U Crnoj Gori je samo jedna četvrtina mladih zaposlena (25,2 odsto), što je znatno niže od prosjeka u zemljama Evropske unije (46 odsto), kao i u poređenju sa zemljama u regionu.
Navedeni podaci objavljeni su prošlog mjeseca u publikaciji Tranzicija na tržištu rada mladih žena i muškaraca u Crnoj Gori, koju potpisuje Dragan Đurić. U njoj je predstavljeno istraživanje koje je uradila Međunarodna konferencija rada (MOR) iz Ženeve, u partnerstvu Work4Youth sa Fondacijom MasterCard. Anketu o mladima na tržištu rada MOR je sproveo u 34 zemlje u periodu između 2012. i 2016. U Crnoj Gori istraživanje je sprovedeno prošle godine od strane Zavoda za statistiku Crne Gore (MONSTAT).
Stopa nezaposlenosti mladih (15-24 godine) u trećem kvartalu 2015. bila je 34,5 odsto, što je duplo veće od ukupne stope nezaposlenosti 16,5 odsto (15-64 godine). Stopa nezaposlenosti mladih je iznad prosjeka Evropske unije (20,7 odsto u 2015), ali je niža od stope nezaposlenosti mladih u zemljama regiona, koja u BiH dostiže 62,7 odsto, u Hrvatskoj 45,5 odsto. Međutim, ako se pogleda šira starosna grupa od 15 do 29 stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori je viša i iznosi 41,3 odsto, ako se tu uključe i mladi koji aktivno ne traže posao stopa je 46,5 odsto…
Prema rezultatima ovog istraživanja samo 3,5 odsto mladih nije završilo osnovnu, dok je većina, 58,9 odsto završila srednju školu. Istovremeno, sa više od jedne petine (22,8 odsto) visokoobrazovanih mladih, Crna Gora se svrstava u zemlje sa visoko obrazovanom mladom populacijom.
Najčešće se studiraju društvene nauke, biznis i pravo (33,1%), tehnika tehnologija i građevinarstvo (14,9%) i oblasti usluga (14,2%).
Većina zaposlenih mladih (87,7 %) radi u sektoru usluga (najviše u trgovinama na veliko i malo, kao i smještajne usluge). Samo 11,2 odsto mladih radi u industrijskom sektoru, u javnoj upravi je 7,3%, zdravstvu i socijalnoj zaštiti 5,9%…
Indikativno je da iako je poljoprivreda jedna od četiri glavna razvojna prioriteta Vlade, broj trenutnih studenata koji su fokusirani na izučavanje poljoprivrede ili veterine je samo 1,8%. Shodno tome samo 1,1% mladih radi u poljoprivredi, iako skoro da i nema nezaposlenih mladih koji traže posao u ovoj djelatnosti (0,3 %).
U Crnoj Gori više je onih koji su prekvalifikovani za radno mjesto koje obavljaju, nego onih nedovoljno kvalifikovanih. Izuzetak je podatak da 78,6 odsto mladih zaposlenih na direktorskim poslovima nijesu dovoljno kvalifikovani, nemaju visok stepen obrazovanja.
Čak 56,4 odsto zaposlenih mladih radi s ugovorom na određeno vrijeme, koji uglavnom traju manje od godinu dana.
Prosječna zarada mladih koji rade za platu je 345 eura, a samozaposlenih 372 eura mjesečno, podaci su Istraživanja. Ova primanja su ispod prosječne neto zarade u Crnoj Gori u 2015, koja je iznosila 480 eura. I pored male plate, visok procenat zaposlenih mladih (90,7 %) izjasnili su se kao veoma zadovoljni ili uglavnom zadovoljni svojim poslom.
Iako ih ima, razlike u plati po osnovu obrazovanja, nijesu velike: fakultetski obrazovani mladi primaju mjesečno u prosjeku 345, a oni koji su završili samo osnovnu školu 294 mjesečno. U skladu sa primanjima svojih vršnjaka, nezaposleni mladi ljudi koji su učestvovali u ovom istraživanju iskazali su očekivanja vezano za primanja u prosjeku od 287 eura mjesečno!
Iako je Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom u Crnoj Gori propisano da radno vrijeme iznosi 40 časova u radnoj nedjelji, istraživanje je pokazalo da 56,4 % zapošljene omladine radi nedjeljno od 40 do 49 sati. Od 50 do 59 sati radi 16,4 % zapošljenih, a više od 60 sati čak 11,3 odsto.
Zabrinjavajući je podatak i da je neformalna zaposlenost veoma izražena i među mladima 59,5 odsto. Od tog broja čak 87,7 odsto radi da neformalnim radnim mjestima u formalnom sektoru, a samo 14,3 rade u neformalnom sektoru.
Da školovanje ima smisla i kad je posao u pitanju, govore podaci da prosječno mladi sa fakultetom od sticanja diplome do prvog stabilnog ili zadovoljavajućeg posla čekaju 10,8 mjeseci, sa srednjom školom skoro dvije godine (23,8 mjeseci), a sa osnovnom školom čak 61,1 mjesec. U prosjeku mladi na posao čekaju dvije godine.
Većina nezaposlenih mladih, 76,3 odsto, nalazi se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Ipak, preko polovina nezaposlenih je pitala prijatelje i rođake za informacije i podršku prilikom traženja posla. Istraživanje pokazuje da je preko prijateljske/rođačke preporuke 28,2 odsto mladih došlo do posla.
Istraživanje je obradilo i kategoriju obeshrabrenih mladih, koji ne rade a željeli bi da nađu posao, ali zbog raznih razloga, ne traže posao. Smatrajući da je to uzaludno. Njih je u Crnoj Gori 7,5 % od nezaposlenih mladih, više od tri četvrtine obeshrabrenih mladih u Crnoj Gori su muškarci.
U preporukama na kraju Izvještaja, navodi se da će se s obzirom na trend povećanja nezaposlenih sa fakultetskom diplomom trebati urgentno sprovesti reforma i usklađivanje obrazovanja i tržišta rada. Naglašava se: ,,Utisak je da obrazovne institucije u Crnoj Gori prilagođavaju upisnu politiku sopstvenom nastavnom kadru i njihovom profilu, a ne potrebama tržišta rada. Posljedica je loš kvalitet obrazovanja, visoka nezaposlenost i deficit određenih profila radne snage”.
Upozoreno je i na opasnost gubitak obrazovanog produktivnog potencijala države, jer visoka i dugotrajna nezaposlenost prisiljava mlade da posao traže van Crne Gore.
Apostrofirano je i da treba riješiti ,,interesantni fenomen”: grupa nezaposlenih mladih ljudi koji ne traže posao. ,,Još jedan indikator situacije na tržištu rada za mlade u Crnoj Gori jeste segmentacija između mladih koji direktno prelaze iz škole na stalan posao i onih koji se suočavaju sa teškoćama tokom cijelog perioda tranzicije. Ova razlika može uticati na pojavu većih socijalnih problema i prouzrokovati političku nestabilnost”.
Zaposlenje i siromaštvo
Postoji veza između finansijskog stanja domaćinstva i stepena obrazovanja mladih, navodi se u Izvještaju. Mladi koji potiču iz siromašnijih porodica u većoj mjeri imaju niži stepen obrazovanja: 12,4 odsto mladih iz siromašnih domaćinstava ima manje od osnovnog obrazovanja, uključujući i one bez obrazovanja. Poređena radi, 5,2 odsto mladih iz dobrostojećih domaćinstava ima manje od osnovnog obrazovanja.
Sve se to kasnije ogleda i na zaposlenje, jer 40 odsto nezaposlenih je iz porodica sa slabijim materijalnim stanjem, u odnosu na 7,2 odsto mladih iz obezbjeđenih porodica.
Skoro duplo veća je vjerovatnoća da mladi koji potiču iz porodica sa dobrim finansijskim stanjem završe tranziciju u poređenju sa onima iz siromašnijih porodica (19,4 % naspram 9,4 %), a u prednosti su i u pogledu stabilnog zaposlenja. Prednosti koje donosi investiranje u obrazovanje su velike, navodi se u Istraživanju. Iako je veća vjerovatnoća da će se mladi zadržati u etapi tranzicije u odnosu na vjerovatnoću da će je završiti, čak 45,7 % mladih sa završenim visokim obrazovanjem je završilo tranziciju na tržištu rada (njih 27 % su u stabilnom zaposlenju), u poređenju sa 9,1 % mladih sa završenom samo osnovnom školom (od kojih je 5,2 % našlo stabilan posao).
Ivana Mihajlović, koordinatorka Sekcije mladih Unije slobodnih sindikata Crne Gore: Alarmantna nezaposlenost mladih
U ukupnoj stopi nezaposlenosti, učešće mladih premašuje 50%. Ovakva situacija više je nego alarmantna. Danas je, prema mišljenju USSCG, budućnost mladih, a samim tim i perspektiva i napredak države, ugrožena zbog neodgovarajuće ekonomske, socijalne i obrazovne politike. Tranzicioni period kojem se kraj ne nazire, efekti ekonomske krize, dodatno doprinose zabrinjavajućem položaju mladih.
Na žalost, mladi se ne tretiraju kao oni „na kojima svijet ostaje” i kao glavni potencijal našeg društva, već kao ranjiva kategorija na tržištu rada. Visoka stopa nezaposlenosti mladih, posebno dugoročne nezaposlenosti, poražavajuća je kako za one koji ne mogu naći zaposlenje, tako i za one generacije koje tek treba da stupe na tržište rada. I pored pokušaja da, u posljednje vrijeme, kreira programe i politike koji su usmjereni na veću zaposlenost i zapošljivost mladih, pred Crnom Gorom i svima nama je veliki izazov kada je u pitanju ovaj, gorući problem. Sve dok ekonomija ne doživi procvat i dok ne dođe do otvaranja novih radnih mjesta, sve aktivne mjere zapošljavanja, subvencije date poslodavcima, akcioni planovi i strategije, ostaće samo slovo na papiru bez značajnijih uticaja na položaj mladih na tržištu rada.
Predrag NIKOLIĆ