Povežite se sa nama

Uncategorized

NOVI PODACI O MLADIMA NA TRŽIŠTU RADA: Među najgorima i u regionu

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori je samo jedna četvrtina mladih zaposlena (25,2 odsto), što je znatno niže od prosjeka u zemljama Evropske unije (46 odsto), kao i u poređenju sa zemljama u regionu.

Navedeni podaci objavljeni su prošlog mjeseca u publikaciji Tranzicija na tržištu rada mladih žena i muškaraca u Crnoj Gori, koju potpisuje Dragan Đurić. U njoj je predstavljeno istraživanje koje je uradila Međunarodna konferencija rada (MOR) iz Ženeve, u partnerstvu Work4Youth sa Fondacijom MasterCard. Anketu o mladima na tržištu rada MOR je sproveo u 34 zemlje u periodu između 2012. i 2016. U Crnoj Gori istraživanje je sprovedeno prošle godine od strane Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT).

Stopa nezaposlenosti mladih (15-24 godine) u trećem kvartalu 2015. bila je 34,5 odsto, što je duplo veće od ukupne stope nezaposlenosti 16,5 odsto (15-64 godine). Stopa nezaposlenosti mladih je iznad prosjeka Evropske unije (20,7 odsto u 2015), ali je niža od stope nezaposlenosti mladih u zemljama regiona, koja u BiH dostiže 62,7 odsto, u Hrvatskoj 45,5 odsto. Međutim, ako se pogleda šira starosna grupa od 15 do 29 stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori je viša i iznosi 41,3 odsto, ako se tu uključe i mladi koji aktivno ne traže posao stopa je 46,5 odsto…

Prema rezultatima ovog istraživanja samo 3,5 odsto mladih nije završilo osnovnu, dok je većina, 58,9 odsto završila srednju školu. Istovremeno, sa više od jedne petine (22,8 odsto) visokoobrazovanih mladih, Crna Gora se svrstava u zemlje sa visoko obrazovanom mladom populacijom.

Najčešće se studiraju društvene nauke, biznis i pravo (33,1%), tehnika tehnologija i građevinarstvo (14,9%) i oblasti usluga (14,2%).

Većina zaposlenih mladih (87,7 %) radi u sektoru usluga (najviše u trgovinama na veliko i malo, kao i smještajne usluge). Samo 11,2 odsto mladih radi u industrijskom sektoru, u javnoj upravi je 7,3%, zdravstvu i socijalnoj zaštiti 5,9%…

Indikativno je da iako je poljoprivreda jedna od četiri glavna razvojna prioriteta Vlade, broj trenutnih studenata koji su fokusirani na izučavanje poljoprivrede ili veterine je samo 1,8%. Shodno tome samo 1,1% mladih radi u poljoprivredi, iako skoro da i nema nezaposlenih mladih koji traže posao u ovoj djelatnosti (0,3 %).

U Crnoj Gori više je onih koji su prekvalifikovani za radno mjesto koje obavljaju, nego onih nedovoljno kvalifikovanih. Izuzetak je podatak da 78,6 odsto mladih zaposlenih na direktorskim poslovima nijesu dovoljno kvalifikovani, nemaju visok stepen obrazovanja.

Čak 56,4 odsto zaposlenih mladih radi s ugovorom na određeno vrijeme, koji uglavnom traju manje od godinu dana.

Prosječna zarada mladih koji rade za platu je 345 eura, a samozaposlenih 372 eura mjesečno, podaci su Istraživanja. Ova primanja su ispod prosječne neto zarade u Crnoj Gori u 2015, koja je iznosila 480 eura. I pored male plate, visok procenat zaposlenih mladih (90,7 %) izjasnili su se kao veoma zadovoljni ili uglavnom zadovoljni svojim poslom.

Iako ih ima, razlike u plati po osnovu obrazovanja, nijesu velike: fakultetski obrazovani mladi primaju mjesečno u prosjeku 345, a oni koji su završili samo osnovnu školu 294 mjesečno. U skladu sa primanjima svojih vršnjaka, nezaposleni mladi ljudi koji su učestvovali u ovom istraživanju iskazali su očekivanja vezano za primanja u prosjeku od 287 eura mjesečno!

Iako je Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom u Crnoj Gori propisano da radno vrijeme iznosi 40 časova u radnoj nedjelji, istraživanje je pokazalo da 56,4 % zapošljene omladine radi nedjeljno od 40 do 49 sati. Od 50 do 59 sati radi 16,4 % zapošljenih, a više od 60 sati čak 11,3 odsto.

Zabrinjavajući je podatak i da je neformalna zaposlenost veoma izražena i među mladima 59,5 odsto. Od tog broja čak 87,7 odsto radi da neformalnim radnim mjestima u formalnom sektoru, a samo 14,3 rade u neformalnom sektoru.

Da školovanje ima smisla i kad je posao u pitanju, govore podaci da prosječno mladi sa fakultetom od sticanja diplome do prvog stabilnog ili zadovoljavajućeg posla čekaju 10,8 mjeseci, sa srednjom školom skoro dvije godine (23,8 mjeseci), a sa osnovnom školom čak 61,1 mjesec. U prosjeku mladi na posao čekaju dvije godine.

Većina nezaposlenih mladih, 76,3 odsto, nalazi se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Ipak, preko polovina nezaposlenih je pitala prijatelje i rođake za informacije i podršku prilikom traženja posla. Istraživanje pokazuje da je preko prijateljske/rođačke preporuke 28,2 odsto mladih došlo do posla.

Istraživanje je obradilo i kategoriju obeshrabrenih mladih, koji ne rade a željeli bi da nađu posao, ali zbog raznih razloga, ne traže posao. Smatrajući da je to uzaludno. Njih je u Crnoj Gori 7,5 % od nezaposlenih mladih, više od tri četvrtine obeshrabrenih mladih u Crnoj Gori su muškarci.

U preporukama na kraju Izvještaja, navodi se da će se s obzirom na trend povećanja nezaposlenih sa fakultetskom diplomom trebati urgentno sprovesti reforma i usklađivanje obrazovanja i tržišta rada. Naglašava se: ,,Utisak je da obrazovne institucije u Crnoj Gori prilagođavaju upisnu politiku sopstvenom nastavnom kadru i njihovom profilu, a ne potrebama tržišta rada. Posljedica je loš kvalitet obrazovanja, visoka nezaposlenost i deficit određenih profila radne snage”.

Upozoreno je i na opasnost gubitak obrazovanog produktivnog potencijala države, jer visoka i dugotrajna nezaposlenost prisiljava mlade da posao traže van Crne Gore.

Apostrofirano je i da treba riješiti ,,interesantni fenomen”: grupa nezaposlenih mladih ljudi koji ne traže posao. ,,Još jedan indikator situacije na tržištu rada za mlade u Crnoj Gori jeste segmentacija između mladih koji direktno prelaze iz škole na stalan posao i onih koji se suočavaju sa teškoćama tokom cijelog perioda tranzicije. Ova razlika može uticati na pojavu većih socijalnih problema i prouzrokovati političku nestabilnost”.

Zaposlenje i siromaštvo

Postoji veza između finansijskog stanja domaćinstva i stepena obrazovanja mladih, navodi se u Izvještaju. Mladi koji potiču iz siromašnijih porodica u većoj mjeri imaju niži stepen obrazovanja: 12,4 odsto mladih iz siromašnih domaćinstava ima manje od osnovnog obrazovanja, uključujući i one bez obrazovanja. Poređena radi, 5,2 odsto mladih iz dobrostojećih domaćinstava ima manje od osnovnog obrazovanja.

Sve se to kasnije ogleda i na zaposlenje, jer 40 odsto nezaposlenih je iz porodica sa slabijim materijalnim stanjem, u odnosu na 7,2 odsto mladih iz obezbjeđenih porodica.

Skoro duplo veća je vjerovatnoća da mladi koji potiču iz porodica sa dobrim finansijskim stanjem završe tranziciju u poređenju sa onima iz siromašnijih porodica (19,4 % naspram 9,4 %), a u prednosti su i u pogledu stabilnog zaposlenja. Prednosti koje donosi investiranje u obrazovanje su velike, navodi se u Istraživanju. Iako je veća vjerovatnoća da će se mladi zadržati u etapi tranzicije u odnosu na vjerovatnoću da će je završiti, čak 45,7 % mladih sa završenim visokim obrazovanjem je završilo tranziciju na tržištu rada (njih 27 % su u stabilnom zaposlenju), u poređenju sa 9,1 % mladih sa završenom samo osnovnom školom (od kojih je 5,2 % našlo stabilan posao).

Ivana Mihajlović, koordinatorka Sekcije mladih Unije slobodnih sindikata Crne Gore: Alarmantna nezaposlenost mladih

U ukupnoj stopi nezaposlenosti, učešće mladih premašuje 50%. Ovakva situacija više je nego alarmantna. Danas je, prema mišljenju USSCG, budućnost mladih, a samim tim i perspektiva i napredak države, ugrožena zbog neodgovarajuće ekonomske, socijalne i obrazovne politike. Tranzicioni period kojem se kraj ne nazire, efekti ekonomske krize, dodatno doprinose zabrinjavajućem položaju mladih.

Na žalost, mladi se ne tretiraju kao oni „na kojima svijet ostaje” i kao glavni potencijal našeg društva, već kao ranjiva kategorija na tržištu rada. Visoka stopa nezaposlenosti mladih, posebno dugoročne nezaposlenosti, poražavajuća je kako za one koji ne mogu naći zaposlenje, tako i za one generacije koje tek treba da stupe na tržište rada. I pored pokušaja da, u posljednje vrijeme, kreira programe i politike koji su usmjereni na veću zaposlenost i zapošljivost mladih, pred Crnom Gorom i svima nama je veliki izazov kada je u pitanju ovaj, gorući problem. Sve dok ekonomija ne doživi procvat i dok ne dođe do otvaranja novih radnih mjesta, sve aktivne mjere zapošljavanja, subvencije date poslodavcima, akcioni planovi i strategije, ostaće samo slovo na papiru bez značajnijih uticaja na položaj mladih na tržištu rada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo