
Na Kongresu, a i poslije njega, Damjanović se iznenadno počeo baviti pitanjima identiteta. ,,SNP nikad ne treba da odstupi od našeg srpskog jezika i naše srpske crkve.” Njegove nastupe dosad su uglavnom obilježavale riječi kao što su ,,fiskalno” ili ,,makroekonomski”. Njegovo novo lice dio upućenih tumači time što DPS-u nedostaje ,,srpska, a naša” partija. Nekadašnji narodnjaci su se baš potrošili.
Kao što se ne zna šta će se desiti sa SNP-om, nije mnogo jasnije ni kojim putem stupa ostatak opozicije. U ovom trenutku malo kome je od opozicionih birača jasno za koga bi, kad bi izbori sjutra pali s neba, trebalo da glasaju. Raspad Pozitivne i nejasni budući koraci Demokratskog fronta donose atmosferu u kojoj izgleda kao da je jedina partija koja ovdje postoji – DPS. I da je samo pitanje njihove odluke kada će u koju od ostalih stranaka uvesti programirani stečaj.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice